Mi muškarci lepotu žene jednostavno doživimo. Zašto? Ne znam, jednostavno to se nikada ne da u potpunosti objasniti. Sve te kasnije priče šta je za nas lepa žena su su ustvari pokušaj da se retrospektivno i racionalno prezentuje naš raniji i potpuno iracionalni doživljaj lepote neke žene koja nam se dopala...
U suštini, kvalifikovanje izgleda neke dame lepotom je rezultat nekih naših projekcija, želja, sklonosti ili jednostavno rečeno standarda koji su potpuno subjektivni, dakle iracionalni i primereni našim emotivnim, mentalnim, karakternim i svim ostalim našim osobinama koji čine naš ukupni duhovni habitus...
Sve ovo što sam napisao snažnu analogiju ima u poznatoj Dučićevoj pesmi:
PESMA ŽENI
Ti si moj trenutak, i moja sen, i sjajna
Moja reč u šumu; moj korak, i bludnja;
Samo si lepota koliko si tajna;
I samo istina koliko si žudnja.
Ostaj nedostižna, nema i daleka -
Jer je san o sreći više nego sreća.
Budi bespovratna kao mladost; neka
Tvoja sen i eho budu sve što seća.
Srce ima povest u suzi što leva;
U velikom bolu ljubav svoju metu;
Istina je samo što duša prosneva;
Poljubac je susret najveći na svetu.
Od mog privi?enja ti si cela tkana,
Tvoj je plašt sunčani od mog sna ispreden;
Ti beše misao moja očarana;
Simbol svih taština porazan i leden, -
A ti ne postojiš nit' si postojala;
Ro?ena u mojoj tišini i čami,
Na suncu mog srca ti si samo sjala:
Jer sve što ljubimo stvorili smo sami.