Tanja Prokopljević - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 19 od ukupno 19
  1. #16

    Odgovor: Tanja Prokopljević (1971)

    Jos nesto o autoru:


    Tanja Prokopljević rodjena je 22. avgusta 1971. u Zemunu. U istom gradu stiče osnovno i srednje obrazovanje, a u Novom Beogradu više, turističko obrazovanje. U Americi studira engleski jezik. Po povratku iz Amerike (1995) uspešno se bavila novinarstvom sve do 2001. godine. Pisala je za list "Politika", "Večernje novosti", časopise "Moć prirode"... Kasnije se otisnula u izdavačke vode. Vlasnik je Izdavačkog preduzeća “Estart.”

    Prvu knjigu, zbirku novinarskih tekstova pod nazivom “Kako upecati muža”, objavljuje 2002. godine. Autor je i pesničkih zbirki: “Živoplet” (2003),“Smrtnik u pokretu“ (2004), “Slavuj ljubavi“ (2004), “Pod ključem istine“ (2006) i knjige “Pulsivno kao novi pravac u umetnosti”, esej o kretanjima u savremenoj umetnosti.

    Pesme su joj prevedene na više jezika: francuski, bugarski, makedonski.
    Poruku je izmenio Cecara, 06.07.2009 u 11:37 Razlog: ispravljene greske

  2. #17

    Odgovor: Tanja Prokopljević (1971)

    RAĐANJE TUŽNE PESME

    Kad bi Dragi znao sa koliko bola
    na papiru mome tužne pesma kola.

    Tad se moja duša napinje i jeca
    od tog bolnog čina i koleno kleca.

    Ah, radosnog Tebe ranjavam u duši,
    jer lišavam sebe bola koji guši.

    Neka besna voda tu pesmu donese
    rađanje tog ploda ljubav nek podnese.
    Poruku je izmenio www3, 07.07.2009 u 12:43

  3. #18

    Odgovor: Tanja Prokopljević (1971)

    SRCEM U LJUBAVI

    Daleko negde u nekoj barci,
    u luci jednoj, da l' pristanici
    tvoje je srce moje pronašlo
    dok se još nije telu primaklo.

    Spoznah ja tad' ljubavni san
    i lepši dan i sunca plam.
    Zar nije čovek blistavi um
    da čula budi tek kada zna
    da mu je ljubav iskrena.

    Sad pesma svira, čuj zvuke lira.
    Ona nam kaže da ljubav bira
    one sto znaju da moć je silna
    kad ljubav tražiš medj' istinama.

    Autor : Tanja Prokopljevic



    iz zbirke "Stihovoljeni dnevnik"

  4. #19

    Odgovor: Tanja Prokopljević (1971)

    ŽIVOPLET OD SETE LJUBAVI I LEPOTE


    Susret sa poezijom Tanje Prkopljević jeste praznik za čitaoca. To je poezija koja svojom kristalnom, kogenijalnom jednostavnošću i lepotom osvaja u prvi mah. Još sa prvom pročitaom pesmom zapljuskuje vas neobično osećanje ljubavi, sete i lepote. I čini vam se da ste to negde već videli, čuli, ali ne znate odakle. Tek kada pročitate vise pesama vi shvatite, usvari, da vam se to samo činilo, jer ono sto sadrži njena poezija, kao motivsko opredeljenje i kao poetika, izvire iz njene biti. Zato je možda najbolje, i ćitaocu i književnom kritićaru da ne pokušava da objasni njenu poeziju, već da je doživi.
    Prvi utisak koji se nameće kada čitate Tanjinu poeziju je da piše ljubavne pesme i da to radi odlično, na trenutke briljantno. Ali, pogrešno bi bilo da pomislite da su to samo ljubavne pesme, čak i kada stvarno čitate pesme o ljubavi. Jer ovde je ljubav metafora života, njenih i naših isčekivanja, radosti i tuge, bola i krika, emocije i razmišljnja. Ljubav je kod Tanje Prokopljevic samo polazna tacka njenog posmatranja života, života u kome je ta ljubav samo jedna od mnogih drugih strana. Zato veoma cesto ona ljubavi suprotstavlja Smrt. Smrt kao realna životna kategorija, ali i aspekt filosofije. Smrt kao antipod ljubavi,života, jedinstva životne suprotnosti. Onamo gde nestaje život (ako je ljubav pesnička kategorija života) počinje smrt, a onamo gde je smrt, ustvari počinje život.
    U tom kontekstu sasvim je jasno kako se u Tanjinoj poeziji, na istoj relaciji, mogu sresti slavuj ljubavi i smrtnik u pokretu.
    Tanja Prokopljević baca u pesme sve svoje boli, dileme, razmišljanja o ljubavi i smrti, o vecnosti i o trenu. Ona ponekad naivno veruje, kao i svi pesnici ovog sveta, da pesmom moze da promeni svet, da natera dragog da je voli, a bol da pretvori u radost. Mada zna da je "smrtnik u pokretu", ona veruje u Vecnost, u neprolaznost, naročito ljubavi, ali i tuge.
    ... Tanja vraca u srpsku poeziji slavuja kao simbol ljubavi, ne samo u knjizi pesama "Slavuj ljubavi", nego se taj slavuj prožima kroz njeno celokupno stvaralaštvo. Ali, za sreću uvek ima ali, Tanjin slavuj nije samo simbol ljubavi, nego i slutnje, sete i bola, iščekivanja. Njen slavuj se hrani njenom poezijom, patnjom, njenim neostvarenim očekivanjima i verom u lepše sutra. Mozda je i zato slavuj polazna tačka poetike Tanje Prokopljevic.
    Tanja Prokopljevic je briljantan verrsifikator. Kao prvo - njene pesme sa vezanim stihom imaju prirodnu rimu, unutrasnju ritmiku koja ushićuje. To odaje utisak lakoće pri čitanju njene poezije i iznedruje neki nevidljiv drhtaj čitaocu. Stiče se utisak da te versifikatorske sposoobnosti Tanje Prokopljevic nisu naučene, već urodjene, bogom dane.
    Slicno je i kada piše slobodnim stihom. I kod njega odiše jednostavnost unutrašnje ritmike i neusiljenosti, pa imate utisak da drugačije i nije moglo da bude.
    I ne samo to - ona pravi nove reči kao od šale. Kao da ih ima negde u ladici svog pesničkog uma i uzima ih kada joj zatrebaju i koliko joj trebaju. A vi sve to primate kao normalnu stvar, nemate nikakav otpor. cak vam se čini da ste i vi znali te reči, ali ih niste do sada upotrebili. Kao živoplet ili ljubavanka, na primer, tako divne kovanice, vama bliske, a ipak nove.
    Tanja Prokopljevic ne robuje nikakvim "izmima", nego piše onako kako oseća, kako smatra da treba da pise. Ustvari sva poezija Tanje Prokopqevic je elaboracija toga kako moze da se piše moderna poezija na klasičan nacčin.
    Koliko puta vam se desilo da stojite na obali nekog bistrog jezera? Da kroz prozračnost vode nastojite da odredite koliko je duboko do dna? Da vam se čini da je dno na dohvat ruku, ne vise iznad kolena? A kad udjete u vodu, vidite da ste se u oceni prevarili i da biste došli do dna, potrebno vama je duboko zaranjanje. Tako je i sa poezijom Tanje Prokopqevic. Jednostavnost do savršenstva je njeno pesnički kredo. Jednostavnost do kristalne bistrine, ali ne i plitkosti. čini vam se, dok je čitate, da je sve razumljivo, ali to vas opet tera da čitate iznova. Da udahnete duboko i zaronite u dubine njene pesničke bistrine i da kad izronite na površinu, osetite katarzu.
    I nemojte nikad, dok čitate njenu poezijuda, da pomislite da je najlakše pisati pesme. To mogu samo rodjeni pesnici. To moze Tanja Prokopljevic.



    dr Metodi Manev

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •