Moja drugarica ima veterinarsku apoteku i u njoj živi, svima nama omiljena mačka, Kukica.
Skraćeno Kuca.
Prođem ja pored apoteke juče popodne, vidim Kucu u izlogu, tamo obitava posle radnog vremena.
Čučnem pored izloga, kuckam joj noktom u staklo i zovem Kuco, kuco, a ona me ne konstatuje.
Prolazi stariji bračni par pored mene i gledaju me nekako čudno, a čovek se sagne, pomazi me po ramenu i kaže mi sažaljivo Nije to kuca, to je maca!
I odoše.
Ostala sam ko retard neki da gledam za njima