Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka - Strana 10
Strana 10 od 11 PrvaPrva ... 891011 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 136 do 150 od ukupno 152
  1. #136

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    SRPSKА PRАVОSLАVNА CRKVА SV. NIKОLЕ
    Ečka








    ’’Srpskа prаvоslаvnа crkvа sv. Nikоlе prеmа nеkim pоdаcimа pоdignutа је 1711. gоdinе, а о crkvi i svеštеnstvu pоstоје pisаni pоdаci iz 1744. gоdinе, kаdа је nаstао stаri ikоnоstаs. Zidаnа је pо uzоru nа brvnаrе, sа dvоvоdnim krоvоm оd šindrе, dоk su zidоvi оd čеrpićа i spоlја i iznutrа оblеplјеni blаtоm. Crkvа је јеdnоbrоdnа sа pеtоstrаnоm аpsidоm i pеvničkim prоstоrimа kојi izlаzе iz rаvni bоčnih zidоvа. Hоrizоntаlnа drvеnа kоnstrukciја nоsi pоd hоrа i drvеni skеlеt bаrоknоg zvоnikа, kојi sе dižе iz krоvа. Nа dеbеlе zidоvе оslаnjеn је pоluоbličаsti drvеni svоd. Моgućе је dа је dаščаni svоd sа hоrоm i zvоnikоm dеlо dоcniје аrhitеktоnskе intеrvеnciје. Zаbаt оd оpеkе nаd zаpаdnim zidоm tаkоđе је nаknаdnо је izgаđеn. Pоsmаtrајući zаpаdnu strаnu еčаnskе crkvе, dоbiјаmо utisаk bаrоknе grаđеvinе, skrоmnih rаzmеrа, dоk su lik stаrе grаđеvinе i tеhnikа grаdnjе tоg vrеmеnа оstаli јаsnо vidlјivi nа оstаlim strаnаmа crkvе...’’








    Carske dveri i arhijerejski tron.

    ’’... Ikоnоstаs је rаd Теоdоrа Pоpоvićа iz 1786. gоdinе. Svојim izuzеtnim ikоnоgrаfskim rеšеnjimа tipičnо bаrоknih tеmа, prеdstаvlја znаčајnu еtаpu u rеkоnstruisаnju prоmеnа nаstаlih u srpskоm crkvеnоm slikаrstvu XVIII vеkа, tе је nеzаоbilаznа tеmа u ikоnоlоškim rаzmаtrаnjimа srpskоg slikаrstvа bаrоknоg pеriоdа. Pо tipu pripаdа visоkim оltаrskim prеgrаdаmа drugе pоlоvinе XVIII vеkа, а stilski pripаdа prеlаzu iz trаdiciоnаlnоg u nоvо bаrоknо slikаrstvо...’’


    Ikona na mestu uobičajenom za Bogorodičin tron.




    Iznad obeju bočnih dveri su slike sv. Đorđa kako ubija aždaju.




    ''...’’...U crkvi sе nаlаzе i ikоnе sа stаrоg ikоnоstаsа, rаd zоgrаfа Šеrbаnа Pоpоvićа iz 1744. gоdinе, dаtоvаn nаtpisоm nа cаrskim dvеrimа. Оvе ikоnе su nајstаriјi dаtirаni rаd zоgrаfа Šеrbаnа Pоpоvićа, čiјim dеlоm је оbеlеžеnа еpоhа kulturnоg stvаrаlаštvа prеdbаrоknоg pеriоdа nа tеritоriјi Rumunskоg i Srpskоg Bаnаtа. Crkvа i ikоnоstаs su stаvlјеni pоd zаštitu Zаkоnа 1948. gоdinе.’’ (Sajt Zavoda za zaštitu spomenika kulture Zrenjanin)


    Natpis iznad carskih dveri koji se pominje u prethodnom delu teksta.




    Crkva je spomenik kulture velikog značaja.










    Udaljena svega nekoliko kilometara od Zrenjanina i "oslonjena" na istoimenu jugoistočnu gradsku industrijsku zonu, Ečka je naselje bogate istorije i s više zanimljivih turističkih odrednica.

    Ovde je nekada bilo sedište vlastelinstva grofova Lazar. Lazar Lukač, poreklom Jermenin iz Erdelja, kupio je 1781. godine ogromne posede od bečkog dvora i bio rodonačelnik porodice koja je punih 160 godina vladala Ečkom. Njihov dvorac, "Kaštel", podignut 1820. godine u engleskom stilu, postao je centar društvenog i kulturnog života veći i od samog Bečkereka. Dvorac je izgradio Lazar Agošton, a na otvaranju dvorca, uz prisustvo i tada najbogatijeg vlastelina Ugarske, grofa Esterhazija, svirao je na klaviru i devetogodišnji muzički vunderkind, Franc List, i zadivio sve prisutne svojim talentom. Godinama posle pompeznih događaja vezanih za otvaranje dvorca, narod je prepričavao nezaboravne dane, kada je i najsiromašniji meštanin osetio radost nesvakidašnjeg slavlja. Dvorac i njegovu predivnu okolinu pripadnici porodice Lazar koriste sve do 1893. godine, kada umire njihov poslednji potomak. Upravnici imanja se smenjuju potom sve do kraja Drugog svetskog rata...
    U naselju Ečka, u kom vekovima skladno žive Srbi i Rumuni, pažnju namernika zavređuju i tri objekta duhovne i graditeljske kulture: srpska i rumunska pravoslavna i katolička crkva. Srpska pravoslavna crkva Svetog Nikole, podignuta 1711. godine i pokrivena šindrom, najstarija je sačuvana crkva u Banatu, dok je Rimokatolička crkva, zadužbina porodice Lazar iz 1884. godine, dekorisana radovima flamanskih majstora. (Sa zvaničnog sajta grada Zrenjanina)

    Ечка (рум. Ecica, мађ. Écska или Német-Écska, нем. Deutsch-Etschka) је насеље града Зрењанина у Средњобанатском управном округу. Према попису из 2002. било је 4513 становника. ...

    ... Према предању на широкој Панонској равници током својих похода на Римско царство своје шаторе је управо овде распростро Атила Хунски, познат у историји као Бич Божији. Име Ечке се везује за име његове жене, а према неким легендама и према имену ћерке која је на овом месту у раној младости преминула.
    О пореклу назива места нема тачних података. Постоје само легенде. Једна од тих легенди каже да је место добило име по имену жене хунског вође Атиле, званог „Бич божији“. Друга, веома слична, легенда каже да је у том истом хунском логору, умрла Атилина ћерка Ечка од грознице те да је ожалошћени отац целом крају дао њено име.
    Постоје и друга тумачења која се темеље на латинским речима које означавају појмове: речна окука (меандра) и мост, као и румунској речи са значењем „ивер“. Мађарска властела, настојећи да спроведу мађаризацију у данашњој Војводини, мењала је немађарска имена насеља. Ово није мимоишло ни Ечку. Она је посебним декрето 1843. године добила мађарски назив Ечехида. Овај поступак је изазвао велико огорчење становништва румунске и српске народности, па је оно деценијама, пишући жалбе и шаљући делегације разни представницима власти, покушало да селу врати назив. Пошто је све било узалуд Румуни и Срби су 2. маја 1911. године изабрали трочлану делегацију и послала је у Будимпешту да од министра унутрашњих послова тражи да се селу врати стари назив Стара Ечка (Ечка - веке). Делегација је успешно извршила посао па је министарство унутрашњих послова својом наредбом од 16. јануара 1912. године селу вратила тако дуго тражени назив - Стара Ечка. (Vikipedija)
    Poruku je izmenio nenad.bds, 24.06.2013 u 17:56

  2. #137

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    Crkva na Tekijama kod Petrovaradina pomenuta je na samom početku ove teme uz link ka mestu gde sam o njoj šire govorio. No, pošto taj link posle rekonstrukcija sajta više nigde ne vodi, a i u međuvremenu sam napravio i nove fotografije i našao širi tekst, i ovde ovde stavlo obnovljeni prikaz. Prikaz je 19. septembra 2013. premešten na početak teme.


    Crkva na Tekijama u Petrovaradinu
    posvećena Snežnoj Gospi
    Poruku je izmenio nenad.bds, 19.09.2013 u 19:49

  3. #138

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    CRKVA SV. LUKE
    BEGEČ





    ''Crkva Svetog apostola i jevanđeliste Luke je izgradjena 1838. u barokno-klasicističkom stilu. Ikonostas je u rokoko stilu i rad je nepoznatog majstora. Kasnije ikone je radio Jovan Klajić.''










    ''Begeč je selo sa 3.300 stanovnika (2005) u Opštini Novi Sad, oko 20 km zapadno od Novog Sada.

    Begeč se nalazi u blizini reke Dunav, gde se nalazi i veliki ribnjak. Prvi pu se spominje u šesnaestom veku. U mestu se nalazi Srpska Pravoslavna Crkva od 1838. Naseljen je uglavnom srpskim stanovništvom i oko 15% slovačkim. Poznat je po jezeru "Jama" koje se nalazi oko 2km zapadno od sela. Jezero je nastalo potapanjem starog sela nakon čega su se seljaci povukli dalje od Dunava na sadašnju lokaciju. Još pre 10-tak godina je bilo moguće videti, kada bi se Dunav povukao vodostaj jezera opao, toranj stare crkve. Starim alasima se često znalo dogoditi da iskopaju neki stari predmet koji su seljani koristili. Između sela i jezera se i danas mogu pronaći stari grobni spomenici pisani na glagoljici. Nakon kolonizacije iza 1945. g. i zadnjeg rata na području bivše Jugoslavije, kao i u celu Vojvodinu, doseljavali su se srbi iz Bosne i Hercegovine.

    U poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.'' (Vikipedija)







    Poruku je izmenio nenad.bds, 19.09.2013 u 20:05

  4. #139

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    ПРЕОБРАЖЕЊСКА ЦРКВА
    ОБРЕЖ




    ''На северозападном ободу Обедске баре, у месту Обреж, подигнута је у другој половини XVIII века црква посвећена празнику Преображења. Основу храма карактерише уска, једнобродна и доста издужена основа са споља полукружном апсидом на истоку. ..''


    ''Уз западну страну цркве дозидан је звоник, у основи шири од основног дела грађевине и састављен од три одељења приближно истих димензија и квадратног пресека. Изнад кровног венца, над централним пољем, израста звоник са барокном лантерном на врху. Декорација бочних фасада сведена је на широки профилисани венац са фризом конзолица непосредно под кровом. Овај фриз се делимично понавља на централном ризалиту западног прочеља. Ту се налази и главни улаз у храм, фланкиран плитким пиластрима који – као и прозори на бочним одељењима – прекидају континуитет кордонског венца...''


    ''У унутрашњости су издвојени олтарски простор, наос и припрата са галеријом, добро осветљени полукружно завршеним прозорима. ..''












    ''Ентеријер цркве у Обрежу краси раскошна иконостасна преграда, остварење вештог, анонимног мајстора. Барокна и рококо резбарија уоквирује слике Јакова Орфелина о чему сведочи натпис сачуван изнад иконе са представом храмовне славе. Настала 1778, обрешка целина припада његовим најранијим остварењима.'' ('Споменичко наслеђе Србије' - Завод за зађштиту споменика културе РС)




    Записи о обновама храма.








    Преображењска црква у Обежу је споменик културе великог значаја.

  5. #140

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    SLOVAČKA EVANGELISTIČKA CRKVA
    GLOŽAN





    ''O nastanku naselja Gložan ne postoje pouzdani podaci. Pominje se još u turskim tefterima (poreskim spisima) u Bačkoj nahiji pod imenom Galožan godine 1153. sa 16 kuća od kojih je 8 kuća plaćalo porez a 8 ne. U poreskim spisima godine 1690. pominje se Galožan kao naselje odnosno kao naseljena pustara. Još 1745. godine Gložan je bio pustara, kompaktno naselje sa razbacanim kućama koje je od 1703. godine pripadalo futoškom gazdinstvu. Kada se govori o dolasku slovačkih naseljenika u Gložan, postoji direktna povezanost sa naseljavanjem slovačkih najamnih radnika u Petrovac 1745. godine.

    3. maja 1759. godine Pavle i Simon Čarnojević, suvlasnici futoškog gazdinstva, zaključili su ugovor sa svojim novim naseljenim mestom Gložan. U daljem razdoblju Gložan je dobijao karakter slovačkog naselja, jer vremenom srpsko stanovništvo je u sve većoj meri odlazilo, dok se slovačko stanovništvo prirodnim priraštajem kao i dolaskom novih naseljenika povećavalo.'' (Sajt Opštine B. Petrovac)

    U prvim decenijama života u Gložanu tamošnji Slovaci su pripadali futoškoj rimokatoličkoj parohiji iako nisu bili rimokatolici.


    Slovačka crkva u Gložanu pripada evangelistima augsburške veroispovesti.


    Hram je podignut 1797. a upisane su i dve godine većih obnova.


    Unutrašnjost je, uobičajeno za ovu veroispovest, vrlo skroma, bez ukrašavanja. Jedino je na svodu iznad oltara oslikana Tajna večera.




    Orgulje su postavljene u drugoj polovini XIX v. Na slici se vidi prazno kućište jer sam slikao baš u vreme kada su majstori iz radionice za popravku orgulja u Slovačkoj istovarali obnovljene i popravljene delove.




    Na ploči postavljenoj povodom 250 godina od naseljavanja Slovaka u Gložan, 220 godina od formiranja crkvenog hora i 210 godina od završetka gradnje crkve su i imena svih sveštenika.




    Spomenik u porti podignut Slovacima stradalim u I svetkom ratu.

    ''Gložančani su učestvovali u oba svetska rata. U rat nisu odlazili vlastitom voljom, već zato što su bili primorani. Ova tvrdnja se pre svega odnosi na prvi svetski rat 1914 – 1918. godine, kada su Gložančane silom regrutovani u austro – ugarsku vojsku. Ginuli su ne za svoje, već za interese drugih naroda...

    Za vreme drugog svetskog rata koji je zahvatio i Kraljevinu Jugoslaviju, Gložančani su se uključili u antifašističku borbu. Mnogi od njih su poginuli.'' (Sajt Opštine B. Petrovac)


  6. #141

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    CRKVA SVETOG NIKOLE
    - JAŠA TOMIĆ -



    ''Crkva sv. Nikole podignuta je 1746. godine u baroknom maniru. Jednobrodna građevina zasvedena je poluobličastim svodom, dok pevnice obrazuju transept stvarajući utisak krstoobrazne osnove. Oltarska apsida zahvata širinu broda, a masivni toranj na zapadnom pročelju izlazi iz ravni fasade i oslanja se na dva masivna stuba. Građevina je spolja oživljena kordonskim vencima i slepim arkadama i nišama u dve zone. Stepenište za toranj smešteno je spolja, uz zapadnu fasadu...'' (Zavod za zaštitu spomenika kulture Zrenjanin)










    Ikone iz ranijeg ikonostasa.

    ''Najstarije slikarstvo iz 1755. godine u crkvi – dva fresko fragmenta figura ratnika u oltaru i carske dveri sa starog ikonostasa – verovatno su rad grupe zografa iz kruga Nedeljka i Šerbana Popovića. Zasnovani na tradicionalnom shvatanju slikarstva, ovi radovi snažnog kolorita pokazuju prosečne umetničke kvalitete. Četiri sačuvane prestone ikone Pavela Petrovića iz 1839. godine, krupnih, meko modelovanih formi i mirnog kolorita, otkrivaju portretske sklonosti autora...'' (Zavod za zaštitu spomenika kulture Zrenjanin)






    Tronovi su odneti radi restauracije.




    ''Drvorezbarski radovi na današnjem ikonostasu klasicističke konstrukcije izvedeni su u prvoj polovini XIX veka. Oslikavanje ikonostasa sažetog programa i svoda naosa sa predstavom Savaota u slavi izveo je 1905. Stevan Aleksić u impresionističkom maniru minhenskog kruga. Poštujući modelaciju i formu, on lakom i razigranom paletom naglašava dekorativnost.'' (Zavod za zaštitu spomenika kulture Zrenjanin)




    Crkva je spomenik kulture velikog značaja.














    Jaša Tomić - Jaša Tomić se nalazi u srednjem delu jugoslovenskog Banata, u njegovom istočnom delu, uz samu jugoslovensko - rumunsku granicu, koja ga okružuje sa severa i istoka. Istočna granica je prirodna - pruža se koritom reke Tamiša, koja je od mesta udaljena oko jedan kilometar. Zapadno od Jaše Tomića je Krajišnik udaljen desetak kilometara, a južno se nalazi Sečanj, koji je sedište opštine, udaljen 12 i Šurjan udaljen 7 kilometara. Jaša Tomić je najveće mesto na teritoriji opštine Sečanj. Prema popisu iz 1971. godine registrovano je 3.873 stanovnika, što je najmanji broj stanovnika za poslednjih sto godina. Najbliži grad je Zrenjanin udaljen 43 kilometara, sa kojim je Jaša Tomić povezan savremenim putem.
    Mesto leži na 38° l' 5" istočne dužine i 45° 1, 25" severne širine. Njegova visina je 81 metar, dok je okolina blago zatalasana ravan, čija se visina kreće između 80 i 85 metara, što znači da je ovo ravničarski kraj. (BANATerra)

  7. #142

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka


    RIMOKATOLIČKA CRKVA PRESVETOG TROJSTVA
    Semski Karlovci





    ''Katolička crkva koja je pripadala Benediktincima, porušena od strane turske vojske, a izgrađena u srednjem veku, je bila duga 20 i siroka 9 hvati. Pretpostavlja se da je morala biti porušena prilikom turskog osvajanja Sremskih Karlovaca 1521.godine, kada je najverovatnije porušen i benediktinski manastir. Pisani dokazi da se u Sremskim Karlovcima nalazio manastir ne postoje, međutim predanje uporno tvrdi da je na mestu današnje crkve postojao manastir, a na to upućuje i činjenica da je današnja rimokatolička crkva jednim delom podignuta na ovim temeljima. Prilikom gradnje vodovoda 1963. godine i kasnije kanalizacije i gasovoda utvrdjeno je da se temelji prostiru duž širine ulice Mitropolita Stratimirovića, izmedju Crkve i zgrade Gimnazije. Ovo upućuje na to da je manastir morao biti i većih dimenzija. Crkva porušena 1521.godine je morala biti obnovljena jer su je, prema pisanim podacima, Turci prilikom povlačenje iz Petrovaradina 1688. godine, kada su prošli kroz Sremske Karlovce, porušili i zapalili.
    Nekoliko istrazivača koje se bavilo i pitanjem postojanja manastira činilo je to tek uzgred i površno, ne pokušavajući dovoljno uporno da pronađu argumente za to da li je manastir postojao, istraže postojeću istorijsku građu i utvrde stvarno činjenično stanje.''




    ''Današnja-postojeća crkva “PRESVETOG TROJSTVA’ je dimenzija 26,74 x 10,90 m. i najverovatnije je sagradjena 1752.godine. Crkva ima bazilikalnu osnovu sa presbiterijumom. Novoizgrađena crkva je imala tri oltara.''


    ''... Odmah prilikom gradnje su instaliranje lepe, velike i putpune orgulje. Ove orgulje potiču iz prve polovine XVIII veka. 1922. Godine su generalno popravljene i ugrađen novi registar (salicionar). Iste su mehaničkog tipa i koriste najjednostavniju vrstu meha(kovački). Imaju 12 registara, 10 u normalu i 2 u pedalu . Nažalost proizvođač nije ostavio nikakvu signaturu pa se nezna ko ih je proizveo ni gde, a nezna se ni tačna godina proizvodnje...''





    ''...Zapis vizitacije iz 1768. govori da je broj župljana porastao na 826 – ovaj posrast dijelom se zahvaljuje prilivu obraćenika iz kalvinskih i luteranskih zajednica; župna crkva ni tada nije bila dovršena jer je još trebalo izvana ožbukati pročelje i dovršiti toranj s kupolom, a i „propovjedaonica se trenutno radi te će biti od sivosmeđih orahovih dasaka, a imat će ukusni oblik“..''




    ''...Za vreme dok u mestu nije postojala rimokatolička crkva služba se obavljala i vernici se okupljali uglavnom u KAPELI MIRA ili u delimično prilagodjenim ruševinama stare crkve...''


    ''Rimokatolička župa je u Sremskim Karlovcima osnovana 1737.godine a crkvene matice su zasnovane 1739.godine..''






    Hor






    ''Pored same crkve se nalazi župni dvor najverovatnije izgradjen kada i crkva.''
    (Iz teksta o Sremskim Karlovcima Stjepan A. Sedera, 2003. na sajtu ŽUPE SV. TROJSTAVA)






  8. #143

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    ЦРКВА СВ. НИКОЛЕ
    Краљевци






    Свети Никола - патрон храма (лево)

    ''Надомак Руме, у селу Краљевци саграђен је у другој половини XVIII столећа храм Св. Николе.Једнобродна грађевина, са апсидом у ширини наоса и нешто ужим звоником уз прочеље цркве, носи сва обележја барокне сакралне архитектуре. Главни елемент у декорацији фасада представљају удвојени плитки пиластри са профилисаним стопама и орнаментисаним капителима, између којих су постављени лучно завршени прозорски отвори. Хоризонтална рашчлањеност спољних зидних платана постигнута је доста наглашеним соклом као и широким венцима који истичу вишеспратност звоника, док један тече испод двосливног крова цркве. На фасадама се огледа и унутрашња подела храма...'' ('Споменичко наслеђе Србије' – Завод за заштиту споменика културе РС)
















    ''...Припрата са галеријом је тролучним пролазом издвојена од наоса који се уз олтарски простор завршава благо испуштеним певницама. Барокни изглед грађевине употпуњује иконостасна преграда Арсенија Марковића, са близу шездесет икона које је између 1792. и 1794. насликао Јаков Орфелин, уметник барокно-рокајног опредељења и ђак бечке Академије, који у Краљевцима није успео да на најбољи начин искаже своје умеће. Црква је у II светском рату знатно оштећена, па су иконе привремено биле смештене у Галерију Матице српске у Новом Саду. Након обнове, Орфелинове слике враћене су на првобитни иконостас у Краљевцима.'' ('Споменичко наслеђе Србије' – Завод за заштиту споменика културе РС)

    Црква је споменик културе великог значаја.




    Детаљи иконостасне резбарије са мотивима винове лозе, маслина, пшеничног класја...






    На соклу.




    Неке од икона које су украшавале цркву у време док је Орфелинов иконостас био на обнови.










    '' Kraljevci su naselje u opštini Ruma u Sremskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 1232 stanovnika...''

  9. #144

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    Hram Svetih apostola Petra i Pavla
    Bački Brestovac





    ''Hram Svetih apostola Petra i Pavla u Bačkom Brestovcu datira iz 1744. godine. Sadašnji ikonostas hrama rad je slikara Đorđa Rakića iz 1834. godine, dok se prvobitni ikonostas, nepoznatog autora, nalazi u Galeriji Matice Srpske u Novom Sadu.

    Zoografske ikone velike umetničke vrednosti ovog hrama takođe se čuvaju u Galeriji Matice Srpske u Novom Sadu od 1955. godine. Godine 2002. hram je stavljen pod zaštitu države kao spomenik kulture.''
















    Slika unutrašnjosti - u oltaru.


    Bački Brestovac ima proslost duzu od cetir i po veka. Prvi put se spominje jos 1543. godine u biskupskim poreskim knjigama kao Veliki Brestovac, a kasnije, 1650. godine kao pustara Sombora. Za vreme turske vladavine, dobio je ime Brestovo. 1728. godine, u Backi Brestovac se deseljavaju stanovnici iz kraja oko Slavonske Pozege i Pakraca.
    ... Mocvarno zemljiste ovih jezera, nanosi i tokovi Dunava i Tise, stvarali su osnove danasnje plodne nizije. Podizana su naselja, selo je bilo u procvatu sve do dolaska Tatara. Pustos i zalost vladali su sve do njihovog odlaska. Kasnije su podizana nova naselja, polako se normalizovao zivot i sve tako do dolaska Turaka u 15. veku. Dok su Turci vladali Backom ( 1526. - 1687. ), sa juga Srbije su se doseljavali Srbi Bunjevci sa svojim domazlukom. Tako je posle 1526. godine nastalo mesto Brestovac. Brestovac je bio vojnicko selo u kojem su vecinu stanovnistva cinili Rumuni.
    Od 1740. godine, selo pripada opstini Brestovica koja je pripadala somborskoj vojnoj granici a vecina stanovnistva su bili vojnici.
    1741. Brestovac je stavljen pod gradjansku upravu komiteta i vojne uprave. Pet godina kasnije, pocinje novo iseljavanje Srba.
    Ime Brestovac je slovenskog porekla. Predpostavlja se da su u selu bili Brestovi i na osnovu tog drveta selo je dobilo ime Brestovac. 1904. godine selo menja ime u Szilberek i to ime nosi sve do Prvog svetskog rata. Od 7.aprila 1920. godine zvanicno ime sela je Backi Brestovac.
    12.4.1941. godine, Madjari su zaposeli selo i sve do 1944. selo je opet preimenovano u Szileberk.

    NASELJAVANJE NEMACA
    Naseljavanje Nemaca u Brestovac je usledilo za vreme cara Josifa drugog, na osnovu carskog patenta. Stotinak porodica naseljenika dolazili su niz Dunav do Apatina. Odatle su isli za Brestovac u koji su stigli u prolece 1786. Prvo skloniste su im bile vec postojece kuce...(Sajt MZ Bački Brestovac)

    Posle I svetskog rata oko 126 Srba sa područja Sentandreje u Mađarskoj iskoristilo je mogućnost i kao optanti su se naselili u Bački Brestovac.


    ''...Као последицу фашистичке окупације Југославије у Другом светском рату и чињенице да је 95% југословенских Немаца било учлањено у профашистичку организацију "Културбунд" и да је себе декларисало као држављане Трећег рајха, нове послератне југословенске власти су већину немачког становништва тадашње Југославије (укључујући и Немце из Бачког Брестовца) лишиле грађанских права и конфисковале им имовину. Већи део југословенских Немаца (око 200.000) напустио је територију Југославије заједно са окупационом немачком војском у повлачењу, док је мањи део Немаца који је остао на југословенској територији логорисан. После укидања логора, и већина преосталих Немаца се иселила из земље...'' (Из Википедије)


    Posle II svetskog rata 950 porodica iz Like kolonizovano je u Bački Brestovac.

    ''Bački Brestovac (mađ. Szilberek) je selo u opštini Odžaci, u Zapadnobačkom okrugu, Vojvodini, Srbija. Prema popisu iz 2011. bilo je 2821 stanovnika (prema popisu iz 2002. bilo je 3469 stanovnika)... Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja četiri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.'' (Vikipedija)




  10. #145

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    ЦРКВА ВЕЛИКОМУЧЕНИКА СТЕФАНА ДЕЧАНСКОГ
    Вилово





    ‘’Изграђена је 1806. на месту црквене грађевине из 1745. Конципирана је у духу класицизма, са уобичајеном организацијом простора и обрадом фасада сведеним украсом. Западно прочеље, истакнуто високим звоником, складно је укомпоновано са декорацијом подужних фасада, која је изведена комбинацијом плитких правоугаоних и нешто дубљих полукружних ниша. Посебну уметничку вредност поседује иконостасна преграда пренета из неке веће цркве, што се запажа по скраћењима којима је уклопљена у нови, мањи храм. Осликао ју је 1752. арадски сликар Стефан Тенецки, чији је ово најранији датирани рад. У средини још увек традиционално везаној за зографско сликарство, Тенецки је прихватио стилске одлике наступајућег барока који је заобилазним путем стигао преко Кијева. Тако постаје један од наших првих уметника који су се напустивши диктат византијске уметности окренули западњачким узорима. Манир новог сликарства најуочљивији је на представама Богородице и св. Николе. Изврсна обрада драперије, прецизан цртеж са очигледним познавањем анатомије и звучан колорит представљају у виловској цркви Тенецког као зрелог уметника. Конзерваторски радови изведени су 1979. ‘’ (’Споменичко наслеђе Србије’ – Завод за заштиту споменика културе РС)

    Црква у Вилову категорисана је у културна добра од изузетног значаја.




    '' Prva poznata crкva u Vilovu, кoja je bila, кao i današnja posvećena sv. Stevanu Dečansкom кralju (sveti Mrata), stajala je tamo, gde je neкada bila gostionica Gavre Tucaкova. Ne zna se кada je podignuta i osvećena, ali se po starim inventarima zna, da je 1777. godine već postojala. Bila je sazidana od čerpića, a poкrivena šindrom (daščicama).
    Sadašnja crкva u Vilovu podignuta je između 1805. i 1806 godine. Temelj joj je osvećen u nedelju 04. avgusta (23. jula) 1805. godine po dozvoli dvorsкog ratnog saveta.
    Duga je 24,7 m, široкa 11,5 m,visoкa 8,5 m i ima toranj od 18 m, a taкođe je posvećena uspomeni Svetog кralja Stevana Dečansкog...

    Za vreme građansкog rata 1849. godine izuzev crкava u Titelu, Mošorinu, Vilovu i Loкu, crкvena zdanja ostalih deset šajкašкih sela su nestala u plamenu.
    Da je i crкva u Vilovu pretrpela izvesna oštećenja toкom vođenja veliкih bitaкa u njenoj neposrednoj oкolini govori i podataк da je i crкvenoj opštini u Vilovu 1850. godine dodeljeno 50 forinti pomoći iz fonda za bržu obnovu crкava na području stradalom u građansкom ratu...

    Po navodu u crкvenom letopisu sela Turije, кoji je pisan posle Mađarsкe bune 1853. godine, srpsкo stanovništvo je bežeći ispred Mađara sa severa, nosilo sa sobom i sкupocene crкvene predmete кoji su, кoliкo je poznato, većinom smešteni u selo Vilovo, Mošorin i Loк.

    Tom priliкom je najverovatnije po napomeni u jednom privatnom letopisu u Vilovu, pisanom po predanju, iкonostas, rad sliкara Stefana Tenecкog, кoji je pripadao crкvi u Starom Bečeju, rastavljen u кomade i prebačen u Vilovo.

    Iкonostas u Vilovu iz 1752. godine, prvi do sada poznat signiran rad Tenecкog, proizvod je njegove zrele umetničкe faze.

    Iaкo nema pouzdanog podatкa o godini rođenja, ovog veliкog umetniкa, pretpostavlja se da je rođen u drugoj deceniji XVIII veкa. Kao vrlo mlad otišao je u Rusiju da uči sliкarstvo. Plemić poreкlom iz Lipove, Tenecкi je po završenom sliкarsкom obrazovanju u Rusiji, došao u Arad, gde je uživao veliкi ugled i postao senator.

    Pošto je iкonostas vilovačкe crкve, rad Stefana Tenecкog, pravljen za znatno veću i monumentalniju crкvu, priliкom prenošenja morao je biti prilagođen prostoru u кome se sada nalazi.
    Verovatno radi laкšeg transportovanja, iкonostas je bio izrezan u neкoliкo delova, čime su oštećeni ne samo oкvirni drvorezbarsкi radovi baroкne formalne stilizacije (šкoljкa, aкantusa list, voluta), već je čitav jedan niz dopojasnih figura proroкa u gornjim zonama iкonostasa horizontalno prerezan i naкnadno sastavljen.
    Taкođe su usled nedovoljne širine crкvene lađe pojedine iкone izostavljene, taкo da na iкonostasu imamo samo dve prestone iкone, 10 iкona apostola i 10 različitih iкona...'' (Iz teksta Dragoslava Ćurčića, na sajtu Ravnica)






    ''Vilovo je smešteno uz samu zapadnu stranu Titelskog brega, na plavinama Velikog surduka i surduka Stražilovo. U vreme formiranja Šajkaškog bataljona Vilovo je bilo povezano sa ostalim naseljima skelom na Vilovačkoj bari, pa otuda i prezime Skeledžić u Vilovu. Kasnije je podignut nasip, ne zna se kada, ali se pominje 1783. godine. Na severozapadnom delu vilovačkog atara postoji potez ''Selište'' koji ukazuje na to da je neko staro selo negda bilo onamo. Pošto ne postoje sigurniji podaci, ne bi se moglo reći je li ovo selo preteča Vilova...

    Prvi pomen Vilova nalazi se u defteru za Segedinski sandžak iz 1549. godine. Onde se kaže da selo Filova pripada titelskoj nahiji. U popisu iz te godine pominju se oženjene muške glave Đura Mihail, Ivan Vojin, Vuk Radovan, Vojin Radovan i Stepan Petrović. Bili su ovo prvi poznati žitelji Vilova. Pod imenom Filovo zabeleženo je i u kruševskom pomeniku. Pominje se 1702. pošto je formiran šanac. Već 1715. Vilovo se pominje kao utvrđenje, a u popisu iz 1720. pominje se 25 domaćina. Oko 1740. ima sedamdesetak poreskih glava.
    Posle Karlovačkog mira u sastavu je Slavonskog generalata, a od 1745. uključeno je u Potisku vojnu granicu. Vilovo je jedno od prvih šest provincijalnih mesta koje je uzeto pri formiranju Šajkaškog bataljona i od 1763. do 1873. selo je pripadalo njemu. Prilikom osnivanja Bataljona za opštinu Vilovo određen je zemljišni posed od 1.822 jutra i 250 kv. hvati. Za ovo vreme broj domova u Vilovu ostao je skoro nepromenjen.

    U ove krajeve Srbi su počeli da se doseljavaju posle Kosovskog boja. Seobe našeg naroda iz zapadnih i južnih krajeva u Bačku trajale su i kroz celi 18. vek.
    Naš narod u Bačkoj doseljenike iz Like, Banije, Bosne, Dalmacije ili Male Vlaške nazivao je ''šijacima''. Šijaka iz Dalmacije bilo je naročito mnogo u Vilovu. Prezime Vlaović, na primer, je šijačkog porekla, Vla od Vlasi iz Bosne i Dalmacije. Rošul je prezime rumunskog, vlaškog porekla. Broj stanovnika Vilova za poslednjih 130 godina je oscilirao. Od Drugog svetskog rata broj stanovnika je u stalnom opadanju. Po popisu iz 2002, bilo je 1.103 stanovnika, od kojih je oko 90 odsto Srba, a ima Mađara, Roma i drugih. Vilovački atar ima 2.633,27 hektara površine.

    ...U Srpskom narodnom pokretu 1848-9. kod Vilova se 26. maja 1849. odigrala velika bitka, u kojoj je komandant mađarske vojske Moric Percel napao položaje carske vojske, Knićaninovih dobrovoljaca i narodne vojske. Napad je odbijen herojskim držanjem Srba.

    ... O godini otvaranja škole u Vilovu istraživači se spore. Međutim, nesporan je podatak da ''ilirska'' (tj. srpska) škola u Vilovu radi od 1785. godine. Već 1804. škola nema svoju zgradu, a nova se gradi 1840, pa 1872. godine. Prvi poznati učitelj bio je Avram Miletić, deda Svetozara Miletića. Sadašnja zgrada osnovne škole građena je sedamdesetih godina 20. veka. Posle 1908. izgrađena je mala bolnica za zarazne bolesti.

    ...Gotovo svi sadašnji hramovi SPC u Šajkaškoj izgrađeni su početkom 19. veka i svi su izvedeni po istom tipu. Još prilikom osnivanja Šajkaškog bataljona opština Vilovo je imala jednu malu crkvu, koja je posvećena uspomeni sv. kralja Stefana Dečanskog. Ovaj hram je bio skromnih dimenzija (13x5,5x3,7 metara) i podignut je od mekog materijala, sa krovom od šindre.
    Na mestu ove crkvene građevine, najverovatnije iz 1745, položen je 4. avgusta (23. jula) 1805. kamen temeljac za novi hram, koji je takođe posvećen uspomeni svetog kralja Stefana Dečanskog. Novi hram (dugačak 24,7, širok 11,5 visok 8,5 metara, ima zvonik od 18 metara) završen je 1806. godine. Crkva je građena u klasicističkom stilu. Poslednji put crkva je obnovljena 1979. godine. Posebnu vrednost ima rezbareni ikonostas, koji je prenet iz neke veće crkve, najverovatnije iz Bečeja. Ikonostas je 1752. izradio Stefan Tenecki, čiji je ovo bio najraniji rad i jedan od najranijih primera prihvatanja baroknog stila u slikarstvu. Barok je u ove krajeve došao preko kijevske slikarske škole. Najuočljiviji manir novog slikarstva, koje je napustilo istočno-vizantijski stil, je na predstavama Bogorodice i sv. Nikole. U zbirci Galerije Matice srpske nalaze se kao dugoročna pozajmica radi čuvanja, konzervacije i izlaganja ikona sv. Nikole (rad S. Teneckog) sa vilovačkog ikonostasa i ikona nepoznatog zografa iz prve polovine 18. veka sv. apostoli Toma i Jakov, takođe iz crkve u Vilovu. '' (Tekst Dragan Kolak na sajtu Ravnica, 2008 )




    Vilovo se nalazi ispod jugozapadnog dela oboda Titelskog brega, na putu Novi Sad - Titel.




  11. #146

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    RIMOKATOLIČKA CRKVA
    TITEL



    ’’Римокатоличка црква у Тителу у Ул. Главној бр. 3. Саграђена је 1811. године на месту старе, која је изгорела 1810. године. Једнобродна је грађевина, мањих димензија, са звоником. У цркви, на јужном зиду, налази се слика Арсе Теодоровића из 1815. године са представом Св. Ивана Непомука и ведутом Титела са Тисе у доњем делу, где су приказани сви војнограничарски објекти са бројним магацинима, који су у међувремену порушени. Такође и слика успење Богородице од барокног сликара Димитрија Поповића из 1770.год. У наставку Ул. Главне, на броју 3 се налази жупни уред, приземни објекат правоугаоне основе, са уличном фасадом скромне декорације, првобитно вероватно у стилу бидермајера, у који се улази из дворишта.’’ (Sajt Ravnica)






    Slika Arse Teodorovića sada je na nogarima.


    Levo: glavni oltar; desno: slika Arse Teodorovića.


    Donji deo slike koji prikazuje Titel gledan sa banatske obale Tise. U desnom donjem uglu je prikazano ušće Begeja. Potpis je u fotografiju unet uvećan, a inače se nalazi u levom donjem delu slike.


    Sadašnji izgled sa skoro istog mesta.




    Desno je slika Dimitrija Popovića.


    Potpis Dimitrija Popovića

    ‘’Hramovi rimokatoličke i srpske pravoslavne crkve imaju zanimljivu i zajedničku prošlost.

    Oba hrama dovršena su 1811. i posvećena su istom prazniku – Uznesenju blažene device Marije, ili, Uspeniju presvete Bogorodice. Imaju istu hramovnu slavu, u narodu poznatu kao Velika Gospojina, 15, odnosno, 28. avgusta.

    Srpska pravoslavna crkva sagrađena je u klasicističkom stilu građanskog shvatanja bidermajera. Ikonostas, najnovije ikone na pevnicama , arhijerejskom tronu i zidni živopis izradio je 1866. akademski slikar August Tirk, katolik po veroispovesti. On je likove svetaca naslikao okrugla lica i pomalo debeljuškaste, što ih čini drugačijima od uobičajenih likova isposničkih figura. Figure Srba svetitelja u oltaru rađene su po gravirama iz Srbljaka Sinesija Živanovića iz 1761. godine. Prethodni ikonostas prenet je u Lok, gde se i sada nalazi. Na crkvenom horu smešten je demontirani ikonostas bivše grobljanske kapele posvećene Sv. Kirijanu Otšelniku, koja se, budući loše građena, srušila posle Drugog svetskog rata.

    Rimokatolička crkva izgrađena je 1811. na mestu stare koja je izgorela 1810. godine. Jednobrodna je građevina, malih dimenzija. Oltarska slika iz 1770. i kompozicija iz 1815. sa predstavom Sv. Ivana Nepomuka i vedutom Titela sa Tise dela su dvojice umetnika pravoslavaca Dimitrija Popovića iz Bečkereka i Arse Teodorovića, rođenog u Perlezu. ‘’ (Sajt Ravnica)












    Nedaleko od crkve, u zidu nekadašnje zgrade arsenala, je kapela.


    Kapela sa kipom sv. Ivana Nepomuka, zaštnika od poplave.








    'Paradni trg' je mesto na kome su Šajkaši održavali vežbe i smotre.




  12. #147

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka


    Српска православна
    ЦРКВА СВ. АРХАНЂЕЛА МИХАИЛА И ГАВРИЛА
    КОВИН





    ''Ковинска црква Св. арханђела Михаила и Гаврила зидана је током осме деценијe XVIII века. О њеној обнови из 1887, коју је извео Аугустин Козанек из Панчева, говори запис на полеђини иконе на Богородичином трону, али се не зна шта је том приликом урађено. Иконостас је највероватније настао убрзо по изградњи храма. Резбарија је врхунског квалитета, па отуд прича у народу да је донета чак из Беча, али се пре може приписати познатој новосадској породици Марковић. Основну архитектонску конструкцију држе стубићи у два реда, а орнаментика је најчешће састављена од уобичајених биљних барокно-класицистичких мотива. Сматра се да су иконе непознатог мајстора настале у периоду између 1780. и 1805. Иконе на архијерејском и Богородичином трону стилски су сасвим блиске престоним. Оне су готово идентичне иконама из суседног села Гаја из 1802, па је чак вероватно да их је радио исти мајстор. Унутрашњост цркве је готово сва исликана, али је због чађи која се наталожила тешко утврдити шта је све представљено. Арсеније Јакшић, који је осликавао вршачку Саборну цркву, извео је неколико слика на лиму за ковинску богомољу, па је могуће да је он и аутор живописа. Целивајуће иконе из око 1770. приписују се Теодору или Димитрију Поповићу. У цркви се чува већи број покретних икона и слика различитих аутора, насталих током прошлог столећа.'' ('Споменичко наслеђе Србије' - Завод за заштиту споменика културе РС)

    Књига коју користим као извор података објављена је 1998. године, а и подаци Републичког завода за заштиту споменика културе РС објављени на интеренету су истоветни онима у књизи. По сликама се види да је од сачињавања података дошло до обнове унутрашњости па више нема зидних слика које се због чађи нису разазнавале.

    Црква је споменик културе великог значаја.
















    Царске двери (лева слика) и северне двери.


    Јужне двери (на левој слици).


    Архијерејски и Богородичин трон и певнице поред њих.






















    ''Ковин је град и седиште истоимене општине у јужном Банату, у Војводини. Према попису из 1991. године је имао 13,669 становника, а 2002. године 14.250 становника. Налази се 3 километра удаљен од Дунава, а рукавац Дунава, Дунавац, долази до ивица града и на њему је пристаниште...'' (Википедија)

  13. #148

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    ЦРКВА СВЕТОГ НИКОЛЕ
    Прхово





    ''На пола пута између Београда и Сремске Митровице налази се село Прхово где је у првој половини XIX века, на месту старијег храма, саграђена црква Св. Николе. Споља полукружна олтарска апсида, једва наглашени певнички простори и два травеја наоса чине основни део грађевине уз коју је, са западне стране, дозидан портик са четири ступца и лучно завршеним пролазима. Репрезентативно прочеље храма је у горњем делу затворено и на њему су нише које понављају полукружни облик прозора са бочних фасада, док се над западним фронтоном, који прати нагиб двосливног крова, уздиже звоник. Главни архитектонски мотив спољне декорације представљају плитки пиластри профилисаних стопа и капитела као и мотив геометријски орнаментисаног поља између кровног венца и прозорских односно слепих ниша...''




    ''... Иконостас првобитног прховског храма са сликама Димитрија Бачевића служио је почетком XIX века у новој цркви, да би 1832. био замењен вишеспратном конструкцијом дрворезбара Павла Бошњаковића, ученика карловачког мајстора Марка Вујатовића. Обиље украса биљног карактера уоквирује данас иконе румунског сликара Георгија Бојера из 1840, док се неколико сачуваних Бачевићевих икона из Прхова сада налазе у Галерији Матице српске у Новом Саду.'' ('Споменичко наслеђе Србије' - Завод за заштиту споменика културе РС)

    Црква сцетог Николе у Прхову је споменик културе великог значаја.


















    Иконостас је ових дана обновљен. Следи обнова капе звоника према изгледу који је био пре рушења у II светском рату.






    Domišljato rešenje: da konopac ili lanac za zvono ne stružu i proširuju rupu na tavanici, rupa je zaštićena glavčinom točka zaprežnih kola kroz koju lanac prolazi.














    ''Прхово је насеље у Србији у општини Пећинци у Сремском округу. Према попису из 2002. било је 813 становника
    Први помени о Прхову датирају још из 1403. године. Подаци су штури и оскудни, а сигурно се зна да је село почетком 18. века припадало земунском властелинству. После укидања властелинства 1767. прелази под управу Војне границе. 1738. године у селу се појавила куга, која је однела 180 живота. Између два рата, село је у саставу среза Рума.'' (Vikipedija)

    Poruku je izmenio nenad.bds, 25.03.2014 u 18:41

  14. #149

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    RIMOKATOLIČKA CRKVA SVI SVETI
    Irig


    Irig - Katolička crkva

    ’’Akcija za izgradnju katoličke crkve počela je 1770. godine. U Irigu su tada živele 22 katoličke porodice sa 110 članova, a u kasarni je bilo nastanjeno dosta vojnika katolika. Radi toga su carica Austrije i Županija nastojali da se podigne katolička crkva. Knez Odeskalki nije pristao da se za tako mali broj katoličkog življa gradi crkva za koju je trebalo odvojiti 8.000 forinti. Da bi umirio caricu obećao je da će rumskom fratru plaćati 150 forinti godišnje za obavljanje verskih obreda i u Irigu. Županija je i dalje nastojala da se crkva ipak podigne i predložila da katolici sagrade jedan deo crkve a drugi vojska. Crkva ipak nije podignuta i zbog toga su katolici otvoreno izbegavali naseljavanje u Irigu. Trideset četiri godine nakon toga katoličko stanovništvo Iriga, Hrvati, Nemci i Mađari ponovo je zahtevalo da se u Irigu podigne katolička crkva. Spahiluk (vlastelinstvo Odeskalki) je to uporno odlagao. Konačno 1804. godine crkva je sagrađena. Crkvena administracija počela je raditi tek 1812. godine od kada se vode samostalne matice. Crkva je posvećena Svim Svetima, a blagoslovena je na dan Svih svetih mučenika. Oltarna slika je rađena 1894. godine. Župa je ustanovljena 1817. godine.’’ (Fruškogorska riznica)




    Do sredine XVIII veka u Irig su naseljavali skoro isključivo Srbi.

    ’’Tokom XVIII veka Irižani grade tri pravoslavne crkve, a 1803. godine i jednu katoličku crkvu. Najstarija pravoslavna crkva svetog Teodora Tirona (Teodorovska crkva) pominje se 1714. godine i sagradjena je od kamena i čerpića porušene turske džamije posle proterivanja Turaka. Crkva Sv. oca Nikolaja (Nikolajevska crkva) podignuta je 1732. godine i spada medju najlepse gradjevine svoga vremena, dok je treca pravoslavna crkva podignita 1760. godine i dobija ime Sv. uspenija presvete Bogorodice (Uspenska crkva). Od sredine osamnaestog veka u Irigu zivi izvestan broj Katolika koji (1803) 1804. godine podizu svoju crkvu. ’’ (MZ Irig)




    Irig - Katolička crkva

    Irig - Katolička crkva

    Irig - Katolička crkva



  15. #150

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    ЦРКВА СВ АРХАНЂЕЛА ГАВРИЛА
    у Платичеву


    Platičevo


    Platičevo
    ''Црква у Платичеву подигнута је крајем XVIII века. Уобичајене је основе, једнобродна, са барокним звоником високим око 25 m. Фасада је хоризонтално подељена високим соклом и кровним венцем, а вертикално плитким пиластрима, док су од декоративних елемената наглашене две акротерије на странама звоника као и корнише испод прозора. Западни и јужни портал такође су декоративно обрађени. Апсида има три прозора, а на звонику су по два отвора са сваке стране. Горњи делови прозора су застакљени разнобојним стаклом у облику шах поља. Резбарија иконостаса дело је непознатог мајстора са краја XVIII или с почетка XIX века, док се за иконе из 1802. зна да су дело Стефана Гавриловића и брата Илије, златара. Иконостас чине две зоне. Ентеријер, почев од пластичних украса на зидовима разнобојног пода, закључно са намештајем, чини јединствену стилску целину.'' ('Spomeničko nasleđe Srbije' - Zavod za zaštitu spomenika kulture RS)

    Crkva u Platičevu je spomenik kulture velikog značaja.




    Platičevo pravoslavna crkva







    Platičevo pravoslavna crkva




    Platičevo pravoslavna crkva



    Platičevo pravoslavna crkva


    Platičevo pravoslavna crkva

    ''Платичево је насеље у Србији у општини Рума у Сремском округу. Према попису из 2002. било је 2760 становника (према попису из 1991. било је 2809 становника)...

    Платичево се налази у јужном делу румске општине. Изграђено је на путу Рума–Шабац, на оном месту где се од њега одваја локални пут, који иде до Витојеваца и Грабоваца. Платичево је од Руме удаљено 23 km, од Шапца 10 km, од Сремске Митровице 10 km, а од Новог Сада 60 km. На исти начин као и Никинци и Хртковци, Платичево је спојено са ауто–путем Београд–Загреб. Кроз Платичево такође пролази железничка пруга Рума – Шабац...'' (Iz Vikipedije)


    Platičevo

Strana 10 od 11 PrvaPrva ... 891011 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Sunovrat Crkve
    Autor Morpheus u forumu Religija
    Odgovora: 68
    Poslednja poruka: 11.05.2012, 00:59
  2. Dve crkve!
    Autor Hriscanin u forumu Religija
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 11.08.2011, 14:40
  3. Od Crkve do Ali Babine pećine II
    Autor Neocekivani u forumu Spomenar
    Odgovora: 25
    Poslednja poruka: 25.04.2010, 15:53
  4. Od Crkve do Ali Babine pećine I
    Autor Neocekivani u forumu Spomenar
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 18.02.2010, 02:08

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •