Osvećenje Saborne crkve u Sr. Karlovcima posle višegodišnje obnove obaviće se 21. i 22. maja 2011. To me je potstaklo da da i ja obnovim njen prikaz.
Саборна црква
СВЕТОГ НИКОЛЕ
у Сремским Карловцима
''Градња Саборне цркве Св. Николе у Сремским Карловцима започета је 1758. на иницијативу митрополита Павла Ненадовића, по плановима израђеним у Бечу, на месту старе цркве из турског времена. Мајстори градитељи били су Коста Цинцарин и Немац Јоханес. Године 1760. зидани су торањ и купола, по пројекту Захарија Орфелина, а црква је потпуно завршена 1762. Једнобродна је грађевина са полукружном апсидом на истоку и два висока барокна звоника на западу. Унутрашњи простор подељен је на пет травеја, између олтара и наоса налази се висока олтарска преграда. Први пут је обновљена после великог пожара 1799, а веће измене на фасади изведене су 1909. по нацртима архитекте Владимира Николића, који је унео елементе неокласицизма.
Уговор за сликање иконостаса склопљен је 1780. са сликарима Теодором Крачуном и Јаковом Орфелином. Празничне иконе и двери су Крачунове, док су остале иконе Орфелинов рад. Иконостас представља врхунац уметничких остварења барокног сликарства у војвођанској уметности. Префињеност облика, рафинирани колорит, пиктуралност израза, декоративне позадине, одлике су Крачуновог сликарства на иконостасу, док је Орфелин показао пуну зрелост свог талента управо на овом иконостасу, посебно на престоним иконама, чију ће концепцију и стил касније понављати и у другим црквама. Конзерваторски радови на иконостасу изведени су 1972–75, на архитектури 1991–94, 2006.'' (Споменичко наслеђе Србије; Завод за заштиту споменика културе РС)
Црква је споменик културе изузетног значаја.
Ispred Kračunovog i Orfelinovog ikonostasa nalazi se ćivot s delom moštiju svetog Arsenija Sremca (1233–1263), učenika svetog Save i njegovog naslednika na mestu srpskog arhiepiskopa. Arhiepiskop Arsenije je 30 godina upravljao Srpskom crkvom i sagradio manastir Pećke patrijaršije, u koji je iz manastira Žiče, preneo sedište crkve.
(Inače, sv. Arsenije je poreklom iz nekadašnjeg sela pored sadašnjih Čortanovaca, koji kilometar od Sr. Karlovaca.)
''На месту данашње Саборне цркве, у XVI веку се налазила мања црква, истом свецу посвећена. Митрополит Павле Ненадовић је 1758. године одлучио да се сруши стара црква и да се на њеном месту отпочне са градњом нове Саборне цркве. Средства су већим делом била митрополитова, а прилоге су дали и многи Кaрловчани. Темељи су освештани 7. маја 1758. године, а прилозима митрополита, народа и манастира, она је, по плану израђеном у Бечу, завршена за четири године.
Саборна црква је грађена у барокном стилу као тробродна катедрала. Мајстори градитељи били су Коста Цинцарин и Немац Јоханес.
На предњем делу цркве истичу се два велика звоника (која по црквеном учењу симболично представљају двојну природу Исуса Христа – људску и божанску) и један мали између њих. Изграђени су по пројекту Захарија Орфелина. Црква је потпуно завршена 1762.
На прозорима се налазе витражи, рад немачких мајстора, а изнад хорске апсиде је велики витраж Св. Николе.
У олтарском простору налази се велики иконостас који су осликали Теодор Крачун који је трагично настрадао за врема рада на иконостасу и Јаков Орфелин.
Крачун је осликао ликове јеванђелиста у угловима кубета (слика изнад) и иконе у горњем делу иконостаса које су обложене позлатом 24-каратног злата. (Кубе је позлаћено и рефлектује светлост одоле тако да се на сликама не види природна боја позлате.)
Јаков Орфелин је завршио радове на иконостасу. Иконостас представља врхунац уметничких остварења барокног сликарства у војвођанској уметности. Резбарију иконостаса и архијерејског престола радио је Арсеније Марковић.
Бочне двери: изнад севрних је икона св. Николе; поред јужних двери је руска икона 'Пресвета Богородица'.
Између олтарског дела и наоса постављена су два престола – са десне стране за патријарха, а са леве, за краља или престолонаследника.''
''Saborna crkva je teško stradala u velikom požaru, koji je izbio u Karlovcima 7. septembra 1799. godine, kada je plamen, pored dela zgrade Magistrata, progutao i 64 kuće. Na samoj crkvi izgoreo je desni toranj, na kojem su bila zvona, dok je levi bio teško oštećen. Crkva je obnovljena 1805. godine.
Severno od crkve je negdanja Mitropolija, potom Patrijaršija a sada Vladičanski dvor Eparhije sremske.
Generalno je obnovljena i restaurirana po projektu arhitekte Vladimira Nikolića, 1909–1910, za vreme patrijarha Lukijana Bogdanovića. Tada je, zbog postizanja harmonije s novim Patrijaršijskim dvorom, dobila renesansnu fasadu, umesto ranije barokne. Bilo je i nekih arhitektonskih promena u samom enterijeru hrama, hor je smanjen i s njega je uklonjena kapela svetog Georgija (ikone i oltar su prenete u riznicu), južna vrata su zazidana, skinuta je predikaonica i na to mesto stavljen je vladarski tron, ispod ikone despota Stefana Lazarevića.
''...a na svodu je izveden mozaik s motivima Crkve svete Sofije u Carigradu.''
Crkva je popločana mramornim pločama, a na svodu je izveden mozaik s motivima Crkve svete Sofije u Carigradu. Slikar Paja Jovanović (1859–1957) je za karlovačku Sabornu crkvu, po narudžbi patrijarha Georgija Brankovića, izradio više slika s biblijskim i istorijskim motivima, koje se sada nalaze iznad pevnica, kao i tri kompozicije, iznad stolova u naosu, na kojima su predstavljene scene iz srpske srednjovekovne istorije, uglavnom vezane za kult svetog Save.
Iznad leve pevnice (slika gore) nalaze se car David dok svira harfu i peva psalme, prorok Mojsije kako prima tablice zakona i car Solomon.
Zid iznad desne pevnice ukrašen je predstavama svetog Jovana Damaskina, Hristove besede na Maslinovoj gori i svetog kralja Milutina.
Sabornu crkvu krase još tri kompozicije Paje Jovanovića (slika iznad), koje se nalaze u naosu: Sveti Sava kruniše svog brata Stefana za prvog kralja srpskog, Spaljivanje moštiju svetog Save na Vračaru i Sveti Sava miri zavađenu braću Stefana i Vukana.
U priprati (slika iznad) se nalazi velika kompozicija Save Stojkova "Proglašenje srpske Vojvodine", postavljena 1998. godine, za proslavu 150. godišnjice Majske skupštine.
У крипти Саборне цркве сахрањени су скоро сви карловачки митрополити и патријарси, изузев Арсенија III и IV, чији су земни остаци у манастиру Крушедол и патријарха Георгија Бранковића и Лукијана Богдановића, који су због честих поплава положени у за њих изграђену крипту Горње цркве.
U karlovačkoj Sabornoj crkvi nalazi se i ruska ikona "Presveta Bogorodica" iz XIV veka (na desnoj slici iznad), koju su ruski monasi, kao čudotvornu, poklonili pećkom patrijarhu. Tu čudotvornu ikonu je patrijarh Arsenije Čarnojević poneo sa sobom u Velikoj seobi, 1690. godine, a od 1713. godine nalazi se u Sremskim Karlovcima. Jednom godišnje, o Đurđevdanu, ikona "Presveta Bogorodica" iznosi se iz hrama i nosi u litiji karlovačkim ulicama.
''Na prelasku iz XVIII u XIX vek ''Bogati meštani su angažovali čuvenog italijanskog arhitektu Đuzepa Aprilija'' da se podigne česma a sve je rađeno pod kontrolom kamenoresca Andrije Solara. Mermer je dopremljen iz Mađarske iz kamenoloma koji i danas postoji. Na pločama piše da je prvi put obnovljena 1858. a drugi put da je izmeštene na sadašnju lokaciju i renovirana 1925. Poslednja obnova je završena 2008. g.''
Za vreme obnove. Na desnoj slici je vitraž sa prikazom sv. Nikole visok oko četiri metra.
''Četiri godine je trajala i obnova koja je podrazumevala arheloška istraživanja unutrašnjosti hrama, uvođenje podnog grejanja, restauraciju drvenarije i ulaznih vrata, zidnog slikarstva i dekoracije, ikonostasa, vitraža, polijeleja da bi na kraju svega toga bio oslikan i oltar. Svi radovi obavljeni su pod nadzorom Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture, čiji stručnjaci su bili zaduženi i za obnovu slikarstva i ikonostasa, a novac za sve to obezbeđen je u pokrajinskom Fondu za kapitalna ulaganja i Ministarstvu vera. Deo para je sakupljen i na donatorskoj večeri prošle godine.'' (Dnevnik 13. mart 2011)