jevrejima 2:5-18
17. Stoga je bilo potrebno da u svemu bude sličan braći, da bude milosrdan i veran prvosveštenik pred bogom, da okajava grehe naroda. 18. jer, zato što je i sam trpeo kad je bio kušan, može da pomogne onima koji se iskušavaju.
Ne znam kako vi, ali ja što više razmišljam o čudu da je Bog uzeo na sebe ljudsko obličje, sve više želim da se bacim pred njegove noge.
Pesnik Browning je to rekao :
"pokazati svu ljudskost i božanstvenost
na umornom i srećnom licu, polu Boga
polu čoveka, je učinilo deo-Bog, Bogom još više!"
Problematičan mi je izraz "pola Bog, pola čovek" zato što se mera božanstva i ljudskosti u Hristu, ne može objasniti na tako jednostavan i prost način, ali u potpunosti se slažem sa mišlju da je Bog, uzevši na sebe obličje naše ljudskosti, deo-Bog, učinilo Bogom još više! Drugim rečima, Bog se nikada nije više poneo kao Bog, nego tada kada je postao čovek.
Šta bi se dogodilo da Bog nije odlučio da se "obuče" u naše telo i dodje u ovaj naš grešan i tužan svet ? Izvrnuo bi svoj sopstveni princip: "Ko, dakle, zna da čini dobro, a ne čini, greh mu je" (Jak.4:17) Vidite, ne postoji poseban spisak principa koji važi samo za Boga, a poseban koji važi za čoveka! Stvoritelj se ponaša prema istim principima koje zahteva od nas.
"Ali sve što Bog traži od mene, znam da je u skladu sa time kakav Bog jeste"
Bez ustručavanja i sa poštovanjem kažem : Svemogući, Gospod naš, tvorac univerzuma, nikada nije bio toliko Bog kao tada kada je postao čovek. . . .