Nemi vapaj
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 18

Tema: Nemi vapaj

Hybrid View

Prethodna poruka Prethodna poruka   Sledeća poruka Sledeća poruka
  1. #1

    Nemi vapaj

    Svi mi dođemo u situaciju da gledamo nekog svog kako se gubi u svojim bitkama (egzistencijalnim ili unutrašnjim) i povlači se u sebe. Na sto načina pokazuje da mu je potrebna pomoć, podrška, razumevanje,... a opet odbija svakog od sebe.
    Dešava se i meni tako da se postavim. Ali onda mi treba samo znak da je neko tu, da vidi da se nešto u meni dešava, ali da ne želi da insistira. Samo znak koji govori: tu sam kad budeš bila spremna da se otvorim i izgovorim ono što se lomi u tebi.
    Rukovodeći se time šta je meni potrebno, postavljam se tako i prema drugim "mojim ljudovima".
    Ali dešavalo mi se ma koliko da se trudim, ma koliko da pokazujem "tu sam", "brinem za tebe", "na mene možeš da se osloniš", neko meni naoči sve više tone u beznađe. I postaje još nedostupniji, zatvoreniji, izolovaniji...
    Kako prilazite dragim ljudima koji žude za podrškom i pomoći, a ujedno je na sve načine odbijaju?
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  2. #2

    14 Odgovor: Nemi vapaj


    Mnogo pričam. Što može da izazove kontraefekat.
    Tražim polagano ''put'' do osobe koja mi daje signale, ali ne želi pomoć...
    Spremna da idem i do krajnjih granica...
    Tačnije, da osobi (inače dragoj), izazovem osećaj ljutine, besa, plača,
    ne bih li izvukla iz nje razgovor. Rečenicu... Bilo kakav znak...

    Zvuči nehumano, grubo...
    ali ako vidim da ne mogu na lep način da pomognem,
    onda počinjem sa planom ''b'' - manje lepim načinom.
    Nekada ovakav pristup ima pozitivan ishod, nekada ne.
    Nema pravila.

    Mada se nikada ne predajem,
    kada je u pitanju osoba koja mi je draga...


    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  3. #3

    Odgovor: Nemi vapaj

    Kad pricam o sebi,cesto ja ja ja..to nije zbog egoizma i isticanja sebe u svim temama,vec je...
    Tesko je navoditi tudje,mucne primere,a vec ste i sami prosli kroz to...
    Lakse mi je,da svoje primere i iskustva izlozim,pa da se neko prepozna,a i opusti...
    otvorenost i iskrenost,pitanja,ali za savet i pomoc,preokrenuti ostecenog i ugrozenog ka sebi,a samim tim ga naterati da vas imitira...da sebe navodi kroz primer.
    nuditi pomoc u necem drugom...
    Ako je neko zedan,mozda nije u pitanju voda,vec IZ CEGA ce najlakse utoliti zedj!!!
    Nije kriv onaj sto dobije-kriv je onaj koji deli!!!

  4. #4

    Odgovor: Nemi vapaj

    Volim da spasavam dushe...
    Ne mogu da gledam da pate...
    Naravno ne dozvoljavaju svi toliku bliskost da se spasu...
    Za tako nesto treba neka velika bliskost, nesto sto se tesko stice...

    Malopre sam spasio jednu dushu... Ne znam sta drugo da kazem i ne znam zasto ovo pisem... Nemam reci...
    Gospodine, vase dete se plazi na mene!

  5. #5

    Odgovor: Nemi vapaj

    Da, ne jednom sam prepoznao taj "nemi vapaj" u učima svojih prijatelja i saradnika. Bio poznat po čitanju nemih tragaova očajnika koji se najlakše mogu potvrditi u zenicama njihovih vlasnika. Dosta njih sam uspeo privoleti i ubediti u nešto što ni sam tada nisam verovao i time im pomogao da se trgnu i vrate u normalu...

    Važno je u tim trenucima uočiti dovoljno, ili iznaći dovoljno snažan motiv na koji će osoba u problemima reagovati. To uopšte nije lako, a ponekad treba i nešto naglasiti, preuveličati pa i slagati. Tada je dozvoljeno sve, samo da se ulije potrebna moralna infuzija u voljni sistem takvih osoba. Misli da je Goga dobro uočila neke forme prilaska i ostvarivanja aktivnog kontakta sa osobama kojima treba pomoći i ne bi ih ponavlja, jer se to baš tako radi...

    Neke signale nisam uspeo prepoznati, na žalost, a jedan slučaj nikada ne mogu oprostiti sebi. I danas me proganjaju slike tog prolećnog popodneva kada mi se obratio jedan od tih očajnika i zamolio me je da uzmem od njega paklu sarajevske drine, jer njemu neće više trebati. Zavaro me je njegov osmeh i čvrstina pogleda kojim me je za tren pogledao u oči. Posle pređenih 15-koraka začuo sam kratki rafal i ja sam se instiktivno bacio na zemlju. Mladić sa kojim sam poslednji pričao ležao je mrtav odvaljenog zadnjeg dela lobanje posle pucanja automatskom puškom sebi u usta. Više nije bilo mogućnosti da se bilo šta ispravi, a sastanak na koji sam tada žurio, nije se ni održao....
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  6. #6

    Odgovor: Nemi vapaj

    Citat Mish kaže: Pogledaj poruku
    Kako prilazite dragim ljudima koji žude za podrškom i pomoći, a ujedno je na sve načine odbijaju?
    Nikada prećutno i u znakovima, uvek pričom i uvek direktno i po sred čela. Ako je u pitanju neko meni jako blizak samim tim je i moja borba veća. Mnogo sam puta bila u situaciji da i "slučajnim prolaznicima" kroz moj život pomažem u najtežim bitkama i u tome sam uglavnom uspevala. Da ih iscimam toliko da ih i najrođeniji ne prepoznaju. Umem da delujem k'o KPR Ne uspe se, nažalost, uvek.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  7. #7

    Odgovor: Nemi vapaj

    Citat Mish kaže: Pogledaj poruku
    Dešava se i meni tako da se postavim. Ali onda mi treba samo znak da je neko tu, da vidi da se nešto u meni dešava, ali da ne želi da insistira. Samo znak koji govori: tu sam kad budeš bila spremna da se otvorim i izgovorim ono što se lomi u tebi.
    polazim od sebe.. kad imam problem, ne znam da ga obrazlozim, jer on meni izgleda najveci od svih na svetu a drugima tako nece izgledati i mislim da me tek onda nece razumeti.. pa se i zatvaram u sebe pa kad me pitaju sta mi je, obicno naidju na zid i na cutanje, ili na odgovor: "Nista".. retko se meni dogodi da cu da potrazim pomoc jer mislim da sama mogu da resim sve sto se meni desava, ali to nije tacno.. samo sto necu da trazim pomoc.. jednostavno, meni bliske osobe znaju kakva sam i od mene ni ne ocekuju da cu da pricam o svojim problemima, iako umem da budem dramaticna i da preuvelicam.. oni koji su pored mene uvek, znaju i kad treba da cute a kad treba da navaljuju.. uglavnom me puste da se cutke ispraznim, isplacem i idemo dalje.. ja sam resila problem cim puknem nekome, jer onda znam da je strah izasao i da resenje moze da se pronadje..
    Citat Mish kaže: Pogledaj poruku
    Kako prilazite dragim ljudima koji žude za podrškom i pomoći, a ujedno je na sve načine odbijaju?
    zavisi od osobe do osobe.. jer nisu svi isti.. nekima mogu da pricam i pricam, pa ce cutati koliko god ja talapala.. nekima ne moram da pricam i pricam, vec ce mi reci posle par ubedjivanja.. desavalo se da mi dusu otvore osobe koje me ne poznaju dovoljno za takvu vrstu otvaranja.. ali mislim da najvise ne volim kad porodici ne mogu da pomognem.. i kad primetim da je nekome pognuta glava.. meni je to npr. jedan od pokazatelja da neko pati i da mu je tesko..
    ljudi su cudna sorta
    ne volim kad sam nemocna da nekome pomognem i to je jedan od osecaja koji u poslednje vreme ne mogu da istisnem nikako..
    ponekad samu sebe utripujem da je moja misija na Zemlji samo da idem i budem drugima rame za plakanje ali je to vec neka druga prica..
    Krek, krek.. Ne gudra

  8. #8

    Odgovor: Nemi vapaj

    U srednjoj školi sam imala drugaricu. Tiha i povučena devojka, vrlo lepa. Družila se sa nama tek kad bi je neko posebno pozvao u društvo, a moram da priznam da me je to u ono vreme nerviralo, iako sam uglavnom ja bila ta koja bi je zvala. U jednom razgovoru, došle smo do toga da obe pišemo pesme. Posle nekih odlaganja ipak mi je jednog dana donela sveščicu punu stihova. Među pesmama koje su odisale zaljubljenošću i tinejdžerskom patetikom, izdvajala se jedna ispisana nervoznim rukopisom, iz koje je upravo izbijao vapaj. Smrzla sam se dok sam to čitala. "Hoću da te pitam nešto u vezi sa ovom pesmom..." U njenim očima paničan strah. Sledili su dani kad me je bukvalno izbegavala. To je bio moj prvi susret sa tim kako navesti nekog da se otvori. Prepoznala sam problem, a pojma nisam imala kako da joj priđem. Odlučila sam da joj napišem pesmu, tako što sam njene metafore pretvorila u pitanja. Sledećeg dana došla je u školu uplakana. Za vreme časa poslala mi je ceduljicu na kojoj je pisalo "Silovana sam".
    Provela sam ceo taj dan sa njom. Ispričala mi je sve. Užasna priča koju nikome pre nije ispričala, čak ni roditeljima, jer su bili prilično patrijarhalni i bojala se njihove reakcije. Predložila sam joj da se obratimo mojoj mami, jer ja nisam dalje znala kako da joj pomognem. Pristala je. Mama je prvo saslušala nju, kontaktirala njene roditelje, oni dalje policiju. Počinilac je posle izvesnog vremena priveden i uhapšen, jer mu to nije bio jedini takav slučaj.
    I danas je nekad sretnem, svaki put me obaspe zahvalnošću...
    Iz toga sam naučila da na signale vapaja odgovorim upitno na najpribližniji način. Ljudi u nečijem prisustvu uzdahnu, jer žele da neko taj njihov uzdah zapazi. Delikatno je to "prepoznavanje". Uglavnom ne idem đonom, jer mi iskustvo govori da do otvaranja dođe kad se dve osobe nađu na "istim talasnim". Potrudim se da nađem tu frekvenciju, i uglavnom pali.
    Vrag odneo šnalu...

  9. #9

    Odgovor: Nemi vapaj

    Dobro mi je poznat taj osećaj jer sam i sama takva... Uvek sam smatrala da sam u stanju da potpuno sama izađem na kraj sa svojim problemima i da mi je degradirajuće da se nekome poveravam ili tražim pomoć... Neverovatno izgleda imajući u vidu da ljudi o meni imaju potpuno drugačiju predstavu... Jedna od koleginica često ima običaj da kaže. " Blago tebi, ti kao da nemaš briga u životu..." Da, "kao"... Nikada neću zaboraviti jedan od mojih najtežih perioda, kada sam pomišljala da ću se slomiti i pasti i da neću ustati nikada više... Kada sam imala utisak da se moj svet ruši i da ne postoji ni nada ni spas... Kada sam sa mukom navlačila nešto što se zove osmeh samo da niko ne primeti da sam na ivici ponora... I verovala sam da sam odlična u tom glumatanju... Onda se jednoga dana jedna ruka zaustavila na mom ramenu, jedan pogled upio u moj i jedan glas mi rekao da nije sramota podeliti muku sa prijateljima... Da je sve mnogo lakše kada se kaže... Bilo je to ono što sam, verovatno podsvesno i želela da čujem... Isplakala sam se kao nikada do tada i čini mi se preporođena krenula dalje...Nisam tada rešila svoj problem, ali mi je bilo mnogo lakše...
    Kada malo bolje razmislim, uvek se sa nekom pozitivom prisetim tog trenutka, ali ipak nisam naučila lekciju... I dalje sam kruta po pitanju poveravanja i traženja pomoći... I dalje sve mogu sama...
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  10. #10

    Odgovor: Nemi vapaj

    ewo i neke moje situacije...
    owog ljeta sam se sa bratom nesto swadjao(jbg) i nismo pricali par dana..i ja sjedim za komp..bio sam na forum,sjecam se i cujem brata dje mu fali para za neke fore nemam pojma..ja imam para znaci i bih da mu pomognem..ali ne pricamo i onda ono ''kako to izwest''..ja odem do dnewne sobe i kazem tati: 'tata,daj mu owo,widim izjede se jer mu fali..'a tata mi weli:'necu nego mu ti daj' to tata da bi popricali tako..i ja odem pogledasmo se nasmijasmo i ja mu welim:ewo ti owo jado a on se smije i uzima..
    eto,widio sam muci se a nece da mu widim to..i eto zbog toga se i pomirismo..

  11. #11

    Odgovor: Nemi vapaj

    Za nasmejane ljude važi ona:"ti nemaš briga u životu,živećeš 100 godina"...to sam toliko puta čula do sad...da..smejem se,ali oči se ne smeju,u nekim situacijama...jedino i samo meni bliski ljudi znaju da neću živeti 100 godina..ne moram ni da im kažem..znaju,osećaju...kada je teško.

    Kada se radi o meni…povučem se,i očekujem od mojih prijatelja da to ispoštuju,mada oni to i znaju…puste me da odćutim šta imam…tada mi je samo to i potrebno,da razumeju….prosto na taj način funkcionišem…

    Ali...
    kad su moji prijatelji u pitanju…ginem bukvalno,i živa nisam dok ih ne pomerim sa “mrtve tačke”,što svesno što nesvesno,čak i ne biram načine...to je jače od mene.

  12. #12

    Odgovor: Nemi vapaj

    Nekako uvek mislim da sve mogu sama...
    I kad me tuge lome ,kad posrcem pred preprekama,
    idem dalje ne zalim se i nedelim sa nikim svoje emocije.
    Ucaurim se u sebe,odcutim te trenutke,ako suza hoce da krene,
    pustim je...

    I uvek sa osmehom na licu,laznim ili ne...
    samo ja znam...

    Milion puta su me pitali i u tim najgorim trenucima,kako uspevam
    da budem nasmejana,ocutala sam...
    Jer odgovor opet znam samo ja...

    Medjutim,sto se tice meni dragih osoba,prelazim u totalnu krajnost.
    Dajem sebe maksimalno i ne stedim se,ako vidim da lepa rec i uteha,
    nemaju efekat,znam biti gruba onoliko koliko ce biti dovoljno,da puste taj vapaj iz sebe,da olaksaju dusu i ponovo vrate osmeh...

  13. #13

    Odgovor: Nemi vapaj

    Citat Mish kaže: Pogledaj poruku
    Dešava se i meni tako da se postavim. Ali onda mi treba samo znak da je neko tu, da vidi da se nešto u meni dešava, ali da ne želi da insistira. Samo znak koji govori: tu sam kad budeš bila spremna da se otvorim i izgovorim ono što se lomi u tebi.
    Rukovodeći se time šta je meni potrebno, postavljam se tako i prema drugim "mojim ljudovima".
    Upravo ovako i ja reagujem. Teško mi je da gledam nekoga ko mi znači da pati, ali ako ne želi da priča o tome što ga muči poštujem njegovo/njeno ćutanje, ali dajem do znanja da sam tu kad god poželi da mi se otvori, ne napuštam ga/je zato što se zatvorio, jer sigurna sam da ima svoje razloge. Isto to bih volela i drugi da čine kada sam ja u nekim svojim bitkama i kada se zatvorim, da ne insistiraju previše (mada mi izuzetno prija kada pokažu da su zainteresovani kako sam, i kada pokažu želju da pomognu), jer nekada jednostavno nisam u stanju ni sama da razaberem svoje misli, pa čekam da se sve malo razdani da bih mogla tačno reći šta me muči. Zatvaranje ne znači da mi nije više stalo do bliskih mi ljudi, znači da bijem neke bitke kroz koje moram sama proći, najčešće su to bitke sa samom sobom i svojim nedostacima, manama, i najviše što mi prijatelj može pomoći je da mi da do znanja da je tu i da se mogu osloniti na njega ako mi pomoć zatreba, da me neće ostaviti zbog toga, da mi dozvoli da se malo udaljim jer sigurno ću se vratiti, a kada se vratim, prijateljevo lice i osmeh je prvo što želim da vidim.

  14. #14

    Odgovor: Nemi vapaj

    Nismo svi isti..
    Neko ce na prvi problemcic odmah zatraziti pomoc, a neko ce cutati i cutati, do iznemoglosti..e za te cutologe je najvaznije prisustvo..obicno im ne gode zapitkivanja i otvorenost, to ih jos vise ucauri..jer, bez obzira koliko bolne bile, neke situacije nisu za pricu..bar ne odmah..
    Ali konstantno, tiho prisustvo je prava stvar..
    Nekad ce se otvoriti, pa pricom olaksati dusu, a nekad je samo cutanje u dvoje pravi lek..
    Onaj ko prepozna neme vapaje, znace i kako da pomogne..
    Gadno je kad promaknu..
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  15. #15

    Odgovor: Nemi vapaj

    Citat Mish kaže: Pogledaj poruku
    Ali dešavalo mi se ma koliko da se trudim, ma koliko da pokazujem "tu sam", "brinem za tebe", "na mene možeš da se osloniš", neko meni naoči sve više tone u beznađe. I postaje još nedostupniji, zatvoreniji, izolovaniji...
    Kako prilazite dragim ljudima koji žude za podrškom i pomoći, a ujedno je na sve načine odbijaju?
    Fantastična tema Mišu .
    Ja sam neko ko tada, bez obzira što nemam "dopuštenje", priđe i "na živo" trgne tu osobu, da sve od sebe da nekako reši ili sanira posledice rizikujući da me ta osoba odbaci.
    Nekada...sve ispadne tako...da prvo dobijem kanonadu malih pesnica u grudi...a posle grčevit plač na istim .
    Huh...neko sam ko sebi nikada ne bih oprostio da sam sedeo "skrštenih ruku" dok neko tone na moje oči . Mada razumem ja "ljuti ponos" jer ni sam nisam osoba koja deli svoje probleme sa BILO KIM.
    I tada...ne razmišljam kako će ta osoba reagovati prema meni...važnije je da ja nekako tu osobu "pokrenem" i izvadim iz bule. Nisam ja važan, ako i mržnja prema meni tu osobu pokrene...ok je. postigao sam rezultat koji sam želeo .
    Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Nemi Film
    Autor Charlie Harper u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 08.06.2011, 20:17

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •