Ja uglavnom vodim,ali kad me iznervira malo ga lupim pa se vrati u normlu.
Ja uglavnom vodim,ali kad me iznervira malo ga lupim pa se vrati u normlu.
There is no rules!!!
Znam gdje se pali, automatski i gdje se gasi. Za sve ostale stvari tu je suprug i njegov superwonder brain.
(kada skužim da mi je neku stranicu zabranio, ja maknem zabranu - dakle, pravim se da nemam pojma na kompu )
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
pa sta znam.. vodim kad postane kriticno
nisam nezna prema njemu.. instaliram Boga-oca, pola od toga mi ni najmanje ne treba.. usporim ga za medalju, napunim virusima, pa se posle zalim i kukam kako nije dobro nista i kako je u stvari moj komp jedna zesca krntija a ustvari.. jebem mu kevu..
Krek, krek.. Ne gudra
Mnogo vodim rachuna o rachunaru, previshe chak Podrazumevam redovno chishtjenje registra, defragmentaciju, antivirusne poslove (), uklanjanje spyware-a.....itd. itd. Bash ga tetoshim
Redovno brisem prasinu sa monitora i tastature.
Ne dozvoljavam pristup nikom. Dodju i kurta i murta pa mi onanisu masinu...i sve sam to sikterisala. Mursh.
Ponekad ga zalijem vodom ili kafom, slucajno, ali se nije bunio do sad. Na srecu.
Pustam mu mnogo finu muziku sa you tube.
Spava celu noc kao beba.
Redovno skeniranje i praznjenje.
Malo li je?
Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro
Kad se uspori da hoću da ga frknem kroz prozor, onda nađem malo vremena da razne stvari prebacim na diskove, pobrišem nepotrebne stvari, potom sledi defragmentacija, in-depth analiza povremeno.
Ponekad i obrišem prašinu, i izglancam ekran kad je suviše upljuvan (od strane muva a ne korisnika).
Gospodin eventualno otkači sve kablove pa izduva prašinu iz kućišta kompresorom.
Eto. Mislim da sam ga i razmazila.
Kad bi meni dali kišobran, ja ga ne bih potrošio sam
pola mesta ja bih dao nekom, ko je dobar a slučajno sam.