Zal Kopp - Strana 2
Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 32

Tema: Zal Kopp

  1. #16

    Odgovor: Zal Kopp

    Prisutna


    Ima te u toj odsutnosti, prisutna si bolom,
    imam te u ljubavi, prisutna si tugom
    i san u kojem te sanjam, prisutan je tamom,
    jer kao da daleko djetinjstvo ocekujem,
    noc s kojom lutam, prisutna je sama.
    Ima te negdje, prisutna si daljinom
    i ocima slicnim odrazu vode,
    prisutna mjesecinom.
    Ima te i mora te biti, poslije toliko godina,
    poput skrivenog mjesta, prisutna si krisom.

    Kao uspomena, ima te u mirisu ubranog cvijeca
    i u ceznji, na dlanovima te imam,
    prisutna si nepomicna.
    Svugdje te ima i u koloni otkucaja,
    gdje si oduvijek prisutna.
    U sve tezim jutrima
    i kisi sto tiho pada,
    na celu svake ptice,
    u dugim dnevnim drhtanjima,
    ima te, zauvijek si prisutna.

    Imaju te moje misli, prisutna si nestankom
    ima te moj pogled, prisutno si cekanje,
    i u zagrljaju kojim te grlim, prisutna tisina,
    jer kao da nebo odjednom prestaje,
    zrakom osjecam, prisutnu prazninu.
    Ima te u noci, prisutna si uzdahom
    i u poljupcima nemirnih suza,
    prisutna si slanim tragom.
    Imam te ljubavi, prisutna si s tugom
    imam u odsutnosti, prisutna si bolom.
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  2. #17

    Odgovor: Zal Kopp

    Vrsta Mira


    Vrstu mira s kojim te raspoređujem u sebi
    nalazim u pogledu hrasta i šapatu krošnji,
    iskonskoj stoljetnoj priči plodnih ravnica.
    Ne preispitujem njegov početak, već odsjaje
    svih kiša i huk svih vjetrova istinski sanjam
    kako tvojom utrobom nižu predivne bisere.

    Moram priznati, neiscrpne su visine misli,
    neuhvatljive dubine srca iz kojih sada izlazim
    i neiskorištena snaga mjesečine kojom klizim.
    Sve bogatstvo što me pretače u divne osjećaje
    i bezbrojni titraji nastali u pomaku vremena,
    izvlače na moje dlanove najhrabrije pokušaje.

    Ne uspijevam uvijek potpuno stići tvoje tijelo,
    već krugovima plamenog prstena obuhvaćam
    tvoj struk što se izvija neponovljivim žarom.
    Prstima pomalo udišem toplinu mirisne kože,
    oprezno skupljam svaku kap sjajnih uzvisina
    i povremeno se vraćam, nudeći nove drhtaje.

    Otkrivam, poru po poru, kako rađaš vatru,
    kako pred moje dodire trčiš beskrajno zagrljena
    i dočekuješ me optočena slatkim strpljenjem.
    Uzdišeš preplanula i požudom izvijaš poljupce,
    bojom strasti prekrivaš svako moje milovanje
    i dušu obogaćuješ neponovljivim sazviježđem.

    Kad me tako ovjenčaš ljepotom i skupiš u sebe,
    pa ispod mojih vjeđa prisloniš nježni osmjeh,
    izmislim način i postelju pretvorim u sanjalište.
    Zakoračim pogledom hrasta tvojim obrazima,
    dovedem šapat krošnji točno iznad naših pokreta
    i zauvijek naše otkucaje srca pretočim u ljubav.

  3. #18

    Odgovor: Zal Kopp

    Sazrevanje Jutra



    Prije nego što započnem ovu pjesmu, dodirnuti ću tvoje ime da se putem sladim, jer kad krenem dalje, uzdasi na usnama pristat će uz mene i ja ću s njima potražiti širinu koja budi srce, kao kad ispod noći jutro sazri, pa plodnom zemljom svoj dan rađa.

    Ponijeti ću sa sobom u kapi plavog mora dubinu tvoje nježne duše, a sa planina, gdje se vrhovi horizontom roje otkinuti ću oblacima mekoću, pa u njoj prostrijeti ravnicu i po tihoj uspavanoj noći, tišinom poljubaca prekriti usnule grudi čiji mirisi obrisima čežnje ispunjavaju moje snove.

    Dozvat ću vjetar i silinom njegove snage zamahnuti mirnoćom tvog srca da iznad krošnji posjetiš ptice, te u pjevu što leprša poletiš visinom, dotakneš nedokučive daljine i poput sjaja zablistaš u osmjehu sudbine i povedeš me zauvijek izvan tame na mjesto gdje vječnost gnijezdo svija.

    Otvorit ću nebo i prošetati biserne zvijezde ljepotom tvog krhkog tijela,
    lahor dovesti među bedra snena i u njih spustiti svoje obale strasne,
    rijekom vatre zagrliti kanjon, uklesati šapat u netaknute bijele stijene i usjecima blagim dohvatiti blaženstvo u tihom carstvu tvoga postojanja.

  4. #19

    Odgovor: Zal Kopp

    Boje Ljubavi



    Ništa nije važno kao veština naših osećaja kad primi boje ljubavi i ništa ne treba osporiti promenama koje nastaju u vremenu čekanja, jer svako disanje tada ima svoj ritam, ponekad blag, ponekad trom, ali ipak skladan ritam, što našu dušu uči večnom privikavanju.

    Što smo pre bili i zašto sjajnim koracima tako preplašeno zastajemo? Ne znam, ali ponekad poludim i poput vetra urlam tvojim bićem, nasrnem divljački, pa u strahu da ne poklekneš, povučem se i utihnem, i znam suncokrete zatamniti, prisiliti ih da se mog nemirnog sna napiju.

    Ali, sve to radim iz ljubavi i koliko god ti čudno izgledalo, ja te volim. Ne mogu bez tebe i večno sam ti zahvalan što u meni odavno postojiš. Ovoj pesmi ne pripisuj nikakvo zlo, niti mojoj ljubavi, oni su lom nemira i skup su stihova svih mojih nestrpljenja i čežnje za tvojim toplim dodirima.

    Neponovljiva si, neizmerno blaga i mojim snovima potrebna, otkrivena i začeta u svakom mom pokretu, posadjena korenom moje velike ljubavi, izrasla rekom mojih drhtaja i u svakom njenom valu blistava ljubav. Dohvatila večnim smislom i pomerila granice mog beskonačnog svemira.

    Poznajem pogled meseca u kojem svojim toplim usnama zabrinuta trčiš i poznajem obrise belih breza što se skrivaju iza tvojih nežnih zagrljaja, zato te i vodim ravnicom mojih nadanja, jezerima mojih dugih iščekivanja, zanosnim proplancima, sa kojih drvoredi visokih jablana nad tobom strepe.

    Jedina moja ljubavi, samo tebi pripadam i u tvom se srcu jedino snalazim, kao čovek svaku sumnju odbacujem, kao ljubav tvojom dušom odzvanjam, kao miris tvojim telom ustajem, kao vetar tvojim se nebom propinjem. Predivna moja, ništa mi u životu nije važno osim tebe i boje tvoje ljubavi.
    Poruku je izmenio Cecara, 20.03.2010 u 14:41 Razlog: š, ž, č, ć

  5. #20

    Odgovor: Zal Kopp

    Žudnja


    Šutim i želim te kraj sebe
    svom snagom muškarca.

    Slušam kako u meni
    besprijekornom ljepotom žene,
    bujaš.

    Žudim za tobom
    zlatno nasmijanom,
    jer si nježna
    i moje tijelo iznutra ljubiš.

    U meni,
    u mom tijelu uzdišeš,
    kao žena,
    koju oduvijek sanjam.

    Lijepo i zanosno.
    Požudno.

    Dva mi srca donosiš.
    Ostavljaš ih
    iza mojih bijelih grudi.

    Sva ponosna,
    kao slavuj
    sretna,
    s jednim srcem pjevaš,
    a s drugim,
    na svoje me usne polažeš
    u svom zagrljaju čuvaš.

    Ti si moj spokoj
    i volim te snom dotaknuti,
    ali ipak, najviše te
    kao vatru uživam.

    Tvoj korak,
    tvoj oblik,
    tvoj miris,
    i blagost tvoga bića,
    to su moja vatra,
    moja voda,
    moj zrak
    i moja zemlja.

    I takvu te iskrenu,
    dok me u svoje tijelo
    naga primaš,
    svake noći u sebi volim
    i svom snagom muškarca
    želim.
    Poruku je izmenio Cecara, 20.03.2010 u 14:44 Razlog: š, ž, č, ć

  6. #21

    Odgovor: Zal Kopp

    za one koJi nisu znali....Zal Kopp je OsJechki pesnik Boris Nikshic....
    ljubitelj igrariJa na granici ljubavi i erotike....
    zzena je uvek bez i jedne mane....savrshena....
    njegova poeziJa je ustvari mushkarcima upuTstvo za ''upotrebu'' zzena....


    Noćas vodimo ljubav



    Noćas vodimo ljubav, ti na meni i ja u tebi.
    Širimo po nama mjesečinu i zvijezde,
    njihov se odsjaj sladi uzdasima naših tijela.
    Mila, držim te za struk i pratim toplinom pokreta,
    ulazim i topim se u tvojom bedrima,
    a moje usne preuzimaju tvoje grudi
    i jezikom maze nabrekle bradavice.

    Noćas vodimo ljubav, ti poda mnom i ja na tebi.
    Ispod naših tijela vri noć
    i putanjom milovanja uspavljuje pjev ptica.
    Svaki prst utiskujem kožom i ćutim mekoću,
    a prepone mi medju tvojima gore,
    pa me zanose i poput rijeke tečem.
    Uzimaš me snagom mora.

    Noćas vodimo ljubav, ti do mene i ja kraj tebe.
    Uskovitlani zrak pomiče zidove,
    sve smo bliže zori koja otkucajima stiže.
    Pomiješani sa suncokretima
    osjećamo kako se ritam u nama ne smiruje,
    postaje žesšći i oslobadja strasti naših trbuha.
    Jutrom nam liježe ravnica u dlanove.
    Poruku je izmenio Cecara, 20.03.2010 u 14:19 Razlog: š, ž, č, ć

  7. #22

    Odgovor: Zal Kopp

    Moja Pjesma Tebi



    Pojaviš se iznenada
    u mom snu i ja se pitam
    je li stvarno moralo tako biti.
    I svake noći gledam u zvijezde
    zamišljajuci tvoj lik i čekam odgovor?
    Zamišljam kako bi bilo
    pogledati u tvoje oči i reći, volim te,
    Zamišljam kako bi bilo
    pogledati u tvoje oči i reći da želim
    njihovu toplinu.
    Poželim se svaki put okupati u tvojim predivnim
    očima i osjetiti ljepotu tvoga zagrljaja.
    Sad kad me tvoje oči pogledaju
    u meni i dalje vlada nemir.
    Sad kad tvoje usne mi se smješe
    poželim umrijeti od sreće.
    Sad znam toplinu tvoga zagrljaja
    i ljepotu tvojih usana
    i bojim se da ću ih izgubiti.
    Sad si već stalni putnik
    u mojim snovima gdje zauzimaš
    prvo mjesto i ja te volim zbog toga.
    Poruku je izmenio Cecara, 20.03.2010 u 14:21 Razlog: š, ž, č, ć

  8. #23

    Odgovor: Zal Kopp

    Isprepleteni zagrljajima postelje


    Kao što vjetar uporno gura nebo,
    divljom snagom spajamo prepone,
    i noć nas više ne zadržava za sebe,
    jer se u osmjehu plavog sunca znojimo.

    Putovi su naši drhtave karte jezera
    i beskrajnim smo krvotokom vezani,
    a noge, isprepletene zagrljajima postelje,
    napuštaju mjesečinu i noć pobjedjuju.

    Otkrivamo mirna staništa u sebi,
    pa s oblacima ptica natapamo oči,
    govorimo srcu kako da u nama diše,
    kako da u njemu proklija miris čežnje.

    Kratko je vrijeme u kojem se sanjamo
    i naši su gusti uzdasi složeni u klasje,
    kratak je nebeski san otkad se kušamo,
    otkako smo čvrsti poljupci na usnama.

    Ponekad sjeta na užarene obraze svrati,
    ali se ne pojavljuju šutnje uspomena,
    jer topli su prsti što šapucu ljubav
    i zeleni je travanj u našim rukama.

    Koljenima smo polegli probudjenu rosu,
    pa po golom bilju raščešljavamo zoru,
    u samom smo pogledu nasmijanih krošnji,
    prelazimo dugu i stenjemo šumom lišća.

    Iz naših milovanja ljubav se ne iskrada,
    svaki je njen oblik za nas ljubav sveta,
    beskonačna potvrda u nama samima,
    vjerna je žudnja svim našim dodirima.
    Poruku je izmenio Cecara, 20.03.2010 u 14:25 Razlog: š, ž, č, ć

  9. #24

    Odgovor: Zal Kopp

    Kad zamirišiš dunjom


    Obučena si u miris dunje,
    to čudnovato ruho boje sunca
    i svaki puta,
    kad prošećeš predamnom,
    kad pokažeš svoje haljine,
    izgubim nepce
    i poludim.

    Stalno me izazivaš slatkim nemirom
    i oblik tvojih usana,
    sve češće,
    u mom grlu zastaje.

    Kad zamirišiš dunjom,
    pa moje usne svojom zrelošću natopiš,
    a moj prvi okus postanu tvoje grudi,
    napuštam samog sebe
    i željan svih tvojih vrtova,
    kao žedna godina,
    u tebe ulazim.

    Kako moja ljubav dozrijeva u tebi,
    tako zanosno otkrivaš ljepotu
    i sva svoja milovanja,
    ostavljaš na mojoj koži.
    Poruku je izmenio Cecara, 20.03.2010 u 14:28 Razlog: , , č, ć

  10. #25

    Odgovor: Zal Kopp

    Sve tvoje


    Mekoćom usana ući ću u tvoje naručje,
    i ne budi me dok u tebi ostavljam zagrljaje,
    jer sve tvoje mora proći kroz moju ljubav.
    Mekoćom usana uđi u moje naručje,
    i zatim sa vrhova prstiju nečujno prospi
    svoju zvjezdanu put po mojoj koži.
    Oduševljeno uđi u moje naručje,
    i ne budi se dok u tebi ostavljam zagrljaje,
    njima zavodim obrise nabreklih bradavica,
    a moji uzdasi, tek izašli ispod krila leptira
    zastat će u okusu njihovog jarkog sjaja.
    Ne budi se dok prolaziš kroz moju ljubav,
    osmjehom prstiju osvajam visoravni bokova
    i smjelo namećem svoju vrelu krv,
    ne budi se dok od mene dobivaš zagrljaje,
    jer drhtanjem tkam silinu usijanog zanosa.
    Uživaj mirise pod znakom nebeske noći,
    i pogledom sustigni obronke moga tijela,
    na njemu se poput plahe srne trzaj,
    prepusti mu svoju dobrotu, svoju zrelost,
    i kao da se prvi puta srećete, izvij struk,
    kristalima dodira lepršaj u vatri zjenica,
    u naletima moje muškosti izgaraj.
    Ne budi me dok od tebe dobivam zagrljaje,
    jer sve moje mora proći kroz tvoju ljubav,
    ne budi se dok u tebi ostavljam ljubav,
    jer sve tvoje mora proći kroz moje zagrljaje.

  11. #26

    Odgovor: Zal Kopp

    Napokon Sretan


    Sjedim okružen nemirnim godinama
    u ovoj maglovitoj noći
    i promatram svoj život kako prolazi.
    Prelistavam godine,
    vruće i hladne
    i sve te mjesece,
    s tisućama pitanja,
    što kao bezbrojni zaboravi dolaze,
    hvatam i stavljam kraj tvog uzglavlja.
    Brižno ih grliš očima
    i s osmijehom najvećih zvijezda,
    upijaš moje uzdahe.
    Rijekom svojih osjećaja,
    istim onim skromnim zanosom,
    s kojim uvijek znaš biti dovoljna,
    zadovoljno ostaješ blizu mene
    i nadohvat svojih ruku
    zaustavljaš sva moja lutanja.
    Lagano prilaziš i pretvaraš ovu noć u san.
    Dozvoljavaš mi,
    da se s otkucajima srca,
    u tvoje beskrajno tijelo uvučem
    i nebom iznad tvojih grudi,
    napokon sretan zaplovim.
    Poruku je izmenio Cecara, 20.03.2010 u 14:30 Razlog: š, ž, č, ć

  12. #27

    Odgovor: Zal Kopp

    Godina trešnje


    Kad se u mom pogledu nasmiješi ptica,
    pa s mirisom trešnje posjeti visinu jablana
    i cijeli svijet ovije letom,
    više ne tražim obrise tvoga tijela,
    jer opijen travnjem,
    osjećam kako vriješ na mojim usnama,
    u poljupcima vjetra prepoznajem
    dolazak tvojih prstiju sa svibnjem.
    Pod vrelinom njihovih dodira,
    otvaram sve proplanke u sebi
    i postajem lipanjski val,
    rascvjetan u riječi osjećaja,
    pa s njim na obale tvojih grudi pristajem
    i svom silinom,
    dubinu nježnog toka prostirem,
    kupam tvoja bedra
    i nebom svoje kože polažem.
    U svakoj srpanjskoj zvijezdi,
    koja osmjehom treperi tvojim stasom,
    snom suncokreta započinjem kolovoz
    i sa zlatnom bojom rujna
    mekim stomakom plešem,
    a svojim drhtajima,
    cijelom tvojom ravnicom sjedam
    i pletem mjesečinom niti zagrljaja,
    u sočne plodove požude slažem.
    S godinom trešnje,
    dozrelu dunju sve jače u tebi grlim.
    Beskrajnim grozdovima ispijam listopad,
    njišem svojim bokovima
    i tiho u studeni nosim.
    Izvijenih dlanova,
    oko tvoga vrata
    sebe u dukate nižem
    i mirne drvorede breza
    sjajnom bjelinom prosinca oblačim.
    Uvodim te u prvo siječanjsko svitanje
    i s kristalima pahulja
    strasno ljubim.
    Plamtim iskrom veljače na tvojim obrazima
    i sakupljam snagu ožujka,
    da s prvim poljupcem proljeća,
    u godinu trešnje,
    sa mnom ponovno udješ...
    Poruku je izmenio Cecara, 20.03.2010 u 14:34 Razlog: š, ž, č, ć

  13. #28

    Odgovor: Zal Kopp

    Kraj mene


    Kad te vidim onako vitku i bijelu
    kako mojim pogledom nemirno lutaš
    i tvoje sunce po meni blještavilo raspe
    ja nebeskim beskrajem propadnem.

    Kad k meni buketom osmijeha kreneš
    i ispod mene samog nebo se otvori,
    ja se u prozirnu pticu pretvorim,
    pa prema tvojim poljupcima poletim.

    Kad me zagrliš, poput vjetra huknem,
    po meni se zvjezdana prašina spusti
    i ja za tvojim poljupcima požurim,
    da u porama vatrom procvjetam.

    Kad osjetim kako mojom utrobom dišeš
    i pučinom mojih toplih bedara ploviš,
    uzbudjen u mekom carstvu se smirim,
    i kao val, u luku blaženstva uplovim.
    Poruku je izmenio Cecara, 20.03.2010 u 14:36 Razlog: š, ž, č, ć

  14. #29

    Odgovor: Zal Kopp

    Harfa


    Između mog i tvog sna stoji harfa.
    Iznad naših htijenja miješa se noć.
    Moramo priznati, u svakome od nas
    postoji dugi odsjaj neostvarenih maštanja
    i kao što vjetar zaposjeda planinu
    i mi stalno izviremo vlastitim beskrajem,
    vođeni horizontom stižemo na početak.
    Dakle, kako ovu pjesmu ispjevati,
    a ne poremetiti smisao prvih stihova
    i ne potrošiti uzalud tako škrte riječi,
    kao što su, pomalo i uzbuđenje?
    Jer, niti je naše divne ljubavi malo,
    niti uokvirujemo naše uzbuđenje.
    Vjeruj mi, ovo jest ljubavna pjesma,
    njena potreba je nastala iz čežnje,
    a njeni obrisi prolaze tvojim prostorom
    i spuštaju se niz pramen kose u pogled,
    pa kroz zjenicu ulaze vibracijama,
    zalaze u mozak, iz njega klize kičmom,
    da bi na kraju klicali s otkucajima srca.

    Gdje se mi tu ljubimo i vodimo ljubav?
    Idemo ispočetka, prislonimo prvo harfu,
    ugodimo njenim tonovima naša tijela,
    između neba i zemlje pronađimo mjesto
    u njemu izmiješajmo sve protekle noći.
    Osjećaš li sada kako plovimo melodijom?
    Vidiš, s tim silnim zvijezdama na vrhu prstiju
    možeš zagrebati prozirno nebo što u nas teče,
    u svaku pukotinu utisnuti poljubac.
    Možeš i svemir prigrliti, uzeti u sebe,
    a ako to nije dovoljno, poslušaj harfu,
    vrati se s vrha pjesme i zapjevaj.
    Kada to jednom učiniš, zauvijek ćeš htjeti,
    a vrijeme kojim ću ti reći, ljubavi moja,
    pokrenuti će suštinu u tebi.
    Već dolazi. Polako pođimo prema zagrljajima.
    Putem ćeš naučiti koliko si snažna,
    koliko u sebi skrivenih dodira imaš.
    Sama ćeš otkriti molitvu svoje duše
    i usvojiti osnove kretanja kroz ljubav.

    Zastani na trenutak kod prvog koraka,
    uskoro će i dugo očekivani zagrljaji.
    Pogledaj samo oko sebe, podsjeti se harfe,
    napregneš li dovoljno sluh, razaznati ćeš noć
    i u njoj moje ruke kako izrastaju u tebi.
    Prepoznaš li ih, vječnu ćeš tajnu otkriti,
    a ako im dozvoliš i one će tebe prepoznati.
    Mila moja, sada smijemo započeti ljubav,
    unijeli smo sebe u pramiris uzdaha i želja,
    okrijepili postojanje. Započnimo osmjehom.
    Dovoljno da se u nama svemir pokrene
    i dobrim vijestima napuni naše duše.
    Ovo je rijetkost, jer samo ponekog iskra dotakne
    i uglavnom tada ne prozbore ni riječi.
    Mi ne smijemo šutjeti, nećemo tišinu u nama,
    ako treba slabosti i predrasude ćemo izmiriti,
    pogledati mjesečinu kroz čašu žuči,
    ispiti njene namjere i stati jedno kraj drugog.
    Tako ćemo, mila moja, ti i ja napraviti,
    iskazivati ljubavno poštovanje i zauvijek lebdjeti.

    Sada smo konačno spremni nastaviti ovo putovanje
    i smireni usput uživati u beskonačnosti,
    a darove sakupljene u prostoru plodnih kiša
    prihvatiti kao ponuđene stvari za pamćenje.
    Prihvatimo, jer smo posebnom vatrom rasplamsani,
    zbog toga milovani toplinom izgaramo.
    Ne postojimo u papirnatim mislima,
    niti u svim onim staklenim drangulijama,
    ljubavnim pričama što ih suzama rastaču.
    Primjećuješ, nas zaobilazi svakodnevna mizerija.
    Mi proizlazimo iz općeg nestanka kaosa,
    iz nas se nebo visinom stalno uznosi,
    s ponosom zrcali u nama ljepotu prostora,
    uzdahom milostivo odvaja dan od noći,
    stvara vrijeme po našoj mjeri.
    Možda ćeš pomisliti, kako je moguće
    da se odjednom u tebi trajno javlja zora
    i dok pokrivena samim dahom vjetra spavaš,
    posjećuju te mirisni snovi mog bića.
    Sve je to razlog za kraj ove pjesme.

    Gledam tvoju sliku i znam kad si zaspala.
    Rubom mog oka ocrtavaš istinsko pomirenje
    i ja te grlim dok hodam uspomenama.
    Znam kako je tumarati uhvaćen trenutkom,
    kako je biti prekrižen od svih obzira
    i što poslije nemogućnosti povratka.
    No, izbor je u nama, on tek dolazi,
    on s nama sniva i poziva onkraj izgubljenog.
    Sadašnjost i budućnost vriju našim mislima,
    poput pupoljka sazrijevamo u njima
    i na velikim stabljikama zelenila drijemamo.
    Tu smo jednaki, istom brzinom otvaramo osjećaje,
    nemamo razloga šutjeti, već naprotiv pjevamo,
    želimo jedno drugom utisnuti nadu
    zagrljeni u vječnost zakoračiti
    i kao pečat pokloniti nezaboravne dodire
    Od svih pomjeranja, naše je najveće,
    u svim pokušajima, samo se naš san ostvario
    i nismo zapušteni, već smo sjajem optočeni,
    nismo izmišljeni, stvoreni smo iz praska vremena.

    Eto, napokon ti donosim ljubav,
    još malo, pa ćemo je i početi voditi,
    a onda ćeš utonuti i sve ovo neopisivo osjetiti.
    Tvojim ću srcem sve do korijena prodrijeti,
    ponijeti te u naručju neuhvatljivog sazviježđa,
    njegovim dodirima primiriti nemirnu utrobu,
    svaku tvoju poru u međunožju nježno ljubiti,
    sagnuti se i posegnuti za tvojim očekivanjima,
    a zatim skinuti veo i udahnuti te.
    Unijeti te u svoj krvotok, rasaniti milovanjima,
    prihvatiti igru tvojih prelijepih grudi
    i neću se ondje zaustavljati, moja ljubavi.
    Dalje ću krenuti vrišteći prostranstvima puti,
    jer naša ljubav nudi i može više.
    Na početku ove pjesme istrčala je našim stomacima,
    urezujući požudu najavila svoju moć
    i dala svakome od nas pravo izbora.
    Hoćemo li se nakon što je osjetimo,
    promijeniti u beskonačnoj praznini blještavila?
    Ili ćemo s njom nastaviti, moja ljubavi?
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  15. #30

    Odgovor: Zal Kopp

    Ljubavni san poljubaca

    Ležimo usred proljeća,
    slatkom čeznjom srca pokriveni.
    Početak je svibnja
    i naš san nema kraja.
    Kao uvijek i večeras ti dajem
    svoju krišku neba
    i s rukama punim sjajnih zvijezda njezno grlim,
    a ti se kao ptica na mene spuštaš
    i krilima, poput svile mekim,
    oba moja obraza ljubis.
    Kao svaku večer
    i večeras te u dahu mirisnog osmjeha,
    nosim rubom noćnih divljina.
    U ljubavni san, mila,
    gdje naše duše ne mare za umor,
    a naša tijela, plove glatko mjesečinom.
    Držim raskošnu dužinu izvijenog struka,
    a ispod mojih vrelih poljubaca,
    s bujnim obrisima svibnja prolaziš.
    Osjećam u tebi zelenu travu natopljenu suncem
    i želja mi je zagrliti tišinu tvojih zjenica,
    pa pretačem misli u uzdahe svojih prstiju
    i polako silazim do tvojih dolina,
    čiju ljepotu pamtim u njihovim dodirima.
    Kao uvijek i večeras me dočekuješ
    s ljubavnim snom poljubaca.
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •