Veruj veruj keru,
ne veruj švaleru
Da, postoji neka konstrukcija na osnovu koje se muškarci dele na šuntave, normalne ili švalere. I onda u odredjenim periodima života, odredjeni ljudi im lepe etikete. Meni je to bezveze
Veruj veruj keru,
ne veruj švaleru
Da, postoji neka konstrukcija na osnovu koje se muškarci dele na šuntave, normalne ili švalere. I onda u odredjenim periodima života, odredjeni ljudi im lepe etikete. Meni je to bezveze
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
Imala sam priliku da upoznam dvojicu. Ono sto sam ja primjetila je da su puni samopouzdanja,sarmantni i nikad ne govore imena djevojaka ili zena sa kojima su bili,kao i da se ne hvale brojem. Jedan od njih je moj prijatelj,stariji je od mene 15-tak godina a bio i sa djevojkama mladjim od mene. Takav tip ljudi jednostavno ne drzi mjesto i nikad i niko ih nece promjeniti.
I'm floating on air..
Не можемо да уопштавамо...
А ко је рекао да је она незадовољна?
Мами их, како их не мами. Жене без морала и самопоштовања које себи допуштају да буду нечија рецка и хране нечију сујету из сопственог осећања мање вредности!
Не би ти било безвезе да си ти тај шунтави мушкарац коме се жене смеју и који остари као самац док му мама кува...
За землю родную не на жизнь а на смерть
Воевал с врагами Володимир князь
Многая лета
Многая лета
Многая лета
Русской земле
Živ je muškarac i kad uđe u vezu, ali to ne znači da nije uvezan
Jedno je nemiran duh, koji ne može da savlada potrebu da koketira, a koji zna da ne ide dalje od koketiranja. Sasvim druga stvar je osoba koja je u "emotivnoj" vezi (ovde navodnici baš pristaju), a to ga ne sprečava da ima samačke navike i dalje. To je znak nezrelosti i površnosti, kako su već ovde mnogi rekli. Ta osoba ili ne shvata smisao veze (ako hoćeš da šaraš, ne zavlači živo biće u svoj život; šaraj i ne vezuj se), ili je nesposobna da voli, ili je malograđanin koji smatra da je imanje trajnog partnera obaveza, pa za tog partnera izabira slučajnog prolaznika kroz svoj život, ženu/devojku koja mu se bar malo sviđa, a koju ne voli, jer i ne zna šta je to voleti. Sviđa se meni bar 30% žena koje vidim u prolazu, ali to nije dovoljno da bih s njima bio u vezi. A znamo svi, siguran sam, mnogo ljudi koji moraju da imaju neku figuru pored sebe, "nešto" što će drugi nazivati njihovom devojkom ili suprugom, jer za njih nema veće sramote nego biti - samac. A, što je možda i žalosnije, većina tih devojaka zna da ih taj niti voli, niti imalo ceni kao ličnosti, znaju da su prevarene 100 puta, i ništa ne preduzimaju. Osuđujem i "švalere", koji su ništa drugo nego karikature bez ličnosti, koje neki svoj nedostatak leče "reckama", i devojke koje ih trpe.
"All I got is a red guitar, three chords, and the truth."
Hmm...
Ispada da nije normalno sve ono što se ne uklapa u naše lične standarde...
Da li je normalan onaj što se u životu nikad ne oženi/uda, onaj koji ceo život provede nesrećan uz samo jednog partnera, onaj ko zavoli osobu istog pola, onaj ko je u večnom traganju za dobrim seksom, ili iskrenom ljubavlju, onaj ko posle dva partnera nađe pravu osobu, onaj koji je ne nađe ni posle 5, 15, 20... ili je normalan samo onaj koji se u nekom "adekvatnom" dobu veže za jednu osobu i ostane joj veran dok ih smrt ne rastavi?
Ne volim generalizacije, svaki pojedinac ima svoje jedinstvene razloge za život koji je izabrao. Pitanje je više do nas, šta tražimo sa takvima, ako razmimoilaženja već u startu bude, ili kako ćemo se postaviti ukoliko naš izabranik odjednom odluči da postane sredovečni Kazanova. Ipak ne mislim da su svi švaleri duševni bolesnici, niti da ih treba listom osuđivati. Čak mi je tvrdnja da su svi oni u stvari duboko nesrećni isto tako neprimerena. Ako je za njih sreća u pronalaženju i ostvarivanju brojnih ljubavnih veza, a to im i pođe za rukom ili čim drugim, ko može tvrditi da su nesrećni? Da li je moralnija nesreća nekog oženjenog čoveka koji se nikad nije upustio u realizaciju svojih mokrih snova, ili napravio korak više ka ostvarenju svojih emotivnih potreba?
Rekla sam već da mi se švalerski način života ne sviđa, ali ga ni ne osuđujem, jer me ne dotiče, tj. ne osećam se ugroženom od švalera, baš kao ni od samaca, homoseksualaca, itd.
Vrag odneo šnalu...
Naravno da ne mora biti ispravno,ono što se ne uklapa u naše lične standarde.
Eto ne sviđa se ni meni švalerski način života ,a mogu se i ja pohvaliti da imam drugare,takozvane švalere ...s tim da ih gledam kao drugare,i ne bistrim im u stilu:ej to ti je no no,ja mislim drugačije... ma ne..rekoh već na početku teme...
Naši lični standardi ipak nisu odlučujući o nekoj pojavi. Opšteprihvaćeni standardi si ti prema kojima se ravnamo i prema kojima se formira opšte mišljenje. Ovde nije reč da li "švaleri" normalni ili ne, već se pokušava odgovoriti koji su uzroci njihovog ponašanja i njihov mogući uticaj na ljude oko sebe.
Ovde nije reč o generalisanju, već o raspravi o jednoj relativno malobrojnoj grupi muškaraca koja u dređenom stepenu inklinira od uobičajenih standarda koji važe za zdrave i normalne psihoseksualne osobe. To što poneki sredovečni čovek poželi da umesto supe, koja mu je dosadila, poželi i malo mesa, i nema veze sa ovom temom, već sa nečim drugim (krizom srednjih godina, zasićenošću partnerom, bračnom monotonijom itd.). Slažem se da je njihov doživljaj sreće sasvim drugačiji nego kod ljudi koji nisu švaleri i koji ćžive u ljubavi sa svojim partnerkama. Prvenstvno i zbog toga što švaler i ne poznje ljubav u pravom smislu. Čak, smatram da švaleri sa žaljenjem posmatraju na muškarce sklone svojim ženama i svojim porodicama, smatrajući ih šonjama.
Naravno da im nije mesto u duševnim bolnicama niti u zatvorima, jer oni nekada ne bi mogli da postanu takvi da u toj njihovoj aktvnosti dobrovoljno ne sarađuju i žene.
Problem je što njihovoj strasti nema kraja, jer njihov cilj je nedostižan. A njihov cilj je da pronađu ljubav za koju nisu sposobni da dožive. Pošto to ne mogu, potvrđuju se kroz brojne osvojene žene, da bi dokazali sebi da i oni vrede kao muškarci, možda i više nego oni koj nisu švaleri...
Nije teško zamisliti koliko mogu izazvati patnje drugih osoba na tom svom puti...
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
Joj, memento, sad si me naterao da se zamislim nad fenomenom švaleracije sasma zaozbiljno... Ok, što se standarda tiče, opšta prihvaćenost za mene nije neki argument. Stvarno ne mislim da su osobe koje odstupaju od opštih klišea na bilo koji način hendikepirane ili po pravilu nesrećne, nego tvrdim da im taj osećaj različitosti, neprimerenosti, digresivnosti vrlo često nameće upravo isklišeizirana većina. Iz nekih prethodnih postova sam stekla utisak da se ovde uglavnom govori o nekom tipu emotivnog poremećaja, a ja se protivim toj vrsti generalizacije. Mogu da verujem u to da je u nekim slučajevima zaista o tome i reč, o osobama koje imaju nedovoljno razvijenu emotivnu ili socijalnu inteligenciju, neki kompleks ili duboki unutrašnji problem koji ih sprečava da ostvare pun, odgovoran i dugotrajan odnos sa drugom osobom. Ali takođe tvrdim da postoje osobe koji se možda na sličan način ponašaju, ali je to proizvod njihovog iskustva, izbora i njihove promišljene osobenosti. Postavlja se pitanje da li je "švaler" način ponašanja, ili trajna unutrašnja osobina? Da li se neko rodi kao švalerast, pa mu nema leka, ili se to postaje iz ovih ili onih razloga? Hoću da kažem da neko promeni veći broj partnera zato što traži pravu osobu za sebe, neko time leči komplekse, neko se time "dokazuje", nekome je to uživanje, zabava, nekome najbolji način života, neko na taj način beži od licemerstva karakterističnog za loše brakove jer mu je to groznije... Ne vidim zašto se sredovečni švaleri izdvajaju iz ove teme, ako počnu da se ponašaju na sličan način? Ne pričamo o izletu, nego o tome da neko takav može da zaređa po komšiluku, da muva naveliko i naširoko, da mu se to osladi i postane novootkriveni način života. To ga vazdigne u švalera, zar ne?
I ne bih ja optuživala ovu sortu, ukoliko se slažemo u tome da je u pitanju frekventnost emotivnih ili seksualnih uzleta. Ona čoveka može "snaći" u različitim životnim dobima, a razlozi i motivi mogu biti razni.
Mislim da ko je švaca u kući nema razloga da se brine o tome da će mu neko takav ugroziti brak. Znaš, ako me takav jedan stigne, biće to na moju ličnu odgovornost, pa ko je tu onda kriv? Mislim da su ipak najviše u pitanju dobrovoljne žrtve, pa se ne bih baš mnogo slamala nad njihovim patnjama. To što pri tom pate i neka deca, treba staviti upravo tim "popustljivima" na teret. Na švalerima je da se nude, a odbijanje nije atomska fizika, pa da ne znamo kako...
Vrag odneo šnalu...