E, rec'te sta 'ocete, ali ja sam kralj ove teme
Pre neki dan se meni dig'o da pravim kiflice. Tacnije, dig'o mi se da sestra pravi kiflice posto smo ja i testo na Vi i ne nameravamo da prestanemo da se Vikamo. Sve super regularno, od pola smese je i sestri ispala jedna i po, znaci, nekih 5 tepsija. Na kraju to nisu bile kiflice nego jufkice, mrzelo nas je da ih rolamo. Prva tepsija - savrsena. Druga, treca, ma k'o Bog! Eeeeeeee.. Nama rerna krece da dimi. Kontamo da je zato sto je nismo oribale od kako smo se uselile a pre nas su ovde zivela dva brata koji je takodje nisu oribali (da jesu, ne bi mi nepoznati organizmi iz rerne mahali svaki put kad vrucina unutra dostigne maksimalnu temperaturu). Ok, dimi jbg, jos dve tepsije i kraj. Kad smo ubacile cetvrtu tepsiju u stanu je vec bilo dima da se sunke napuse. Pootvarale prozore, dimi kao ludo u stanu katastrofa. Kad smo zavrsile, ostavile smo rernu otvorenu da se dim iskulira, medjutim, dimi kao da rerna radi. E jeb'o te. Sta je fazon? Nijedna od nas dve se nije setila da izvadi serpu koju koristimo za pecenje pomfrita a koja je, uzgred, puna ulja. Pa, bila je puna ulja. Sva sreca pa se nista nije upalilo, mogla nam kuhinja eksplodirati.
I vi sad mozete misliti kao dzibri stan od 30 kvadrata. Ne dzibri, nego mi se nece jesti nista sto mirise na ulje mesecima.
A, inace, ovo je krajnji produkt naseg rada:
Naravno, dok je stiglo do slikanja, dobar deo vec nije bio u posudama.