ROCK 'N' ROLL (Classic, Metal, Punk, Hard...) - Strana 4
Strana 4 od 7 PrvaPrva ... 23456 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 46 do 60 od ukupno 93
  1. #46

    Odgovor: ROCK 'N' ROLL (Classic, Metal, Punk, Hard...)

    Kanda, Kodža i Nebojša



    Država porekla: SFRJ
    Muzički žanr: rege - džez - rok
    Period karijere: 1991 - 2001; 2003 -



    Članovi:
    Oliver Nektarijević
    Nenad Pejović
    Branislav Dragović
    Nikola Novaković
    Vladan Rajović

    Izdavačka kuća:
    Metropolis records
    Radio B92
    FreeB92
    PGP RTS

    Nastanak i prvi album:

    Grupa Kanda, Kodža i Nebojša (KKN) je osnovana 1991. godine u Beogradu. Prvu postavu grupe činili su: Oliver Nektarijević (vokal), Vladislav Rac (bas gitara), Rastko Lupulović (električna gitara) i Stevan Dimitrijević (bubanj). Ime benda je nastalo igrom reči između Rastka i jednog njegovog prijatelja.

    Prvi album - "Guarda Toma!" iz 1996. zapravo je mešavina studijski snimljenih pesama i snimaka sa koncerata održanih tokom 1995. godine u Domu omladine, KST-u i Bitefu. U međuvremenu, član grupe postao je Marko Petronijević (truba). Na albumu učestvuje i Dejan Vučetić Vuča iz grupe Darkwood Dub, a album je izdat za Metropolis rekords. Na ovom albumu čuje se velika energija i živost koncertnih nastupa KKN-a. Najveći hit sa ovog albuma je pesma „Priroda“. Za razliku od originalnog izdanja snimljenog na kaseti, na izdanju iz 2002, snimljenom na CD-u, zajedno sa pesmama KKN-a nalazi se i debitantski album grupe Veliki prezir.

    Ubrzo, Rastko Lupulović odlazi iz benda i zaređuje se u manastiru Dečani, a gitaru u grupi preuzima Ivan Topisirović Top.


    Proboj grupe i prekid rada:

    Drugi album, pod nazivom „Igračka plačka“, izdat je 1998. godine za B92. Album je delimično politički angažovan, što se, osim u njegovom naslovu, čuje najviše u pesmi "Proći će i njihovo". Shodno društvenim prilikama, ovaj album, nešto mirniji i mračniji nego prethodni, krase i pesme: "Right Direction", "S.A.T.", „Štastopojo“, „Mediteran“. Albumom „Igračka plačka“, koji je, iako produkciono nesavršen, ponekad pominjan kao najbolji domaći album devedesetih, KKN se probija u vrh beogradske i jugoslovenske muzike alternativnog i progresivnog zvuka.

    Ubrzo potom, Stevan Dimitrijević napušta grupu, a na njegovo mesto dolazi Vladan Rajović.

    Treći album - "Become" (B92, 2000) je, sa izuzetkom pesme „Izlazim“, u potpunosti otpevan na engleskom jeziku. Muzički, primetno je skretanje ka regeu i esid-džezu, uz povremeno korišćenje novih instrumenata kao što su: violina, klavir, trombon, flauta i drombulje. Najveći hitovi sa ovog albuma su pesme "Righteous", "Life", "Nightmare" i „Izlazim“, uz pesmu s najkraćim nazivom u domaćoj muzici - "E". I ovaj album se odlikuje dubokom svešću o društvenom trenutku, ovaj put nešto univerzalnijom i prefinjenijom - tim pre što je upotrebljen engleski jezik - ali vrlo primetnom.

    Sledeće godine, usled odlaska Topisirovića u SAD i opšteg stvaralačkog zamora, grupa odlučuje da prestane sa radom, na razočaranje publike. Oproštajni koncert održan je 11. maja 2001. u bašti SKC-a.

    Druga postava i dalji razvoj
    :

    Nakon sopstvenog odlaska u SAD i povratka u Beograd 2003. godine, Nektarijević oko sebe okuplja novu ekipu muzičara. Novu postavu grupe, osim njega i Rajovića, čine: Nenad Pejović (gitara), Nikola Novaković (gitara) i Branislav Dragović (bas). Naziv grupe, međutim, ostaje nepromenjen.

    KKN snimaju novi album i izdaju ga 2005. godine, pod nazivom „Prekidi stvarnosti“ (PGP RTS). Ovaj album, instrumentalno i tekstualno, predstavlja najzrelije ostvarenje benda. Sa drugačijom i svežijom atmosferom, pesme ovog albuma odišu novom energijom i izlaze van žanrovskih okvira. Izdvajaju se: „Plaše dečake“, „Kad oživimo“, „Ton po ton“ i Oliverov, nekoliko godina ranije nastali, solo izraz: "Ahead There". Na albumu se prepliću rege, džez, rok i hevi metal. Album, takođe, karakterišu različiti jezici izražavanja: šest pesama je napisano na srpskom, a četiri na engleskom jeziku. „Prekidi stvarnosti“ je izabran za najbolji domaći album u izboru internet magazina Popboks[1].

    Januara 2008, izdat je DVD pod nazivom „Prekid stvarnosti“ sa snimcima koncerata održanih u beogradskom Domu omladine, 28. aprila 2006. i na festivalu Egzit, iste godine. Na disku se nalaze i kompozicije koje je grupa napravila za rok-operu "Mozart...Luster...Lustig", kao i fotografije benda.

    Peti album KKN-a, „Deveti život“, izdat je 15. oktobra 2008. godine.

    Diskografija:

    * "Guarda Toma!" (Metropolis records, 1996)
    * „Igračka plačka“ (Radio B92, 1998.)
    * "Become" (FreeB92, 2000)
    * „Prekidi stvarnosti“ (PGP RTS, 2005)
    * „Deveti život“ (PGP RTS, 2008, ISBN 978-86-7800-097-3)

    Videografija:

    * „Prekid stvarnosti“ (DVD; PGP RTS, 2008, ISBN 978-86-87197-14-5)


  2. #47

    Odgovor: ROCK 'N' ROLL (Classic, Metal, Punk, Hard...)

    Arctic Monkeys


    Arctic Monkeys (Arktik mankis) su engleski garaž rok/indi rok sastav iz Šefilda, osnovan 2002. godine.

    Članovi:

    * Aleks Tarner (vokal, gitara)
    * Džejmi Kuk (gitara),
    * Met Helders (bubnjevi, prateći vokali)
    * Nik O'Meli (bas gitara)


    Istorija

    Arctic Monkeys su postigli veliki uspeh sa svojim prvim singlom, I Bet You Look Good On The Dancefloor, koji je bio na prvom mestu britanske top liste (UK Singles Chart). Njihov debitantski album, Whatever People Say I Am, That's What I'm Not, objavljen 23. januara 2006. godine, bio je najbrže prodat debitantski album u istoriji britanske muzike, čak je bio prodavaniji od Oasisovog albuma Definitley Maybe. Primio je odlične kritike, te je 2006. osvojio nagradu Mercury Prize i 2007. BRIT Award za najbolji britanski album.

    Njihov drugi album, Favourite Worst Nightmare, objavljen je 23. aprila 2007. Prve nedelje je prodat u više od 225 000 primeraka širom sveta i bio je nominiran za nagradu Mercury. Arctic Monkeys su 2008. osvojili BRIT Award za najbolji britanski album i za najbolji britanski sastav.

    Arctic Monkeys su postali poznati preko demo snimaka koje su izradili njihovi obožavaoci i ostali su zapamćeni kao jedan od prvih sastava koji je postao popularan putem interneta. Ubrzo su potpisali ugovor s izdavačkom kućom Domino Records.


    Diskografija:

    Studijski albumi:

    * Whatever People Say I Am, That's What I'm Not (2006)
    * Favourite Worst Nightmare (2007)
    * Treći album najavljen je za avgust 2009.

    EP izdanja:

    * Five Minutes with Arctic Monkeys (2005)
    * Who the Fuck Are Arctic Monkeys? (2006)

    Singlovi:

    * I Bet You Look Good on the Dancefloor (2005)
    * When the Sun Goes Down (2006)
    * Leave Before the Lights Come On (2006)
    * Brianstorm (2007)
    * Fluorescent Adolescent (2007)
    * Teddy Picker (2007)

  3. #48

    Odgovor: ROCK 'N' ROLL (Classic, Metal, Punk, Hard...)

    Arctic Monkeys slusam od 2004-e i te godine su mi bas dobro dosli kao neko osvezenje i ako budem isao na Exit ove godine oni ce biti najveci razlog za to.

    Naravno pored njih zelim cuti i Korn a moram priznati da ih bas i ne gotivim ali eto kada sam vec tu onda cu i njih odslusati cisto iz znatizelje kakvi su live.

  4. #49

    Odgovor: ROCK 'N' ROLL (Classic, Metal, Punk, Hard...)

    Korn



    Корн (ен. Korn, најчешће се пише KoЯn, изведено из corn за кукуруз) је музички састав који успешно спаја стилове попут хеви метала и реп метала, којим су заправо створили нову врсту метала под називом ну метал (new-age metall). Популарност су стекли својим јаким осећајем за звукове посебно очитане у сингловима попут Blind, Freak on a Leash и Here to Stay.



    Чланови:

    * Џонатан Дејвис (Jonathan Davis) � вокал
    * Џејмс Шафер (James �Munky� Shaffer) � прва гитара
    * Брајан Велч (Brian �Head� Welch) � друга гитара � групу напушта 2005
    * Реџиналд Арвизу (Reginald �Fieldy� Arvizu) � басиста
    * Дејвид Силверија (David Silveria) � бубњар � групу напушта 2006


    Биографија:


    Почетак:

    Корн је настао 1992 у Бејкерсфилду, Калифорнија, САД. Састав су чинили вокалиста Џонатан Дејвис, гитаристи Џејмс Шафер и Брајан Хед Велч, басиста Реџиналд Арвизу и бубњар Дејвид Силверија. Дебитански албум, Korn, издали су 1994 захваљујући томе што су наступали као предгрупа тадашњим водећим рок групама попут Ozzy Osbourne, Megadeth и Marilyn Manson. Албум није био превише популаран, али готово је досегао златну накладу. Следећи албум, Life is Peachy, издали су 1996 са којим су снимили 3 спота. Следећег лета започели су турнеју под називом Lollapalooza, али су били присиљени да је откажу јер је Шафер оболио од менингитиса.

    Успеси:

    1998 издају свој најпродаванији албум, Follow the Leader. Албум је постао познат због скандала, јер је један ученик, носећи мајицу са њиховим логом, избачен из школе из разлога да је лого директору школе био превише вулгаран. Те исте године издају свој најпопуларнији сингл, Freak on A Leash за којег су 1999 освојили греми за најбољи спот. 1998 започињу и своју Family Values турнеју која траје до данас. Турнеју започели заједно са тада такође саставима у успону попут Limp Bizkit, Ice Cube и Rammstein.

    Турнеја је постигла неверојатан успех. Свој следећи албум, Issues, издали су 1999. Након изласка новог албума наставили су своју турнеју коју су готово морали одгодити због тешке болести бубњара Дејвида Силверија. На време су пронашли замену, бубњара Мајк Бордина из састава Faith No More. Истог лета одржали су неколико заједничких концерата са бендовима и извођачима Metallica, Kid Rock, Powerman 5000 и System Of A Down. Силверија се касније вратио бенду усред говоркања о томе да се неће вратити ради реализирања властите каријере. Тада је ипак дошло да малог прекида, јер је Арвизу тада радио на свом властитом албуму, а Дејвис је снимао филм Queen of the Damned. 2001. се поновно окупљају ради нове турнеје.

    Новије време:

    2002 снимају свој пети албум, Untouchables. Учестовали су и на озфесту, чиме су албум претворили у још један хит албум. 2003 издају Take a Look in the Mirror. 2005 групу напушта гитариста и дотад креатвина глава групе Брајан �Хед� Велч због своје новооткривене хришћанске вере. Корн даље наставља и исте године издају албум See You on the Other Side. 2007 издају лајф албум MTV Unplugged. Исте године издају свој најновији албум, Untitled.



    Дискографиja:

    Албуми:

    * Korn - 1994
    * Life Is Peachy - 1996
    * Follow the Leader - 1998
    * Issues - 1999
    * Untouchables - 2002
    * Take a Look in the Mirror - 2003
    * See You on the Other Side - 2005
    * Untitled - 2007




  5. #50

    Odgovor: ROCK 'N' ROLL (Classic, Metal, Punk, Hard...)

    Bjesovi


    Бјесови су рок-група из Горњег Милановца. Основани су крајем осамдесетих под називом �Бадер Мајнхоф�, да би због притиска тадашње градске власти променили име у �Сент Гален�, па �Чајна блу� и коначно у �Бјесови�.


    Постава групе из 1994. године: Дејан Петровић, Горан Марић, Зоран Филиповић, Зоран Маринковић, Мирослав Марјановић, Предраг Дабић.

    Историјат:

    Група је од самог почетка привукла пажњу необичном поставом са два певача, брижљиво осмишљеним наступима, препознатљивим и личним текстовима, као и музичком подлогом у оквирима Гранџ музичког рок правца чији су природни део, и генерацијски и идејно, тих раних деведесетих били и српски Бјесови. Постава се углавном мењала према потребама и замислима двојца који је групу и основао: Зорана Маринковића и Горана Марића. 1997. године, после изласка албума "Све што видим и све што знам" Зоран и Горан распуштају групу. Од 2000. године Бјесови поново постоје у нешто другачијој постави и са једним певачем, Зораном Маринковићем, гуруом и вођом бенда.

    Први велики успех групе је победа на гитаријади у Чачку 1989. године, а затим је уследила и победа на гитаријади у Зајечару 1993. и у наредних пар година мноштво концерата и велика медијска пажња усмерена на овај бенд.

    Бјесови су до данас издали неколико албума, а највећи успех групе је био други по реду (безимени) албум.

    Последње издање је мултимедијални диск са видео снимком концерта Бјесова из београдског КСТ-а од 31.05.2003. уз пратећи садржај у виду текстова песама, фотографија са концерта, плаката концерта, интервјуа из тог времена... Снимање и штампање овог издања, Зоран Маринковић и Бјесови су сами финансирали, а касније, одштампаних 1000 примерака бесплатно поделили фановима и новинарима. На овом издању групе, у склопу мултимедије налази се и омот у дигиталном облику у одличној резолуцији, тако да га свако може и одштампати, пошто себи пререже диск. Све ово је битно јер открива Бјесове у једном другом светлу које има јак социјално морални, па и политички карактер. Избећи официјелне српске издаваче који ионако ништа не ураде за групе које издају, у земљи која јесте мајка, али мајка чедоморка која је у контејнер са ђубретом после порођаја одбацила не само Бјесове него и све остале своје рок бендове.

    Чињеница да Бјесови зраче не само у оквиру рокенрола него и на разне друге стране и то веома јако, је и разлог да и дан данас, после скоро 20 година постојања, имају бројну публику састављену од људи између себе врло различитих, али које повезује највеће питање које себи било ко од нас може поставити, питање сврхе човечијег постојања.


    Гитариста Бјесова, Слободан Вуковић - Били


    Горан Марић (лево) и Зоран Маринковић (десно) на концерту, Дом омладине Београда 1995.

    Дискографија:



    Албуми:

    * �У освит задњег дана� (Sound Galaxy, 1991)
    * �Бјесови� (ITMM, 1994)
    * �Све што видим и све што знам� (Metropolis Records, 1997)
    * �На живо� (Metropolis Records, 2002) - уживо
    * �Боље ти� (ПГП РТС, 2009)

    Остало:

    * �Песме изнад Истока и Запада� (Радио Светигора / ПГП РТС, 2001) - албум разних извођача; пројекат Драга Сенића (QRVE) и Горана Марића
    * �31.5.2003.� мај, 2003. (Концерт у београдском КСТ-у објављен као видео снимак)

  6. #51

    Odgovor: ROCK 'N' ROLL (Classic, Metal, Punk, Hard...)

    otkrivamo mlade bendove: Hatred



    Hatred

    Bend Hatred formiran je u Beogradu 2001. godine, i to najviše zahvaljujući muzičkom uticaju popularnog američkog pank rok sastava The Offspring. Nakon pola godine vežbanja, na red su došli prvi koncerti, a samim tim rad na autorskim pesmama.



    Grupa učestvuje na brojnim demo-festivalima, a pažnju publike skreću i obradama pesama sastava Metallica i time se žanrovski približavaju treš-metalu.
    Početkom 2004. Hatred učestvuje na BG Gimnazijadi pred više od hiljadu posetilaca, na čijem izdanju su izdate dve pesme uživo snimljene na takmičenju. Bend beleži uspehe na Demo masters turnirima autorskih pesama mladih bendova održanim 2005. i 2006. godine u Studiju 6 Radio Beograda, iako upravo u tom periodu dolazi do promene nekoliko članova grupe. Pored zapaženih autorskih pesama, čiji su tekstovi na engleskom jeziku, Hatred beleži uspeh i na takmičenju tribjut bendova i to sa obradama grupe Slayer. Na Zaječarskoj gitarijadi učestvuju 2007. godine gde su stigli do polufinala, a to je ujedno i jedan od najvećih nastupa ovog benda.
    Zahvaljujući grupnim koncertima bend Hatred je svirao u brojnim gradovima širom Srbije, pa je publika koja voli ovakav zvuk upoznala njihove autorske pesme, ali i obrade poznatih numera Metallice, Sepulture, Slayera Grupu čine Mladen Janjetović (ritam gitara, vokal), Filip Damjanović (solo gitara), Miloš Georgijević (bas gitara) i David Popović (bubnjevi).

  7. #52

    Odgovor: ROCK 'N' ROLL (Classic, Metal, Punk, Hard...)



    Pantera

    Пантера је популарни хеви метал састав из Арлингтона, Тексас. Основан је 1981. и често сврставан у поджанр грув метал. Први комерцијални успех бенд је остварио албумом Cowboys from Hell. Текстови Пантериних песама углавном говоре о љубави, металу и животним питањима. Бенд је завршио своју каријеру 2003. године због неслоге. Следеће године је убијен гитариста Дајмбег Дарел Абота док је наступао са својим новим бендом Damageplan.



    Држава порекла: Тексас, САД
    Музички жанр: Хеви метал, треш метал
    Период каријере: 1981. - 2003.

    Чланови:
    Фил Анселмо
    Дајмбег Дарел Абот
    Вини Пол Абот
    Рекс Браун

    Издавачка кућа: Metal Magic Records, Atlantic Records, Eastwest Records



    Биографија:

    Негде у беспућима '80-их година идеја два брата - Дарел и Бини Пол Абот, с америчког југа прерасла је у нешто што се, двадесетак година касније назива једним од најбољих и најутицајнијих метал састава икада - Пантера. Ипак, део каријере у ком су заједно с пријатељима Рекс Браун и Теренс Ли снимили неколико непознатих албума с нагласком на натапиране фризуре, пао је у заборав кад је на место вокалисте уместо Лија стао Фил Анселмо.

    Заједно с поменутом тројком, Фил је чинио сталну и ударну поставу бенда која се није мењала све до разилажења почетком овог миленијума. Први албум с новим вокалистом Power Metal из 1988. године послужио је само као надимак њиховом музичком изричају и као одскочна даска за потписивање уговора и објављивање њиховог службеног првенца Cowboys from Hell из 1990. Нови звук, експлозивни концерти, те две ударне химне Cemetery Gates и нааловна Cowboys from Hell помогли су им да добију статус велике надолазеће атракције. Одмах после обилажења света и снимања кућног видеа на ком показују своју љубав према сексу, дроги, алкохолу и металу улазе у студио и снимају велики, сирови и брутални Vulgar Display of Power. Више ни на телевизији нису могли проћи незапажено и велики датуми (један од њих је и одсвирани концерт у Русији пред милион људи) исписани су у њиховим каријерама и само је било питање времена када ће се почети вртети по познатијим топ листама светске музике.

    После само шест недеља снимили су звуком јединствен и моћан албум Far Beyond Driven, са хитовима као 5 Minutes Alone, I'm Broken, Becoming, те прва обрада у њиховој каријери - Planet Caravan (Black Sabbath), који су их увели на прво место Билбордове листе. Не треба ни напомињати да су били први састав који је тако екстремном музиком успео у томе. У њиховим животима, ипак, није се пуно мењали. Дуге и забавне турнеје, распродате дворане широм Америке и Европе опет су их 1996. довеле до врата студија. Овог пута, као и сваки успешан бенд, допустили су себи мало експериментисања, успорили су темпо и помакли се од бескомпромисне жестине претходног албума, те добили The Great Southern Trendkill. Али, и уз такве промене створили су један од најжешћих и најбољих албума године који је својом мрачношћу, демонским вокалима и огорченом тематиком поделио критичаре и смањио продају. Поред хитова Drag The Waters и War Nerve, песме као што су Suicide Note и Living Through Me показале су да дрога узима велики замах у животу Пантере и дошло је до првих проблема. Причало се о Анселмовом дистанцирању од бенда и његових чланова и о разним хероинским случајевима.

    Тензије међу члановима Пантере и међусобна неслагања станку су развукла на дугих и сушних четири године, што је само на кратко прекинуто издавањем live албума Official Live: 101 Proof (1997.). Три године касније снимили су помало носталгичан, али исто тако одличан Reinventing The Steel, који делимично због експлозије новоталасног метала, а делимично и због очекивања која је поставио Far Beyond Driven, није постигао очекивани успех. Нова турнеја и гостовање на бројним фестивалима било је последње што смо видели од Пантере. Фил Анселмо се и даље посвећивао разним поројектима међу којима су медијску пажњу остварили само Down (придружио му се Рекс Браун) и Superjoint Ritual, док су се браћа Абот клела на верност својој Пантери, те новоствореном групом Damageplan наставила где су стали.

    Иако се увек причало да ће их невероватна хемија која је владала међу 'четворо браће' вратити заједно на позорницу и у студио, свака нада умрла је 12. децембра 2004. Наиме, тачно 24 године после убиства Џона Ленона, залуђени обожавалац Пантере попео се на позорницу за време прве песме на једном од концерата Damageplana и приредио крвопролиће у ком је бројним хицима усмртио Дајмбег Дарел Абота и неколицину присутних. Смрт гитаристичког гуруа још је једном, последњи пут, бацила светло на Пантеру.



    Састав:

    * Фил Анселмо - вокал
    * Дајмбег Дарел Абот - гитара и пратећи вокал
    * Вини Пол Абот - бубњеви
    * Рекс Браун - бас гитара

    Бивши чланови:

    * Тери Глејз - вокал и гитара
    * Дејвид Пикок - вокал
    * Дони Харт - вокал
    * Мат Ламур - вокал
    * Томи Брадфорд - бас гитара



    Дискографија:

    Албуми:

    Година изласка Назив Издавач
    1983. Metal Magic Metal Magic Records
    1984. Projects in the Jungle Metal Magic Records
    1985. I Am the Night Metal Magic Records
    1988. Power Metal Metal Magic Records
    1990. Cowboys from Hell Atlantic Records
    1992. Vulgar Display of Power Eastwest Records
    1994. Far Beyond Driven Eastwest Records
    1996. The Great Southern Trendkill Eastwest Records
    1997. Official Live: 101 Proof Eastwest Records
    2000. Reinventing the Steel Eastwest Records
    2003. The Best of Pantera: Far Beyond the Great Southern Cowboys' Vulgar Hits! Eastwest Records

    [IMG]http://api.ning.com/files/IdaqZ9eLdO04Ha87JBJ*swkZd1eM4lmMfkWBdgMEitk_/pantera_europe_f.jpg[/IMG]

    Синглови:

    Година Назив
    1990. Cemetery Gates
    1990. Cowboys From Hell
    1992. Hollow
    1992. Hostile Mixes
    1992. Mouth For War
    1993. Walk
    1994. 5 Minutes Alone
    1994. Planet Caravan
    1994. Planet Caravan : Part 2
    1994. Shedding Skin
    1994. I'm Broken/Slaughtered
    1994. I'm Broken/Slaughtered : Part 2
    2001. Revolution is My Name


    Компилације:

    Година изласка Назив Издавач
    1985. The Hot 'n Heavy Home Video Metal Magic Records
    1991. Cowboys from Hell: The Videos ATCO
    1993. Vulgar Video Elektra
    1997. 3: Watch it Go Elektra
    1999., 2006. 3 Vulgar Videos from Hell

    (ДВД ре-издање)
    Elektra/Rhino

  8. #53

    Odgovor: ROCK 'N' ROLL (Classic, Metal, Punk, Hard...)

    My Chemical Romance



    Држава порекла: Њу Џерси, Сједињене Америчке Државе
    Музички жанр: панк рок,
    Период каријере: 2001. - данас
    Издавачка кућа: Eyeball Records, Reprise Records
    Чланови: Џерард Веј, Мајки Веј, Реј Торо, Френк Ајиро, Боб Брајар

    My Chemical Romance је рок бенд из Њу Џерсија. Бенд је добио назив по књизи Ирвина Велша "Ecstasy: Three Tales of Chemical Romance".



    Рана каријера(2001. - 2003.)

    Бенд су основали фронтмен Џерард Веј и бивши бубњар Мет Пелисијер. Прва песма коју су написали "Skylines and Turnstiles" инспирисана је терористичким нападом на Светски трговински центар у Њујорку чији је Џерард био сведок. Убрзо им се придружио гитариста Реј Торо, затим Џерардов брат Мајки на бас гитари и Френк Ајиро на гитари.

    Три месеца након оснивања бенда објавили су свој први албум, "I Brought You My Bullets, You Brought Me Your Love"

    2003. године потписали су уговор са издавачком кућом "Reprise Records". Следе тура са бендом Авенгед Севенфолд и снимање албума Three Cheers for Sweet Revenge.



    Three Cheers for Sweet Revenge:

    Лета 2004. године остали чланови избацују бубњара Мета Пелисијера из бенда. Веровали су да, сада када су успешни, им је потребан бољу бубњар. Мет је поводом тога изјавио: "Забрљао сам пар пута уживо и Реј је рекао ми смо сада другачији бенд на другом нивоу, морамо да будемо успешни све време,више нам није нам угодно са тобом на бини, плашимо се да ћеш да забрљаш". На његово место је дошао Боб Брајар.

    Албум објављен 2004. "Three Cheers for Sweet Revenge" постао је платинаст. Са овог албума имамо синглове "I'm Not Okay (I Promise)", "Helena" и "The Ghost of You".

    Почетком 2005. бенд наступа на на фестивалу "Укус хаоса" и као предгупа на концертима Грин деја на њиховој промотивној тури поводом њиховог албума "American Idiot". Касније те године одржавају више концерта са групама Alkaline Trio и Full Effect широм САД.



    Марта 2006. године објављују сет од два ДВД-а и једног ЦД-а "Life on the Murder Scene". Сет садржи ДВД са биографијом бенда и други ДВД са спотовима, снимцима прављења спотова и снимцима наступа уживо. На ЦД-у се налази албум "Three Cheers for Sweet Revenge".



    Бенд је почео да снима трећи албум у априлу са Робом Каваљом, продуцентом многих албума Грин деј-а. У августу су завршили снимање спотова "Welcome to the Black Parade" и "Famous Last Words"

    Током снимања спота "Famous Last Words" Џерард Веј и Боб Брајар су повређени. Џерард је повредио зглоб, а Брајар је добио опекотину на нози која је изазвала инфекцију. Бенд је био принуђен да откаже неколико концерата.

    "The Black Parade" је њихов трећи студијски албум. Објављен је 23. октобра 2006. године. Као и претходна два албума и овај је концептни, где је у центру радње лик познат као "пацијент" који доживљава прерану смрт коју је проузроковао рак.

    Њихов последњи спот "Famous Last Words" привукао је традиционалнију рок публику и скренуо са емо стила.

    У интервјуу за NME магазин Џерард је изјавио да снимају нови албум и да ће он бити повратак бенда у панк рок.[1] Албум ће вероватно бити објављен крајем 2008. или почетком 2009. године.



    Доста се расправљало какву музику MCR свира, мишљења су подељена, од панка до ема. Чланови бенда не воле да се музика коју свирају означава као "емо" јер како Џерард каже; "Када смо били још непознати били би срећни да је наша музика сматрана емом, зато што би нам то помогло да добијемо шансу да свирамо на концертима. Али оним људима се није допала наша музика, А сада када смо популарни људи би желели да нашу музику називају емо, али ми више не желимо да имамо ништа са њима".

    На њих су највише утицале групе Queen, Thursday, Iron Maiden, The Misfits и Pink Floyd.

  9. #54

    Odgovor: ROCK 'N' ROLL (Classic, Metal, Punk, Hard...)

    Pink Floyd.....

    ... engleska rok grupa koja je skrenula pazznju na sebe psihodelichnom muzikom u kasnim shezdesetim godinama dvadesetog veka. evoliurali su u progresiv rok tokom sedamdesetih. njihov rad je obelezzila upotreba filozofskih tekstova, eksperimenti sa zvukom, inovativni omoti plocha i kompleksni zzivi nastupi. grupa koja je pobrala hvale kritike i istovremeno imala vrhunski komercijalni uspeh prodavshi preko 200 miliona albuma shirom sveta, ukljuchujuchi 74,5 miliona u americi.

    Pink Floyd je oformljen 1965, i pochetni sastav chinili su Rodger Waters, Nick Mason, Richard Wright i Syd Barret. grupa je bila popularna u londonskoj andergraund muzichkoj sceni i pod vodjstvom sida bareta izdala dva singla koji su se pojavili na top listama. "Arnold Layne" i "See Emily Play", i jedan komercijalno i kritichki uspeshan debi album "The Piper at The Gates of Dawn".



    1968, gitarista i pevach David Gilmour prikljuchio se grupi, a Barett je banovan "zbog losheg ponashanja" ... nakon shto je baret otishao basista rodzer voters je preuzeo pisanje tekstova i dominaciju grupom. to je rezultiralo dobrim kritikama i odlichnim komercijalnim uspehom konceptualnog albuma The Dark Side of The Moon i rok opere The Wall.

    Wright je napustio grupu 1979, a Waters 1985, te su Gilmour i Mason (kasnije im se pridruzzio i Wright) nastavili da stvaraju, snimaju i nastupaju pod imenom Pink Floyd. Waters je naravno malo dramio pa ih tuzzio pa ovo-ono, ali su se van suda nagodili i (kad je dobio malo parica) Waters ih je ostavio na miru. smarach.

    grupa je uzzivala svetski uspeh sa albumima A Momentary Lapse of Reason (1987) [ne, nije monetary laps of reason... taj album je izdala srpska narodna banka....], i The Division Bell (1994)....

    .... to be continued.....
    & underpaid......

  10. #55

    Odgovor: ROCK 'N' ROLL (Classic, Metal, Punk, Hard...)

    Billy Talent: „Kuća, pos’o & r’n’r“

    Poznati kanadski bend Billy Talent bio je jedan od izvođača na Main Stageu ovogodišnjeg izdanja Sziget festivala.



    U ekskluzivnom intervjuu za B92 pevač Ben Kowalewicz i bubnjar Aaron Solowoniuk otkrivaju detalje iz svoje karijere, ali i razbijaju predrasude i objašnjavaju kako, zapravo, "izgleda život rok-zvezda."

    B92: Vi ste poznati po tome što ste gotovo deset godina bili amaterski klinački bend koji je po svaku cenu želeo da uspe, uprkos raznim spoticanjima. Kada ste na kraju došli do mainstream popularnosti, da li ste bili zatečeni?
    Kowalewicz: „ Uh, teško pitanje, ne znam ni kako da lepo odgovorim na to. Najbolje od svega što nam se događa sada jeste činjenica da su nam pre deset godina svi govorili da nikada nećemo uspeti. Bukvalno svi. Samo su nas kritikovali i ponižavali, ali mi smo uvek znali da ćemo jednog dana postati veliki bend i uzvraćali smo im visoko uzdignutimsrednjim prstom. Znali smo da će se sve jednom promeniti“.

    To svi kažu, ali da li ste zaista znali?
    Kowalewicz: „Apsolutno, stoprocentno. Posle tolikog truda koji smo svih tih godina ulagali, nešto je moralo da se desi. Godine su prolazile, a mi smo često bili u neprijatnim situacijama gde su nam majke govorile: „Imate 27 godina, prestanite da svirate u tom glupom bendu i nađite pravi posao!“ Sada se situacija drastično promenila, moja mama svima govori: „Eno ga moj sin!“ (smeh)

    A koliko ste, zapravo, morali da radite da biste postigli nešto? Bend ste formirali kao tinejdžeri, da li ste od početka bili samo koncentrisani na rad, ili ste hteli da se zezate i muvate devojke gitarama?
    Solowoniuk: „Kada smo osnovali bend, u Kanadi nije postojala nikakva rok scena, čak ni andergraund. Morali smo da sami od svojih para iznajmljujemo prostore veličine omanje štale u kojima bismo svirali za 20 ljudi. Ali mi smo to stvarno želeli, da nastupamo, zato smo stalno to i radili i ništa drugo nije postojalo za nas. Na taj način smo nekako i započeli jednu malu scenu, a kada smo se posle više godina preselili u Toronto, stvari su počele da se menjaju“.

    Znači, zbog publike ste verovali da ćete jednog dana postići uspeh? Ljudi su vas stvarno voleli...
    Kowalewicz „Nije to samo zbog ljudi, da smo mislili da ne možemo da funkcionišemo kao tim na duge staze, benda ne bi ni bilo. Ali mi smo oduvek bili dobri prijatelji i tu smo negde išli i linijom manjeg otpora, jer smo hteli da zauvek ostanemo zajedno i radimo ono što volimo. Verujem da to svaka osoba želi u karijeri, da se bavi poslom koji joj znači i da to radi sa ljudima koje voli. Za nas je ovo bila veoma moćna, gotovo duhovna stvar. A i imali smo sreće, šta drugo mogu da kažem“.

    Zbog čega se svi vaši albumi zovu „Billy Talent“ (uz redni broj, I, II, III...)? Jeste li previše lenji da biste smišljali nazive, ili smatrate da takvi detalji nisu važni
    Kowalewicz : „Ne, nema tu nikakve zavere. Uglavnom se fokusiramo na pesme, nema potrebe da albumi imaju specijalne nazive“.

    Pravite li već planove za sledeći album, ili vam predstoji duži odmor?
    Kowalewicz : „Ovo nam je završnica turneje i nakon poslednjih koncerata ćemo uzeti višemesečni odmor. Turneje su izuzetno naporne“.

    Da se nadovežemo na temu, kako, u stvari, izgledaju turneje velikih bendova? Većina ljudi smatra da je to lagodan i lenj život prepun razvrata i bahanalisanja, otpevate malo nešto pred devojkama i onda na orgije...
    Kowalewicz(smeh): „Apsolutno ne. Nikako, nikako, nikako. Evo, da vam objasnim na praktičnom primeru kako to sve izgleda: U poslednjih deset dana, mi smo putovali iz Toronta, preko Londona, Kejptauna, Johanesburga, Durbana, onda iz Durbana nazad u Johanesburg, pa iz Johanesburga u Minhen, potom u Cirih, i onda nanovo na Hitrou i u London. I sad ovde“.

    Koliko je to uopšte sati putovanja? Da li se to može fizički postići?
    Solowoniuk: „E, pa tako je. To je taj famozni život rok zvezde. I još sve vreme radimo, a pored samih šokova za telo kao što su neprestana putovanja, nas sve vreme prate kamere, ekipe koje nas snimaju za neki TV šou... Da ne spominjem lične i porodične probleme, koje morate da rešavate iako ste 10,000 km daleko, razne bizarne situacije sa ekipom koja putuje sa vama, a u pitanju su desetine ljudi, razlike u mišljenjima, sumnje, svađe... I još pritom sm bend odlučuje o svemu što se radi na bini i van nje. Logično, možete vi da pijete po ceo dan, ali tada sigurno nećete zadugo biti u bendu. Biti poznati muzičar je fenomenalno, ali je stravično naporno i nije za svakoga. Zato i nije svako poznat, ne zato što su neki ljudi „specijalni“, a drugi ne, već zato što neki rade po 15 sati dnevno, a drugi očekuju da im sve padne sa neba. Talenat nikada nikoga nije nigde doveo bez rada, a sa radom dolaze i velike obaveze“.

    Kada su u pitanju vaši lični životi, koliko je teško voditi normalan život ako ste u bendu? Najveći deo godine provodite veoma daleko od kuće, niste u toku sa dešavanjima... Koliko to zahteva tolerancije od strane vama dragih ljudi? Kako se vaši prijatelji onda postavljaju prema vama?
    Kowalewicz : „ Zapravo, nije to baš toliko teško, ili barem u mom slučaju nije. Da, ne obavljam kućne poslove, prvo, zato što nemam vremena, a drugo, zato što mi se može (smeh), ali sve ostale komponente zdravog odnosa i međuljudske povezanosti su tu... U svakom slučaju zavisi šta definišete kao „normalno“. Kada je porodica u pitanju, nemam nikakvih problema, trudim se da moje najmilije viđam što više mogu i da im se posvetim kad god mogu. Iako to nije baš stalno, trudim se i svi smo se navikli na taj sistem i tako i postavili parametre odnosa“.

    Dobro, ako toliko radite i putujete, a onda sve ostalo vreme provodite sa porodicom, koliko vremena imate za sebe?
    Kowalewicz: „Nimalo. Bez preterivanja, ne sećam se kada sam poslednji put nešto uradio samo zbog sebe. Ali naši prijatelji kod kuće su fantastični ljudi koij nas upotpunjuju i onda i nemate osećaj da se ne bavite sobom. Oni se bave nama. I bend. Naš život, zapravo, jeste bend. Zbog toga većina rok muzičara toliko ulaže u svoje pesme, nastupe, spotove, izdanja. Njima je bend uglavnom jedini način da budu svoji i da se bave sobom“.
    -



    -

    A živi nastupi? Znamo da su veoma bitni, ali kakve to pripreme zahteva...
    Solowoniuk : „Živi nastupi su za nas najbitniji, a to je slučaj i sa većinom bendova. Ako ste u stanju da kreirate muziku, morate da budete sposobni i da je pretvorite u sirovu emociju i da je uklopite sa publikom. Ako ne umete da nađete vezu sa publikom, sigurno nećete zadugo biti u bendu. Zato mi koncerte shvatamo veoma ozbiljno, a glavni cilj nam je da oni budu zabavni. Bukvalno zabavni. Ideja je da zvučimo najbolje što možemo, ali i da izgledamo najbolje što možemo i u to ulažemo najveći deo svog truda i rada“.
    Kowalewicz: „Suština je u tome da ljudi danas rade napornije nego pre i dolar je vredniji nego ikad. Ukoliko svi ti ljudi daju svoj dolar da bi došli baš vas da vide, onda imate i profesionalnu i moralnu obavezu da uvek date sve od sebe da ih zabavite najviše što možete. Mi nastupamo svim srcem, ma koliko to smešno zvučalo, to je i jednostavna poslovna logika“.

    Kada je posao u pitanju, kako vam se čini današnja muzička scena? Izgleda da na njoj uglavnom dominiraju izvođači kojima je samo posao i na umu, gde je tu mesto rokenrolu i sirovim emocijama?
    Kowalewicz: „To je izuzetno kompleksno pitanje na koje je nemoguće dati jednostavan odgovor. Ali sve negde nađe svoje mesto, ma šta ljudi mislili. Pogledajte samo primer 90-ih. Sve oči su bile uprte u Janet Jackson i Boys2Men, a onda se bukvalno niotkuda pojavio mali nekomercijalni bend Nirvana. I tako dalje. Onda su došli Pearl Jam, Soundgarden, Rage Against the Machine, TOOL, Red Hot Chili Peppers i mnogi, mnogi drugi. I danas ima mnogo izuzetnih bendova koji znaju šta rade i ne rade to samo zbog para“.

    Gde vi nalazite inspiraciju?
    Kowalewicz: „Svugde. Ja volim klasičnu muziku, ali volim i Deftones i Brand New i gomilu bendova. Ipak, inspiraciju za većinu stvari nalazim u porodici i prijateljima, vinu, siru (smeh).

    Kakav je odnos rok zvezda sa medijima? To je, suštinski, i najveći problem muzike današnjice, što se svaki detalj posmatra kroz oči tabloida...
    Kowalewicz: „Zapravo, naš odnos je solidan, ali mahom zato što mi shvatamo da je to i naš i njihov posao. Sumanuto je da ne budete kooperativni iako znate da će vaši fanovi čitati to što novinari objave. Ko god kaže da mu nije stalo do slike koju mediji prave o njemu, laže. Ipak, mi uglavnom dajemo loše intervjue, retko nam se dešava da se zabavimo kad sedimo sa nekim novinarom. Zato moram da ti kažem da sam oduševljen tvojim pristupom. Idiotski je samo postavljati pitanja koja se već nalaze na internetu, kada odgovore možete naći na Wikipedia-i. I nama je stalo da nas neko pita nešto zanimljivo, ali se to retko dešava i zbog nezainteresovanosti novinara koji najčešće otaljavaju posao i mi i fanovi gubimo entuzijazam. Ali ovaj intervju mi je bio genijalan, iskreno“.

  11. #56

    Odgovor: ROCK 'N' ROLL (Classic, Metal, Punk, Hard...)

    Metal bend Sabaton u Beogradu

    Švedski metal sastav Sabaton nastupiće 19. novembra u Studentskom kulturnom centru Beograda, uz specijalne goste, zemljake Alestrom i Steelwing, saopštili su organizatori "Exit� i HNS.



    "Posle nastupa na �Explosive� bini festivala EXIT 2009. godine pred rekordnih 3.500 posetilaca, Sabaton ovog puta u Srbiju stižu u okviru promotivne turneje najnovijeg, šestog izdanja pod nazivom 'Coat Of Arms'", saopštili su organizatori.

    Kako se navodi, evropski deo turneje "World War Tour 2010" u okviru koje Sabaton dolazi u Beograd, za sada obuhvata 62 koncerta, a u pripremi novih 140 nastupa širom sveta.


    izvor: B92

  12. #57

    Odgovor: ROCK 'N' ROLL (Classic, Metal, Punk, Hard...)

    Ritam vremena - Skaut Niblet u "Gradu"

    U sredu 4.5.2011. godine u KC Grad sve je bilo kako treba. U derutnom prostoru, na obali velike prljave reke, nastupila je Skaut Niblet.



    Njena verzija bluza - razvaljena, izmenjena, otrovna i gorka - savršeno se slagala sa prostorom. Utisak je donekle pokvarila publika. Bilo je malo ljudi, većinu nije zanimala muzika, pričali su i smejali se. Prenaduvani ego im nije dozvoljavo da shvate da se na sceni nalazi jedna nesvakidašnja rok ličnost - Skaut se ispoljava kao radikalna verzija P. Dž. Harvi ili Ket Pauer, lišena pompe i glamura. Čuo sam od jednog promotera da je "neukus publike" jedna od najvažniji stavki u organizovanju koncerata. Izgleda da je stvarno tako.

    Skaut Niblet se druži sa najboljima. Ortaci su joj Hau Gelb, Vil Oldem i Stiv Albini. Njeno ime sam prvi put zapazio na albumu "All Over The Map" sastava Giant Sand. Kasnije je nastupila i na Gelbovom projektu "Arizona Amp And Alternator". Pažnju je privlačilo i njeno umetničko ime preuzeto od junakinje romana "Ubiti pticu rugalice" spisateljice Harper Li. Albumi "Kidnapped By Neptun", "I Am", "I Conjure Series" i drugi - "skinuti"sa interneta - objasnili su otkud toliko zanimanje za njenu muziku. Najnoviji "The Calcination Of Scout Niblett", iz prošle godine, pokazao je da za ovu devojku nema tajni u rokerskom zanatu...

    Pola sata pre ponoći Skaut Niblet se pojavila na sceni KC Grad. Njena uniforma - jednostavni, nereprezntativni duks i deformisane farmerke - nije predstavljala iznenađenje. Izgled anti-zvezde bio je u skladu sa očekivanjima. Društvo joj je pravio bubnjar koji je izgledao kao sin Bilija Čajldiša - brkovi i taj anglosaksonski izgled.



    Okosnicu repertoara su činile pesme sa najnovijeg albuma. Muzike je bila rudimentarn i opasna. Tihe pasaže su smenjivali mlazevi buke, distorzije i poludelih udaraljki. Cela stvar je pulsirala u zlokobnom ritmu vremena u kojem živimo. Centralno mesto nastupa bile su numere "Cherry Cheek Bomb" i "Ripe With Life". Buka je bljeskala kao onaj nož u Kamijevom romanu, a mirni delovi imali zadah mrtvaja u kojima se odvija svakodnevni život. U jednom trenutku Skaut je sela za bubnjeve i izvela dijaboličnu verziju pesme "Your Beat Kicks Back Like Death". Razularene udaraljke i ljudski glas, naizmenično histeričan i pospan, pokazali su kakva je atmosfera na putu ka ništavilu. Ubacivanje delova pesme "We're The World" u ovaj sonični vrtlog predstavljao je lekoviti primer opravdanog sarkazma.



    Kao i na svakom dobrom koncertu bilo je i zanimljivih obrada. Ako smo pesmu "Duke Of Anxiety" preuzetu iz repertoara benda Swearing At Motorist mogli i da očekujemo, numeru Pola Makartnija "Maybe I'm Amazed" svakako nismo. U radikalnom rokerskom okruženju ova savršena rok balada je imala posebno mesto. Zračila je kao "sonični plutonijum". Celom događaju je dala novu dimenziju.

    Pola sata posle ponoći Skaut Niblet je završila svoj nastup. Dok sam išao ka Brankovom mostu, koji se nazirao iz ponoćne tame kao deo kulise nekog noar filma, video sam Skaut kako umorna i sama čeka da joj neko otključa vrata kombija. Svanuo je novi dan. Valja se na put.

    Izvor: B92

  13. #58

    Odgovor: ROCK 'N' ROLL (Classic, Metal, Punk, Hard...)

    Kako su ploče ukrale Božić

    “Da, da, znam. Lakše je skinuti muziku sa interneta, i verovatno jeftinije. Ali šta se čuje u vašoj virtuelnoj radnji kada uđete u nju. Ništa, eto šta! Koga ćete sresti tamo? Nikoga.” – Nick Hornby



    Tridesetogodišnji Enrico Caruso verovatno nije slutio koliko će značajan biti taj ledeni prvi februar 1904. godine, dok je koračao njujorškim ulicama ka studiju. Ceo dan proveo je snimajući odlomak Leonkavalove opere “Pajaci” i za to mu je od strane “Victoria Recordsa” isplaćeno četiri hiljade dolara. U to vreme niko nije ni pretpostavljao da će upravo ta Carusova ploča, “Vesti la Giubba”, postati prva gramofonska ploča koja je prodata u više od milion primeraka!

    Pola veka kasnije, 1952. godine, zarada od prodaje “Vesti la Giubba” premašila je tri miliona dolara. Opčinjeni zvucima iz gramofona, ljudi tada nisu mogli znati da će za sledećih pola veka gramafonske ploče i zvanično ući u istoriju, polako se gušeći pod talozima prašine. Tako su ploče postale još jedan kolekcionarski hir, i sve je manji bivao broj onih koji su zaista uživali u čarima vinila.

    A onda je 2007. godine nekoliko entuzijasta odlučilo da ploče, i prodavnice u kojima se one prodaju, vrati na muzički tron. Bar na jedan dan.

    Prema ideji Chrisa Browna, zaposlenog u jednoj od muzičkih radnji, te godine odlučeno je da baš treća aprilska subota bude svečani “Dan prodavnice ploča”. Ovaj praznik zvanično su osnovali Eric Levin, Michael Kurtz, Carrie Colliton, Amy Dorfman, Don Van Cleave i Brian Poehner, kao proslavu jedinstvene kulture koja obuhvata više od sedamsto radnji samo u SAD, u kojima se još uvek prodaju gramafonske ploče. Slavlju su se ubrzo pridružile njihove kolege sa svih meridijana.



    Da nije bilo potrebno mnogo vremena da ovaj praznik zaživi, govori i i podatak koji je prošle godine uoči proslave “Dana prodavnice ploča” objavio Eric Levin, jedan od pomenutih osnivača. On je u intervjuu za časopis “LA Times” kazao da “Dan prodavnice ploča” više podstiče prodaju muzičkih materijala u nezavisnim radnjama nego Božić, što za američko tržište sa dugom tradicijom praznične kupovine nije zanemarljiv podatak.



    Za prošlogodišnju proslavu, samo u SAD pripremilo se oko hiljadu prodavnica ploča, promovišući nova izdanja retkih muzičkih dragulja. Tako su se na policama našli raritetni snimci pesama koje potpisuju John Lennon, Elvis Costello, Them Crooked Vultures, MGMT, Pavement, Charlotte Gainsbourg i drugi.

    Ove godine „Dan prodavnice ploča“ obeležava se 16. aprila, a zvanični ambasador praznika je Ozzy Osbourne.



    edna od največih poslastica koje će se dokopati samo šest hiljada srećnika širom planete jeste Nirvanin EP “Hormoaning”, retko izdanje objavljeno 1992. godine u Japanu i Australiji. Materijal će biti predstavljen na izložbi “Nirvana: Taking Punk To The Masses”, koja se održava od 16. do 22. aprila u SIjetlu.


    Svoje fanove obradovaće i sastav Radiohead koji je za ovaj praznik pripremio ploču na kojoj će se naći dve pesme, “Supercollider” i “The Butcher”. Gorillaz će objaviti u ograničenom tiražu specijalnu ediciju njihovog četvrtog studijskog albuma „The Fall“.

    Nedavno rasformljeni sastav The White Stripes ponovo će objaviti u ograničenom broju primeraka svoj prvi objavljeni materijal ikada. “Let's Shake Hands/Look Me Over Closely” ugledao je svetlost dana 1998. godine, a sada će se ponovo naći u određenom broju prodavnica ploča.

    Na sto osamdeset grama teškom belom vinilu Pink Floyd će objaviti ploču “London 66/67”, na kojoj će se između ostalog naći i verzija pesme “Interstellar Overdrive”, duga celih sedamnaest minuta.

    The Flaming Lips će sav svoj materijal objavljen između 1992. i 2002. godine objaviti ponovo na vinilu, a Panda Bear će uz ploču „Tomboy“ pokloniti i majicu dizajniranu specijalno za ovaj praznik.

    „Dan prodavnice ploča“ proslaviće se i u Beogradu, u radnji „Pinball Wizard Records“, drugu godinu za redom, uz nastupe benda Nežni Dalibor i specijalno „Pesničenje“.

    Za kraj sledi nekoliko mudrih izreka za srećan „Dan prodavnice ploča“.

    „Nezavisne prodavnice ploča su kao kazino u koji uložiš svoj novac i uvek dobiješ. Ubeđena sam da nikada neće izgubiti svoju vrednost. Neka večno vladaju!“ – kt Tunstall



    „Moja lokalna prodavnica ploča je biblioteka u koju možeš da odeš da slušaš muziku, da učiš o njoj, razmenjuješ ideje, i da te inspiriše. Mislim da će ove radnje nadživeti muzičku industriju kakvu sada znamo, jer čak i u našoj eri blogova i 'file sharinga', ništa ne može da zameni onaj izraz na nečijem licu kada pušta ono što zaista ceni a misli da bi i ti trebalo to da preslušaš. To je jedinstveno.“ – Damon Albarn

    „Zaista volim sve što nije bezlično i gde ljudi poznaju jedni druge i rade zajedno da stvore neku zajednicu. Ljudi koji rade u tim radnjama znaju svoj posao, to nisu neki ljudi koji će danas prodavati muziku, sutra televizore, a preksutra ko zna šta.“ – Regina Spektor

    „Mrzim da gledam kako prodavnice ploča nestaju, i kada je reč o tome, ja sam staromodan i mislim da bi trebalo da platiš za muziku. Ali, ono što rade moja deca, to je da preuzmu sa interneta mnogo stvari, i ako im se nešto svidi, kupe taj album. To može biti budućnost.“ – Bruce Springsteen

    „Važno je da održimo prodavnice ploča živima, jer njihovo jedinstveno okruženje upoznaje zaljubljenike u muziku sa stvarima na veoma ličan način. “ – Norah Jones

    Izvor: B92
    Poruku je izmenio Charlie Harper, 06.05.2011 u 23:36

  14. #59

    Odgovor: ROCK 'N' ROLL (Classic, Metal, Punk, Hard...)

    Ukulele ludilo

    Ma koliko neverovatno zvučalo, informacija da frontmen Pearl Jam-a Edi Veder izdaje album odsviran isključivo na četvorožičanom havajskom tradicionalnom instrumentu (ukulele) više nikog ne iznenađuje.



    Nakon skoro 50 godina ukulele se ponovo pojavljuje na top listama pop i indi-rok muzike, ali i u preko stotinu reklama i youtube klipova. O popularnosti ovog instrumenta govori i nezapamćen rast njegove prodaje, kao i organizivanje ukulele festivala u Njujorku. Nameće se pitanje kako je u eri elektronske muzike ovaj akustični instrument prijatnog svetlog tona prošao put od jevtinog egzotičnog simbola Havaja do gotovo nezaobilaznog pratioca svih proizvoda popularne kulture i korporativnog marketinga.

    Sve je počelo kada se 1999. Izrael Kamakavivooleova verzija pesme Iznad duge (Over the rainbow) pojavila u reklami za igračke. Nakon neverovatnog uspeha kasnije je korišćena u čitavom nizu marketinških spotova za hranu, softver, bankarske usluge, igre na sreću i dr. Stručnjaci za marketing smatraju da njegova eksploatacija u cilju prodaje proizvoda nije iznenađenje kada shvatimo da ukulele svojom veličinom i svetlim, toplim tonom potrošačima simbolizuje dečiju nevinosti i iskrenost, ali i nostalgiju za periodom pre pojave rokenrola.

    Iako je godinama u muzičkom svetu ismevan kao inferioran u odnosu na gitaru i bendžo, u poslednjoj deceniji ispostavilo se da ukulele ima niz prednosti.
    Manje žica, više melodije, lakonski objašnjava Edi Veder, ali daleko od toga je pevač Pearl jam-a jedini muzičar koi je očaran mogućnostima ukulelea. Čitava armija indi-rok bendova podlegla je novom muzičkom trendu. Tu su između ostalih Mirah, Beirut (nastupaju na EXIT-u), Dent May, Noah and the Whale i Buke and Gass. Amanda Palmer iz Dresden Dolls, nakon što je prvo uživo izvela Radioheadov hit Creep na ukuleleu, odlučila je da snimi ceo album (Amanda Palmer Performs the Popular Hits of Radiohead on Her Magical Ukulele). Kao osnovne prednosti Palmerova naglašava da se izuzetno lako uči i da je gotovo nemoguće svirati ga pogrešno jer, kako navodi, i kada se odsvira pogrešan ton, on i dalje zvuči dobro.



    U eri demokratizacije muzike ukulele za 20 dolara svakome pruža mogućnost da postane muzičar. Prodaja ukulelea krajem prošle godine dostigla je vrhunac, a pravu pomamu izazvale su tablature za sviranje pesama Metallice. Možda ćemo neke od njihovih hitova imati prilike da čujemo na ovogodišnjem Njujorkškom ukulele festivalu koji će se od petog do sedmog maja održati u Velikoj jabuci.



    Važno je napomenuti da ukulele ludilo nije produkt 21. veka. Pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka ukulele je korišćen najpre za reklamiranje Havaja kao turističkog raja na zemlji, da bi brzo osvojio kopletnu filmsku i muzičku industriju. Scena Merilin Monro kako svira ukulele jedna je od antologijskih iz kultnog filma Neki to vole vruće. Krajem šestdesetih godina popularnost mu drastično opada i pn počinje da simbolizuje generaciju pre pojave rokenrola, da bi početkom sedamdesetih potpuno pao u zaborav. Da li ga ista sudbina čeka i u dvehiljaditim videćemo uskoro.

    Izvor: B92

  15. #60

    Odgovor: ROCK 'N' ROLL (Classic, Metal, Punk, Hard...)

    Chinawoman: Dugo putovanje iz spavaće sobe

    Chinawoman je svakako ime trenutka. Prošle godine objavila je album "Show me the Face" koji se pokazao kao dostojan nastavak ubedljivog prvenca "Party Girl".



    Dok je Party Girl svetu otkrio Chinawoman kao izuzetno talentovanog autora, Show me the Face je još produbio njen izraz. Sopstveni susret sa njenom muzikom doživljavam kao veliku sreću i prirodan soundtrack za najusamljenije dane. Njeni stihovi na jednostavan, veoma razumljiv način govore o ljubavi, hedonizmu, ali i usamljenosti. Ipak, kroz često setne melodije probija se najčešće iskreno slavljenje života i ljubavi. Ove pesme su snimljene i odsvirane na lo-fi način pomešan sa prizvukom ruske zabavne muzike.

    Michelle je dete ruskih emigranata i često je u detinjstvu imala priliku da se nađe na zabavama ruske populacije u Kanadi, odakle u njenoj muzici jak osećaj ruskih korena, i ako sama nije ni bila u Rusiji do pre koju godinu. Njen specifičan način pevanja dolazi, po njenom priznanju od toga što je, kao dete često pokušavala da podražava duboke glasove ruskih estradnih pevača, Aleksandra Serova, na primer, što je njen vokal oblikovalo na veoma originalan način.



    Znajući sve ovo još više volite njene setne, samoironične, intimne pesme. Krv nije voda i Chinawoman je, čini se, mnogo popularnija u istočnoj Evropi, nego u Kanadi i pogotovo SAD/Velikoj Britaniji. Na Pitchforku nećete naći ni jednu recenziju njenih albuma, niti intervju, ali zato je Chinawoman već svirala ili ima zakazane koncerte po Rusiji, Hrvatskoj, Rumuniji, Bugarskoj...

    Zato su i dva beogradska koncerta Chinawoman rasprodata. Petak uveče, u KC Gradu fina gužva i uopšte ne sećam se da mi je iko ko zna za Chinawoman rekao da mu je to dosadno i da nema nameru da dođe da je čuje. U publici primećujem dosta LBGT populacije, što, kao i uvek, obećava dobru zabavu. Band koji se pojavio na sceni je trio koji je Michelle skupila u Berlinu, gde se pre koju godinu, u cilju daljeg razvoja karijere preselila, uz domaće pojačanje - Zoja i Ivana kao prateći vokali. Dok se nameštaju na sceni, Michelle ležerno poteže votku iz flaše, i sve odiše opuštenošću.



    Ovo je, čini mi se, važno za Chinawoman i prvi stihovi njenog, uslovno rečeno hita Party Girl It doesn't matter what your do, if you don't have fun deluju skoro kao manifest. Kreću sa naslovnom pesmom drugog albuma Show Me The Face. Posle nje prelepa i tužna Lovers are Strangers. Međutim, nekako, da li zbog nešto tišeg ozvučenja ili ko zna zbog čega, prvih nekoliko pesama kao da prolaze mimo publike. Čak i inače božanstvena Keep In Mind ne uspeva da animira publiku. Shvatajući da ću sa mesta gde stojim malo toga čuti dolazim u prve redove, ali tamo je situacija prilično slična. Uz to još Michelle i band prave pauze od par minuta u kojima Michelle komunicira sa publikom iz prvih redova, što sve ne možete ni da vidite ni čujete ako se odmaknete par metara od scene.



    Ovo se nastavlja i kroz nekoliko sledećih pesama. Tako propada u ponor i moja omiljena God Bless My Socially Retarded Friends. Pozorišnim rečnikom rečeno Michelle i band ne uspevaju da prebace rampu i to je, na žalost očigledno. Pozivanje publike na pažnju je, ipak, krajnje diskutabilna stvar, naročito za nekog ko ima oslobođen, hedonistički opušten odnos prema onome što radi. Osim toga, nismo na Kolarcu.

    Ipak, na samom kraju, pokazuje se da publika zna bar dve pesme Russian Ballerina i Party Girl koje nekako podižu raspoloženje. Posle sat i nešto koncert se završava, ipak bez bisa. Očigledno, imali smo prilike da slušamo Chinawoman u jednom veoma delikatnom trenutku njene karijere, kada od tzv. bedroom artista treba da se transformiše u band čiji će koncerti oduševljavati kao i studijski snimljene stvari, što je neophodno u vremenu kada samo od koncerata i može da se živi. Uz blago razočaranje, rešavam, čim izađem na ulicu slušalice u uši i Keep in Mind na repeat do kuće, sve dok ne povratim ushićenje koje sam imao pre koncerta. Što i nije teško.

    Izvor: B92

Strana 4 od 7 PrvaPrva ... 23456 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Ima li nade za domaci Rock and roll?
    Autor maja_momcilovic u forumu Muzika
    Odgovora: 18
    Poslednja poruka: 30.06.2012, 22:57
  2. Najlepše metal balade
    Autor SQUAW u forumu Muzika
    Odgovora: 50
    Poslednja poruka: 12.08.2011, 17:32
  3. Metal SLug
    Autor Invisibleman u forumu Igre
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 22.07.2010, 10:06
  4. Kakav je Punto Classic za 5.990 EUR?
    Autor Charlie Harper u forumu Auto-moto
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 17.10.2009, 19:28
  5. Punk & Rock festival u NS time
    Autor silvia u forumu Spomenar
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 14.12.2007, 10:04

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •