Secesija je poslednji umetnički univerzalni pravac koji je uspeo da unese sopstveni umetnički pečat u sve oblasti modernog života, stvorio je modu i stil života na kraju 19. i početkom 20. veka iako je u različitim zemljama nastupao pod različitim imenima. Secesija je pravac koji se odrazio pre svega u visokoj umetnosti arhitekture, slikarstva i skulpture međutim, takođe je ostavila jasan pečat i u dekorativnoj i primenjenoj umetnosti.
U različitim zemljama ovaj pravac je poprimio različita imena. U Austriji bio je poznat kao Bečka secesija (nem. Winer Secession), u Nemačkoj kao Jugendstil (nem. Jugendstil, po avangardnom časopisu "Jugend") u Francuskoj i Belgiji kao Art Nuvo (fr. Art Noveau) u anglosakonskim zemljama kao Moderni stil ili Liberti (engl. Modern Style или Liberty), u Kataloniji (Španija) kao katalonski modernizam (katal. Modernisme catal), u Italiji su ovaj pravac zvali Cvetni stil (ital. Stile floreale), a u Rusiji Svet umetnosti (rus. Мир искусства).
Pročelje Glavne željezničke stanice u Pragu
Glavne karakteristike
Ovaj umetnički pravac se razvija u Evropi i SAD polovinom 19. veka i potpuno se razvio 1900. godine. Nastao je kada se naglo razvija privreda i kao reakcija protiv privredne civilizacije, koja želi povratak na zanatsku proizvodnju i smatra je kao lek protiv privrednog kiča.Secesija pokreće industrijski dizajn.
Za glavne znakove secesije smatra se ornamentika, a daje se prednost površini, i primenjuju se neobične boje te se estetski koriste različiti materijali. Secesni ornament izjašnjava poseban kvalitet secesnog osećanja i teži ka izravnanosti u osećanju. Secesna linija je valovito razvijana krivulja koja izaziva osećenje pokreta u površini u kojoj je monotonija sprečena upotrebom neobičnih boja. Ona traži neobične boje i slaže ih po principima harmonije i kontrasta. Secesija se okreće ravno ka prirodnim formama u ornamentu kao što su list, cvet, ljudska i životinjska tela.
Stambena zgrada za iznajmljivanje u Homburgeru iz 1905. godine
Secesija u arhitekturi
Secesija se razvija u arhitekturi kada novi način konstrukcije od armiranog betona i čeličnih konstrukcija zahteva i nove pristupe u rešavanju objekata, u slikarstvu, skulpturi i primenjenoj umetnosti (nameštaj i vitraži), i u literaturi. U arhitekturi kod Antonija Gaudija otkrivamo arhitekturu punu iznenađenja i on se ne zalaže za bilo koji oblik funkcionalnosti, dok se u Čikaškoj školi u SAD ostvaruju nove strukture te se odbacuju svi nekorisni ukrasi i okrecu se čistoj funkcionalnosti a u Evropi su u ovom pogledu najviče odmakli u Belgiji i Holandiji kod Henrija van de Veldea i u suprotnosti je sa arhitekturom Viktora Horta koji je u Brislu upotrebio gvožđe i ostvario svečane fasade zgrada.
Ulaz u Pariški metro
Secesija u slikarstvu
Među mnogim slikarima naročito je naklonjen ovom stilu Gustav Klimt i zaboravljen je izlazkom iz mode ove dekorativnosti. Prva dela Pabla Pikasa spadaju takođe u secesionistička dela i ako je ovog umetnika "otkrio" kritičar i pobornik avangardnog slikarstva Apoliner.
Cveće, litografija Alfonsa Muhe
Secesija u raznim zemljama
Art Nuvo ili Art Nuoveau je umetnički i dizajnerski pravac koji je kulminirao početkom 20. veka započeo je 1880.godine i doživeo kulminaciju 1892.-1902. godine.
U Italiji, Stile Liberty je nazvan po londonskoj prodavnici koja je prodavala modernu dizajnerski robu proisteklu iz pokreta "Arts and Crafts".
Jedna od najvažnijih karakteristika ovog stila je dinamična, valovita linija puna ritma. Oblici izgledaju kao da će oživjeti i "rastu" u forme poput biljaka.
Kod nas je ovaj pokret relevantan kulturnim i umetničkim zbivanjima u drugim evropskim zemljama gde se javlja pod različitim nazivima: "Sezession" Austrija, "Jugendstil" Nemačka, "Art Nouveau" Francuska i Engleska, "Modern Style" Engleska.
Zajednički program svima bio je prekid s tradicijskom, akademskom umetnošću 19. veka i stvaranje novih oblika umetničkog izraza.
Ajfelov toranj poznat simbol Pariza
U Engleskoj se sececija razvija na čelu sa Vilijemom Morisom koji je bio pesnik, književnik i slikar i težio je da obnovi zanate i stvori industrijski dizajn i pao je pod istorijske uticaje od kojih se oslobodila tek nova generacija umetnika koja je prešla na ornamentalne oblike geometrijskih formi.
U Belgiji na čelu ovog pokreta je arhitekta Henri van de Velde koji je shvatio značaj primenjene umetnosti i shvatio da predmeti moraju biti jeftini, jednostavni i funkcionalni. Postao je zaljubljenik u inžinjerske zgrade a ornamentu je davao formu koja se aktivno zapaža i davao je prednost dinamičkim predstavama.
U Francuskoj secesija se razvijala pod imanom Art Nuvo na koju je uticao belgijski arhitekta Anri van de Velde. Hektor Gimar je projektovao pariski metro u ovom stilu. Pariski umetnici su želeli ornamentima da izraze vitalnost u životu i predlagali su ornamente u vidu morskih talasa. Nazvan je po prodavnici u Parizu vlasnika Samuela Binga, sa stvarima dizajniranima u tom stilu.
U Nemačkoj se ovaj stil širi pod imanom Jugendstil i ima više grupa u ovoj zemlji. Minhenska grupa imala je svoj poseban program i ornament pod nazivom stil floreal. Drugu grupu stvorila je kolonija u Darmštatu gde su radili Jozef Marija Olbrih i Peter Berens. Značajna je bila i kompleksna škola arhitekture u Vajmaru koju je 1901. godine osnovao Anri van de Velde.
U nemačkoj su se stvorile sledeće grupe u gradovima:
- Minhen
- Darmstat
- Bad Nojhajm
- Berlin
- Hagen
U Austriji je secesija nastala malo kasnije oko 1897. godine i bila je pod engleskim uticajem i razvijala se pod imenom Bečka secesija. Bečka secesija je kritikovala nemački jugendstil i izradila je sopstveni ornament sa geometrijskim formama. Najznačajniji je bio arhitekta Oto Vagner sa svojim učenicima.
Ni Srbija nije imuna na ovakva stremljenja, pogotovo u arhitekturi. U većini srpskih gradova su izgrađena značajna zdanja koja se odlikuju slobodnim pristupom ornamentici, formi i boji.
Važniji predstavnici
- Henri van de Velde,
- Antoni Gaudi,
- Edvard Munk,
- Gustav Klimt,
- Ferdinand Hodler
- Oto Vagner,
- Jozef Mehofer,
- Alfons Muha,
- Luis Saliven,
- Viljam Le Baron Dženi
- Hendrik Berlage
- Viktor Horta,
- Ektor Žimar i drugi.