Snaga pisane reči...
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 18
  1. #1

    Snaga pisane reči...

    Često mi se dešava da snagu nečijeg karaktera sagledam u načinu na koji se izražava pisanjem.Ponekad mi se čini da iz samih slova ''čujem'' glas osobe koja mi se pismom obratila.Ponekad,pisana reč jednog pisca može da me za trenutak odvoji od stvarnosti,ili pak,ukoliko se radi o pisanim rečima kojima mi se neko direktno obraća,one mogu da me potpuno obuzmu parališući sva čula,ne ostavljajući mi prostora da mislim ni o čemu,osim o tim istim rečima,suštini poruke koju u sebi nose.

    Da li vi osećate snagu reči,pisane reči?Da li postoje trenuci kada ste je svesni?
    od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota

  2. #2

    Odgovor: Snaga pisane reči...

    Citat kohili kaže: Pogledaj poruku
    Da li vi osećate snagu reči,pisane reči?Da li postoje trenuci kada ste je svesni?
    kako da ne kad god uzmem da citam neku knjigu koja me zainteresuje, isto kao i druge verovatno, mogu u momentu da se nadjem na tom mestu koje je pisac pominjao i slikovito opisao isto tako, neki citati, pamtim i danas iako sam knjigu npr. citala pre par godina.. doduse, to takodje znaci da je i sama knjiga ostavila utisak na mene.. svako ko voli da cita i svako ko pronadje adekvatnu knjigu ili pisca za sebe, to isto moze sigurno da kaze
    Krek, krek.. Ne gudra

  3. #3

    Odgovor: Snaga pisane reči...

    Pisana rec ponekad ima mnogo vecu snagu nego izgovorena,
    pomeri ti granice misli,pomogne ti da bar na trenutak pobegnes,
    od realnosti,mnogo jace osetis tudje emocije,
    izmedju redova procitas i ono sto nije izgovoreno...

  4. #4

    Odgovor: Snaga pisane reči...

    Zahvaljujući snazi pojedinih autora,obišla sam ceo svet,naučila kako miriše Pariz posle kiše,kako izgleda Rusija u snegu,kako bleštava svetla Njujorka umeju da zaslepe,...kako da spravim čaj u pet,preživim odlazak dragog mi bića,da se nosim sa sobom,...naučila sam da iz pisane reči izvučem svu tu snagu i uvučem je u kosti,zlu ne trebalo
    I may not be perfect but I'm always me

  5. #5

    Odgovor: Snaga pisane reči...

    Pisana reč može da me privuče emotivno ili intelektualno, a sve je do toga da li ono što neko piše više "osećam" ili nešto zanimljivo i novo saznajem. Moji omiljeni pisci uspeli su sve to odjednom.
    Kao i svaki čitalac sam egoistična, pa očekujem da me reči na neki način probude. Mislim da oni najbolji uspevaju da pišu tako da svi misle da se baš njima obraćaju. Vrhunski majstor piše svojoj Nori, svojoj Lauri, svojoj Margariti, a cela planeta uzdiše i svojata napisano...
    Poštujem i hrabrost da neko tera svoju priču bez obzira na sve kritike i osporavanja. Svi imaju pravo na reč, što je mnogo dobro. Nije dobro to što su mnogi nesigurni, bojažljivi ili lenji, pa ne daju pravo svojim mislima i osećanjima da zažive svoj novi zapisan život. Greh na dušu svima koji se ovde prepoznaju, jer su pod optužbom za brojne mentalne abortuse.
    Vrag odneo šnalu...

  6. #6

    Odgovor: Snaga pisane reči...

    uvek kad uzmem knjigu da citam, privuce me ili ne upravo zbog toga - snaga pisane reci autora koju osetim ili ne.
    i zbog toga mi odredjene knjige postaju omiljene, pa znam da im se nekad vratim...
    zadnja knjiga koja me je tako odusevila bila je Parfem...ko je citao zna o cemu pricam..
    nacin na koji autor opisuje kako mirise (smrdi) ribni pijac u Parizu i jos mnoge scene, je jednostavno neverovatan...kao da u tom trenutku osecas i vidis to sto on opisuje....

    sem knjiga, moc pisane reci oseti se i iz necije kratke sms poruke, koja je pazljivo napisana, sa puno emocija, moze bukvalno da me uzdrma...


  7. #7

    Odgovor: Snaga pisane reči...

    Izgovorena reč za mene ima svoju rečitost. Gledam osobu dok govori i mnogo toga saznam kako ga posmatram.
    Ako čitam, to mi fali. Ali dobijam slobodu, da poruku autora doživim po svojim iskustvima.. Snaga pisane reči postaje moja snaga - moja snaga postaje snaga pisane reči.

    Pisana reč ne može da se izbriše. Izgovorena reč, koja ima snagu, i ona će se utisnuti u table srca. Sve što vredi, dakle ostaje negde utisnuto, napisano.
    Ko rano poludi, ceo vek mu u veselju prođe!

  8. #8

    Odgovor: Snaga pisane reči...

    Citat kohili kaže: Pogledaj poruku
    Često mi se dešava da snagu nečijeg karaktera sagledam u načinu na koji se izražava pisanjem.Ponekad mi se čini da iz samih slova ''čujem'' glas osobe koja mi se pismom obratila.Ponekad,pisana reč jednog pisca može da me za trenutak odvoji od stvarnosti,ili pak,ukoliko se radi o pisanim rečima kojima mi se neko direktno obraća,one mogu da me potpuno obuzmu parališući sva čula,ne ostavljajući mi prostora da mislim ni o čemu,osim o tim istim rečima,suštini poruke koju u sebi nose.

    Da li vi osećate snagu reči,pisane reči?Da li postoje trenuci kada ste je svesni?
    uvek sam je svesna
    neophodna mi je i apsolutno moze najbolje da izrazi ono sto osecam
    pisana rec je nacin mog funkcionisanja,i sa samom sobom i sa drugima

    reci ,pisane i one druge,su nacin na koji lovim
    Ploviti se mora i bez broda ..

  9. #9

    Odgovor: Snaga pisane reči...

    Ako ih nisam svesna, znaci da ne poseduju onu snagu za razliku od autora koji svojim pisanjem razbistre i najmutnije vode, koji otvaraju horizonte, pokrecu emocije, navode na dugo razmisljanje o procitanom. Svaka ima drugaciju crtu, drugi karakter, i svaka je neponovljiva u svom znacenju.
    neunistiva zlojebaba!

  10. #10

    Odgovor: Snaga pisane reči...

    Dešava mi se ponekad da ne mogu od knjige da se odvojim.
    U poslednje vreme tu su i blogovi, i forum,naravno. Volim kad me stisne, vodi, pa ne mogu da se izmigoljim ni na
    kakvu foru i moram do kraja pročitati misao vodilju. Imam naravno omiljene pisce, pesnike, blogere, forumaše,
    ali volim i da otkrijem neke nove nepoznate snage. Na blogu i forumu ih obavezno podržavam i ohrabrujem da pišu,
    tu se bar lako stupa u kontakt.
    Na žalost nismo svi talentovani da pisanom rečju pokažemo svoj karakter i osećanja,
    uf kako sam ljubomoran sam te talentovane, a nekad bi tako voleo da zabeležim neke stvari.
    Bilo je pokušaja moram priznati, ali .
    Tako da veličinu čoveka ne gledam samo iz pisane, važna mi je i izgovorena reč i fotografija i pozorište i muzika
    razne stvari me mogu zainteresovati u prepoznavanju karaktera.

    oš jednu karakternu o čemu ti pričam ? bem mu karakter !



    Mika Antić

    MALI KAMERNI NOKTURNO

    Nikad te niko neće ovako tesno grliti
    uznemirenu i belu.

    Ja sam mornar bez kompasa
    kome uvek polude ladje.

    Nikad ti niko neće
    ovako u krvotok uliti
    poslednju nežnost celu,
    i pronaći u tebi i nadu i beznađe.

    Nikada više nećes
    ovako divno truliti
    u običnom hotelu,
    a ne želeti ipak odavde da izađeš.

    Ti si najukusnija krv sveta
    koju sam upio hlebom
    mog mrkog trbuha.

    Ti si so sa oteklih usana
    koje smo oljuštili očnjacima
    i prosuli po mojim bedrima
    i tvojim dojkama.

    Ti si najbeskonačnije,
    najubitačnije nebo
    kraj mog rumenog uha.

    Najbesramnija devojka
    koju sam sreo među ženama.

    Najstidljivija žena
    koju sam sreo među devojkama.

    Kad ti izgovaram ime,
    usta su mi puna krzna,
    i tamjana,
    i cveća,
    i mesa.

    U očima mi grme grčevi svetlosti.
    U temenu se protežu
    grobovi grbavi.

    Kad ti izgovaram ime,
    sav sam popljuvan,
    i čist,
    i mek,
    i grešan,
    i besan.

    I polumrtav od ljubavi.

    Vidiš koliko mi odjednom
    razrokih zvezda
    zoblje sa dlana,
    zubima od zrele zobi.

    Čuješ kako mi vinogradi
    štucaju u džigerici,
    i seme iz mesa
    svetluca kao svitac pod čokoćem.

    Naučio sam da uz tebe ričem,
    i naričem,
    i milujem,
    i drobim.

    Kad ti izgovaram ime,
    sav sam ošamućen od sunca,
    i bezbroj zamorenih reči
    u ošurenom grlu mi klokoće.

    Vidiš kako sam ti ovo srce
    od riđeg cica
    noktima zakovao
    za obnaženi levi rever.

    Pod pazuhom sam ti otkrio
    toliko mnogo ptica
    koliko nikad odjednom
    nije video ovaj beskrilni sever.

    Hoću da mi zenice pokipe
    između tvojih trepavica.

    Da budeš ravna od podavanja
    i do kostiju prosta od prkosa.

    Hoću da sva lica,
    od mrtvačkih sanduka
    do dečjih kolica,
    imaju tvoje prve bore oko usana
    i pege oko nosa.

    Ovo ti se svetim
    u ime svih onih koji su te želeli
    po vozovima,
    po šetalištima,
    po bioskopima,
    a nikad ih nisi dotakla.

    Ovo sam se nagutao tvoje plave haljine
    za sve preživele i nedoživele žeđi,

    za sve što mi se u temenu klati
    i u ramenima visi.

    Ti si ono najlepše što sam uselio
    u oči zelene od stakla,
    u oči žute od gleđi.

    Ti si sve ono jesi.
    I sve ono što nisi.

    Britvom ću morati
    da te ljuštim sa sebe,
    da te do krvi, kao krljušt, skidam.

    Moraću da te otkidam
    kao ljušturu školjke
    uraslu u škrapu krečnu.

    Jer video sam te svu.
    Do stida.
    I mnogo dublje od stida.

    Jer video sam te večnu,
    i isprljanu,
    i mlečnu.

    Zaboraviću ti usne na trbuhu,
    kao beduin dve preklane kamile
    u pustinji bez vode.

    Sto vekova ću ostati ukopan korenjem
    u bele peskovite bregove
    tvog užarenog tla.

    Sto vekova ću zbog tebe
    noktima da se krstim
    i kutnjacima molim.

    Mesečinu ću kao ražanj
    u grkljan da zabodem.

    Sto vekova ću ovako da te volim,
    užasno da te volim,
    sav od paperja i sav od zla.

    Beži zato dok možeš!

    Ja sam već hiljadu suša
    ovom krvlju nadojio.

    Beži!
    Ja sam već hiljadu potopa
    ovim mesom potopio.

    Ja sam Crvenkapa koja večera vukove.

    Spasavaj se.
    Silazim ti u utrobu kao noćna smena
    u rudnik srebra.

    Kad ti izgovaram ime,
    ja sam i smešan i velik,
    kao bog
    koji se u jesen neizlečivo opio,
    pa skita po vojničkim igrankama,
    namiguje na ptice
    i deli okolo svoja poslednja rebra.
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  11. #11

    Odgovor: Snaga pisane reči...

    .
    Pan Bouyoucas ...

    Hipatija:Vi ste podmetnuli pozar,zar ne?
    Teofil:"Samo sam hteo da unistim knjige.Oprosti,mi"(Hipatija)

    Hipatija:Da vam oprostim?Kojom ste rukom zapalili vatru?Desnom?Da li nju treba da poljubim,zato sto ste unistili hiljadu ljudi u tom pozaru?Bili su zivi.Sve dok su njihova zivotna dela postojala,ti ljudi su bili zivi.Da vam oprostim?trebalo bi da uzmem baklju i da vas sp...,kao sto ste vi spalili nase knjige.To su bili bogovi koje vi niste mogli da podnesete,ne Bogove s Olimpa.To je bio nas duh,nasa lepota i nasa ljubav prema zivotu.Da vam oprostim?Proklinjem vas cetiri stotine hiljada puta!"(Hipatija)...


    Snaga pisane reci moze biti toliko ubojita,da se zaljubljujemo,identifikujemo i pronalazimo u likovima,dogadjajima,razmisljanjima,zeljama, masti.,iluzijama...ali i u strahovima ,agresiji,normalnoj i patoloskoj,da je ponekad dovoljno (ne ni korice ,ni naslovi knjiga...) samo... da pomislimo ... ...a misao je najraskosniji umetnik..u oblikovanju zivota ,njegovog ispunjenja i njegovih pozitivnih ciljeva...ali i njegovog sunovrata,besciljnog lutanja,i tumaranja po mracnim lavirintima nasih nesvesnih sadrzaja...
    nista nema tako ostar vid kao ljubav

  12. #12

    Odgovor: Snaga pisane reči...

    "Dok ležim i lepo osećam gde mi se telo rastače u prah, u dim, u ništa, na unutrašnjoj strani kapaka projektuje se tvoj lik, sada tako dalek. Nemoj me predugo ostavljati ovakvu. Kada sam sama, ja ne valjam sebi: brzo, ja veoma brzo postajem ranjiva, tad više nisam bezbedna. I tako slaba, laka sam meta svim otrovnim mislima, svim tegobnim i strašnim snovima. Bude se sve one skrivene želje sa snagom nagona, sa razornošću potrebe, sa neminovnošću greha. Zato mi dođi, ovo me čekanje tišti. Tek pored tebe ja sam naučila da budem opuštena, da oslobodim sve iskonske impulse i da održim kontrolu. Još samo malo mi treba da se nahranim od tvoje snage i samosvesti. Ne ostavljaj me na pola puta. Daj da dok ležim kraj tebe sopstveno telo razložim na nežnost i na požudu i slomim se u tvojim rukama, ponovo rođena iz vetra i pepela, lica svetljeg od sunca na zaranku i srcem slobodna onoliko koliko mi telo tebi pripada."

    Ana Marković, "Dođi"

    Kao sto pogled govori nekada vise od hiljadu reci, tako cutanje isto moze govoriti cak i vise...... pisana rec je snazna, iz nje izlazi pregrst emocija, zelja, dozivljaja..Kroz nju cujem ponekada jasan glas, boju, njegovu konotaciju....Rec nekada vise boli ili raduje, nego to isto izgovoreno.
    Poruku je izmenio Cecara, 25.02.2010 u 15:59 Razlog: autor citiranog teksta
    Mnoge mrzimo bez ikakvih razloga, a da ih zavolimo, tražimo čvrste razloge!

  13. #13

    Odgovor: Snaga pisane reči...

    Citat kohili kaže: Pogledaj poruku
    Da li vi osećate snagu reči,pisane reči?Da li postoje trenuci kada ste je svesni?
    Lepo je kada u nekom delu prepoznate svoje misli, osecanja i situacije.. Neko jednom rece da knjige valjda i citamo zato da bismo znali da nismo sami.
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  14. #14

    Odgovor: Snaga pisane reči...

    A,sta sada sa ovim...
    Ovako mi se dogodilo...bas ovako:

    Bilo je je 2 i 11...bila u gradu na veceri...super ...ali kasnije se rastuzih...
    Bese neka kesa smeca...ma nametnula se da je moram izbaciti iz kuce,iako je noc...znaci-sta mi je trebalo..volja koju sam imala i putem do kontejnera ..
    Uvek, ranije kada sam izlazila da bacam smece po mraku , bila bih srecna sto pored njega stoji upaljena lampa-ulicno svetlo...da se bolje vidi ceo ''ukrasni'' aranzman, i uobicajena scenografija oko smetlista, ...no ovaj put sam se rastuzila na to svetlo...Koji krasan prizor!Koje zaprepascenje i zacudjenost!!! A,i neki mucan oset i progresivna zaprepascenost...

    Ne brinite,nije zgazen pas,uginula macka ili ne daj boze neki zalutali ''putnik''!
    Pored kontejnera, ''uredno slozen sa unapred utvrdjenom namerom- bacen'',pun dzak knjiga,koji ceka na svoju egzekuciju...koja tuga i surovost...jedna knjizica koricama viri ,ja cucnuh, pa onako na brzinu opipah ostali njegov sadrzaj, naravno sa spoljne strane,ali ipak strepeci da me neko ne vidi,i ne pocne da razmislja o mojim nakanama i ''identitetu''..
    Kako mi je bilo bolno!?.Ne mogu vam opisati !Strasno sam se osecala.!.Zagrlih onaj dzak, ''kao dete majku''-i na brzinu,zacudjeno rekoh sama sebi:''Kud tolike misli,skupljene na jednom mestu... bacene ...sve jedna preko druge,kud ce toliki svet iz njih,a sta ce biti sa tolikim znanjem i saznanjem i kuda sa svim tim..''?..Koja tuga!Doslo mi da ih sve ''progutam''!

    U daljini cuh neko zavijanje i cviljenje,ili mi se to samo pricinilo...
    Pokvari se vece...ma omrzla sam ulicno svetlo...ono je za sve krivo...
    I sad dok ovo pisem,pitam se:sta li se desilo ujutro sa tim dzakom?Da li su ga mozda negde odvukli ,ili su ga djubretari spakovati...ili mozda macke ili psi lutalice rastrgnuli u potrazi za hranom...ili ne daj boze(ja ovo kao mantru ponavljah onda..)neka, ugrozena egzistencijom ljudska dusa u svojoj pustolovini..''.pozajmila ''
    Ma...za sve su krive misli i snaga pisane reci skrivena u njima ...da njih nema...ne bi bilo ni ovog pisanija, ni tuge, ni zbrkanih osecanja...a ni onog dzaka i knjiga, ma pitanje je sta bi tada u tom momentu bilo tako intrigantno i ...to je ono sto me tada mucilo.!..

    A moja kesa sa smecem je zavrsila pored,a ne u kontejneru,to se setih naknadno...!.
    nista nema tako ostar vid kao ljubav

  15. #15

    Odgovor: Snaga pisane reči...

    DAVID ALBAHARI - MRAK

    "Nisam bio spreman, to je možda najbliže istini, da ulažem i najmanji deo svoga bića u nešto što je moglo da se završi gubitkom. Svaki dan je bio dragocen, i ako bih nastavio da gubim, smatrao sam, ništa više od mene ne bi ostalo"

    Čitajući saznajem da pisana reč ne svakog pisca,samo odabranih,uspeva u meni da poistoveti mene same sa piscem nekim delovima pisane reči.Osećam se ispunjenom saznanjem da sam promenila deo dana a možda ponekad i deo života.Znate kao da sam negde putovala družila se sa nepoznatim ljudima onima koji su meni odgovarali..vratila se kući i bila srećnija,barem za kratko.
    Nije loše ponekad pobeći od svakidašnjce u kojoj smo stalno,možda zato i služi lepa pisana reč.Daje nam novu snagu.

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Snaga urokljivih ociju
    Autor bellissima u forumu Parapsihologija
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 14.10.2013, 21:08
  2. Snaga dinara?
    Autor maleni u forumu Ekonomija
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 11.12.2009, 16:21

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •