PoŠtovani slušaoci. Noćas, tačno u ponoć, preminuo je radio „Cepelin“. Rođen je 15. decembra 2004. godine i živeo je četiri godine na frekvenciji 88,2 Megaherca. Želim vam laku noć - bile su poslednje reči koje je u noći između utorka i srede uputio svojim vernim slušaocima Ištvan Siveri, osnivač i vlasnik radio „Cepelina“ iz zrenjaninskog naselja Mužlja, jedine lokalne radio stanice u Banatu koja je emitovala celodnevni program na mađarskom jeziku. Potom se čula prepoznatljiva odjavna špica praćena crkvenom zvonjavom, a onda je etrom zavladao muk.
Popularni Pišta još nije ni okačio slušalice o mikrofon, a telefon u redakciji je počeo da zvoni. Nije imao snage da se javi. A onda su ljudi počeli da dolaze pred njegovu kapiju. Nisu verovali da je Pišta sam, bez prethodne intervencije nadležnih, što je kod nas uobičajeno, stavio katanac na radio koji je dnevno pratilo i po 15.000 slušalaca od Zrenjanina, pa sve do rumunske granice.

- Iznenadila me je reakcija slušalaca, priča Pišta kojeg smo ovih dana posetili u njegovom studiju. Znao sam da je slušanost velika, a svi ovi pozivi i neverica koju sam izazvao ovim potezom, potvrdili su potrebu za ovakvom radio stanicom. Iako sam, kao i neki drugi u gradu, mogao da radim još neko vreme, shvatio sam da je odluka Republičke radio difuzne agencije konačna i da naš radio u ovakvoj raspodeli frekvencija nije imao šanse. Ni jednog trena se nisam zanosio mišlju da će jedina frekvencija, koliko je predviđeno za Zrenjanin, biti dodeljena radio stanici koja program emituje isključivo na mađarskom jeziku. Ali, to ne znači da sam se predao. Studio će ostati kompletno opremljen kao i u vreme dok je iz njega emitovan program. Ko zna, možda se neko u lokalu, ili Pokrajini seti radija koji je promovisao kulturu i običaje nacionalnih manjina u Vojvodini. Dok se to ne desi, uzeću sve ove ploče koje su mi slušaoci poklonili, a kojih ima oko hiljadu i pretočiću ih u trajne zapise. To je pravo bogatstvo i šteta je da propadne - kaže prilično utučen Pišta, koji i nakon zatvaranja svoje radio stanice svakog jutra dolazi u studio koji se nalazi u njegovom dvorištu.

Svakoga jutra radio „Cepelin“ je u sedam sati emitovao dnevnik Radio Novog Sada, posle čega je servisnim i drugim informacijama sa područja Banata u emisiji „Buđenje“ ulazio u nekoliko hiljada domova u Novoj Crnji, Itebeju, Hetinu, Tordi, Tobi, Mihajlovu, Banatskom Dvoru, Neuzini, Elemiru, Belom Blatu, Lukinom Selu, Ečki, Stajićevu... Tokom četvorogodišnjeg rada, kroz ovu radio stanicu prošlo je pedesetak, što stalnih, što povremenih saradnika. Raznovrsna programska šema podrazumevala je i tematske emisije, gostovanja, kviz i dečije emisije, a noć je bila rezervisana za ljubitelje pravog rokenrola čiji je, inače, i Pišta večiti zaljubljenik. Radio je posebno bio poznat po pravoj izvornoj i novokomponovanoj mađarskoj muzici i po tome što je prvo vreme bio potpuno apolitičan. Ali, bilo je još nečega što ga je odvajalo od drugih radio stanica.

- Prve dve godine sam uspevao da se nekako odbranim od politike i političara, ali sam u vreme referenduma za Ustav Republike smatrao da i ovakvim gostima treba da otvorimo vrata, kaže Siveri. Međutim, ni posle toga nismo bili stranački obojeni. Priliku smo pružili svima - i vlasti i opoziciji. Ja sam po struci radio i TV mehaničar i već dve decenije se bavim ugostiteljstvom, ali sam ipak osetio da je narodu potreban jedan ovakav radio. Mi smo možda jedini radio kod nas koji je svake nedelje uživo prenosio misu iz naše crkve u Mužlji. Iako je, i među sveštenstvom, bilo skeptika, to je naišlo na veliko odobravanje vernika, naročito onih starijih, hendikepiranih i nepokretnih koji godinama nisu mogli da odu do crkve. Kada sam prekinuo emitovanje programa dobio sam poziv jedne naše slepe sugrađanke, koja mi je sva uplakana rekla da će se ubiti jer joj je radio bio jedina veza sa svetom. Šta da vam kažem. Euforija na početku rada je bila velika, ali je tuga zbog zatvaranja, kako čujem, još veća - sleže ramenima Pišta.

Radio „Cepelin“ dobio je ime po kafeu koji radi već 21. godinu i koji je Pišta nedavno pretvorio u pab. Neophodnu opremu, dva miks pulta dobio je kao donaciju od Prvog programa Radio Amsterdama. Predajnik je Pišta podigao sam, uz pomoć prijatelja i poznanika. Ni sam, kaže, ne zna kako su uspeli da se održe i žive samo od malih oglasa, muzičkih želja i nešto malo reklama. Po svemu sudeći, trpeo je kafe koji je poslednje vreme, izgleda, radio održavao u životu. U znak podrške Pišta je dobio i peticiju sa oko sedam hiljada potpisa koju, nažalost, nije imao kome da preda. A i da jeste, ne bi mnogo vredelo. Svejedno, izgleda da to nije bio baš neki „špajz“ radio. Bio je to, po onome što smo čuli, pravi radio sa pravim ljudima.

Preuzeto iz "Zrenjaninskih novina"