Samo meni mozhe da se desi to da se ceo celcati dan nishta ne desava...monooootoooonijaaaaa...
Samo meni mozhe da se desi to da se ceo celcati dan nishta ne desava...monooootoooonijaaaaa...
Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.
Samo meni može da uleti mutant pčela u auto...usred vožnje...i da mi prozuji kroz kosu...i da je otresem misleći da je muva i da mi padne na majcu...pa kad sam vidla kakvo je čudovište u pitanju pa još neće da se otkači...
Samo ja mogu da zaustavim auto usred raskrsnice, izletim napolje uz urlik Jovanke Orleanke, skinem majcu i počnem da je treskam o aFto.
Usro sam se.
Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro
naljutio se drugaričin otac što mu nijesmo dobru farbu za kosu kupile...Izvika' se Bako, ka' da smo mu sodu podvalile...
'Ako vam se neka ptica posere na glavu, obrišite se diskretno i pravite se ludi, kao i uvek kad su vas posrali.' - čika Dušan Radović
Ja i moja losa navika - kad radim na komp imam olovke pored sebe i cesto zapisujem nesto, pa dok kuckam, stavim olovku u usta.
Danas zanela sam se...i umesto olovke, ja punjac za laptop, t.j onaj deo koji ulazi u kompjuter, a drugi kraj kabla ukljucen u struju
i drmne mene struja
trnu mi zubi
i boli me usta
bem ti ludu!!!umalo da me ubije struja!
1. Crklo napajanje
2. Odem po novo, namontiram
3. Ispostavi se da uvlači topao vazduh iz kućišta, pregreva se
4. Izvadim, isečem kućište, okrenem napajanje naopačke, radi
5. Restartujem računar, ne radi DVD rezač
6. Ispostavi se da sam bio dovoljno blesav da konektor uglavim naopako i onesposobim rezač
7. Srećom, imam zalihe hardvera, ubacio sam drugi rezač.
Pitam se šta još može krenuti naopako....
Uopste se ne cudim sto se ljudi zale na doktore.. dodjem u hitnu jelte, i pred mene skoci jedan ovaj od hitne (mladic neki, voza auto inace) da mi trazi karticu, rekoh ok.. aman je danas guzva, pa on pomaze.. u tome uleti glavna sestra izgalami se na njeg, da to nije njegov posao i nek radi sto raditi mora..
..udjem kod doktora, pruzi mi ruku ' Zdravo, ja sam Andrej.' ..pa dobro Andrej sta sad, jesmo dosli da se upoznavamo il da pregledas sta me to boli da jedva disem?! Krene prica dalje, ni da me pita zasto sam dosla, sta me boli, sta trebam.. on meni, da sam mu poznata, da btw super izgledam i da mu je bas drago (bogami i meni jer neam pametnijeg posla neg u 1 ujutro drzat se za zeludac i ic u hitnu ) sto sam dosla..
..ja vec sad polako gubim se, najradje bi mu dreknula NEK VIDI STA MI JE, al previse zauzeta sa drzanjem za zeludac jer me samo tako ne boli.. on me KONACNO pita sta mi je i dal se osjecam ugrozenom ().. ja ga gledam, nemam pojma sta bi to trebalo da znaci, jos manje sta da odg. pa tu sam, valjda da nesto nije ok.. on me pita sta studiram (), rekoh hajde dobro, kazem mu, Bog zna zasto je to dobro.. pregleda me, pa se vratimo 'za sto' .. pise li pise nesto, i opet pocinje pricu kako sam mu poznata, ovo ono.. rekoh ma da, mozda sam nekad vec bila tu... kaze, da smrsala, sjeca me se punije.. pita me koliko sam smrsala (ja mislila zanima ga jer mozda zbog tog imam probleme) kad on ce ti men, da je super sad ovako , posebno jer je LJETO i cure TRAZE momke ( ??? ).. rekoh 'ja ne' .. a on meni, 'onda ga sigurno imas?' Rekoh 'nemam' .. kaze 'cudno' i gleda me.. rekoh bice zbog toga sto NE TRAZIM iako je LJETO.. on valjda shvati sta ocu rec, pa mi kaze da se sutra javim svom doktoru..
E tu dragi moji, nisam vise znala, dal da placem od bola, zovnem mamu da ga istambura il da se smejem od muke il da ga ja sama tresnem jednom.. a ljekovi? Tablete? Nesto? BILOSTA?!
Uglavnom, mene jos uvjek boli, ljekova nema, ne znam ko ce zaspat ovako, a sutra idem kod svoje doktorice, naravno ako ne izludim prije.. ko da imam srce u zeludcu i kako god se okrenem boli ko vrag, najbolje mi je ovako sjedit do jutra pa kako bude..
Ovaj svjet je stvarno otisao u kurac.
Nije svako ko luta izgubljen..
Posle ture koncentracije, poravim pauzu i dobijem zarku yelju da pojedem koju sljuvu. A pri tome sam sljivu, tj mesnati deo ubacila u cinijicu, a kosticu stavila u usta
Sad sam vam sve objasnila
Lako cu,ako je do mene.........
Spremim pizzu i krenem da je stavim da se pece, ali umesto u sporet, ja je metnem u frizider. (sporet i frizider su mi blizu jedno do drugo)
Kad sam krenula da vidim dokle je - prazna rerna
Pa setila se sto sam uradila.
I sama sebi smejala se
Htedoh da kontaktiram jednu forumašicu na msn, otvorim prozor i kuckam:
"_____ "
devojka odgovara: "veče..."
Nastavljam slati poruke koje će ona razumeti, a dobijam odgovore od jedne reči ili samo:
Pogledam u prozor koji sam otvorio i vidim da pišem osobi koja forum ni videla nije, a kamoli pisala na njemu.
da me opale na raskrsnici ,a ja na putu sa pravom prvenstva
kad se slegla prasina
meni samo branik iskrivlen
a on rikosetirao od kontejnera do parkiranog auta, ja u lada nivi
a on u nekim ostacima od taksija
preleteo preko raskrsnice ko metak
sreca pa sam ga krajickom oka snimila
jer je veliki znak pitanja sta bi od nejga ostalo
da nisam legla na kocnicu:0
Elem, meni se ovih dana desavaju cudne stvari
Prvo sam ispustila punjac za mob na vratima sobe, kako je pao, a nije se razbio, bar sam mislila da nije...sva vazna pokusam da ga udenem u struju da proverim je li ziv, nece da se udene.....shvatim da je jedan "krak" (ispravite me u elektro izrazima) utikaca upao unutra (nesto je kvrcnulo kad je udario o zemlju) i ja dobijem ideju, mozda samo treba da se ulepi, i bice kao nov
Setih se da sam onomad negde kupila super-lepak, zlu ne trebalo , sve prerovarim i nadjem, uspem da ulepim punjac, obrisem tubicu s lepkom papirnom maramicom, lepak metnem u frizider, za jos koju sitnicu, a papiric bacim.......
U povratku da proverim stanje punjaca, shvatim da mi se usne na jednom mestu neobjasnjivo lepe, neobicno brzo i tesko iz razdvajam....najcrnje misli prodjose mi kroz glavu, trk do kupatila a ono........moje usne na jednom mestu lice na moj avic-slepljiju se jer na njima ima super lepka panika trazim aceton, ali pre nego sto sam se pribrala uspeh da skinem to cudo od lepka,koje je neobjasnjivo dospelo na nepredvidjeno mesto, i resim krizu
Par sati posle ustanovim da se punjac "popravio" tj ja sam ga popravila i osim sto se vidi trag lepka radi kao zmaj, a usne su jos uvek cele
Lako cu,ako je do mene.........
Uporno pritiskam dugmice na daljinski i nakon
nekoliko neuspesnih pokusaja da smanjim glas i promenim kanal,
promenjene baterije,
lupkanja i td,
dodjem do zakljucka da je crko...t.j samo ta dva famozna dugmica ne rade....
da bih nakon nekoliko minuta shvatila da ja ustvari pritiskam pogresne dugmice
eto sta mi uradise 10 dana bez tevea i ostale elektronske stvarcice
Kako me prehlada svako malo sastavi sa zemljom, opalim dremku, da se zgrijem, oko 17h, 18h...tako i danas...i budim se oko 19h ...ptice gledaju u mene, ja gledam u njih, i kontam "ko ih je već pustio...zašto me ne ostave na miru..?" idem po stanu i rondam, naspavana, čila ...odmorna, misleći da je jutro.
I nailazi mama, shvatila da sam u totalnom bunilu..smije se i pita me "Znaš li ti koji je dan?"
"Još uvijek je danas"
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?