Kada malo bolje razmislim o svemu što bih mogla podvesti pod pozitivno,što se tiče mog postojanja,onda je to ''talog''.Tačnije sve one informacije o situacijama koje su se nataložile kroz vreme u meni.Možda nije uvek bilo pozitivnog ishoda u onome što sam činila,ali upravo ta ''potonuća'' su mi najzanimljivija zbog svoje korisnosti.
Sva moja,lična ''potonuća'' su mi korisnija od trenutnih sreća:trenutna sreća je ono čemu žudim,jer nema stalne sreće,ali talog mojih ''mizerija'' mi je uvek davao više nadahnuća.
Koliko je taloga potrebno da bi se čovek osećao pomiren sa samim sobom?Kako bi prihvatio svoja iskustva i prestao da ''piški u pelenice'' nedoraslosti?
Koliko vas je vaš talog naterao da sazrete,ili možda da učinite baš suprotno i odbacite sve ono što se smatra razumnim?