Secesija
Prikaz rezultata 1 do 4 od ukupno 4

Tema: Secesija

  1. #1

    Secesija

    Secesija je poslednji umetnički univerzalni pravac koji je uspeo da unese sopstveni umetnički pečat u sve oblasti modernog života, stvorio je modu i stil života na kraju 19. i početkom 20. veka iako je u različitim zemljama nastupao pod različitim imenima. Secesija je pravac koji se odrazio pre svega u visokoj umetnosti arhitekture, slikarstva i skulpture međutim, takođe je ostavila jasan pečat i u dekorativnoj i primenjenoj umetnosti.

    U različitim zemljama ovaj pravac je poprimio različita imena. U Austriji bio je poznat kao Bečka secesija (nem. Winer Secession), u Nemačkoj kao Jugendstil (nem. Jugendstil, po avangardnom časopisu "Jugend") u Francuskoj i Belgiji kao Art Nuvo (fr. Art Noveau) u anglosakonskim zemljama kao Moderni stil ili Liberti (engl. Modern Style или Liberty), u Kataloniji (Španija) kao katalonski modernizam (katal. Modernisme catal), u Italiji su ovaj pravac zvali Cvetni stil (ital. Stile floreale), a u Rusiji Svet umetnosti (rus. Мир искусства).



    Pročelje Glavne željezničke stanice u Pragu

    Glavne karakteristike


    Ovaj umetnički pravac se razvija u Evropi i SAD polovinom 19. veka i potpuno se razvio 1900. godine. Nastao je kada se naglo razvija privreda i kao reakcija protiv privredne civilizacije, koja želi povratak na zanatsku proizvodnju i smatra je kao lek protiv privrednog kiča.Secesija pokreće industrijski dizajn.

    Za glavne znakove secesije smatra se ornamentika, a daje se prednost površini, i primenjuju se neobične boje te se estetski koriste različiti materijali. Secesni ornament izjašnjava poseban kvalitet secesnog osećanja i teži ka izravnanosti u osećanju. Secesna linija je valovito razvijana krivulja koja izaziva osećenje pokreta u površini u kojoj je monotonija sprečena upotrebom neobičnih boja. Ona traži neobične boje i slaže ih po principima harmonije i kontrasta. Secesija se okreće ravno ka prirodnim formama u ornamentu kao što su list, cvet, ljudska i životinjska tela.



    Stambena zgrada za iznajmljivanje u Homburgeru iz 1905. godine

    Secesija u arhitekturi

    Secesija se razvija u arhitekturi kada novi način konstrukcije od armiranog betona i čeličnih konstrukcija zahteva i nove pristupe u rešavanju objekata, u slikarstvu, skulpturi i primenjenoj umetnosti (nameštaj i vitraži), i u literaturi. U arhitekturi kod Antonija Gaudija otkrivamo arhitekturu punu iznenađenja i on se ne zalaže za bilo koji oblik funkcionalnosti, dok se u Čikaškoj školi u SAD ostvaruju nove strukture te se odbacuju svi nekorisni ukrasi i okrecu se čistoj funkcionalnosti a u Evropi su u ovom pogledu najviče odmakli u Belgiji i Holandiji kod Henrija van de Veldea i u suprotnosti je sa arhitekturom Viktora Horta koji je u Brislu upotrebio gvožđe i ostvario svečane fasade zgrada.



    Ulaz u Pariški metro

    Secesija u slikarstvu

    Među mnogim slikarima naročito je naklonjen ovom stilu Gustav Klimt i zaboravljen je izlazkom iz mode ove dekorativnosti. Prva dela Pabla Pikasa spadaju takođe u secesionistička dela i ako je ovog umetnika "otkrio" kritičar i pobornik avangardnog slikarstva Apoliner.



    Cveće, litografija Alfonsa Muhe

    Secesija u raznim zemljama


    Art Nuvo ili Art Nuoveau je umetnički i dizajnerski pravac koji je kulminirao početkom 20. veka započeo je 1880.godine i doživeo kulminaciju 1892.-1902. godine.

    U Italiji, Stile Liberty je nazvan po londonskoj prodavnici koja je prodavala modernu dizajnerski robu proisteklu iz pokreta "Arts and Crafts".

    Jedna od najvažnijih karakteristika ovog stila je dinamična, valovita linija puna ritma. Oblici izgledaju kao da će oživjeti i "rastu" u forme poput biljaka.

    Kod nas je ovaj pokret relevantan kulturnim i umetničkim zbivanjima u drugim evropskim zemljama gde se javlja pod različitim nazivima: "Sezession" Austrija, "Jugendstil" Nemačka, "Art Nouveau" Francuska i Engleska, "Modern Style" Engleska.

    Zajednički program svima bio je prekid s tradicijskom, akademskom umetnošću 19. veka i stvaranje novih oblika umetničkog izraza.



    Ajfelov toranj poznat simbol Pariza

    U Engleskoj se sececija razvija na čelu sa Vilijemom Morisom koji je bio pesnik, književnik i slikar i težio je da obnovi zanate i stvori industrijski dizajn i pao je pod istorijske uticaje od kojih se oslobodila tek nova generacija umetnika koja je prešla na ornamentalne oblike geometrijskih formi.

    U Belgiji na čelu ovog pokreta je arhitekta Henri van de Velde koji je shvatio značaj primenjene umetnosti i shvatio da predmeti moraju biti jeftini, jednostavni i funkcionalni. Postao je zaljubljenik u inžinjerske zgrade a ornamentu je davao formu koja se aktivno zapaža i davao je prednost dinamičkim predstavama.

    U Francuskoj secesija se razvijala pod imanom Art Nuvo na koju je uticao belgijski arhitekta Anri van de Velde. Hektor Gimar je projektovao pariski metro u ovom stilu. Pariski umetnici su želeli ornamentima da izraze vitalnost u životu i predlagali su ornamente u vidu morskih talasa. Nazvan je po prodavnici u Parizu vlasnika Samuela Binga, sa stvarima dizajniranima u tom stilu.

    U Nemačkoj se ovaj stil širi pod imanom Jugendstil i ima više grupa u ovoj zemlji. Minhenska grupa imala je svoj poseban program i ornament pod nazivom stil floreal. Drugu grupu stvorila je kolonija u Darmštatu gde su radili Jozef Marija Olbrih i Peter Berens. Značajna je bila i kompleksna škola arhitekture u Vajmaru koju je 1901. godine osnovao Anri van de Velde.

    U nemačkoj su se stvorile sledeće grupe u gradovima:

    - Minhen
    - Darmstat
    - Bad Nojhajm
    - Berlin
    - Hagen

    U Austriji je secesija nastala malo kasnije oko 1897. godine i bila je pod engleskim uticajem i razvijala se pod imenom Bečka secesija. Bečka secesija je kritikovala nemački jugendstil i izradila je sopstveni ornament sa geometrijskim formama. Najznačajniji je bio arhitekta Oto Vagner sa svojim učenicima.

    Ni Srbija nije imuna na ovakva stremljenja, pogotovo u arhitekturi. U većini srpskih gradova su izgrađena značajna zdanja koja se odlikuju slobodnim pristupom ornamentici, formi i boji.

    Važniji predstavnici


    - Henri van de Velde,
    - Antoni Gaudi,
    - Edvard Munk,
    - Gustav Klimt,
    - Ferdinand Hodler
    - Oto Vagner,
    - Jozef Mehofer,
    - Alfons Muha,
    - Luis Saliven,
    - Viljam Le Baron Dženi
    - Hendrik Berlage
    - Viktor Horta,
    - Ektor Žimar i drugi.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  2. #2

    Odgovor: Secesija

    Henri van de Velde (* 3. april 1863. Antverpen - 25. oktobar 1957. Cirih) bio je belgiski slikar, arhitekta i dizajner. Henri van de Velde skupa se sa Viktorom Hortom smatra osnivačem i reprezentantom Art nuvo u Belgiji koji je još poznat pod nazivom secesija. Za vreme svoje karijere radio je uglavnom u Nemačkoj, pri čemu je imao odlučujući utisak na nemačku arhitekturu i dizajn početkom 20. veka.Važnu ulogu je odigrao u Verkbundu i u Bauhausu. Od 1926. 1936. bio je profesor na univerzitetu u Gentu.



    Chair - 1895

    Van de Velde je studirao slikarstvo u Antverpenu pod vođstvom Čarlsa Verlata a u Parizu i kod Karlosa- Durana. Kao mladi slikar bio je pod uticajem Pola Sinjaka i Žorža Sera i brzo je savladao stil neoimpresionizma. Godine 1889. postao je član Briselske grupa Les XX. Od kako je Vinsent van Gog izlagao svoje radove sa ovom grupom Van de Velde je postao jedan od prvih umetnika na kojeg je uticao ovaj holandijski slikar. U to vreme je nadovezao trajno prijateljstvo sa slikarem Teo van Riselbergeom i vajarem Konstantinom Meunirejerom.

    1892. godine je napustio slikarstvo i zaintteresovao se za enterijerski dizajn i dekoraciju. Njegov prvi projekat je bila njegova vlastita kuća i inspirisao se engleskim stilom Arts and Crafts. Predložio je takođe i umetničku galeriju LArt Nouveau Samuela Bingsa u Parizu 1895. godine što je postao razlog za obeležavanje stila kao Art nuvo.

    Van de Veldeov rad u oblasti dizajna bio je jako zapažen u Nemačkoj za vreme pravilnih pregleda u Inen- Dekoration što je prouzrokovalo da mu budu povereni projekti enterijera u Berlinu. Na prelomu vekova projektovao je vilu Lojring u Holandiji i vilu Eše u Kemnicu koji predstavljaju stil Art nuove u arhitekturi. Predložio je takode i pregradnju muzeja Folkwang u Hagenu (danas Karl Ernst Osthaus- Muzej) Godine 1905. pozvan je u Vajmar radi osnivanja škole Arts and crafts predhodnika škola Bauhaus koja je posle Prvog svetskog rata zamenika ovu školu pod vodstvom Valtera Gropijusa. To je bila nova škola, novog tipa gde su đaci posle jednogodišnje pripreme bili razvrstani u specijalne ateljeje gde su radili na konkretnim zadacima. 1911. godine su mu prijatelji osigurali narudžbinu zgrade pozorišta Champ- Elises u Parizu koju je on projektovao kao armiranobetonsku zgradu. Tek 1914. godine uspeo je da postavi pozorište i to za 1. izložbu Verkbunda u Kelnu.

    Van de Velde iako Belgijanac odigrao je važnu ulogu u German Werkbund-u asocijaciji koja se bavila propagandom nemačkog dizajna i podupiranje odnosa između industrije i dizajnerima. 1914. godine je bio protiv mišljenja Hermana Mutesiusa koji je tražio standardizaciju u dizajnu dok je Van de Velde tražio izdizanje individualnosti pojedinih umetnika. Za vreme Prvog svetskog rata živeo je Van de Velde u Švajcarskoj i Holandiji gde je projektovao Kroller-Muller muzej u Otrelu a od godine 1926. 1936. bio je profesor na univerzitetu u Gentu gde je projektovao univerzitetsku biblioteku koja je nazvana Boekentoren (kula knjga). Van de Veldejeva arhitektura se karakteriše određenim plasičkim shvatanjima i daje prednost masivnom kamenu ili betonu pred čeličnim skeletom. Za ovo doba uobičajena biljna i figurativna motivacija je često zamenjena zaobljavanjem formi koje u poređenju sa antičkim ili renesansnim pristupom deluju dojmom mekoća i rastakanja.



    Spomenik Frdric de Mrode

    Značaj Van de Veldea je u njegovim delima iz devedesetih godina 1899. nastanjuje se u Vajmaru gde vodi Akademiju primenjenih umetnosti. On gredi 1903. vilu Eše u Kemnicu, 1904.Hoenhof za Karla Ernsta Osthauza u Hagenu, iste godine zgradu Lojring u Šveningenu a 1905. Akademiju primenjenih umetnosti u Vajmaru te još Ničeov arhiv u Vajmaru 1903. godine, projektat pozorišne zgrade Dimon 1903.-1904. godine, vilu visoke topole u Eringsdorfu 1906.-1907. i spomenik fizičaru Abeu 1908.-1911. 1914. godine skreće pažnju na sebe pozorištem na izložbi u Verkbundu. Kasnija ostvarenje ovog arhitekte su pod uticajem umerne moderne arhitekture kao i dela koje su pravil mnoge njegove kolege u to vreme.Glavna arhitektonska ostvarenja su mu unutrašnje uređenje muzeja u Hagenu (1902.), Umetnička škola u Vajmaru (1906.) i pozorište u Kelnu (1914.)



    Vila Hohenhof u Hagenu




    Dizajn porcelana



    Nietzsche Archives in Weimar
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  3. #3

    Odgovor: Secesija

    Odlična tema!
    Secesija mi je jedan od omiljenijih umetničkih pravaca
    Pošto je većina sa ovog foruma iz Vojvodine,koja je obeležena secesijom u arhitekturi, bilo bi lepo kada bi npr neko stavio na forum upečatljive primere arhitekture iz svog kraja..
    Kod nas nešto i nema secesije, inače bi stavila...
    Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.

  4. #4

    Odgovor: Secesija

    Vienna Secession(1897-1939),Wiener Werkstaette(1903-1915)
    -austrijski umetnicki pokret-

    Godine 1897.okupila se grupa umetnika na celu sa Otom Vagnerom i njegovim talentovanim ucenicima Jozefom Hofmanom,Jozefom Olbrihom,Gustavom Klimtom i Kolomanom Mozerom,sa namerom pokretanja renesanse,promene umetnickog stila.Tezili su vecoj apstraktnosti,ciscim formama u arhitekturi i kao i pri oblikovanju kucnih predmeta ili obradi metala i stakla.Osmislili su novi oblik modernizma u vizualnoj umetnosti i nazvali ga Secesijom.Sam naziv navodi na protest mladje generacije prema tradicionalnom nacinu iskazivanja umetnosti njihovih prethodnika.Prvi predstavnik bio je,pomenuti,Gustav Klimt.
    Kako bi sledili svoje ciljeve,stvorili su sopstveni izlozbeni prostor-zgradu secesije,za ciji je dizajn zasluzan Jozef Marija Olbrih.Prva izlozba odrzana je 1898.godine gde su predstavljeni najvazniji umetnici toga doba:Klimt,Mozer,Olbrih,Klinger,Krejn,Grase,Sinjak ,Esbi,Mekintos,Dega,Boklin,Segantini,Roden,Munk,Va n Gog,Tuluz Lotrek,Bonar,Redon,Gogen,Vagner....
    1902.godine Gustav Klimt izradio je Betovenovu fresku kao deo instalacije skulpture Betovena od strane Maksa Klingera;instalaciju je dizajnirao Jozef Hofman.Betovenova freska ostala je dostupna za razgledanje jos samo godinu dana,posle cega je rastavljena i prodata.
    Becke radionice ili Wienner Werkstaette ,je poseban pravac proistekao iz Becke secesije 1903.godine.Grupa umetnika se izdvojila i osnovala sopstvenu firmu sa sedistem u Becu.Osnivaci Jozef Hofman i Koloman Mozer,radeci sa mnogim uticajnim slikarima,arhitektama i zanatlijama,kreirali su moderne predmete pokucstva.Pojednostavljeni oblik,geometrijski uzorci i minimalna dekoracija,karakteristike su proizvoda prozaslih iz WW-a.Namera te grupe bila je da uspostave dobar dizajn i umetnost u svakodnevni zivot obicnih ljudi.Naglasavali su lepotu,jednostavnost kao i besprekornu izradu majstora.Rad sa sirokim spektrom materijala,omogucio je Fric Verndorfer,zanatlija i preduzetnik koji ih je i finansijski podrzao.Do 1905.godine,WW je zaposljavao preko stotinu radnika.

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •