Moja poezija - Strana 14
Strana 14 od 39 PrvaPrva ... 4121314151624 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 196 do 210 od ukupno 585

Tema: Moja poezija

  1. #196

    Odgovor: Moja poezija

    Odgovor "Iskrenoj pesmi" Milana Rakica

    O, sklopi usne, ne govori, cuti.
    Vasiona sad pred tobom kleci,
    a moja je suza jaca
    od svake tvoje grube reci.

    U sumrak tvojih olovnih pogleda
    moja je dusa odavno potonula,
    bez nade da ce ikad izroniti
    ranjena je i bez borbe klonula.

    Strah i nemir u ocaj me gone
    zato idi tamo gde snaga bol nece
    da u sumrak mora ne potone
    ovaj zadnji zracak moje srece.

    O, sklopi usne, ne govori, cuti.
    Ostavi zlatnu nadu da spokojno spava,
    a slomljeno srce jednom ce shvatiti-
    ovo nije san vec surova java.

  2. #197

    Odgovor: Moja poezija

    Nije laz

    Ne sumnjaj nocas, nisu sjajne suze
    tuzno lice prekrile,
    to samo kisa prosto lije
    ne bi li te kapi strepnju sakrile.

    Skriveni lik ocrtava se
    na prozorima samoce,
    kao da jos uvek ima nade
    za ljubav koju hoce.

    Kazu da je slutnja teska
    a patnja jos teza,
    da uvek postoji rana na srcu
    koja ostaje sveza.

    Ne sumnjaj da je veceras
    nestala tisina,
    to samo srce govori tvoje ime
    dok ga prekriva prasina.

    Gomila reci sada se brise
    govori mi tise,
    jer dusa sapuce
    da te voli sve vise...

  3. #198

    U sutonu jednog dana


    U sutonu jednog dana,
    dok je mesec izlazio,
    ispod senki nekih grana
    slučajno sam prolazio.
    Žubor reke u blizini
    tišinu je nemu seko,
    nedaleko u toj tmini
    pored reke bi još neko.

    Slučajno sam zapazio
    nedaleko neku senu,
    dok sam bliže prilazio,
    ja ugledah neku ženu.
    I zaustih da se javim,
    da joj priđem bar na tren,
    al' ne uspeh da nastavim,
    jer ostadoh sasvim nem.

    Duga kosa do pojasa
    i prelepo žensko lice,
    divno telo,tankog stasa,
    nežni pokret lastavice,
    prosto su me zakopali
    tu na mestu gde sam stao
    u tu stvarnost ko u šali
    prosto nisam verovao.

    Nežno kao let leptira,
    ka reci je koračala
    i pokretom punim mira
    jedno dugme otkopčala,
    Skliznulo je svo odelo,
    kao da je pokidano
    samo osta nago telo
    mesečinom obasjano.

    Dok je išla prema reci
    ko da bira duži put,
    ja sakriven u toj senci
    drhtao sam kao prut.
    Tihi šum bistre vode,
    promeni se,ko da vri,
    u nju njeno telo ode,
    od pogleda mog ga skri.

    Zlatni odsjaj mesečine
    zatreperi jednim delom
    sa vodene površine
    on obasja njeno telo.
    Plivala je pustajući
    da je recne struje klate,
    ni trenutak ne sluteći
    da je moje oči prate.

    Posle nekih četvrt sata
    izašla je na obalu,
    podižući iznad vrata
    njenu vlažnu kosu plavu.
    Nabujale,ženske grudi
    budile su žeđ u meni,
    mislio sam da već ludim
    od požude ka toj ženi.

    Želeo sam od sveg više
    da ispunim želje lude,
    da joj priđem mnogo bliže,
    pa šta bude,neka bude.
    Tolko čežnje i čednosti,
    nigde nikog,besmo sami,
    al' nemadoh ja hrabosti
    i ostadoh sam u tami.

    Mnogo leta već je prošlo,
    mnogi dani,mnogi sati,
    mnogo novog,meni došlo,
    al' ta slika još me prati.
    Sećaću se dok je veka
    te lepote njenog tela,
    dok me smrt ne dočeka
    i duša mi bude svela.


    Z.Jović
    Poruku je izmenio Mish, 14.09.2007 u 18:09 Razlog: bold

  4. #199

    Odgovor: Moja poezija

    Oprosti mi za bol


    U gomili knjiga u starom ormaru,
    slučajno pronađoh jednu svesku staru,
    spontano obrisah zavesu prašine
    i zbunjen pročitah jedno drago ime.
    Kroz misli mi prođe poput uragana
    ono davno vreme,još iz školskih dana,
    k'o na filmskoj traci,beskonačne slike,
    jedne tako davne ljubavi velike.

    S' ljubavlju tebi,što mi srce rani ,
    napisano beše na toj prvoj strani,
    Nekad kad izblede tvoje uspomene,
    nek te ova sveska podseti na mene.
    Ne želim da ona budi bol u tebi,
    jer svu našu bol prepustiću sebi,
    ovo ti poklanjam zato što bih htela
    da bar nekad shvatiš da sam te volela.

    Jedna mala fleka svu mi pažnju uze,
    shvatih,tu je bila kap od njene suze,
    čak i slepi čovek prevideo ne bi
    koliku je tugu nosila u sebi.
    Kao da mi neko nož u srce zari
    od bola u meni sve se tad užari,
    otvorena sveska zadrhta na dlanu
    i iz moga oka suza bola kanu.

    U mislima mojim stvori mi se slika
    jednog nežnog,skoro detinjastog lika,
    otvorenog,vedrog,nikad zagonetnog,
    ali meni tada skoro neprimetnog.
    Ta prokleta mladost puna ideala,
    meni tada prosto nikad nije dala
    da prestanem svojim oblakom da letim,
    na korak od sebe sreću da primetim.

    Hiljadu je puta voljenim me zvala,
    a ja sam mislio to je samo šala,
    voleo sam je uvek samo kao druga,
    a nju je zbog mene ubijala tuga.
    Trudila se jadna baš u svakom trenu
    da ukaže meni na tu ljubav njenu,
    al' uzalud beše svaki njeni trud
    jer sam tada bio zaslepljen i lud.

    Čak i zadnji put kada smo se sreli
    primetio nisam koliko me želi,
    gledao sam mirno dok sunce ponire,
    a shvatio nisam da ljubav umire.
    Sa novim sam danom otiš'o iz grada
    na stanici ona isprati me tada,
    sa osmehom nekim veštačkim i lažnim,
    s nasmejanim licem,al' od suza vlažnim.

    Ni jednog se trena ne zapitah tada,
    kako se to smeje,a suza joj pada,
    šta ustvari kvasi njeno lepo lice,
    da li suze bola ili radosnice?
    Sećam se još da je k'o u šali rekla
    dok joj suza bola ka usnama tekla,
    Zar te nije žao barem ovog grada,
    ako ikad možeš,svrati bar nekada.

    Voz je polazio sa našeg perona,
    potrčasmo oboje do zadnjeg vagona,
    dok sam ulazio u tom zadnjem trenu
    pružila mi svesku,do tad sakrivenu.
    Na praznom peronu ostala je sama
    sa bolom u duši sasvim uplakana,
    mislio sam,normalno je da se tada plače
    ne sluteći šta njoj sve te suze znače.

    Spontano sam svesku strpao u ranac
    idući vagonom kao nemi stranac,
    gurajući ljude ispred mene često
    u žurbi da nađem neko prazno mesto.
    I nisam se nje ni setio više,
    nit' zapit'o barem šta to u njoj piše,
    bivala je ona sve do ovog dana
    prahom zaborava prosto pokopana.

    A sada tek vidim rešenje enigme
    i pitam se zašto uvak kasno stigne,
    gde mi je tad bilo pameti il' sreće
    da uočim ono što se jednom sreće.
    Sto pesama za samo ljubav jednu,
    kap ljubavi tvoje za tu dušu žednu,
    naslov je na zbirci koji sve govori,
    sada kad i u meni žeđ za tobom gori.

    Hteo bih da dođem ja do tvoga grada,
    samo da ugledam kako živiš sada,
    znam,sada je kasno za tu našu sreću,
    kad nisam do sada,ni od sada necu.
    I ako je sada za sve mnogo kasno
    voleo bih da znaš da mi je sad jasno
    da sam nekad davno za vek izgubio
    nekog ko me je svim srcem ljubio.

    Molim te oprosti za sve one boli
    i znaj da niko neće tako da me voli,
    za sve tvoje boli,Bog je moja kazna
    jer bez tebe duša biće uvek prazna.
    Ako ikad ovo slučajno pročitaš,
    kako li je meni,nemoj da se pitaš,
    dok te je bolelo ja sam bio led,
    sad je za tu bol,dušo na me red.


    Z.Jović

  5. #200

    Odgovor: Moja poezija



    Mojom dušom ploviš


    jer moja duša,
    tebi je more,
    i njom možeš ploviti,
    kad god poželiš,
    ...bezbrižan...
    jer ni jedan talas,
    neće tebe potopiti.
    ni bure ni vetar,
    ne mogu ti ništa,
    budi slobodan plovi..
    jer moja duša je,
    ..more..
    i moje srce neka ti bude obala,
    ako se poželiš vratiti...

    Kad bih bila iz tvojih snova,
    da li bi ti dusa
    nasla mir uz moju,
    bi li ti moja ljubav bila dovoljna



    Mudrome čoveku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svet.

  6. #201

    Odgovor: Moja poezija

    Sve ce to proci ove muke bice samo secanje
    Nestace brige
    Ostace ceznje za spokojnim vecerima koje sad ni ne primecujem
    Oticicu, ostavicu sebe u coskovima u mirisima, u tragovima,
    I bice kao da nisam otisla a odavno me vec nema
    Ovaj nered u glavi smirice se jednom kad vetar prestane da donosi nemire i odnosi secanja lepa
    Sve ce to proci
    i kad budem seda i stara
    sedecu ko zna gde i ko zna s kim
    mislicu o svojim letima
    ljubavima koje su bile i mogle biti
    o ljubavima koje su trebale da budu, a vise nikad nece
    i znacu da sam bila u pravu kada sebi nisam verovala da
    ce sve to jednom proci...

    22.11.2004.
    Poruku je izmenio Cecara, 14.08.2010 u 20:44 Razlog: boja
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  7. #202

    Odgovor: Moja poezija

    SANJAJ

    Cujem ti disanje
    Ne diram tvoj san
    Kapak mi aterira
    Ja mu ne dam

    Dremljiv
    Snen
    Mozda ti ispricam
    Kako sam ukrao jedan

    Sanjaj
    Budnog sam duha
    Novorodjenih

    Na cas cu
    Preskociti prag

    Ne trazi me levo
    A nemoj ni desno
    Uvek sam hodao pravo

    Tu si me srela.
    nomen est omen

  8. #203

    Odgovor: Moja poezija

    RASTANAK

    Kada kraj vec
    Bude na vidiku
    Da li ce biti vremena
    Hoce li ce biti hrabrosti
    Sve da se primi bez ocaja
    Bez straha
    Monaski mirno

    Dok bude bolno curelo
    Zajednicko vreme
    I mi dok budemo znali
    Da se niakada vise
    Necemo videti

    Ali ipak
    Kada dodje vreme
    Rastanka zauvek
    Pozelecu
    Da te uhvatim za ruku
    Da ti poljubim prste

    Pozelecu
    Da ti kazem
    Makar dve
    Od milion reci
    Koje na kraju
    Nisam stigao
    Da ti kazem
    Za ceo zivot.
    nomen est omen

  9. #204

    Odgovor: Moja poezija

    VECERAS

    Necu postojati
    Necu pobeci
    Ni umreti
    Ni nestati

    Ne postojati
    Desi se van svega
    Jer
    Nema koga sresti
    I nista vratiti

    Ne ceka me nista
    Nemoj ni ti
    Ne budi luda
    Ne uobrazi
    Kako znas
    Sve o meni
    U ovoj noci.
    nomen est omen

  10. #205

    Odgovor: Moja poezija

    Дар

    Понекад у тренуцима
    среће и спокоја
    изаберем звезду
    падалицу
    са мога неба
    и намјеним је радости
    твојих очију.

    Л.П.

  11. #206

    Odgovor: Moja poezija

    Nekako

    Nekako
    isčupan
    nestao si
    iz mog srca
    ne znam
    ni dan
    ni sat
    bile su neke
    pjesme u
    jatu ptica
    kao da je dolazilo
    proljeće
    ili mi se
    činilo
    samo....

  12. #207

    Odgovor: Moja poezija

    DA ZNAJU

    Tek toliko
    Da znaju da sam ziv
    Mozda slomljen
    Pred ogledala parcadima
    Uklanjam prasinu
    Sa mojih godina

    Zatvaram kosmos
    Oblacima
    Zabranjen ulaz
    Nemustim ljudima
    I gledam
    Kroz prozore jutra
    Jesam li ista
    Oko sebe probudio

    Boze kako tesko je
    U zagoru zvati andjele
    Prizivati
    I sapatom brane rusiti
    Pred cim sam bio
    Ponovo stajati.
    nomen est omen

  13. #208

    Odgovor: Moja poezija

    OLUJA

    Reci mi
    Velika
    Gladna zver
    Dise
    Cujes li

    Oluja dolazi
    Hocemo li
    Sutra
    Biti slobodni

    Zamisli
    Lisce je opalo
    Trazicemo potok
    Sto izvire
    Pod svetim hrastom.
    nomen est omen

  14. #209

    Odgovor: Moja poezija

    ZELEO SAM

    Ti pokazati luku iz sna
    Nebo razapinje jedra nad njom
    I pre nego suton kormilo okrene noci
    Zastane i on pred lepotom

    Zastane mukom
    Zastadosmo i mi a trebalo je poci
    Samo smo jednim korakom srca
    U vecnost mogli doci

    U strahu se u nama skamenilo srce
    A potekose samo reci
    Pa da sam ti barem istinu rekao
    Da sam s tobom i bas tu
    Osetio raskos zaborava i pocetka

    Vecernja zvona gnezde se u tisini
    Polako kaplju k'o obecanje srece
    Placu
    Od nase ljubavi nije bilo vece

    O sudbino divna i grozna
    Ova luka jos raskosna u meni zivi
    A samo je pesma otkri
    Samo je pesma spozna
    A danas
    U njoj samo jos more place
    Za nas.
    Poruku je izmenio A6quattro, 16.12.2007 u 14:18
    nomen est omen

  15. #210

    Odgovor: Moja poezija

    DA LI ZNAS

    Da u velu moje zalosti
    Nisi samo nit
    Vec ceo plast

    Pokrivas me njime
    Ko u pocast
    I ne verujes jos

    Da andjeo je jedan
    Svoja krila
    Na tvoja pleca polozio
    Da nikada ne zalutas.
    nomen est omen

Strana 14 od 39 PrvaPrva ... 4121314151624 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Moja pesma je...
    Autor memento u forumu Muška kafana
    Odgovora: 41
    Poslednja poruka: 11.07.2015, 23:00
  2. Moja poezija za decu
    Autor biljanaiguga u forumu Poezija
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 07.02.2014, 21:15
  3. Moja Priča
    Autor gradandjela u forumu Književnost
    Odgovora: 69
    Poslednja poruka: 29.04.2011, 22:03
  4. Moja azbuka
    Autor DrinChe u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 24
    Poslednja poruka: 24.10.2009, 20:22
  5. Kćeri moja Aliji da l' da te dam?
    Autor SQUAW u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 59
    Poslednja poruka: 19.09.2009, 03:13

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •