Znamenite ličnosti sa područja današnjeg Srema - Strana 2
Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 42
  1. #16

    Odgovor: Znameniti Sremci

    Gaj Valens Hostilijan Mesije Kvint (umro 251. godine), bio je rimski car te godine. Vreme njegovog rođenja nije poznato, ali se pretpostavlja da je to bilo posle 230. godine. Hostilijan je rođen u porodici budućeg cara Decija Trajana u Sirmijumu u Donjoj Panoniji, na tlu današnje Srbije. Majka mu se zvla Herenija Kupresenija Etruscila. Hostilijan je bio mlađi brat cara Herenija Etruska.

    Kada je njegov otac došao na vlast, Hostilijan je bio poštovan kao carević (Caesar), ali je neprestano bio u senci starijeg brata Herenija, koji je tretiran kao naslednik prestola. Početkom 251. godine, Decije je postavio svog sina Herenija za savladara, a Hostilijan je dobio titulu princeps iuventutis, vođa omladine.

    U ratu protiv gotskog kralja Hive, koji je pustošio Rimsko Carstvo, Herenije i Decije Trajan su izgubili živote u bici kod Abrite. Vojska na Dunavu izvikala je za cara Trebonijana Gala, ali u Rimu je priznao Hostilijanu prava na carsku titulu. Kako je Trebonijan bio uspešni vojskovođa, proširio se strah da će doći do novog građanskog rata. Trebonijan Gal je prihvatio da usini Hostilijana, kako bi se izbegao sukob. Prirodni sin Trebonijana Gala, Volusijan morao je da se zadovolji titulom princeps iuventutis,

    Hostilijan se sa svojim dvorom u novembru 251. godine nalazio u Viminacijumu, i tada je bio zaražen kugom. Hostilijan je umro od te bolesti. Hostilijan je bio prvi car u četrdeset godina koji je umro prirodnom smrću. Car je postao Trebonijan Gal i vladao je sa svojim prirodnim sinom Volusijanom.

  2. #17

    Odgovor: Znameniti Sremci

    Đorđe Natošević

    Đorđe Natošević (*1821, Slankamen1887., Karlovac), srpski pedagog.
    Medicinu je završio u Beču 1850. a u Novom Sadu je otpočeo lekarsku praksu. Ubrzo se posvetio prosvetnom radu i postao direktor Novosadske gimanzije, nadzornik srpskih škola u Austro-Ugarskoj i glavni školski referent za Vojvodinu. Bio je narodni poslanik i predsednik Matice srpske (18811887). Njegovom zaslugom otvorene su srpske Učiteljske škole u Pakracu, Novom Sadu, Karlovcu, Somboru, Pančevu. Osnovao je i uređivao prvi srpski pedagoški "Školski list" i prve dečje novine "Prijatelj srpske mladeži". Prvi je pisac udžbenika po Vukovom pravopisu. Njegov "Bukvar" bio je u upotrebi u svim srpskim školama. Autor je "Školske uredbe". Napisao je i raspravu "Zašto narod u Austriji propada?". Sahranjen je na Uspenskom groblju u Novom Sadu.

  3. #18

    Odgovor: Znameniti Sremci

    Vera Miščević

    (1925-1944), partizanka i narodni heroj Jugoslavije.
    Rođena je 7. aprila 1925. godine u selu Belegišu, kod Stare Pazove.
    Za vreme Drugog svetskog rata Vera se priključila u rad skojevske organizacije i bila jedna od najistaknutijih skojevki u Belegišu. Kada su joj 1943. godine Nemci streljali oca Špiru, Vera je napustila selo i pristupila u Fruškogorski NOP odred, u kom je bila bolničarka.
    Prešavši, iz Bosne, u Srbiju Treća vojvođanska NOU brigada, u kojoj je bila i Vera Miščević, učestvovala je u operacijama za osloboćenje Beograda.
    Vera je poginula oktobra 1944. godine, u borbama kod Obrenovca, od hica iz tenkovskog topa.
    Za narodnog heroja proglašena je 27. novembra 1953. godine.

  4. #19

    Odgovor: Znameniti Sremci

    Matić Anka Grozda

    (1918-1944) partizanka i narodni heroj Jugoslavije.
    Rođena je 9. avgusta 1918. godine u Irigu, kod Rume. U porodici koja je pripadala naprednom radničkom pokretu, Ankini stariji brat i setra bili su članovi KPJ. Aprila 1940. godine postala je članica SKOJ-a, a septembra 1941. godine primljena je u KPJ.
    Od prvih dana ustanka radila je za NOP, na organizovanju omladine i prikupljanju oružija. Zbog rada za NOP uhvaćena je i uhapšena februara 1942. godine. Uprkos mučenjima Anka nije ništa priznala i nikog odala, zbog nedostataka dokaza puštena je na slobodu.
    Krajem juna 1942. godine stupila je Podunavski NOP odred. Početkom novembra 1942. godine sa VI istočno-bosanskom brigadom učestvovala je u mnogim borbama u istočnoj Bosni. Jedno vreme bila je politički komesar čete u II vojvođanskoj brigadi. Kao hrabar borac istakla se u borbama u istočnoj Bosni, Crnoj Gori i Srbiji.
    Kada je četa u kojoj je bila politički komesar zaposela put Caparde-Zvornik, naišla su četiri tenka i jedna nemačka pešadijska jedinica. Ankina četa je bila brojčano manja, ali je prihvatila borbu.

  5. #20

    Odgovor: Znamenite ličnosti sa područja današnjeg Srema

    Evo vam malo pomoci:
    dr Petar milosevic,najcuveniji arheolog,bista mu je u parku u centru mitrovice
    Maksimijan Herkulije,
    sveti Dimitrije,
    Sveta Anastasija,
    Sveti Montan
    Sveti Amvrosije,
    Gracijan
    Klaudije Gotski
    Ignjat Jung
    Sveti Sekund
    Sveta Basila
    Sveti Hermagora
    Sveti Irinej
    Sveti Metodije
    sveti SEbastijan
    Aurelijan
    Sveti Maksimin
    Sveta Maksima
    Sveti Klaudije,
    Sveti Simplicije,
    Sveti simpronijan,
    Sveti Nikostarat,
    Sveti Kastorije,
    pretorijanski prefekt Prob
    pretorijanski prefekt Mesala
    Konstancije II
    Domnus,ucesnik vaseljenskog sabora....
    ...ima ih jos,ali drugi put...

  6. #21

    Odgovor: Znamenite ličnosti sa područja današnjeg Srema

    i naravno B A N J E L A C I C

  7. #22

    Odgovor: Znamenite ličnosti sa područja današnjeg Srema

    dr Petar Milosevic,

    Rodjen je i ziveo u Sremskoj Mitrovici (1930-2000. ).
    Zavrsio je klasicnu arheologiju na univerzitetu u Beogradu,gde je i doktorirao 1978.godine sa tezom o sirmijumskim nekropolama.
    U svom naucnom radu najvise se ispoljio proucavajuci anticki Sirmijum i rimsku kulturu u Sremu,ali i na siroj teritoriji Srbije.
    Napisao je preko cedtredeset studija i naucnih priloga,koji su objavljeni u strucnim jugoslovenskim i inostranim casopisima,a takodje je objavio i preko cetrdeset drugih popularnih knjiga ,publikacija i radova,sto zajedno sa zapazenim novinskim clancima i feljtonima iznosi preko cetiri stotine jedinica.
    Ogledaio se,takodje,i na filmu kao pisac nekoliko scenarija za dokumentarne filmove.
    Dobitnik je vise jugoslovenskih priznanja za svoj naucni rad i popularizaciju anticke kulture na nasem prostoru.
    Od strane naucnika i strucnjaka nazvan je "ocem istorije Srema".
    Uvrscen je u knjigu 1000 najznamenitijih naucnika 20.veka od strane americkog bibliografskog zavoda.

  8. #23

    Odgovor: Znamenite ličnosti sa područja današnjeg Srema

    Citat PEZO$ kaže: Pogledaj poruku
    i naravno B A N J E L A C I C
    Pa pobogu napisi vec jednom nesto o njemu....on i jeste znamenita licnost Srema,sta god neko o njemu mislio...

  9. #24

    Odgovor: Znamenite ličnosti sa područja današnjeg Srema

    Citat De Gaulle kaže: Pogledaj poruku
    Sremci pišite o svim poznatim i naravno, manje poznatim Sremcima!
    Bilo bi lepo kada bi uspeli da napravimo jednu zbirku ličnosti koje su obeležili Srem u prošlim vekovima!
    bilo bi lepo kad bi se pojavile i neke licnosti koje su poztivno uticale na drustveno kulturni zivot nasega Srema a da su i dunavske svabe koje su bile dobre komsije.

    Da li neko uopste i zna neke dunavske svabe koje su ostavile traga pored zanatstva i vrednoce u tragovima umetnosti, knjizevnosti? Da li je moguce da je i to izbrisano posle 1945.godine?

  10. #25

    Odgovor: Znamenite ličnosti sa područja današnjeg Srema

    Ignjat Jung,

    Jedna od najkontroverznijih licnosti u istoriji Srema,prvi sremski arheolog,iako amater imao je ogroman doprinos izucavanju istorije Sirmijuma i Srema.
    Skoro svi podaci o njemu su veoma nepouzdani,osim toga da je bio ucitelj i poverenik Arheoloskog muzeja u Zagrebu.
    Od sredine 1884.godine do 1908.godine Jung je urednicima Vijesnika hrvatskog arheoloskog drustva poslao nekoliko stotina pisama o topografiji i arheoloskim otkricima Sirmijuma i citavog Srema.
    Njegovi podaci su i danas veoma vredni,jer su pisma bila propracena savesno nacinjenim skicama,crtezima i planovima,koji su i u savremeno vreme od ogromnog znacaja za nauku.
    Da nije bilo Junga za mnoge ,sada unistene,lokalitete ne bi ni znali da su postojali.
    Najvise kontroverze na njega baca njegov poslednji cin.Naime,1908.godine gradska uprava Sremske Mitrovice odlucila je da unisti stubove sirmijumskog akvadukta,koji su bili veoma ocuvani,i da ih iskoristi kao materijal za izgradnju puta za selo Mandjelos.
    Jung nije mogao da izdrzi rusenje ,njemu dragih,ostataka Sirmijuma,i te 1908.godine,iz revolta,napusta posao ucitelja,Mitrovicu, cak i porodicu,i nestaje u nepoznatom pravcu.
    Postoje mnoga nagadajanja gde je zavrsio,ali to su sve spekulacije.
    Ovaj post je mala pocast za velikog coveka.

  11. #26

    Odgovor: Znamenite ličnosti sa područja današnjeg Srema

    Milica Stojadinović Srpkinja






    Pesnikinja, rođena 1830. u Bukovcu , Srem. Umrla 1878. Živela je u Vrdniku i Beogradu. Jedna od retkih pesnikinja svog doba, izuzetno popularna, pisala je pretežno romantičarsku poeziju, naivno idilično-rodoljubivih raspoloženja, u kojoj dominira deskripcija nad osećanjima. Veći značaj u književnom i istorijskom pogledu ima njen lirski dnevnik U Fruškoj gori, jedna vrsta svedočanstva o dobu u kome je živela i radila. Poznata kao "Vrdnička vila".

    U Fruškoj Gori blizu kod Siona
    U zadužbini majke Angeline,
    Tu mračnog groba otvaraju s' vrata
    Despota Đurđa sužnoga da prime.
    Tu leži despot; ime, vlast despotsku
    Zajedno s njime pokri zemlja crna.

  12. #27

    Odgovor: Znamenite ličnosti sa područja današnjeg Srema

    Jovan Grčić Milenko, srpski pisac, rođen je 27. novembra 1846.godine u Sremu(selo Čerević). Bio je sledbenik Branka Radičevića, romantičarski pesnik poznat kao "fruškogorski slavuj". Sebi je dodao ime Milenko, po devojci Mileni u koju je bio zaljubljen. Kao stipendista Matice srpske studirao je medicinu u Beču, ali se razboleo od tuberkuloze, vratio u rodni Čerević , i u 29. godini umro u manastiru Beočin. U lirskim pesmama, lakih melodičnih stihova, izrazio je neposredan doživljaj prirode. Napisao je više tzv. "prostih pesama", po kojima se smatra pretečom realizma u srpskoj poeziji. Na njegovom spomeniku stoje Zmajevi stihovi "Gora ti čuva telo, a spomen Srpstvo celo."
    Tri su zla i tri su dobra na svetu: vatra, zena i more

  13. #28

    Odgovor: Znamenite ličnosti sa područja današnjeg Srema

    Arsenije Sečujac- rodio se u Moroviću 1720, kao sin kapetana Varadinskog puka.Majorski čin postigao je 1759 godine kod istog puka.Odlikovan je za vreme sedmogodišnjeg rata i u pruskim ratovima, a naročito pri zauzeću tvrđave Švajdnica, 1 oktobra 1761.Tom prilikom dobio je na predlog Laudona, orden reda Marije Terezije.1764 postao je potpukovnik, a 12. decembra 1767 dobio je austrijski baronat sa predikatom "od Heldenfelda".Njemu je bilo povereno da organizuje Vlaškoilirski puk, što je i učinio.1779 postao je pukovnik i zapovednik trinaestog graničarskog puka u Beloj Crkvi, a zatim je premešten u Vinkovce, da bi 1783 postao generalmajor. U Vinkovcima je došao u sukob sa pretpostavljenim generalom u Oseku, pa je morao da ode u penziju (1786). Za boravak mu je određena Košava, ali mu je, verovatno na njegovu molbu, kasnije dozvoljen boravak u Budimu, a zatim u Beču.1. marta 1790 postavljen je za dvorskog savetnika Ilirske dvorske kancelarije, a već 1792 ponovo penzionisan.Umro je u Beču 13. januara 1814.Imao je ćerku sofiju koja se udala za Hristifora Naku, čuvenog bogataša tog doba.Za Sečujca se u jednoj biografiji kaže kako je "bil veliki ljubitelj od slavenskago knjigočtenija, svojemu monarhu i otečestvu vjeran, hrabr i bodr na vojenoj sužbe, izlišni revnitelj ko svojemu ispovedaniju i narodu".

    Izvor-Srbi u Vojvodini, Dr Dušan J. Popović
    Tri su zla i tri su dobra na svetu: vatra, zena i more

  14. #29

    Odgovor: Znamenite ličnosti sa područja današnjeg Srema

    Eustahija Arsić





    Iz Uvoda knjige Vladimir Milankov Eustahija pl. Arsić i njeno doba

    Mnogi je smatraju prvom srpskom spisateljicom, a dosta je, opet, i onih koji joj to prvo mesto osporavaju. Nije, istini za volju, za ovih dvesta trideset godina od kako se rodila, izazivala baš preveliku pažnju istraživača koji bi se bavili njenim životom i stvaralaštvom, ali je i medju onima koje je zainteresovala, bilo i takvih, koji su u rezultate svojih istraživanja, unosili nedopustivu dozu slobodnog zaključivanja. Ovo je, zato, prvi ozbiljniji pokušaj da se sakupe svi valjani kamenčići i slože u realnu sliku ove Srpkinje, koja je u mislima išla daleko ispred vremena u kome je živela.

    Ugledni profesor Andra Gavrilović je, negde sredinom aprila 1914. godine, držao javno predavanje na temu: Naše književne prilike pre sto godina. Izneo je tada kako smatra da 1813, 1814. i 1815. godina čine u srpskoj književnosti , u duhu jednu malu celinu i postavio sebi zadatak da ovu postavku dokaže. Najvažniji dogadjaj 1813, po njemu je, što su čitaoci tad dobili svoj prvi srpski list u devetnaestom veku - 1. avgusta su, naime, u carstvujućem gradu Vijeni počele da izlaze Novine Serbske koje su pokrenula dvojica mladih studenata medicine na bečkom univerzitetu, Zemunac Dimitrije Davidović, i njegov imenjak Dimitrije Fruščić, rodom iz Divoša. Medju značajnije književne dogadjaje u 1814. godini, Andra Gavrilogić navodi pojavu knjige Žitije Ezopovo, koje je, sa grčkog jezika, preveo Jovan Mioković, čovek koji je za vreme srpskog Ustanka bio u Beogradu učitelj mačevanja. Danas niko ne može potvrditi ni da li je Ezop zaista živeo - a ova je knjiga pre 100 godina dala srpskim čitaocima i sliku Ezopovu! - kaže Gavrilović. No, to po njemu nije najvažniji dogadjaj, pa na samom kraju predavanja iznosi: Konac delo krasi... Zato sam i ja ostavio da na samom kraju ovoga govora, u čast poštovanja slušateljkama svojim, saopštim, da se ove 1914. godine navršuje takodjer stogodišnjica od kako se u srpskoj književnosti prvi put javlja ženskinje, javlja Srpkinja, s perom u ruci - kao književnik.

    God. 1814. štampana je u Budimu Svojet Materni, knjiga koju je za vaspitanje srpske omladine napisala Jevstahija pl. Arsićka. Ona se kao devojka zvala Cincićeva, a udala se za Savu pl. Arsića. Koliko je uvaženje uživala kod srpske omladine vidi se i po tome što joj je Gligorija Jakšić, poeta onoga doba, ispevao Odu, "jako do ninje pervoj spisatelnici serbskoj."

    Ovo Gavrilovićevo predavanje objavio je u celini mesečni časopis Žena, 1.maja 1914. godine. Urednica, Milica Jaše Tomića, kćerka još slavnijeg Vojvodjanina, Svetozara Miletića, pod zvezdicom, u fusnoti, objašnjava: Ovu književnu raspravu donosimo u toliko radije, što je istaknuta zasluga Savke Živkovićke kao saradnice Vuka Karadžića i što se dodiruje stogodišnjica od kako je izašla prva srpska knjiga koju je napisala Srpkinja.

    Milica Tomić je, eto, obazrivija, pa 1814. godinu smatra značajnijom jer je tada izašla prva srpska knjiga (podvukao V. M.) koju je napisala Srpkinja. Andra Gavrilović je, medjutim, konkretniji. On kaže da se te godine u srpskoj književnosti prvi put javlja ženskinja, javlja Srpkinja, s perom u ruci - kao književnik. Ne treba sumnjati da je poznati profesor, u svoje vreme veoma cenjeni književni istoričar i književni kritičar, dobro znao za suprugu despota Uglješe Mrnjavčevića, potonju monahinju Jefimiju (oko 1349-posle 1405) i oba njena lirska sastava: zapis na ikonici darovanoj manastiru Hilandaru, u koje je iskazan njen materinski bol za izgubljenim detetom, i Pohvalu knezu Lazaru, izvezenu svilom na pokrovu za knežev kivot, a, eto, ne navodi nju, nego Eustahiju pl. Arsić kao prvu Srpkinju - vrlo konkretno - s perom u ruci.

    Pišući na temu Naša žena u književnom stvaranju, Vlastoje D. Aleksijević se, sasvim prirodno, dotakao i Eustahije pl. Arsić pa na jednom mestu kaže: Mora se priznati da je povodilo za vremenom, jer je i to vreme imalo svoju modu u književnosti, pa i prva žena književnik u Srba iz Vojvodine (podvukao V. M.), Eustahija od Arsić, rodjena Cincićeva piše po maniru svoga vremena i jezikom toga doba. Ona je više slaveno-serbski, nego čisto srpski pisac.. Njeni ugledi nisu bili isti koji i usmenom narodnom predanju, već Orfelin, Julinac, Venclović, Žefarović i dr. Tek posle nje, kada se prebrode sve književne krize, kada se probudi puna narodna, srpska, svest i zapliva se vodama romantike, i naša književnost obogatiće se ženama književnicama u punoj meri... Vlastoje Aleksijević je, eto, precizno razvrstava kao prvu ženu književnika u Srba iz Vojvodine.

    Istovretna je i konstatacija Jožefa Senjeija, koji u svojoj enciklopediji Život i stvaralaštvo madjarskih pisaca, na str. 255 prve knjige, kaže: Arsić Eustahija, prva srpska književnica u domovini (podvukao V. M.). Ona To upravo jeste - prva Srpkinja koja piše knjige u državi Madjarskoj, čiji je podanik bila.

    Nema u tome ničega čudnog što je prva srpska spisateljica ponikla baš na prostoru današnje Vojvodine, jer žene iz ovih krajeva i čine prve kulturne redove u Srpstvu. One su, preko Novog Sada, Pešte i Beča dolazile u kontakt sa savremenom kulturom zapada, koja se, opet, zaustavljala na karantinskim graničarskim vojničkim kordonima stare austrijske granice. Sprema i obrazovanost vojvodjanskih Srpkinja bila je na glasu. U vreme Voždovog Ustanka, u samom početku
    XIX veka, Eustahija Arsić je prva kulturna Srpkinja novog vremena koju pominju putnici - pisci toga vremena - smatra Jelena Lazarević, u svom delu Engleskinje u srpskom narodu.

    I zaista je bila veoma obrazovana. Oto Dubislav plem. Pirh je 1829. godine putovao po Srbiji i, pored ostalog, zabeležio stanje u literaturi koje je, kasnije, opisao u svojoj knjizi Putovanje po Srbiji u godini 1829, u kojoj je zapisao i ovo: Pregled srpske književnosti, koji sleduje, ima samo taj smer da pokaže da se je već po raznim vrstama književnosti počelo ponešto raditi. Ja sam se u njemu držao poglavito Srpskog Letopisa i ponešto dopunio sam iz Šafarika... Eustahija Arsić razvrstava u odeljak Prevodi. Za njena Poleznaja razmišlenija piše da su prevod Tomsona (1816). Pripisuje joj da je prevela i Volterovog Zadiga (Budim, 1828 ), i Vilandovog Agatona. Spev Engleza Džemsa Tomsona, Četiri godišnja doba, u vreme kad Pirh putuje po Srbiji još uvek nije bio preveden na srpski jezik. Vilandovog Agatona i Volterovog Zadiga ili Opredeljenje - istočna pripovetka, Eustahija, takodje, nije mogla imati u rukama kad piše svoje knjige, jer ih je Pavle Berić objavio dosta kasnije - prvu 1820. (posvetio Eustahiji) a drugu čak 1828. godine. Ove knjige ne beleži ni Petrik u svojoj Bibliografiji Madjarske od 1712. do 1860. godine, pa ih Eustahija Arsić nije mogla pročitati ni na tom jeziku. Morala je, dakle, znati (pored srpskog, rumunskog i madjarskog) još i nemački, možda engleski, a neki biografi smatraju da je znala i grčki, francuski, pa možda i latinski jezik.

    Uz sve to, dobro je poznavala i literaturu naroda čiji je jezik govorila. O tome svedoči i ugledni Mladen Leskovac. On je jednu kratku pesmicu Eustahije Arsić, Slovo nadgrobnoje, uvrstio u svoju Antologiju starije srpske književnosti, jer ga je, kako sam kaže, ta kraćušna i vešto (ali ne samo vešto) načinjena pesmica od svega pet stihova /.../ zbog njene nekako suve i uzdržljive rezignacije u strogom i čistom klasičističkom stilu... Kasnije je Leskovac pronašao nekakvu antologiju latinske poezije, zapravo epigrafike, Bihler-Rize-ovu u kojoj je na 705. stranici našao pesmicu čiji je autor Lucije Anije. Pesmica je zaista Slovo nadgrobnoje Oktaviju Valerijanu i nalazi se na njegovom sarkofagu. Mladen Leskovac dalje navodi kako i ova pesmica ima svoj uzor u jednom grčkom epitafu koji je, naravno, stariji od latinskog. Profesor Leskovac nije siguran da je Arsićeva poznavala latinski ili grčki jezik, pa veruje da je morala pronaći u nemačkom uzor za ovu pesmicu. Kaže kako bi bilo dobro kad bi se ovi Eustahijini stihovi mogli uporediti sa uzorom kojim se koristila, da vidimo kako je taj posao obavila, i da li je u njega unela bar nešto svoga. Jer bi bilo lepo znati da je, godine 1816, jedna Srpkinja to umela i smela.

    Znatno manje učenjem u školi, a sigurno mnogo više čitanjem domaće i strane literature, stekla je Eustahija pl. Arsić i veoma solidno opšte kulturno obrazovanje. Korice svoje prve knjige, Sovet maternjij je, tako, ukrasila Grumerovom vinjetom Drvo života, na kojoj žena u oklopu deli voće deci koja su se okupila oko nje. I u svojoj drugoj knjizi Eustahija nam sasvim jasno govori da joj nije nepoznata ni jedna oblast kulturnog izražavanja. Devedesetu stranicu počinje medjunaslovom (Čovek obdaren razumom, bavi se naukom i umetnošću), ispod koga čitamo ove njezine misli: Jedini umilnim i harmoničnim glasom opevaju u poeziji vrline heroja. Drugi, pak, kistovima svojim pretvaraju obično platno u prekrasnu perspektivu. Drugi imajući u rukama nož i dleto, oživljava mramor i udahnjuje život metalu. Drugi podižu velelepna zdanja. Neki na mikroskopima koje su sami izumeli, traže nove svetove u nevidljivim atomima, ili nastoje da proniknu u skriveni rad nekog od organa. Sačinivši od mikroskopa teleskop, poneko se uznosi u sama nebesa i posmatra Saturna i njegove mesece. Vrativši se u svoje žilište, propisuje zakone nebeskim telima, označava njihove putanje, meri zemlju, meri sunce...

    I po ovakvom svom interesovanju Eustahija pripada "muškom" delu društva svoga vremena. Kod Avrama Mrazovića, u Poučiteljnom magazinu za decu, čast 3, koji je, kako sam Mrazović kaže, ot Gospoži Mariji le Prens de Bomant sočinjen, a sada na polzu slaveno-serbske junosti ustrojen Avramom Mrazovićem (Budim 1800), raspravlja se o postanku arhitekture i slikarstva. Georgije Zaharijević, opet, u svom prevodu sa grčkog Plutarha Zercalo supružestva (Budim, 1808 ), insistira na likovnom obrazovanju žena. Petar Runjanin, pak, u knjizi Teofan ili iskusnij Sovetnik za junost beziskusnu, koju je preveo sa nemačkog jezika i objavio u Budimu 1813. godine, ističe društvenu odgovornost umetnika. Ima takvih primera još, ali da navedemo samo Stefana Živkovića koji govori o vaspitnoj ulozi "hudožnika" u svojoj Blagodeteljnoj muzi, 1815. godine...

    Rođena 14.03.1776. u Irigu, umrla 17.02.1843. u Aradu

  15. #30

    Odgovor: Znamenite ličnosti sa područja današnjeg Srema

    Gligorije - Gliša Vozarović





    (Ležimir, Srem 12. avgust 1790. - Beograd 22. januar 1848.) bio je prvi srpski knjižar i izdavač.


    Knjigovezački zanat izučio je u Beču i 1827. došao u Srbiju. Štampao je prvu knjigu u tadašnjoj Srbiji Srbsko stihotvorenije 1832. godine. Izdao je celokupna dela Dositeja Obradovića u deset knjiga (četiri toma 1833, do 1836. još pet tomova i poslednji 10. tom 1845.). Otvorio je prvu knjižaru u Beogradu za vreme vladavine kneza Miloša Obrenovića. U njegovoj knjižari je 1832. osnovana Narodna biblioteka Srbije, tada pod nazivom Biblioteka varoši beogradske (postoje mišljenja da je ti ustvari preteča Biblioteke grada Beograda). U periodu 1833-1844. bio je knjigovezac Državne štamparije, jedno vreme i u Kragujevcu dok je knjižaru u Beogradu vodila njegova žena Sara.

    Izdavao je almanah Golubicu s cvetom knjižestva srbskog (1839-1844) koji je uređivao Miloš Svetić (Jovan Hadžić). Za Golubicu je Stojan Novaković tvrdio da je utrla put Glasniku Srbskog učenog društva, a Jovan Skerlić da je najbolji srpski almanah tog vremena.

    Bio je uveren da je pronašao mesto na kome su spaljene mošti Svetog Save i na tom mestu 1847. postavio drveni krst na mestu jednog starog drvenog krsta koji je već bio propao. Taj krst je dobio naziv kao i ceo taj kraj Vozarov krst. Drveni Vozarov krst je obnavljan više puta (1895. i 1923.). Kasnije je na tom mestu društvo Sveti Sava podiglo kameni krst crvene boje 1933. koji i sada postoji, taj deo Beograda sada se po njemu naziva Crveni krst.

    Gligorije Vozarović je umro 1848. godine u Beogradu. Bio je sahranjen u na starom tašmajdanskom groblju, kod današnje Crkve svetog Marka u blizini svog kuma Sime Milutinovića Sarajlije. Spomenik mu je podigla supruga Sara sa kojom nije imao dece. Na spomeniku je pisalo: Spomen Gligoriju Vozaroviću, rođ. 1. Avg. 1790 u Ležimiru fruškogorskom, a preminuvšem 10. jan. 1848 u Beogradu srbskom, kuda ga Srbina dovede plamen ljubovi k srbskome rodu, kome je i čuvstvom i slovom i delom služio, neumorni na polzu, čest i slavu. Postavi zaostavša skorbna supruga Sara Vozarović, rođ. Mihailović.

    Prilikom preseljenja groblja njegova humka je zametena i sada se ne zna gde mu je grob.

Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Znamenite ličnosti Vojvodine
    Autor yige_gui u forumu Vojvođanski bircuz
    Odgovora: 27
    Poslednja poruka: 03.07.2012, 23:37
  2. Povratak na posao sa godišnjeg, bolovanja...
    Autor little fairy u forumu Posao
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 01.09.2010, 12:50

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •