Eto...
...vidim, krecesh
sitnim koracima
ka nepoznatom
u pravcu gde moj pogled ne dopire
zaklonjen maglama vremena
i straha
i strepnje
i prodaje.
Mozda cesh sanjati.
Mozda.
Mozda cesh pokloniti sebe
onako kako nikad nisi.
Mozda ce tudje ruke
(jer sve su tudje, osim mojih, da)
da te grle
zagrljajem mladog Meseca.
Mozda cesh sanjati.
Mozda cesh zaboraviti
smeh.
Shapat.
Radost.
Mozda cesh narediti
oku
da bude srecno.
Mozda cesh sanjati.
Kao sa mnom, nikad.
Ipak sam ja profesionalac shto se tih stvari tiche.
Oprosti mi za ljubav.