ja uvek kazem sta mi je na umu, ako mi je lepo, ako mi nesto smeta, jer ako ne kazem onda me sve vise i vise kopka, i opet na kraju kazem, samo je pitanje koliko mucimo druge i sebe time.
Mada ja nista nisam uradila sada da bih mu precutala.
Mislim da treba reci istinu, i smatram da neke stvari kada precutite je kao da slazete
Sta se nalazi iza nas i sta se nalazi ispred nas su male stvari u odnosu na ono sta se nalazi u nama!
nikada nista ne precutim,uvek sve kazem,sta mislim,sta mi smeta,sta odgovara,sta me muci itd.Isto tako zelim da mi i partner isto sve kaze,mislim da na takav nacin se partner bolje upozna i sammim tim da veza bude bolja i kvalitenija,stce se jako vazno poverenje.Zato sve kazem.
Ima stvari koje se mogu precutati ili jednostavno moraju da se precute,mada je razgovor izmedju partnera je veoma vaznan.Neki nesporazumi se mogu resiti da ne bi doveli u pitanje vezu,a precutkivanje moze mnogo toga da ugrozi
fala lepo..... ne moram ja sve ni da znam..... shto ne znam ne boli me.... najgore od svega je shto ja ipak sve znam i bez da mi se kazze ....
...e sad, granice mene definishe moja kozza... shto je unutar tih granica moje je i nedeljivo je osim ako ja ne odlucim drugacije.... nema ljutish.
& underpaid......
Ima stvari koje zadržavam samo za sebe. Smatram ih svojom intimom.. bez obzira koliko bili bliski.. ipak želim svoj prostor i svoje vreme, svoje misli.. tajne. Isto tako ne ugrožavam partnera. Niti se opterećujem time. I mnogo bolje tako funkcionišemo. Ne gušimo se međusobno.
Namrčilo se nebo iznad Zemuna kao da će....
ne umem da govorim...nije da necu...nego ne umem.....pustam da me nezadovoljstvo poplavi i tu sam..sve dok se ne osetim potopljenom....zasto? nemam pojma.....taj jebeni osecaj da sam drukcija....i da taj neko to ne moze da razume......nazovite to strahom,ili kako god....drzim se stvari koje su mi bliske.....i disem....
Ploviti se mora i bez broda ..
Idiot sam koji sve ispriča.
Ne znam zašto, ali nije mi slatko ako mu ne kažem. A sve mu kažem. I gde idem i sa kim, koliko ostajem, pričam mu o ljudima koje srećem na netu, ko mi je simpa, koga volim da čitam, sa kim sam se upoznala , ma sveee.
Ljutio se ne ljutio, to mu je
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
I jesi...
Em uvek ima šta da ti nabija na nos,em ćeš kosti ostaviti pored njega,a da li će i on pored tebe pitanje je drugo...
Jbt što ne pitate... konsalting vezan za manipulacije u odnosima ne naplaćujem...
Ispada da ti ovde kuckaš i družimo se da bi imala šta da mu ispričaš
Verujem da je i on isto tako pričljiv... možda se ne uči na tvojim greškama...
Dragi moj Nerone, kosti ne ostavljam nigde nego se kremiram dakle u smrt odlazim sama
Ne svodi se moj život samo net, imamo mi i druge vannastavne sadržaje...
E sad, poenta je u tome da se posle četiri godine i on navikao da priča.
Onda nekad budemo ljubomorni pa se svadjamo ali se posle toga još više volimo.
Ali ako hoćeš, mogu i za nas da mu kažem..obradovao bi se
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
Pohvalno što mu za nas nisi pričala...
A čiji li se svodi samo na net ???
A i važno je da se volite,pa onda nemoj u prethodnom postu sama za sebe reći da si idiot,nisam ti ja sugerisao da napišeš to,a sad ispadoh kriv za toliku ljubav nastalu iz ljubomore...
Nemoj da se raduje biće mu previše može da mu pozli,a i ja se užasavam virtuelnog mada nekad kao da učestvujem u tome...
Kazem joj sve!
Nijanse mozda precutkujem....
Gospodine, vase dete se plazi na mene!
Složiću se sa svima koji su rekli da ono što ne znaš to i ne može da boli...
Međutim ima stvari koje su samo naše,dio naše intime i bez obzira da li ćemo nešto reći ili ne to nikad ne može da oslika kako smo se u tom trenutku nečega osjećali...
A nisam za prećutkivanje...sad u ovim godinama shvatam da je iskrenost i razumijevanje temelj dobrog ljudskog odnosa u svakom kontekstu.Pogotovo u ljubavnoj vezi tj nekom zajedničkom životu.