Postoji jedna slika.Naziv joj je ''Nightwalks''-Noćobdije.Na njoj je prikazana kafeterija a u njoj jedan par.Jedan šanker i još jedan gost.Niko ne govori.Noć je.Čak ni par više nema šta da kaže.Žena i muškarac su u prividnom zajedništvu.
Ispred sva četiri lika je ponor.Ponor taman koliko i noć koja okružuje kafeteriju u kojoj su.Više nema poverenja ne samo između ljudi koji se ne poznaju,ali ni izmešu dva bića koja bi po prirodi svojih odnosa trebalo da budu bliska.
Slika prikazuje granice ponora.Emocionalnog.U jednoj osvetljenoj kafeteriji je četvoro ljudi koji nemaju ničega zajedničkog,čak se više ni ne pretvaraju kako su povezani ljudskošću.Kada izađu iz kafeterije,ući će u noć.Konačnu.Sveobuhvatnu.Dok su u kafeteriji sasvim je jasno kako je pitanje koje ih obuzima isto:kako pobediti ponor?To je im je ujedno i jedina zajednička crta,jedina veza.Ali,ovo četvoro ljudi je ne koriste ni za šta,osim da se sve više i više udaljuju jedan od drugog.
Dakle, kako se boriti protiv ličnog ponora?