zato sto i bog hoce dobro za sebe
zato sto i bog hoce dobro za sebe
Ono za cim zudimo,a ne ono sto dobivamo, govori o nama kakvi smo.
Ove nedelje mi se to pitanje neprekidno vrzma po glavi ...
U poslednjih par godina,mnogo dobrih ljudi je otislo,
na onaj put bez povratka.
Znam samo da nema odgovora i nema utehe,
cudna igra sudbine, kad mislis da su sve nevolje iza tebe,
uvek sledi novi udarac,na koji nisi spreman.
I nisam bila ...
Zašto odlaze... i zašto se teško mirim sa činjenicom da niko nije ''večan''.
Verujem da odlaze na neko lepše mesto.
Na taj način sam tešila sebe dok sam bila klinka... To radim i sada...
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.
Nedostaju...još kako,i u nekim trenucima opomenem sebe...da sam sebična,jer njima je dobro...tamo gde već jesu i ja nemam sumnje u to,na kraju svi ćemo tamo doputovati pre il' kasnije...i nedostajati ovde nekome.
Moj ćale zamalo da mi ode letos...prerano bi bilo za bilo koga u tim godinama,ne samo zato što je moj...svestan je toga kao i kraja puta koji ga očekuje...a ja sam svesna da mu je svaki dan od tad na ovamo od Boga poklonjen...odložio je svoje kofere,da se još malo smeje sa nama...i ja to sve kao hrabro kuliram...a lažem,evo već mi se plače...
ma odlaze i dobri i losi,samo sto kad odu dobri tek tada primetimo kolicinu dobrote i spoznaju da smo je blago ignorisali,,,,
praznina koju ostave nas tek tada seti na njih i blago kajanje sto nismo vise vremena imali za njih...
ako je zivot borba izmedju dobra i zla ,,onda dobar deo zivota procerdamo rveci se sa onom losom stranom...
za dobre ljude ,uvek mislimo i znamo da nece da se ljute ....a tako i bude
Odlaze i loši, samo što to skoro niko ne oseti.. pa ispada da se i ne primeti.
A dobri nas odlaskom otkinu.
Ja za moje dobre znam da su mi otišli prerano.. ali brzo.
I lako.
I hvala Bogu da je tako.
Bar znam da se nisu mučili.
A ja se i ovako i onako, bez njih mučim svakako.
Mislim da se baš u tome može pronaći neki nzs. Bar mi se učinilo.
Dobri ljudi (ne samo nama, već dobri u nekom širem smislu reči) kada im već dođe taj čas za odlazak - odu nekako "lakše".
Mislim da se loši u odlasku dugo muče.
Pa tako... ja verujem da postoji ta neka.. kosmička pravda, kao neki VrhVrhovni Sud
mada mu presude najčešće, ne razumem baš.
THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "
da,naravno..prije svih,moj otac..pa onda ih ima dalje...ne znam zasto? zasto jbt..nisu mi jasna pravila Bozja...memento kaže:
ja jos ne chuh da je neki olosh umro ili ne umiru,ili ne umiru 'bez djavola'..ChichaGlisha kaže:
Odu i oni loshi..al' koliko god da su loshi chim ih vishe nema odma' se dobro pricha za njih...(bar tako u mom kraju)...A dobri oni su nekako osudjeni na to da odu pre vremena...
I uvek tje mi nedostajati neki...mada i ako su otishli josh uvek zhive jer zhive i setjanja na njih...tako da tje moj Milan i Vesna uvek da zhive..u srcima osoba kojima nedostaju...
Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.
Sticajem okolnosti napustio sam rodno mesto i drzavu....po meni : kolicina dobrote i razumevanja ulozena u okruzenje proporcionalna je duzini i ucestalosti secanja na neke nama drage osobe.....zvuci matematicki ali.......neke ne mozemo da zaboravimo.....
Poruku je izmenio starsica, 02.04.2010 u 20:00 Razlog: skinula citat
E da je tacno,tacno je.Evo i ja se nesto osecam ceo dan sjebano.
Ironija povijesne zbilje
Neka Umre Svako Ko Mrzi Partizan
zato što trebaju i tamo negde nekome...
"...polja su cvetna, šume su zelene, ali su najlepše bele pelene..."
Odlaze tako polako, necujno.....na ove ili one nacine. Fale mi neki dobri" moji "ljudi, fale da ponekada ne zelim da priznam sebi gde su i da su zauvek otisli, da se nikada vratiti nece, da su na ovom svetu bili samo da bi izvrsili svoju misiju, uradili toliko dobrih stvari ....i onda tren i nema ih vise. Nema ni onih koje su okolnosti odvojile od mene, Bogu hvala da okolnosti ipak nisu tako zivotno surove,...da nisu otisli za uvek, da ih cekam, nadam im se kada god da se vrate od "tamo negde'.
Takvi kakvi jesu, dobri, plemeniti, odlaze verovatno jer ima jos onih u ciji zivot treba da "udju"... ucine nesto, da se ljudi osete bolje, da i njima jednog dana taj neko ne dostaje kao i meni, da postave isto pitanje sebi:"zasto dobri ljudi uvek odlaze?"
Mnoge mrzimo bez ikakvih razloga, a da ih zavolimo, tražimo čvrste razloge!
Odlaze svi..i dobri i loši,samo nam ljudi koji su nama dragi iz nekog razloga fale na ovoj zemaljskoj kugli.
Baš danas sam razmišljala o ovome ,doduše u nekom drugom kontekstu.Gledala sam nedavno neki prilog na tv-u o humanosti i zaključila da mnogo ljudi koji imaju lovu mogu da pomognu onima kojima je to potrebno a ne čine to,pa su me misli dalje navele na pevače,pa na to ko je od njih koliko i da li je bio human ,pa me je to nekako dovelo do Sergeja Ćetkovića koji je pomogao Marijani da dobije drugo srce,pa sam se setila Tošeta čiji je svaki treći koncert bio humanitaran.I onda sam se na kraju zapitala zašto tako dobri i plemeniti ljudi moraju da odu pre vremena.
Smrt ne bira.Ona se samo desi,pre ili kasnije.Ljudi pamte..Lepe stvari ,lepa sećanja ostaju mnogo duže .I sećanja na dobre ljude teško blede.U tome je sva mudrost.
Odlaze svi... Dobri ili, oni koji to nisu... Samo, imam neki "iskrivljen" stav... Dobri ljudi ne odlaze, dobri su uvek tu pored nas.... To so oni čudni dašci koji ti obrišu suze,pomiluju nevidljivom rukom čelo, uteše te, ili ti jednostavno daju snagu za sledeći sat, dan....