John Ronald Reuel Tolkien (Džon Ronald Ruel Tolkin)
Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 35
  1. #1

    John Ronald Reuel Tolkien (Džon Ronald Ruel Tolkin)

    Džon Ronald Ruel Tolkin




    Rodjen 3. januar 1892. Umro 2. septembar 1973. Bio je profesor anglosaksonskog jezika na Oksfordskom univerzitetu u periodu od 1925. do 1945. godine, kao i profesor engleskog jezika i književnosti, takođe na Oksfordu, od 1945. do 1959. godine. Bavio se pisanjem epske fantastike, fantastike uopšte i poezije tokom celog života, i kroz njih je doživeo međunarodnu slavu.

    Van naučnih krugova, najpoznatiji je kao autor romana Gospodar prstenova, zatim njegovog prethodnika, Hobita, kao i velikog broja posthumno izdatih knjiga o istoriji zamišljenog sveta zvanog Arda, najviše jednog njenog kontinenta, Srednje zemlje, gde se odigrava radnja ova njegova dva najpoznatija romana. Velika popularnost i uticaj ovih dela su ustoličila Tolkina kao oca žanra moderne visoke fantastike (engl. High-fantasy).

    Što se tiče naučnih krugova, bio je visoko uvaženi leksikograf i stručak za anglosaksonski i staronordijski jezik. Pripadao je književnoj diskusionoj grupi The Inklings i bio je blizak prijatelj sa K.S. Luisom (C.S. Lewis).


    Biografija


    Tolkin je rođen u Blumfontejnu (Bloemfontein) u današnjoj Južnoafričkoj Republici, kao sin Artura Tolkina (Arthur Tolkien), engleskog bankara, i Mejbel Tolkin, rođene Safild (Mabel Tolkien, ne Suffield). Većina Tolkinovih predaka po ocu, koliko je poznato, bili su zanatlije. Porodica Tolkin potiče iz Saksonije u Nemačkoj, ali živi u Engleskoj od XVIII veka. Prezime Tolkin je anglicizirano Tollkiehn od nemačkog tollkhn, ludo odvažan. Lik pod imenom Profesor Rašbold (Professor Rushbold) u The Notion Club Papers je aluzija na ovo ime. Tolkin je imao samo jednog brata, Hilarija Artura Ruela Tolkina (Hillary Arthur Reuel Tolkien), rođenog 17. februara 1894. godine.

    Tolkin se sa svojom majkom, koja se teško nosila sa afričkom klimom, vratio u Englesku u trećoj godini otac mu je umro u Južnoj Africi od teškog krvarenja u mozgu pre nego što im se mogao pridružiti. Pošto je on bio jedini član porodice koji je bio zaposlen, živeli su sa Mejbelinim roditeljima u Birmingemu (Birmingham) neko vreme, ali su uskoro, već 1896, prešli u Serhol (Sarehole), tada selo u Vorvikširu (Warwickshire), a danas deo Birmingema.

    Mejbel je podučavala svoja dva sina i Džon je bio predan učenik. Naučila ga je mnogo o botanici, ali najviše su ga zanimali jezici majka ga je naučila osnovama latinskog vrlo rano. Naučio je da čita u četvrtoj godini, a ubrzo je znao i dobro da piše. Pohađao je Školu kralja Edvarda (King Edwards School), Akademiju kralja Filipa (King Phillips Academy) i studirao je na Egzeter koledžu u Oksfordu (Exeter College, Oxford).

    Njegova majka je prešla u rimokatoličku veru, uprkos oštrim protestima njene porodice. Umrla je od dijabetesa 1904, kada je Tolkinu bilo dvanaest godina, a on je ceo život smatrao da je postala mučenik za svoju veru, što će imati veliki uticaj na njegova katolička uverenja. Tolkinova predana vera je bila značajni faktor u prevođenju K.S. Luisa u hrišćanstvo, a njegova dela sadrže dosta hrišćanske simbolike i vrednosti.

    Budući siroče, odgajio ga je otac Frensis Morgan (Father Francis Morgan) iz Birmingemskog oratorijuma, u delu Birmingema zvanom Edžbaston (Edgbaston), gde je dalje i odrastao.

    Tamo je upoznao i zaljubio se u Edit Brat (Edith Bratt) (koja će kasnije poslužiti kao model za Lutijenu). Uprkos mnogim preprekama, on uspeva da se oženi njome, svojom prvom i najiskrenijom ljubavi u životu.

    Tolkin se priključio britanskoj vojsci tokom Prvog svetskog rata. U tom periodu je video mnoge sadrugove, od kojih su neki bili njegovi najbliži prijatelji, kako ginu, a on sam je uskoro završio u bolnici zbog rovovske groznice. Tokom oporavka, počinje da piše seriju bajki, zasnovanih na proučavanju mitologije i folklora, koje naziva Knjiga izgubljenih priča (The Book of Lost Tales). Proučavaoci njegovih dela kažu da je rat uticao na njegovo pisanje i to tako što je kroz fantaziju nalazio put da pobegne od okrutne realnosti fabrika, mašina, pušaka i bombi XX veka.

    Njegovo prvo civilno zaposlenje nakon rata bilo je na Oksfordskom rečniku engleskog jezika (Oxford English Dictionary), u kojem je, među mnogim drugim, reč morž (engl. 'walrus') njegov unos. 1920. godine postaje docent za engleski jezik na Univerzitetu u Lidsu (University of Leeds), ali se 1925. vraća u Oksford kao profesor anglosaksonskog jezika. 1945. godine prelazi na oksfordski koledž Merton (Merton College, Oxford), gde postaje profesor engleskog jezika i književnosti, što ostaje sve do penzionisanja 1959. godine.

    Džon i Edit Tolkin imaju četvoro dece: Džona Fransisa Ruela [John Francis Reuel] (1917.), Majkla Hilarija Ruela [Michael Hilary Reuel] (1920.), Kristofera Ruela [Christopher Reuel] (1924.) i Prisilu Anu Ruel [Priscilla Anne Reuel] (1929.).

    Tolkin je umro u Oksfordu 1973. godine, i sahranjen je na groblju Volverkot (Wolvercote Cemetery) kraj svoje žene Edit, a na nadgrobnom spomeniku su uz njihova imena uklesana i imena Berena i Lutjene, upoređujući njihovu ljubav sa najvećom ljubavnom pričom Srednje zemlje.


    Pisanje

    Tolkin je uživao u izmišljanju priča da bi zabavio decu. Svake godine je za njih pisao pisma od Božić Bate i slao im ih za Božić. Ona su sakupljena i izdata u knjizi pod imenom Pisma od Božić Bate (The Father Christmass Letters).

    Tolkin nikada nije očekivao da će njegove priče postati popularne. Na nagovor bivšeg studenta, izdao je knjigu koju je napisao za svoju decu pod naslovom Hobit (The Hobbit) 1937. godine. Iako namenjena deci, postala je popularna i kod odrasle čitalačke publike, i to dovoljno popularna da izdavačka kuća Allen & Unwin zatraži od Tolkina da napiše nastavak. Ovo je rezultiralo njegovim najpoznatijim delom, koje će postati trotomni roman Gospodar prstenova (The Lord of the Rings) (izdat u periodu 1954-1955). Tolkinu je trebalo skoro deset godina da napiše svoju sagu, tokom kojih je imao svesrdnu podršku prijatelja iz The Inklings, posebno K.S. Luisa, autora poznate serije knjiga o zemlji Narniji.

    Gospodar prstenova je ubrzo postao veoma popularna knjiga kod mlađe populacije 1960-ih, i do danas je ostao u vrhu čitanosti kao jedno od najpopularnijih dela fantastike XX veka, i prema prodaji i prema ispitivanjima čitatelja. Tolkin je u početku nameravao da ispriča dečiju priču sličnu Hobitu, ali ona je ubrzo prerasla u mračnije i ozbiljnije delo. Iako direktan nastavak Hobita, obraća se starijoj publici, opisujući mnogo dublju i veću istoriju Srednje zemlje, čija će se veličina i sjaj pokazati tek u posthumno skupljenim rukopisima izdatim u knjizi Silmarilion (The Silmarillion) i drugim knjigama.

    Tolkin je bio profesionalni filolog i jezici i mitologije koje je proučavao ostavili su veliki trag u njegovim delima. Tako su imena Patuljaka iz Hobita potiču iz mitova Voluspa (Vlusp) i Eda (Edda), dok su neki zapleti (npr. krađa pehara iz zmajevog legla) uzeti iz epa Beovulf (Beowulf).

    Tolkin je nastavio da se bavi istorijom Srednje zemlje do svoje smrti. Njegov sin Kristofer Tolkin je uz pomoć pisca fantastike Gaja Gavrijela Keja (Guy Gavriel Kay) sredio deo tog materijala i izdao ga u jednom delu pod imenom Silmarilion 1977. godine. Kristofer je nastavio da sređuje i izdaje materijal vezan za nastanak Srednjeg sveta, odnosno dela kao što su Istorija Srednje zemlje (The History of Middle-earth)" u dvanaest tomova i Nedovršene priče (Unfinished Tales). Ona sadrže nedovršene, napuštene, alternativne i često kontradiktorne verzije priča na kojima je Tolkin radio decenijama, često ih prerađujući, prepisujući i proširujući. Samo je Silmarilion u skladu sa prethodno izdatim romanima, i to samo zahvaljujući Kristoferovoj preradi iako i on sam kaže da i dalje ostaju neke nesuglasice. Čak je i Hobit ostao delimično neusaglašen sa Gospodarom prstenova nakon njegovog izdavanja, iako je mnogo toga izmenjeno i čak jedno celo poglavlje prerađeno u drugom izdanju iz 1951.

    U univerzitetu Market (Marquette University) u Milvokiju, Viskonsin, SAD (Milwaukee, Wisconsin, USA) čuvaju se originalni rukopisi Gospodara prstenova i Hobita, dok su u Oksfordu rukopis Silmariliona i Tolkinovih naučnih radova (među kojima i najbolji prevod epa Beovulf na engleski jezik, koji je nađen tek nedavno, ali je već postao obavezna literatura za studente engleskog jezika i književnosti u Oksfordu).


    Jezici

    Filologija, nauka o jezicima, ostala je Tolkinova najveća ljubav tokom celog života. Budući lingvista, stvorio je čak petnaest veštačkih jezika, od kojih su napoznatija dva vilovnjačka iz Gospodara prstenova : kvenija i sindarin. Kasnije je razvio čitavu kosmogoniju i istoriju Srednje zemlje kao pozadinu za te jezike. Uz ogromno poznavanje anglosaksonskog i drevnog norveškog jezika, Tolkin je govorio ili razumeo dosta evropskih jezika, od velškog i gelskog do romanskih (francuski, španski i italijanski), germanskih (rani oblici nemačkog i holandskog kao što je stari saksonski) i baltičkih i slovenskih (kao što su litvanski i ruski, a sa razumevanjem je čitao i srpski). Od svih jezika koje je znao, najviše je voleo finski, koji je naučio da bi u originalu mogao pročitati finski ep Kalevala (Kalevala); govorio je da mu zvuk finskog najviše prija.


    Bibliografija


    Naučni radovi

    - A Middle-English Vocabulary (1922)
    - Sir Gawain and the Green Knight (1924) sa E.V. Gordonom, anonimno remek-delo srednjoengleske književnosti
    - Some Contributions to Middle-English Lexicography (1925)
    - The Devils Coach Horses (1925)
    - Anacrene Wisse and Hali Meiohad (1929)
    - Sigelwara Land I & II (1932/1935)
    - The Reeves Tale (1934)
    - The Monsters and the Critics (1936) predavanje, revolucionarna savremena kritika Beovulfa
    - Songs for the Philologistis (1936)
    - On Fairy-Stories (1939)
    - Sir Orfeo (1944) izdanje srednjovekovne pesme
    - On Fairy-Stories (1947) esej
    - Ofermod (1953) uz pesmu The Homecoming of Beorhtnoth, Beorhthelms Son
    - Ancrene Wisse: The English Text of Ancrene Riwle (1962)
    - English and Welsh (1963)
    - Jerusalem Bible (1966) pomoćni prevodilac i leksikograf


    Proza

    - The Hobbit or There and Back Again (1937) Hobit ili Tamo i opet natrag
    - The Leaf by Niggle (1945) Mazalov list kratka priča
    - Farmer Giles of Ham (1949) Farmer Gil od Buta
    - The Lord of the Rings - Gospodar prstenova
    o The Fellowship of the Ring (1954) Družina Prstena
    o The Two Towers (1954) Dve kule
    o The Return of the King (1955) Povratak kralja
    - Tree and Leaf (1964) Drvo i List (O Vilinskim pričama i Mazalov List uz pesmu Mitopeja)
    - Tolkien on Tolkien (1966) autobiografija
    - Smith of Wotton Major (1967) Kovač iz Velikog Vutona


    Tolkinov dizajn za korice Gospodara prstenova

    Poezija

    Godine označavaju vreme nastanka, osim ako nije drugačije napomenuto.

    - The Battle of the Eastern Field (1911)
    - From the many-willow'd margin of the immemorial Thames (1913)
    - Goblin Feet (1915)
    - The Happy Mariners (1920)
    - The Clerke's Compleinte (1920)
    - Iumonna Gold Galdre Bewunden (1923)
    - The City of the Gods (1923)
    - The Eadigan Saelidan (1923)
    - Why the Man in the Moon Came Down Too Soon (1923)
    - Enigmala Saxonic - a Nuper Inventa Duo (1923)
    - The Cat and the Fiddle: A Nursery-Rhyme Undone and its Scandalous secret Unlocked (1923)
    - An Evening in Tavrobel (1924)
    - The Lonely Isle (1924)
    - The Princess Ni (1924)
    - Light as Leaf on Lindentree (1925)
    - The Nameless Land (1926)
    - Adventures in Unnatural History and Medieval Metres, being the Freaks of Fisiologus (1927)
    - Progress in Bimble Town (1931)
    - Errantry (1933)
    - Friel (1934)
    - The Adventures of Tom Bombadil (1934)
    - Songs for the Philologists sa E.V. Gordonom i dr., izdato 1936.
    - The Dragon's Visit (1937)
    - Knocking at the Door: Lines induced by sensations when waiting for an answer a the door of an Exalted Academic Person (1937)
    - The Lay of Aotrou and Itroun (1945)
    - The Homecoming of Beorhtnoth, Beorhthelm's Son (1953)
    - Imram (1955)
    - Zbirka The Adventures of Tom Bombadil and Other Verses from the Red Book Avanture Toma Bombadila i drugi stihovi iz Crvene knjige (1962)
    - Bilbo's Last Song (1966)
    - Zbirka The Road Goes Ever On izdata (1967)
    - Once upon a time (1965)
    - For W. H. A. (1967)
    - Lay of the Children of Hrin štampana u The Lays of Beleriand (1985)
    - The Lay of Leithian štampana u The Lays of Beleriand (1985)


    Posthumno izdata dela

    - Prevodi pesama Pearl i Sir Orfeo (1975)
    - The Father Christmas Letters (1976)
    - The Silmarillion Silmarilion (1977)
    - Pictures by J. R. R. Tolkien (1979)
    - Unfinished Tales of Nmenor and Middle-earth Nedovršene priče Numenora i Srednjeg sveta (1980)
    - The Letters of J.R.R. Tolkien (priredili Kristofer Tolkin i Hamfri Karpenter [Humphrey Carpenter]) (1981)
    - The Old English Exodus Text (1981)
    - Finn and Hengest: The Fragment and the Episode (1981)
    - Mr. Bliss (1982)
    - The Monsters and the Critics zbirka eseja (1983)
    - The History of Middle-Earth: (19831996)
    o I The Book of Lost Tales 1 (1983)
    o II The Book of Lost Tales 2 (1984)
    o III The Lays of Beleriand (1985)
    o IV The Shaping of Middle-earth (1986)
    o V The Lost Road and Other Writings (1987)
    o VI The Return of the Shadow (The History of The Lord of the Rings vol. 1) (1988 )
    o VII The Treason of Isengard (The History of The Lord of the Rings vol. 2) (1989)
    o VIII The War of the Ring (The History of The Lord of the Rings vol. 3) (1990)
    o IX Sauron Defeated (The History of The Lord of the Rings vol. 4) (1992)
    o X Morgoth's Ring (The Later Silmarillion vol. 1) (1993)
    o XI The War of the Jewels (The Later Silmarillion vol. 2) (1994)
    o XII The Peoples of Middle-earth (1996)
    o Index (2002)
    - J. R. R. Tolkien: Artist and Illustrator zbirka Tolkinove umetnosti (1995)
    - Roverandom [?] (1998 )
    (naslovi knjiga dati na engleskom su od dela koja nisu prevodjena kod nas)



    Izvor:wikipedia
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  2. #2

    Odgovor: John Ronald Reuel Tolkien

    Tolkinovo izmisljeno pismo, vilenjacko pismo

    Tengvar*
    Tengvar ili Tenguar (Tengwar slova, jed. Tengwa slovo) je veštačko pismo koje je izmislio engleski pisac Tolkin. U njegovim delima, ovo pismo, koje je stvorio Feanor, se koristilo za zapisivanje više jezika u Srednjoj Zemlji, uključujući Kveniju i Sindarin. Ali, može se koristiti i za zapisivanje drugih jezika (tako je većina tekstova pisanih tengvarom kod Tolkina na engleskom).





    Suglasnici


    Dva osnovna elementa tengvar znakova su stablo (telco, mn. telcar) i luk (lva, mn. lvar) koji se mogu kombinovati i čiji se broj i visina može menjati na više načina. Tengvar čiji su stabla i lukovi organizovani na isti način predstavljaju određenu grupu glasova. Telcar određuju kako se glasovi artikulišu, a lvar gde se unutar usta stvaraju. Tengvar koji se grade na ovaj način se nazivaju primarni znakovi i grupisani su u četiri serije (tma, mn. tmar) prema mestima artikulacije, koje nose imena prema prvim znakovima u svakoj (tincotma, parmatma, calmatma i kwessetma), a svaka serija se deli na šest redova (tyell, mn. tyeller) prema načinu artikulacije. Svaka serija počinje osnovnim znakom sačinjenim od spuštenog stabla i jednostrukog luka koji može biti otvoren i zatvoren, okrenut naviše ili naniže. Ova četiri znaka predstavljaju bezvučne plozive svake serije. U kveniji su to glasovi t, p, c (izg. k) i q (izg. kw). Glasovne vrednosti ostalih znakova prate sledeća pravila:
    • Udvajanje luka bezvučne suglasnike pretvara u zvučne.
    • Podizanje stabla iznad luka pretvara glas u odgovarajući frikativ.
    • Skraćivanje luka pretvara glas u odgovarajući nazal (iako u većini oblika, tengvar sa kratkim stablom i jednostrukim lukom ne predstavlja bezvučne suglasničke nazale, već neku vrstu polunazalnih samoglasnika).
    Prema ovome, za drugu seriju (parmatma) u sindarinu, redosled je sledeći:
    • Osnovni glas je p
    • Udvajanjem luka, nastaje njegov zvučni parb (u kveniji mp)
    • Podizanjem stabla, nastaje njegov odgovarajući frikativ f
    • Udvajanjem luka i podizanjem stabla, nastaje v, zvučni par od frikativa f (u kveniji mp)
    • Skraćenjem stabla nastaje odgovarajući nazal m
    • Skraćenjem stabla i udvajanjem luka nastaje w

    Osim primarnih znakova postoje i sekundarni znakovi koji nisu građeni od lukova i stabala, a njihova glasovna vrednost se često vrlo razlikuje od jezika do jezika.
    Imena tengvar (vidi sliku Uporedna tabela) su ustaljena i potiču iz kvenije i takva se koriste i u drugim jezicima.


    Samoglasnici

    Postoji dva oblika prikazivanja samoglasnika. Prvi, i stariji, je takozvani tehtar oblik (tehta, mn. tehtar), koji se zasniva na ideji da samoglasnici nisu zasebni glasovi, već da oni samo daju drugačije "boje" suglasnicima. Shodno tome, oni se pišu nad ili pod tengvar znacima, i to na prethodnom suglasniku (u kveniji= ili na sledećem (ostali jezici). Drugi oblik, često zvan i potpuni, dodeljuje i samoglasnicima posebne znakove (prvi oblik koji se ovako pisao je Oblik Belerijanda).
    Osim samoglasničkih tehtar, postoje i razni drugi za označavanje nazala, udvajanje suglasnika i dr.


    izvori:
    1. slika* Aida Djikic
    2. tekst i objasnjenje Wikipedia
    Poruku je izmenio starsica, 19.10.2008 u 02:26 Razlog: ubacila objasnjenja
    Krek, krek.. Ne gudra

  3. #3

    Odgovor: John Ronald Reuel Tolkien

    Pisanje Kvenije Tengvarom

    Kvenija je najistaknutiji član amanskog ogranka porodice vilovnjačkih jezika. U Amanu su postojala dva dijalekta, vanjarski i noldorski. Iz istorijskih razloga iznetih u Silmarilionu, samo ovaj drugi se koristio u Srednjoj Zemlji. Još jedan jezik Eldara koji se govorio u Valinoru, Telerin, se može smatrati dijalektom kvenije, ali se češće o njemu govori kao o posebnom jeziku. U poređenju sa ostalim vilovnjačkim jezicima, kvenija se smatra arhaičnim jezikom, koji je sačuvao mnoge odlike predačkog, pravovilovnjačkog jezika. Ipak, u Valinoru se dosta izmenio, umekšao, čime je postao prijatniji i milozvučniji. Takođe je u tom periodu u kveniju ušao veći broj reči iz jezik Valara, ali oni sami su u opštenju sa vilovnjacima koristili kveniju, jer njihov jezik je malo vilovnjaka znalo i nije bio toliko milozvučan. Kao i svi Valari, i Melkor je govorio kveniju, i to sa takvom umešnošću da je i same velikaše vilovnjaka zaveo. Kvenija je bio i prvi jezik koji je zapisivan znakovima koje je izmislio Rumil, poznatim kao sarati, a kasnije i Feanorovim pismom, tengvarom.
    U Srednju Zemlju je kvenija došla sa Noldorima Izgnanicima nakon Pobune Noldora u Prvom Razdoblju. Ali, Noldori su tamo bili malobrojni u odnosu na Sindare, koji su govorili jedan drugačiji, iako srodan, jezik, sindarin, tako da su ga i oni većim delom naučili. Nakon što je kralj Tingol od Dorijata doznao da su Noldori pobili veći deo Telera u Valinoru zabranio je upotrebu kvenije u svom kraljevstvu, tako da su Izgnanici počeli koristiti sindarin, a kvenija se očuvala samo u međusobnim razgovorima lordova tog naroda. Nakon što je osnovao skriveni grad Gondolin, Turgon mu je dao ime Ondolind na starom govoru, ali je sindarinsko ime bilo poznatije, a čak je i za njegove stanovnike kvenija bila samo jezik predanja.
    Kvenija kao jezik je preživela i Ratove Belerijanda i mnogi Edaini, nakon preselenja u Numenor, su pored sindarina koji je većina znala, naučili od vilovnjaka koji su dolazili iz Valinora i kveniju. Čak su i vladari Numenora uzimali vladarska imena na kveniji, i taj običaj je nastavljen sve dok u 2899. godini Drugog Razdoblja na presto nije došao dvadeseti kralj, koji je mrzeo vilovnjake i koji im je zavideo na besmrtnosti. On je uzeo skiptar pod imenom na adunajskom, Ar Adnakhr Gospodar Zapada. Ipak, u Svitku Kraljeva je njegovo ime, kao i imena svih drugih kraljeva i kraljica Numenora, zapisano na kveniji kao Tar Herunmen. Godine 3102. je dvadeset i treći kralj, Ar Gimilzor [Ar Gimilzr], u potpunosti zabranio upotrebu eldarskih jezika i čak zabranio dolazak ikoga od Eldara u Numenor. Ipak, njegov sin, Inziladun, se pokajao zbog greha predaka i skpitar uzeo pod kvenijskim imenom Tar Palantr, Dalekovidi, ali je već za narod Numenora bilo kasno. Nakon njegove smrti, trebala je da ga nasledi njegova ćerka Miriel kao četvrta Vladajuća Kraljica, ali je sin njenog strica nju oženio i seo na presto kao Ar Farazon [Ar Pharazn]. U svojoj ludosti izazvao je rat sa Sauronom, koji je prividno ponizio i predao. Ar Farazon ga je doveo u Numenor, gde je ovaj uskoro postao glavni savetnik kraljev. Naveo ga je da pomisli da će tadobiti besmrtnost ako stupi u Valinor, što su Valari oštro zabranili. Ipak, Sauron nije pretpostavio da će se Valari obratiti Jendome i da će On izmeniti oblik čitavog sveta. Valinor je uklonjen van vidljivog sveta, čime je većina onih koji su od rođenja govorili kveniju otišlo sa ovog sveta. Numenor je potonuo pod More, i dobio je novo ime na kveniji: Mar-nu-Falmar, Dom pod Talasima i Atalant, Ona-koja-je-Pala.
    Jedini koji su preživeli Uništenje su bili Elendil i njegovi sinovi Isildur i Anarion kao i oni koji su ih pratili na brodovima. Oni su bili vilin-prijatelji i osnovali su Kraljevstva u Izgnanstvu, Arnor i Gondor. Sauron, izgubivši svoje fizičko telo u Uništenju Numenora, vratio se u Mordor odakle je uskoro napao Gondor, ali nakon dugog rata je poražen i Jedinstveni prsten mu je otet. Smatralo se da je mrtav i tako je otpočelo Treće Razdoblje.
    Kraljevi Arnora i Gondora su uzimali kvenijska imena, kao u Numenoru u davnini. Ali, zla sudbina je zadesila ova kraljevstva. 861. godine Trećeg Razdoblja se Arnor raspao na manja kraljevstva, a ubrzo potom je potpuno uništen. U Gondoru se običaj kvenijskih imena zadržao do smrti poslednjeg kralja 2050. godine, kada tokom sledećeg milenijuma, vladaju Domostrojitelji koji uzimaju imena na sindarinu. Tek na kraju Trećeg Razdoblja, 3019. godine, kada Aragorn II postaje kralj Obnovljenog Kraljevstva, on uzima ime na kveniji, Elessar, Vilin-kamen. Ipak, kvenija više nije zaživela kao govorni jezik, već je, kao u našem svetu latinski, postala jezik predanja i ceremonije.

    Ime jezika

    Reč kvenija [Quenya], u vanjarskom dijalektu Quendya potiče od istog korena kao i reč Quendi Vilovnjaci, tako da je značenje imena prosto Vilovnjački [jezik]. Koren ove dve reči je quet−, govoriti, a kako je to rečeno u predanjima, vilovnjački učenjaci su smatrali da ime Quendi znači oni koji govore jezikom.

    Nastanak jezika

    Kvenija (prvobitno zvan Qenya) je nastala vrlo rano, čak možda i oko 1915. godine. Čini se da je te godine dvadesettrogodišnji Tolkin sastavio Leksikon Kvenje [Qenya Lexicon], jedan od najstarijih 'rečnika' vilovnjačkog jezika. Do oblika koji se javlja u Gospodaru prstenova, koji je manje-više konačan, bilo je bezbroj izmena i gramatike i rečnika, ali osnovna fonetska struktura je prisutna od početka.
    Tolkin je i nakon izlaska Gospodara prstenova nastavio da doteruje kveniju, jer je to bio, po rečima njegovog sina Kristofera,: Jezik kakav je on želeo, jezik njegovog srca. Jezik se najviše oslanja na strukturu i gramatiku finskog i latinskog jezika, a donekle, mada u mnogo manjoj meri, i grčkog










    Pravila pisanja

    • tengva r se koristi za glas r pred suglasnicima i na kraju reči
    • tengva anna nema posebno značenje, već je predstavljala glas u kada se na nju napišu dve horizontalne tačke, tehta za glas y (odatle i ime u-nosač)
    • tengva rmen se koristi za glas r pred samoglasnicima
    • tengvar yanta i r se koriste samo kao delovi diftonga ai, ei, oi, ui i awau], ew [eu], iw [iu] i ow [ou]
    Oznaka < znači nastalo od i predstavlja glasovnu promenu koja se desila vrlo rano u isto kvenije i samim tim se početne glasovne vrednosti ne koriste. Glasovi kojima prethodi ili sledi crtica (-) predstavljaju glasove koji se pišu samo na kraju ili početku reči, respektivno, osim tengvar yanta i r (vidi napomenu [4]).
    Tengvar formen, hyarmen, rmen i nmen se koriste za označavanje strana sveta na mapama (čak i u jezicima gde se strane sveta zovu drugačije).
    Tehtar u kveniji se pišu nad tengvar i to nad prethodnim suglasnikom. Ako reč počinje na samoglasnik, kada samoglasnik sam stoji ili postoji više samoglasnika jedan do drugog, tako da nema prethodnog suglasnika da se na njemu napiše tehta, u tu svrhu se tada koriste nosači, i to kratki za kratke samoglasnike i dugi za duge.

    Dugi samoglasnici se mogu pisati na više načina:
    • Udvajanjem tehte nad tengvom (moguće samo za e, o i u tehte)
    • Pisanjem dva mala nosača sa po jednom tehtom na svakom
    • Pisanjem tehte nad dugim nosačem
    izvor:
    1. slike Čagalj Miroslav
    2. podaci Wikipedia
    Krek, krek.. Ne gudra

  4. #4

    Odgovor: John Ronald Reuel Tolkien

    Pisanje Sindarina Tengvarom

    Sindarin je jezik Sivih Vilovnjaka (Sindara), onih koji su ostali u Srednjoj Zemljii nisu otišli u Valinor. To je jezik koji su govorili svi Vilovnjaci krajem Trećeg Razdoblja (period dešavanja Hobita i Gospodara Prstenova). U Gospodaru Prstenova se o njemu govori kao o Vilin-jeziku ili Vilovnjačkom jeziku. Samo ime sindarin (Sindarin) je kvenijsko i bukvalno znači sivo-vilovnjački. Kakav je bio naziv jezika u njemu samom, nije sigurno, ali je verovatno bio zvan prosto Edhellen, Vilovnjački. Tolkin ga je stvorio po uzoru na velški i keltski, jer je i Sindare osmislio sa elementima keltske kulture. Sindarin se zapisivao tengvarom, kao i ostali vilovnjački jezici, i to tengvar-tehtar sistemom, ali, češći način je bio tzv. potpuni oblik, oblik gde su se i samoglasnici pisali posebnim slovima, a ne tehtar znacima.

    Kod pisanja sindarina treba imati na umu da postoje dva načina:
    1. način pisanja s tehtama
    2. Belerijandski način gde za samoglasnike postoje posebna slova (znakovi)

    1. Način pisanja s tehtama

    U ovom načinu pisanja samo su se suglasnici označavali tengwarom, dok su se modifikacija
    suglasnika kao i samoglasnici označavali dijakritičkim znakovima (tehtar).







    Pravila pisanja

    • Samoglasnici se prikazuju matehtarima, koji se pišu na slovu koje dolazi iza njih po redu pisanja, iako se mogu pisati i na prethodnom slovu.
    • Ukoliko na potrebno mestu ne postoji slovo (npr. na kraju reči) samoglasnik se smešta na tzv. nosač.
    • Dugi samoglasnici (koji se u latiničnom pismu označavaju najčešće akutom) se pišu na posebni dugi nosač (iako postoje i druga rešenja pre navedena).
    • Dugi suglasnici (dupla slova) se pišu na način da se ispod luka (iznimno unutar tengwe kao
      kod slova lambe) odgovarajuće tengwe stavi valovita linija (slična španskoj tildi).
      Ako je riječ o nazalnom suglasniku (n ili m) linija se može staviti i iznad tengwe.
    • Kada ispred suglasnika dolazi nazal iste serije (npr. kod nt, nd, mp ili nk) valovita linija se smešta iznad tog suglasnika.
    • S se piše slovom silme, a ss slovom esse. U slučaju da je potrebno iznad njih napisa samoglasnik koriste se obrnuti oblici (slime nuquerna i esse nuquerna).
    • Kada slovo s sledi iza nekog suglasnika može se (ali nije nužno) označiti posebnom tehtom (kao što je to navedeno ranije).
    • Glas r se piše kao rmen, osim na kraju reči kada se piše kao re.
    • Dvoglasi u ovom načinu pisanja se pišu kao dva odvojena samoglasnika, no uobičajeno je da
      se prvi element dvoglasa prikazuje pomoću tehte a drugi pomoću tengwe. Kada se piše na taj
      način tehta se smešta na tengwu koja predstavlja drugi element dvoglasa.
    2. Belerijandski način

    Ovo je puni način pisanja, odnosno i suglasnici i samoglasnici se prikazuju tengwarom, dok se dijakritičke oznake (tehtar) koriste za modificiranje glasova prikazanih tengwarom.







    Pravila pisanja

    • U ovom načinu pisanja svaki glas ima pripadajuću tengwu, tj. i suglasnici i samoglasnici se pišu tengwama.
    • Što se tiče dugih suglasnika, jedini potvrđeni su ll, mm, nn. U pravilu su oni pišu sa dve
      tengwe , no mm i nn se pišu sa nmen (nn) i maltom (mm) kao što je
      vidljivo u tablici (n i m se pišu sa reom i valom videti tablicu). Za pretpostaviti je da se i
      ostali dugi suglasnici (ako ih ima) pišu sa dve tengwe.
    • Kako se samoglasnici u ovom načinu pisanja pišu tengwom, to se dužina samoglasnika označava posebnim znakom nalik na naglasak andaith (oznaka dužine). Ovdje treba napomenuti da se tengwe za a i i mogu pisati s točkicom iznad njih kako bi bile
      bolje vidljive (npr. da se izbegne da ih se zameni za luk ili stablo negod drugog slova kraj njih)
    • Kada ispred suglasnika dolazi nazal iste serije (npr. kod nt, mp ili nk) valovita linija se smešta iznad tog suglasnika.
    • U ovom načinu pisanja dvoglasi su se pisali na različite načine. Često se dvoglasi pišu svaki zasebno, pa tako je u svim poznatim primerima ae i pisan (kao dva zasebna slova).
    • Dugi nosač se koristi za početno i-, kao u Iorhael, što odgovara našem j-.
      Za duge samoglasnike se koristi znak andaith (dugi znak) koji izgleda kao e-tehta u kveniji i koji se piše iznad samoglasnika. Dupli suglasnici se pišu sa dva ista suglasnika jedan za drugim, osim u slučaju nn i mm, gde se koriste zasebni tengvar.
    izvori:
    1. slike* Čagalj Miroslav
    2. podaci* Wikipedia i moji neki zapisi
    Krek, krek.. Ne gudra

  5. #5

    Odgovor: John Ronald Reuel Tolkien

    Dve pesme iz Silmariliona:


    Pesma Rastanka u pohvalu Lutijeni i svetlosti nebesa
    Beren

    Nebo na severu zbogom, zbogom zemljo mila,
    blaženi ste navek, jer je ovde spila
    i korakom gipkim svoga vita tela
    trčala je ispod Sunca i Meseca
    Lutijena Tinuvijela,
    lepša no što mogu reći smrtna deca.
    I kad celi svet u propast bude bačen,
    rastočen, razvrgnut i unatrag vraćen,
    poništen, gurnut u ambis stari
    zalud neće biti, i ništa ne mari
    što nestaće suton, zora, voda, stena
    jer jednom na svetu življaše Lutijena.




    Luthien Tinuviel



    Balada o Leitianu

    On zapeva pesmu magicnu,
    Da otkrije, ogoli, probije vicnu,
    Pesmu verolomstva, odavanja;
    Tad Felagund, poljuljan, ipak zapoja
    U odgovor pesmu nepredavanja,
    Opiranja moci, brane, boja,
    Skrivanja tajni; ko kula jakih
    Vera neizneverenih, slobode, spasenja,
    Promene i preobrazenja,
    Izbegnutih klopki i zamki,
    Zbacenih okova, rastamnicenja.

    Tamo i amo pesme su strujale,
    Kolebale se, tonule, pa opet bujale
    Rvuci se; Felagund se borio
    I svu magiju i moc Vilin-roda
    On je u svoju pesmu pretvorio.
    Tiho, iz daljine, iz Nargotronda,
    Zacuse tad poj ptica u tami,
    Iza Zapada, na peshchanom zalu,
    Gde biser prekriva Vilin-obalu.

    Tad se mrak zgusnu u tmasto vece;
    U Valinoru crvena krv potece
    Karj Mora, gde Noldori pobise Jahace Pene
    I bele labude ladje otese
    Iz luke lampama osvetljene.
    Vetar urliche. Vuci zavijaju. Gavrani beze.
    Led krklja u ushcu mora. Tuzni
    U Angbandu kukaju suznji,
    Plameni sucu. Zatutnja grom -
    - i Finrod pade pred crni tron.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  6. #6

    Odgovor: John Ronald Reuel Tolkien

    iz Hobita:



    Pesma Patuljaka


    Okrnji casu i tanjir brzo!
    Istupi noz, viljusku savi'!
    Jer to Bilbo Bagins mrzi -
    Skrsi flasu, cep zaglavi!

    Seci stolnjak, u mast zgazi!
    U spajzu mleko na pod proli'!
    Na tepihu u sobi ostavi kosti!
    Svaka vrata vinom poli!

    U golem kazan zgrni sudje;
    Istuckaj sve dobro tucem;
    A kad zavrsis, ostane li ista,
    Otkotrljaj ih do dvorista!

    Zbog tog se Bilbo gnevi jako!
    Molim vas, molim, tanjire polako!



    Chip the glasses and crack the plates!
    Blunt the knives and bend the forks!
    Thats what Bilbo Baggins hates
    Smash the bottles and burn the corks!

    Cut the cloth and tread on the fat!
    Pour the milk on the pantry floor!
    Leave the bones on the bedroom mat!
    Splash the wine on every door!

    Dump the crocks in a boiling bowl;
    Pound them up with a thumping pole;
    And when youve finished, if any are whole,
    Send them down the hall to roll!

    Thats what Bilbo Baggins hates!
    So, carefully! Carefully with the plates!




    Daleko preko maglenih gora hladnih
    Do tamnica dubokih i spilja starih
    Moramo na put u svitanje zato
    Da trazimo svetlo zacarano zlato.

    Patuljci drevni mocne bacise cini,
    Dok odzvanjahu cekici ko zvona u visini
    U dubinama, tamne gde stvari spiju,
    U supljinama dvornica pod pustolijom.

    Tu starom kralju i gpspodar-vilovnjaku
    Mnogu blistavu zlata saku
    Oni izradise i iskovase, i svetlosti oni zarobise
    Da sakriju je u dragulje na balcaku.

    Na srebrnu kolajnu nadenuse
    Cvatuce zvezde, krune navesise
    Zmaj-vatrom, u zici svitoj
    Meseca i sunca sjaj su sliti.

    Daleko preko maglenih gora hladnih
    Do tamnica dubokih i spilja starih
    Moramo na put u svitanje zato
    Da istemo nase izgubljeno zlato.

    Pehare tamo rezbarise za se
    I harfe od zlata; gde covek ziv ne sme.
    Tu oni vekovahi , bezbrojne prevahu pesme
    Sto ne cu ih ni vilovnjak ni covek.

    Borovi urlikahu u visini,
    Vetrovi su jecali u tmini,
    Zarila se vatra, zurila plamenjem svojim;
    Drvece poput baklji sjajnih buknuloje.

    Zvona su zvonila u dolu
    I ljudi, bledi, pogledali gore;
    Dah zmajev, od same vatre ljuci
    Sravni im kule i krhke kuce.

    Dimila se planina na mesecini;
    A patuljci, cuvsi korake sudbine,
    Jurnuse smrtno iz svog dvora da padnu
    Pod noge mu i pod mesecinu hladnu.

    Daleko preko maglenih gora hladnih
    Do tamnica dubokih i spilja starih
    Moramo na put u svitanje zato
    Da otmemo mu nase harfe i zlato!



    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  7. #7

    Odgovor: John Ronald Reuel Tolkien

    Silmarilion





    Silmarilion je kolekcija radova Džona Ronalda Reja Tolkina, koje je nakon njegove smrti dovršio i izdao njegov sin Kristofer Tolkin, uz pomoć Gaja Kavrijela Kaja, koji je kasnije postao poznati pisac fantastike. Silmarion govori o dobima pre Hobita i Gospodara Prstenova. Silmarilion je pripovedanje o Starijim Danima, ili prvom dobu Tolkinovog sveta. To je drevna drama na koju se osvrću likovi u Gospodaru Prstenova i u čijim događajima su neki od njih učestvovali. Priče Silmariliona smeštene su u doba kad je Morgot (Melkor), prvi Mračni Gospodar, obitavao u Srednjo Zemlji, a Visokorodni Vilenjaci vodili rat protiv njega i za povratak Silmarila. U knjigu je uključeno nekoliko kraćih dela, od kojih delo O prstenovima moći govori o događajima na kraju Trećeg Doba, koji oblikuju radnju Gospodara Prstenova.

    Silmarilion obuhvata 5 delova:
    1. Ainulindale nastanak Eje, Tolkinovog univerzuma
    2. Valakventa kratak opis Valara i Majara, natprirodnih anđeoskih bića
    3. Kventa Silmarilion istorija događaja pre i za vreme Prvog Doba, što zauzima najveći deo knjige.
    4. Akalbet istorija pada Numenora, koji se odigrava u Drugom Dobu.
    5. O Prstenovima Moći i Trećem Dobu događaji koji su doveli do dešavanja opisanih u Gospodaru Prstenova.
    Ovo delo je (od strane nekih čitalaca) nezvanično povezano sa Bilbove tri knjige Prevoda sa Vilovnjačkog, koji su pomenuti u Gospodaru prstenova.
    Ovih pet delova knjige su navodno bili odvojeni radovi, ali je Tolkinova izričita želja bila da se oni izdaju zajedno. Zato što je Dž.R.R. Tolkin umro pre nego što je uspeo da završi sređivanje svih do sada napisanih legendi, Kristofer je uzeo materijal očevih starih nacrta da bi popunio knjigu. U par slučajeva je on sam potpuno izmislio neke delove.
    Silmarilion je zajedno sa ostalim zbirkama Tolkinovih dela, kao što su Nedovršene priče, Pustolovine Toma Bombadila i Put uvek ide, obrazuju obimnu ali nedovršenu priču koja opisuje svet u kojem se odigravaju Hobit i Gospodar Prstenova. Istorija srednje zemlje je priča od dvanaest delova koja ispituje proces koji je doveo do izdavanja Gospodara Prstenova i Silmariliona.
    Silmarilion je složeno delo koje istražuje veliki niz tema potaknutih mnogim drevnim, srednjevekovnim i savremenim izvorima uključujući i finsku Kalevalu, jevrejsku Bibliju, nordijsku, grčku i keltsku mitologiju, kao i Prvi svetski rat. Na primer, ime vrhovnog bića, Ilu'vatar (Otac Svega) je očito pozajmljeno iz nordijske mitologije. Staromodan stil i vaznost Ainulindale podseća na Stari Zavet. Ostrvsko kraljevstvo Numenora podseća na Atlantidu jedno od imena koja je Tolkin dao toj zemlji je Atalante, mada mu je dao Vilenjačko poreklo.


    Krek, krek.. Ne gudra

  8. #8

    Odgovor: John Ronald Reuel Tolkien

    Ainulindale



    Ainulindale predstavlja prvi deo knjige "Silmarilion" autora Dzona Ronalda Reja Tolkina i govori o Stvaranju, o nastanku Sveta, Ee.
    Eru, Jedini, Ilu'vatar, stvori Ainure, Svete, koji su bili izdanak njegovih misli i koji su zajedno sa njim stvarali, uoblicavali i pevali muzicku temu, Muziku koju je u svojim mislim Ilu'vatar napravio tako da Ainuri u harmoniji predstavljaju jedinstvo. Kada dostigose to, Eru im obznani novu muzicku temu, ali u ovoj su oni bili pozvani da je sami svojim mislima ukrase i dodaju deo svoje harmonije. Tada, usled te teme, Melkor dodje na ideju da uplete svoje misli van Ilu'vatarovog sklada, jer Melkoru behu dana najveca znanja i moci od strane Erua. Neke misli je upleo u temu i odmah stvorio nesklad u Muzici. Dugo se mislima prepirao sa Ilu'vatarom, i isprva se Ilu'vatar smesio i tema je bila ista a opet razlicita. Kada Melkor zadobi prevlast u mislima za Muziku, Ilu'vatar postade ozbiljan i uzdignu novu muzicku temu, iznad svih koja se preplitala sa onom drugom temom, koju nije mogao da ugusi. Tada, Ilu'vatar prestade biti ozbiljan i postade strasan. Muzika prestade i Ilu'vatar ustade i rece im: "Mocni su Ainuri, a najmocniji medju njima je Melkor, ali da bi on znao, i svi Ainuri, da sam ja Ilu'vatar, pokazacu vam ono o cemu ste pevali, da mozete da vidite sta ste ucinili. A ti Melkore, videces da nijedan tema ne moze da bude odsvirana a da nema svoj konacan izvor u meni, niti iko moze promeniti muziku protiv moje volje. Jer za onog koji to pokusa, pokazace se da je to samo moj instrument u smisljanju neces jos divnijeg, sto on sam ne bese zamislio."
    Ilu'vatar ih odvede do Praznine, i pokaza im njihovu Muziku, koja je ustvari predstvaljala viziju Sveta koji ce oni, Ainuri, oblikovati. Videse predele, oblike, videli su istoriju Sveta. I tada, zacudjeni, videse nesto sto im Ilu'vatar nije prikazao u Muzici. Videse dolazak Dece Ilu'vatara i prebivalista koja za njih behu spremljena. Deca ilu'vatar behu Vilenjaci i Ljudi, Prvorodjeni i Sledbenici. Melkor skrivase svoju zlobu i zavist od ostalih, zeleci da Decu potcini sebi da bi imao sluge i robove, da bi njega neko zvao Gospodarem i vladarem. I u momentu kada nemir obuze Ainure, Ilu'vatar stovri Eu, Svet koji Jeste i neki od Ainura se spustise ispod granica Sveta a neki ostadose uz Ilu'vatara. Oni koji su otisli u Svet, dobili su uslov da ne mogu da se vrate, sve dok Svet ne postane savrsen, i zbog toga oni se sada nazivaju Valari, Sile Sveta.
    Kad sidjose dole u Svet, bili su u nedoumici, jer ono sto videse u viziji, nisu zatekli i tako zapocese njihovi veliki napori da se Svet izgradi pre nego sto dodju Deca Iluvatarova. Ali Melkor je zudeo za Svetom, i cinio sve da ga dobije, sve dok konacno nije bio proteran u druge krajeve, ali nikad nje izbacio zudnju za Kraljevstvom.
    Valari uzese oblik i boju po uzoru na ono sto su videli viziji, da bi bili sto slicniji Deci Ilu'vatarovoj kada dodju na Svet, iako njima oblik ne treba jer gubitkom oblika ne gube svoje bice. Kako je vreme prolazilo, tako se Svet uoblicavao i postajao sve lepsi, a Melkoru je zavist izjedala srce i desi da je nenadano sisao na Ardu (Svet), sa velikom snagom jer je i dalje bio najveci od svih Valara. Tako ej otpocela duga bitka Valara protiv Melkora, jer sve sto bi Valari pocinjali da rade Melkor je unistavao i unakazivao. Ali iapk, Zemlja bese utvrdjena i uoblicena, jer i pored sveg truda Melkorovog, zajedno su bili jaci.

    slika Prvog Razdoblja Srednje Zemlje:

    Poruku je izmenio starsica, 24.10.2008 u 03:06
    Krek, krek.. Ne gudra

  9. #9

    Odgovor: John Ronald Reuel Tolkien

    Valakventa

    Valakventa predstavlja kazivanje o Valarima, Svetima i o Majarima, duhovima koji uzese isto oblicje kao Valari, samo su Majari nizeg ranga, i pomocnici su Valarima.
    Broj Valara koji su sisli u Svet je 14, 7 Gospodara Valara, a takodje je i Valiera, Gospodarica Valara 7.
    Imena Gospodara po primernom redosledu su:
    1. Manve
    2. Ulmo
    3. Aule
    4. Orome
    5. Mandos
    6. Lorijen
    7. Tulkas
    a imena Gospodarica su:
    1. Varda
    2. Javana
    3. Niena
    4. Este
    5. Vaire
    6. Vana
    7. Nesa
    Melkor se ne ubraja vise medju Valare i njegovo se ime ne izgovara u Srednjem Svetu.

    Gospodari Valara



    Manve Sulimo

    Manve je bio brat sa Melkorom u misli Ilu'vatarovoj i bio je najdrazi Ilu'vataru i on je najbolje i najjasnije razumevao njegove namere. On je odredjen da bude Vladar, gospodar carstva Arde kad za to dodje vreme. U Ardi, Manveova je vlast i radost nad vetrovima i vazduhom, nad oblacima (Sulimo znaci Gospodar Daha Arde). Sve ptice, narocito orlove, voli i postuje. On ima munje u ocima i vidi ceo svet. Njegova zena je Varda, i sa njom zivi na Tanikventilu, najvisoj planini Arde.


    Ulmo

    Ulmo je Gospodar Voda i Morski Kralj. Nigde ne obitava dugo, vec se krece u svim tokovima vode, kako zeli, i dolazi na savetovanja Valara samo ako je nesto krupno u pitanju. Po moci koju poseduje nalazi se iza Manvea, koji je bio njegov najblizi prijatelj. Retko se moze videti na kopnu, jer on ne uzima sebi oblicje, jer je suvise strasno. Plase ga se Vilovnjaci i Patuljci. Ima dva velika roga, Ulumiri se zovu, i oni do kojih dopre taj zvuk, zauvek ceznu za morem i uvek ce cuti tu melodiju koja ih zove moru. Ulmo je sam i nema zenu.


    Aule

    Aule ima gospodarstvo nad svim materijama od kojih je Arda nacinjana. U pocetku stvaranja i oblikovanja Arde, radio je u zajednistvu sa Manveom i Ulmoom a oblikovanje je bio njegov posao. On je kovac i majstor svih zanata, i Noldorima (jedni od Prvorodjenih Vilenjaka) je preneo najvise znanja. Aule je Otac Patuljaka, onaj koji ih je izmislio, van Ilu'vatarove Muzike. Nacini ih takvima kakvi sada jesu. Nacinio je prvo Sedam Otca Patuljaka u tajnosti od drugih Valara, plaseci se da ga ne okrive. Medjutim, on nije imao misao kao Melkor, da stvori narod koji vi mu sluzio. Aule je zeleo da ih voli i poducava i da ima kome da prenese svoje znanje. Ilu'vatar se smilovao na njega i njegov naum, ali nije prosao nekaznjeno. Ilu'vatar mu nalozi da ce Oci spavati u mraku pod kamenom, sve dok Prvorodjeni ne dodju. Supruga Auleva je Javana.


    Namo (Mandos)

    Namo (Mandos) je Gospodar Duhova (Feantur), isto kao i njegov brat, Irmo (Lorien). Mandos je ustvari ime prebivalsita ali je usko prihvaceno za Namoa i sad ga zovu Mandos. Mandos je Cuvar Kuce mrtvih i prizivac duhova ubijenih. Citac je sudbine Valara i zna sve sto ce se dogoditi i najsvesniji je volje Ilu'vatarove. Njega sazaljenje ne pokolebljuje niti ga moze ganuti. U pripovedanjiam Vilenjaka duhove ubijenih Vilenjaka priziva Mandos u svoje dvore u mesto koje se zove "Dvorane Cekanja". Vaire Tkalja je njegova zena.


    Irmo (Lorien)

    Irmo (Lorien), brat Mandosov, je Gospodar snova i vizija. U Lorijenu su najlepsi vrtovi i sam za sam Lorijen kazu da je najlepse mesto na Svetu ikad napravljeno i sami Valari tamo odlaze da se odmore od okova Arde. Njegova zena je Esta Nezna.


    Tulkas (Astaldo, Smeli)

    Tulkas je najveci po snazi i junackim delima. Poslednji je dosao u Ardu da pomogne u borbama protiv Melkora. Za njega kazu da u boj ne nosi nikakvoga oruzja, da su mu dovoljne samo njegove ruek i veliko srce da bi uplasio i nadvladao neprijatelje. Ne jase konja, jer je brzi od bilo kojeg i neumoran je. Nije od koristi kao savetnik ali je veoma odan prijatelj. Njegova zena je Nesa, sestra Oromeova.


    Orome

    Orome je ukrotitelj zveri i Lovac, onaj koji je Vilenjake poveo na put od Kuivinena. Mozda niej snazan kao Tulkas ali je uzasniji kad je ljut, jer se on Orome uvek smeje, cak i Melkoru i lice kad su ratovali. Voli drvece, zbog cega ga zovu Aldaron a Sindari (vrsta Vilenjaka) Tauron, Gospodar Suma. Ima konja od kojeg se ne odvaja, Nahar se zove i na suncevoj svetlosti je beo a nocu je srebrn. Ima i veliki rog koji se zove Valaroma. Njegova zena je Vana, Vecno mlada, mladja je sestra Javanina.

    Poruku je izmenio Kalina, 24.10.2008 u 09:24 Razlog: rec
    Krek, krek.. Ne gudra

  10. #10

    Odgovor: John Ronald Reuel Tolkien

    Gospodarice Valara


    Varda (Elbereta, Elentari, Tintalle)

    Varda, Gospodarica Zvezda, Zvezdana Gospa, najlepsa je od svih Valara jer svetlost Ilu'vatarova lezi u njenom licu. Njena je lepota nepojmljiva i neopisiva, jer ne postoje reci Vilenjaka, Ljudi ili Patuljaka da to iskazu. Ona je darovala svetlost Svetu, uhvativsi svetlost i postavivsi ih na Severu i Jugu da sijaju. Njen je muz Manve, sa kojim stoluje na Tanikventilu.


    Javana Kementari (Kraljica Zemlje)

    Javana, Darovateljka plodova je ona sto voli sve biljke koje rastu i sve njihove bezbrojne oblike drzi u umu. Visoka je i obucena u zeleno, kad uzima zenski oblik, a kazu da su je videli da stoji mirno i usnulo kao drvo pod Suncem. Ona je zastitnik svih zivotinja, stvoritelj svih suma Arde. Ona je ta koja je stvorila dva drveta, Telperion (blistavo poput srebra i tamnozeleno, starije od dva drveta) i Laurelin (drvo sa zlatnim kapima rose i svetlozeleno, mladje od drveta). Njen muz je Aule.


    Niena


    Niena, sestra Feantura, Mandosa i Lorijena, je ona koja zna za patnju i zali za svakom ranom koju je Arda pretrpela zbog kvarenja Morgotovog. Njena melodija u Muzici bese toliko tuzna da je ona utkana u harmoniju i pre nego se zavrsila i tako obelezila svet na patnju. Niena je sazaljenje i stradanje koje donose mudrost. Njena kuca gleda na zidove Noci i suze joj neprestano teku. Ona je sama.


    Este

    Este Nezna je ona koja leci od rana i umora i njeno ime znaci "Odmor". Zena je Lorijena i zajedno sa njim zivi u istomenoj sumi. Ne hoda po danu, nego spava na jednom ostrvu u jezeru Lorelin.


    Vaire

    Vaire Tkalja je oan koja u Mandosovim dvorima tka Sudbinu dosta pre nego sto ce se dogadjaji ostvariti. Zena je Mandosa, i zajedno sire Mandosove dvore.


    Vana

    Vana, Vecno Mlada, mladja je sestra Javanina. Glavna radost je cvetanje cveca i pesma ptica i svi cvetovi nicu kad ona prolazi isto kao sto i ptice pevaju kad prolazi.


    Nesa

    Nesa Plesacica je sestra Oromeova i kao on je brzonoga i okretna. Voli jelene i brza sumska stvorenja. Ona je "Divlji Duh" i zena Tulkasova.
    Krek, krek.. Ne gudra

  11. #11

    Odgovor: John Ronald Reuel Tolkien

    Majari

    Majari su iste vrste kao Valari, samo nizeg ranga. Oni su njihovi srodnici, njihovi pomocnici. Njihov broj nije poznat Vilenjacima, a iako ih je bilo mnogo malo je njih imalo imena na bilo kom jeziku dece Ilu'vatara i u Srednjoj Zemlji Majari su se veoma retko pojavljivali u obliku koji je Deci bio vidljiv. Medjutim, nekoliko je njih koji se pamte i to su:
    • Ilmare
    • Eonve
    • Ose
    • Uinen
    • Olorin
    • Melijana
    • Saruman, Gandalf, Radagast Smedji, Alatar i Palando su oni koji su poslati na Srednju Zemlju u tesko doba
    Ose je Ulmov vazal i gospodar je mora koja umivaju obale Srednje Zemlje. Voli obale i ostrva, ne ide u dubine. Njego je zena Uinen, Gospodarica Mora i sva bica koja zive u slanim tokovima ona voli. Nju dozivaju mornani jer umiruje talase, obuzdavajuci Oseovu zestinu. Ose je isprva bio zaveden Melkorovom vestinom i bio je pridobijen na njegovu stranu, ali mu je oprosteno zbog Uinen, koja je molila Ulmoa za drugu sansu. Od onda on je Ulmov verni vazal.

    Ilmare, pomocnica Varde, ona cije ime znaci Svetlost Zvezda, zena je Eonveova, barjaktara i glasonose Manveovog.

    Olorin je bio najmudriji od Majara. Obitavao je u Lorijenu, i put ga je cesto vodio u kucu Niene, gde se naucio samilosti i srtpljenju.

    Melijana je Maja koja je bila pomocnica Vani i Esti, dugo je zivela u Lorijenu starajuci se o drvecu pre nego sto je dosla u Srednju Zemlju. Kada je dosla u Srednju Zemlju, zaljubila se u kralja Vilenjaka, Elu-Tingola, sa kojim je zajedno osnovala kraljevstvo Dorijat. Imala je jednu kcer, Lutjenu, i od Melijanine i Tingolove loze, stvoreni su Napovilni (brak izmedju Vilenjaka i Coveka).

    Carobnjaci koji su dosli u Srednju Zemlju bice objasnjeni drugi put, posto se ovde bavimo dogadjajima koji su se desili mnogo pre njihovog dolaska na Srednju Zemlju u obliku u kojem su bitisali.
    Krek, krek.. Ne gudra

  12. #12

    Odgovor: John Ronald Reuel Tolkien

    Neprijatelji

    Onaj cije se ime poslednje stavlja je Melkor, Onaj koji se uzdize u moci. Medjutim, na to ime sam izgubi pravo, i bese nazvan od strane Vilenjaka Noldora Morgot, Mracni Neprijatelj Sveta. Bese njemu velika moc podarena od strane Ilu'vatara ali od sveg znajna i sve moci sto je posedovao, preokretao je u zlo i svoju snagu je rasipao sa zlim namerama, jer je zudeo za Ardom i zeleo je vlast i da vlada nad onima koji su mu ravni. I u svoj svojoj moci, nije bio sam jer ui danima svoje moci, mnoge je privukao svojim mracnim sjajem i cak i kad je pao, mnogi mu ostadose verni i spustise se zajedno sa njim u njegovu tminu. Medju prvima koje je zaveo i koji mu ostadose verni, behu Valaraukari, Bicevi Vatre, oni koji se u Sredjoj Zemlji zovu Balrozi. Tokom dugih godina Valari su se borili protiv njega, u Prvom Dobu, najupecatljivija je bila bitka za Silmarile, koji su trajali dugo, vecinu Prvog Doba i krajem Prvog Doba, Morgot bi uhvacen i zauvek bacen iz postojeceg sveta.



    Sauron-Gortaur Okrutni, Porucnik Melkora, Vuk-Sauron, Annatar, Gospodar Darova, Artano, Aulendil, Necromancer, Gospodar Prstenova, Kralj ljudi i Gospodar Srednje Zemlje, Tamni Gospodar, Bezimeni, Sena, Neprijatelj-ovo su sve imena koje je Sauron imao tokom svih godina svog postojanja. Bio je sluga i pomocnik Morgotov, jedan od Majara i u pocetku nije bio zao. Isprva je sluzio Aulea od kojeg je mnogo naucio o kovanju. Medjutim, bese privucen Morgotovim mracnim sjajem i u njemu je video ostvarenje svojih ambicija i verovao je ako ga bude sledio da ce do ispunjenja onoga sto zeli i doci. Bio je mocan carobnjak koji se mogao pretvoriti u razne oblike, od vukodlaka i vampira, koji su i sami bili Morgotovi sledbenici, a mogao je biti i ugodan i nezan na recima, cak uzeti oblicje prijatno za oko. Kazu da je on stvorio vukodlake tako sto je zle duse ukrstio sa zverskim oblicima. Ali iako je bio strasan na oko, bio je velika kukavica i to je dokazao kad je Morgot napokon bio izbacen iz postojeceg sveta, posto je pokazao da je kukavica ako oko sebe nam veliku vojsku u koju ce se pouzdati. Posle Morgotovog poraza, Sauron se posle mnogo lutanja nastanio u Mordoru i izgradio svoju kulu Barad Dur.
    Sauron je taj koji je dosao na ideju da iskuje Prstenove Moci da bi mogao da kontrolise Srednji Svet. Oko 1500. godine Vilenjaci prevareni Sauronovom spoljasnoscu i slatkorecivoscu, pocese da kuju Prstenove. Vrativsi se u Mordor, iskovao je Jedini Prsten koji ce upravljati svim ostalima i u taj prsten je uneo veliki deo svoje moci, svoju zlobu, svoju lukavost i pomocu njega je mogao da kontrolise ostale koji su imali Prstenove (bilo je 3 Prstena za Vilenjake, 7 Prstenova za Patuljke i 9 Prstenova za Ljude). Dalje price vezane za Saurona bice ispricane u povesti o Prstenovima. Jedino za spomenuti je da je Sauron iscezao onda kad je Jedini Prsten bio unisten 3018. godine Treceg razdoblja.
    Poruku je izmenio Kalina, 31.10.2008 u 09:56 Razlog: slovce
    Krek, krek.. Ne gudra

  13. #13
    Ne zamerajte mi što ovde postavljam..

    stvarno liči na finski..





    E, cure ovo je za vas od mene...



    ...zaslužile ste.
    Poruku je izmenio Kalina, 31.10.2008 u 09:42 Razlog: post za postom
    Ko rano poludi, ceo vek mu u veselju prođe!

  14. #14

    Odgovor: John Ronald Reuel Tolkien

    Gandalf je zapravo Olorin, zar ne, Starsice? U onoj tvojoj podeli izgleda kao da spada u posebnu grupu zajedno sa Sarumanom i ostalim carobnjacima, ali on nije kao ostali - mislim da negde za sebe kaze kako ima mnogo imena u raznim krajevima sveta: Gandalf, Mithrandir, Olorin... Ako nisam u pravu, ispravi me... proslo je dosta od kad sam zadnji put citala Tolkina...

  15. #15

    Odgovor: John Ronald Reuel Tolkien

    Jos pesama iz Hobita:


    O! Cime se bavite,
    Sto se ne javljate?
    Potkovat konjie treba!
    Reka poput neba!
    O! tra-la-la-lini
    ovde u dolini!

    O! Sta ste trazit dosli,
    I kamo ste posli?
    Raznjevi mirisu vreli,
    Peku se kolaci beli!
    O! tra-la-la-epa
    dolina je lepa,
    ha!ha!

    O! Kmo ste radi
    Zanjihanih bradi?
    Ne znamo ni mi ni oni
    Sto Beginsa na put goni,
    I Balina i Dvalina,
    Gde nasa je ta dolina
    u junu
    ha!ha!

    O! Imate li zelju stati,
    Ili cete nastavljati?
    Konjici se gubit' stali!
    Svetlo dana vec vam fali!
    Nastavit' je bas bezglavo.
    Ostati veselje pravo,
    I cuti, osluskivati
    Sve do kraja mraka
    pesma ce nam biti laka
    ha!ha!


    ***

    Klepni! Tresni! Crno prodri!
    Jami, zgrabi! Stipaj, nabi'!
    Dole, dole u Bauk-grad
    Ides, momce, sad

    Zvekaj, stiskaj! Zdrobi, probi!
    Malj i klesta! Zvekir, gon!
    Hrupi, hruopi u podzemlje!
    Hoj, momce moj!

    Zvizni, hujni! Krkni, sibni!
    Udri, smlavi! Skvici, kmeci!
    Delaj, delaj! Nit ne vrdaj,
    Dok Bauci locu, grece,
    Okolo-naokolo u dubinu
    Hoj, momce moj!






    Petnaest prica u pet jela,
    Perje im veje vatren vetar!
    Ali cudne pticice, nemaju krila!
    O, sta sad ceka tu smesnu pilad?
    Ispeci ih zive, il' prijat u loncu;
    Isprziti ih, skuvati i pojesti na koncu?

    Gori, gori, drvlje i zbunje!
    Oprlji i przi! Bakljo, sisti,
    Za nasu radost sve unisti
    Ja hej!

    Peci ih i przi na zaru i vatri
    dok brade buknu i oci usplamte:
    dok ispuca koza i zasmrdi kosa,
    otopi se salo i pocrne kosti
    u sljaki lezeci
    ispod neba!
    Skoncace patuljci,
    kao sto treba, nama na radost,
    Ja hej!
    Ja hari-hej!
    Ja hoj!
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Sen-Džon Pers (Saint-John Perse)
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 11.12.2011, 22:30
  2. John Milton
    Autor SQUAW u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 03.06.2009, 10:06
  3. Elton Hercules John
    Autor Jolly_walker u forumu Strani spotovi i tekstovi
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 14.07.2008, 12:26
  4. Elton Hercules John
    Autor Jolly_walker u forumu Muzičke zvezde
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 03.07.2007, 12:52

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •