Jazz - Bleferski Vodič
Strana 1 od 7 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 100
  1. #1

  2. #2

    Odgovor: Jazz

    Svakako da ima. Neki ga čak ovde i sviraju Al' javiće se sami

    Ja ne mogu da kažem da sam neki ljubitelj džeza. Npr izbegavaću klubove, kafiće i mesta na kojima se on svira... svaka čast, al' mene smara to razilaženje u harmoniji, ili mi se samo ne dopadaju improvizacije konkretno u tom muzičkom pravcu. Ja mnogo mnogo više volim blues... mada su ova dva pravca povezana...

    Ali, itekako volim da čujem klasiku. Ponešto od Miles Davisa, Louis Armstronga, John Coltrane-a, fenomenalnu Ellu Fitzgerald 3 oktave je 3 oktave vot en interpretejšn! po meni najbolji jazz vokal svih vremena pomenuću ovde i Ninu Simone jer nju obožavam, mada je ona i soul i gospel... ustvari ja bre više od jazza volim jazz pevačice i naša Tanja Jovićević to odlično radi... i pijaniste of skroz! Art Tejtum i Oskar Piterson - volem.

    I ima verovatno još ponešto da mi se od te klasike dopada i da na kompu imam, al' ne mogu sad da se setim svega.

    Što se tiče ovih podvrsta i to je druga priča. Dopada mi se ponešto od acid jazza (Jamiroquai, Brand New Heavies...), nu jazza ( elektronika ) smooth jazza, pa čak i ponešto od jazz rap-a (De La Soul i sl.)




    Summertime,
    And the livin' is easy
    Fish are jumpin'
    And the cotton is high

    Your daddy's rich
    And your mamma's good lookin'
    So hush little baby
    Don't you cry

    One of these mornings
    You're going to rise up singing
    Then you'll spread your wings
    And you'll take to the sky

    But till that morning
    There's a'nothing can harm you
    With daddy and mamma standing by

    Summertime,
    And the livin' is easy
    Fish are jumpin'
    And the cotton is high

    Your daddy's rich
    And your mamma's good lookin'
    So hush little baby
    Don't you cry

    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #3

    Odgovor: Jazz

    Citat birdland kaže:
    Ima li ovde poklonika JAZZ-a?
    Naravno da ima. Drago mi je da je neko pokrenuo ovu temu.
    Voleo bi da cujem komentara sa sa Beogradskog Jazz Festa od ljudi koji su bili na nekoj od svirki.
    pozz....

  4. #4

    Odgovor: Jazz

    ŠTA JE JAZZ?



    Muzički stil nastao početkom XX veka u SAD; o poreklu reči postoji više tumačenja, ali se ni jedno ne može smatrati utentičnim. Osnovne muzičke karakteristike su: sinkopa, vibrato i stalna ritmička pulsacija u taktu 4/4 koja nema odgovarajuću paralelu u klasičnoj muzici. Najuobičajenija forma je tema sa varijacijama koje se improvizuju na stalni harmonski skelet originalne teme, usled čega stvaraoci u džezu predstavljaju izvodjače, a ne kompozitore kao u klasičnoj muzici. Centralni instrument džez ansambla je bubanj sa pomoćnim udaraljkama; sa klavirom, gitarom i kontrabasom, on čini ritam sekciju; naročito se primenjuju duvački instrumenti (saksofon, klarinet, truba i trombon, a u novije vreme i flauta, oboa, rog) i vibrafon. Veličina ansambla varira od trija do punog sinfonijskog džez orkestra u kome svaki instrument može imati ulogu soliste; dok u malim ansamblima improvizuju svi instrumenti na zadatu temu, džez orkestar se služi pisanim aranžmanima, a improvizuju samo pojedini solisti. Mada džez muzika ne isključuje mogućnost plesanja, ona se više približava tipu klasične koncertne muzike nego plesnoj muzici, i oštro se razlikuje od šlagera.

    Velikoj popularnosti i univerzalnosti džez muzike doprineli su ne samo heterogeni elementi njegovog umetničkog izraza nego i sami njeni propagatori, izvodjači koji su mahom veliki virtuozi na svojim instrumentima. Idiome džeza sa uspehom je u svojim kompozicijama primenio Džordž Geršvin, a delimično je džez uticao na mnoge savremene kompozitore klasičnog smera, npr. Stravinskog, Hindemita, Vajla, Kšeneka, Miloa i dr.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  5. #5

    Jazz

    Lično slušam jazz..jedno vreme sam ga i svirala...
    evo nekih od mojih miljenika..i miljenica...

    Ella Fitzgerald

    Rođena 25.4.1917 u Newport News, Amerika
    Preminula 15.06.1996


    Ella Fitzgerald, ili "The First Lady of Song", kako su je iz poštovanja običavali zvati neke njezine kolege i obožavatelji, jedna je od najvećih (ako ne i najveća) jazz pjevačica 20. stoljeća. Iako bi neki glazbeni kritičari svoj glas dali Sarah Vaughan, ili Billie Holiday, u većini glazbenih enciklopedija, knjiga i tekstova sličnog sadržaja, uz pridjev najveće jazz pjevačice najčešće ćete vidjeti upravo ime Elle Fitzgerald. Obdarena fantastičnim glasom i sposobnošću da svoje pjesma otpjeva s takvom izražajnošću da su gotovo svi mogli razumjeti njihove riječi, Ella je ostala zapamćena kao pjevačica koja je mogla nadpjevati svakoga. Jedina mana njenog savršenog pjevanja bila je ta što je uvijek zvučala sretno, tako da se ponekad činilo da ne uspijeva prodrijeti ispod površine stihova koje je interpretirala. Međutim, ako ocjenjujemo njenu cjelokupnu karijeru, jednostavno moramo priznati da je u svojoj klasi bila izvan konkurencije.

    Ella Jane Fitzgerald rođena je 25. travnja 1917. godine u gradiću Newport News (Virginia,) SAD). Nakon smrti oca mala Ella se zajedno sa majkom seli u New York, gdje je djetinjstvo provela u siromaštvu i bijedi. Sa pjevanjem je počela još u osnovnoj školi gdje se odmah primijetio njen talent, međutim ona sam je u to vrijeme željela postati plesačica. Sa šesnaest godina prijavljuje se na natjecanje talentiranih amatera koje se održavalo u Harlem Apollo Theater, gdje je trebala izvesti plesnu točku. Nakon što se na pozornici ukočila od treme jedan od organizatora natjecanja rekao joj je da proba s nečim drugim kad se već nalazi na pozornici. Ella je tada otpjevala pjesmu "Judy" u stilu svog tadašnjeg idola, Conne Boswell i osvojila prvu nagradu. U publici je te večeri sjedilo nekoliko utjecajnih ljudi iz glazbenog svijeta od kojih je poslije nekolicina tvrdila da su je upravo oni otkrili, međutim čovjek koji je pokrenuo njenu profesionalnu karijeru bio je Charles Linton koji ju je preporučio Chicku Webbu - vođi orkestra koji je nastupao u dvorani čuvenog hotela Savoy. Nakon što je uspješno odradila prvu probnu večer, kao glavna pjevačica orkestra, postala je jedna od glavnih atrakcija Webbovog orkestra.

    Od 1935. godine Ella počinje snimati sa Webbovim orkestrom, a do 1937. na više od polovine njihovih pjesama pojavljuje se njezin glas. U to vrijeme, osim sa Webom, snimala je još sa Teddyjem Wilsonom, grupom The Ink Spots te čak i sa Bennyjem Goodmanom. Njeni najveći hitovi iz perioda sa Webbovim orkestrom uključuju pjesme "Sing Me A Swing Song", "Oh, Yes, Take Another Guess", "The Dipsy Doodle", "If Dreams Come True", "A-Tisket, A-Tasket" (pjesma na kojoj je djelomično zaslužna i za pisanje stihova), "F.D.R. Jones" i "Undecided". Na početku karijere Ella se smatrala pop/swing pjevačicom kojoj su najbolje išle balade, dok su pjesme bržeg ritma smatrane njenim slabijim izvedbama. Iako je već tada imala predivan glas, još uvijek u svom pjevanju nije koristila improviziranje i scat.

    Nakon Webbove smrti 1939. godine Ella postaje vođom njegovog orkestra, koji napušta 1942. kada započinje svoju solo karijeru. Krajem `40.-ih Ella je zasigurno bila najpoznatija jazz pjevačica sa publikom koja nije slušala jazz. Od 1946. godine počinje redovito surađivati sa Normanom Granzom koji joj je pomogao da se etablira kao jedna od američkih vodećih jazz pjevačica tog vremena. Granz tada postaje njen menadžer, a njihova suradnja nastavit će se i u slijedećih 40 godina. U to vrijeme je redovito nastupala i na Ganzovoj turneji pod nazivom "Jazz At The Philharmonic". Za vrijeme tih turneja, nastupajući sa Dizzyjem Gillespiem i njegovim Big bendom, u svoj stil pjevanja uključila je i "bop", te je polako počela sa improviziranjem i scatom. Od 1948. do 1952. godine bila je u braku je sa basistom Rayem Brownom, čiji joj je trio u to vrijeme služio kao pratnja na njezinim nastupima.

    Nakon što se 1955. pojavila u filmu "Pete Kelly`s Blues" potpisuje za Granzovu etiketu Verve za koju od 1956. do 1964. godine snima "Great American Popular Song Book", seriju albuma od kojih je svaki bio posvećen pjesmama pojedinih američkih kompozitora. Na tom projektu, koji se smatra jednim od njenih najreprezentativnijih ostvarenja Ella je otpjevala pjesme glazbenih velikana poput Colea Portera, Dukea Ellingtona, Irvinga Berlina, Georgea i Irae Gershwina, Harolda Arlena i dr. George Gershwin tada je izjavio da nije shvaćao koliko su njegove pjesme dobre dok ih Ella nije otpjevala.

    Iz njenog Verve-perioda možemo još izdvojiti i albume "On the Sunny Side of the Street" na kojem je surađivala sa Count Basiem i "Ella at Duke`s Place" koji je snimila sa Dukeom Ellingtonom. Njenu sposobnost improvizacije, po kojoj je tada postala poznata, dobro opisuje i live snimka pjesme "Mack the Knife" koja je snimana na njenom koncertu u Berlinu. Naime, za vrijeme izvedbe pjesme Ella je zaboravila tekst, ali se brzo snašla i izmislila svoj za što je publika nagradila nezapamćenim ovacijama.

    Početkom sedamdesetih, njen pokušaj da ostane u trendu snimajući pop hitove poput "Sunny" i "I Heard It Through the Grapevine" nije bio najuspješniji. Ponovno je spašava Granz, osnivanjem nove etikete Pablo, za koju Ella snima četiri "Ella Fitzgerald/Joe Pass Duets" albuma, koji se zasluženo smatraju klasicima jazz glazbe.

    Početkom osamdesetih njena karijera doživljava osjetan pad uzrokovan godinama i bolešću. Problemi sa vidom i srcem uzrokovani dijabetesom prorjeđuju njene nastupe koji, iako rijetki, nisu izgubili njezin veseli swing stil. Ella se iz svijeta glazbe potpuno povlači 1994. godine kada su joj zbog problema sa dijabetesom obadvije noge amputirane ispod koljena. Dvije godine kasnije, točnije 15. lipnja 1996., u 79. godini života, Ella Fitzgerald umire, međutim i nakon njene smrti još uvijek izlaze nove snimke njezinih starih albuma i koncerata.

    U svojoj šezdesetogodišnjoj karijeri Ella Fitzgerald je snimila više tisuća pjesama, dobila bezbroj nagrada od kojih kao najznačajnije možemo navesti Kennedy Center Award (za njen doprinos umjetnosti), trinaest Emmy nagrada, te počasne doktorate sveučilišta Dartmouth i Yale.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  6. #6

  7. #7

    Odgovor: Jazz

    DUKE ELLINGTON


    Djuk Elington je jedini džez muzičar koji je, u očima široke javnosti, bio umetnik. Naravno, Luj Armstrong je uživao medjunarodnu slavu, mnogi šefovi sving orkestara stekli su veliku popularnost a svojevremeno su i bap-muzičari - pogotovo Dizi Gilespi - bili u izvesnom smislu javne ličnosti. Ali Armstronga i vodje velikih Orkestara iz doba svinga publika je u prvom redu prepoznavala kao popularne muzičare ili čak kao zabavljače, a Gilespijeva reputacija, kao i drugih bi - bapera, počivala je više na kozjim bradicama, čudnim kapama i grotesknom ponašanju nego na poštovanju njihove muzike, koja je publici iz redova čitalaca magazina Time morala biti sasvim neshvatljiva. S druge strane, Elingtona su bili spremni da priznaju za pravog umetnika čak i oni ljudi koji nisu ništa znali o muzici. On se našao medu kandidatima za Pulicerovu nagradu (premda je nije dobio), a svoj sedamdeseti rodjendan proslavio je u Beloj kući. Luj Armstrong nikada ne bi bio predložen za Pulicerovu nagradu a Čarli Parker nikada ne bi bio pozvan u Belu kuću, čak i da je dočekao stoti rodjendan. Poštovanje koje je Elington uživao ima neke veze, nesumnjivo, s okolnošču da je on bio kompozitor - a to je, zna se, posao kojim se bave samo istinski umetnici - ali je dobrim delom to poštavanje rezultat i činjenice da je Djuk Elington bio krajnje osoben čovek.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  8. #8

    Odgovor: Jazz

    JAZZ obozavam... funky... smooth najvise....
    "Lakoća navike me izbezumljuje", Margita Stefanović

  9. #9

    02 Odgovor: Jazz

    Prva dama srpskog džeza

    "MISTER Paganini", kultna kompozicija za ženski vokal, jedna je od najsloženijih u istoriji izvođenja džez muzike. Bez greške, krajem šezdesetih godina, to je mogla da otpeva Ela Ficdžerald. U isto vreme, u zemlji siromašnoj, još uvek ranjivoj od ratova i stradanja, pevala je sa istom preciznošću i istom snagom prva dama jugoslovenskog džeza. Zove se Nada Knežević. Danas ima 67 godina. Prethodnih 12 odlučila je da ćuti i da ne peva. Govori posle dobijanja nagrade za životno delo 24. internacionalnog džez festivala "Nišvil", koji je pokrenuo inicijativu da ova sjajna umetnica, čije se ime može pronaći u svim muzičkim enciklopedijama bez izuzetaka, dobije nacionalnu penziju istaknutog umetnika, jer ovo poslednje nije potrebno da se dokazuje. A sve to, dok u redu ispred komisije za dodelu strpljivo stoje na stotine muzičara, koji se grčevito trude da nakite svoje biografije kakvom plaketom, članskom kartom biblioteke u neznanoj mesnoj zajednici davno ugašenoj po padu komunizma...
    - Za one koji me ne znaju, za one mlađe, koji su odrasli na lošoj folk-muzici, zovem se Nada Knežević - kaže jetko ova dama, koja se i dok razgovaramo ne odvaja od lepeze i šešira, stranih živahnim "štiklicama" na aktuelnoj estradi. -Počela sam da pevam sa nepunih 15 godina kod gospođe Zdenke Zikove. Usledile su najpoznatije beogradske igranke, a to je u moje-naše vreme nešto značilo. Sa igranke su me odvukli u Udruženje džez muzičara, a odatle u Radio Beograd, gde 1957. godine snimam prve pesme. Jugoslovenska radio-difuzija odlučuje da me pošalje kao svog predstavnika na najsprestižnije evropsko takmičenje u Baden Badenu gde me prati džez orkestar Rola Hansa Mulera. Donosim zlato. Tako sam počela. Dobar glas i danas imam, kao i uverenje da sam uvek bila na "dobrom glasu".
    "Ciganska noć" (1958 ) , "Fatima" (1959), koncerti u američkim džez klubovima u Zapadnoj Nemačkoj, "skok" preko Berlinskog zida do Sovjetskog Saveza cele tri i po godine, aplauzi dugi, biseva neizbroj... Čuveni magazin "Daun bit" ne štedi pohvalne kritike upućene njenom jakom glasu i upečatljivoj interpretaciji. Nada Knežević odlazi u Skandinaviju i stvara evropsku karijeru, nakratko zatihnulu zbog očeve bolesti. A potom, sjajan nastup u "Albert Fišer Holu", međunarodni džez festivali u Minhenu, Atini, Istanbulu, čak pet nastupa na "Nenj Por Jazz" festivalu, i sa zagrebačkim "Big bendom", jednom deleći koncert sa najpoznatijim džez pijanistom Čikom Koreom, koji joj nudi da pođe sa njim i bude njegov stalni vokal.
    Lista nagrada i priznanja duga je za ova tekst. Uvrštena je u "džez reprezentaciju SFRJ" pored Bore Rokovića, Boška Petrovića, Jovana Mikovića, Damira Dičića, Ratka Divjaka. Nezaboravna dva koncerta u dvorani "Lisinski" i ljubljanskom bioskopu "Union" 1977. godine trajno su sačuvani na "Jugotonovom" tonskom zapisu "4 lica džeza". Srećom. Svedočanstvo o njenom pevanju poprima odlike usmenog predanja.Živi u pričama, "sa kolena na koleno".
    - Dok se preko kolena nije prelomila odluka u misterioznim krugovima da moja pesma više nije važna, a na ekrane su vrtoglavo dospele našminkane lutke bez sluha - kaže za "Novosti" Nada Knežević. - Publika sa ukusom počela je da se bori za goli dinar. Za tu publiku poslednji put sam pevala 1995. godine na koncertu "Nada Beogradu", koji sam sama organizovala. Mediji su ocenili da je to bio najbolji koncert protekle decenije. Ne znam, za mene je to bio poslednji. Kada sam se u prošlu sredu popela na binu letnje pozornice u Tvrđavi da primim životno priznanje, sećanje je oživelo. Videla sam u publici koja nije moja, da to polako postaje. Ponovo taj strašan aplauz, koji me je začarao da pola veka držim mikrofon i pevam. U Beograd sam se vratila srećna. Moj glas je ostao sačuvan. Hvala svima, sada kažem. To je bilo sve od Nade Knežević...



    PRIZNANjA
    POVELjU Udruženja muzičara džeza dobija kao istaknuti umetnik za doprinos razvoja muzičkog stvaralaštva, povelje publike i kritike na desetinama festivala, estradne nagrade Srbije, prva nagrada Jugoslovenske radio-difuzije za najbolje diskografsko ostvarenje za ploču "Četiri lica džeza" (ista ploča proglašena je za najbolju u godini), njoj najdraže priznanje kolega umetnika među kojima su Arsen Dedić, Leo Martin, Gabi Novak, Josipa Lisac, Tereza Kesovija...

    SPASAVANjE KULTURE
    - GUŠI nas muzika koja se na vrlo arogantan, uvredljiv i neslušljiv način nameće publici - priča Nada Knežević. - Ovo je problem koji zahteva širu društvenu akciju, kako naša kultura ne bila definitivno marginalizovana. Nikada nismo naučili da negujemo prave vrednosti, a najveći smo talenti u tome da ne praštamo uspeh i da zaustavimo i uništavamo prave vrednosti. Zato nas svi oni koji mnogo vrede napuštaju sa tugom u srcu i beskrajnom radošću za svaki ponovni susret sa svojim gradom i publikom.

    Volim džez .
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  10. #10

    Odgovor: Jazz

    Vrlo rado slusam dzez, pogotovo u klubu sa dobrim drustvom i !
    Savrseno normalna djevojka

  11. #11

    Jazz - Bleferski Vodič

    Pre desetak godina se u našim knjižarama pojvila jedna sjajna i netipična knjiga o džezu dvojice autora, Pitera Klejtona i Pitera Gamonda, pod, rekao bih, potpuno u duhu džeza nazivom: JAZZ - Bleferski vodič.

    Pošto se nalazim u godinama i stanju duha kada je nekako i normalno da se sve više okrećem ovoj, meni oduvek dragoj, vrsti muzike, pokušaću da podelim sa svim zainteresovanm neke delove iz ove knjige, pomalo obrađene na moj način, ali potpuno u duhu džeza...


    Džez je najverovatnije jedini originalni doprinos SAD svetskoj muzici. Nastao početkom 20. veka među crnačkim stanovništvom, džez je od samog početka bio osporavan i hvaljen u različitim vrednovanjima brojnih muzičkih kritičara, ali koji su svi složili u jednom, da je, kakav je takav je, sigurno jedna od najznačajnijih pojava u svetskoj muzici u prošlom veku.

    Postoje nekako tri, odnosno četiri glavna perioda razvoja džeza. Prvi je tradicionalni džez (do 1930), drugi je sving (1930.-1945.), treći je bibap (posle 1945.), a četvrti je stilovi nastali iz bibapa...

    Prvobitno je džez bio muzika za igru. Nakon II sv. rata polako se seli u koncertne dvorane čime je bitno smanjio svoju popularnost i omogućio ekspanziju roka i popa...

    Etimologia reči džez je nejasna. Nije malo onih koji tvrde da džez na jednom od afričkih dijalekata označava seksualni akt, što se meni čini verovatnijim od ostalih mišljenja i neobično mi se dopada. Nije teško zaključiti šta u tom slučaju znači džezer, ili meni jako interesantne džezerke. Pomenuo bih još i to da neki autori smatraju da objašnjenje reči treba tražiti u francuskom izrazu jaser, što znači čavrljati, brbljati, ali ja lično tome ne bih poklanjao veću pažnju...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  12. #12

    Odgovor: Jazz - Bleferski Vodič

    Moje prvo iskustvo s' jazzom je bio jazzrock (kasne 70e - Billy Cobham, Weather Report, Miles Davis ...)
    I onda sam zahvaljujuci okruzenju otkrio free jazz (Ornette Coleman, Art ensemble of Chicago, Lester Bowie, Jack Dejohnette...), zvuci tako mastovito i slobodno.
    Mislim da im je bilo tesno u bebopu...
    Qui vit content de rien possde toute chose.

  13. #13

    Odgovor: Jazz - Bleferski Vodič

    Bez obzira u kom smislu, džezer je osoba vredna poštovanja

    Međutim neki autori imaju drugačija mišljenja o vrstama džeza. Tako P. Klejton i P. Gamond smatraju da postoje dve vrste džeza i to:

    Tradicionalni – koji se svira u starom stilu tri – gore, tri – dole, mahom kolektivna improvizacija na Kad sveci marširaju, i

    Moderni – džez nastao i snimljen posle 1940.

    Nije zaista moguće, iako mnogi kritičari to pokušavaju, voleti i podržavati Trad i Mod. To je kao da kažete da volite Partizan i Crvenu Zvezdu. Zato se odlučite čega ćete se držati kada pričate o džezu i pljujte po onom drugom u svakoj prilici, ili, ako ne možete da se odličite šta vam se dopada , recite da najviše volite glavnotokovski džez. Ovo je izmišljeni termin sa ciljem da obuhvati i ni tamo-ni-ovamo liberalnu vrstu džeza.
    Ovo je jedne nemirne noći smislio eminentni kritičar Stenli Fozdik Dens, pošto je proveo veče na džem sešnu sa Djukom Elingtonom i njegovim bendom, Bredom Gauensom, Horskolarom Drejperom i Endijem Kondonom. Pošto nije imao reči kako bi opisao ono što je čuo, pokušao je da toj svirci da izvesno dostojanstvo, tako što ju je nazvao „glavnotokovskom“.

    Ja sam jedan od srećnika koji je gledao orkestar Djuka Elingtona sredinom sedamdesetih u Domu sindikata u Beogradu, na Njuport džez festivalu...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  14. #14

    Odgovor: Jazz - Bleferski Vodič

    da....volim jazz....i ovakav i onakav....vishe ovakav....
    ono shto mi trenutno pada na pamet je Jimmy Smith 1925-2005...e njega bash volim...

  15. #15

    Odgovor: Jazz - Bleferski Vodič

    volim....ne znam jel to ovakav ili onakav.....svasta slusam....trenutno ide Doc Cheatham.....majstor....
    Ploviti se mora i bez broda ..

Strana 1 od 7 123 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Deseti Novosadski jazz festival
    Autor silvia u forumu Spomenar
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 15.11.2008, 11:31
  2. Bonton na vodi
    Autor Lady S u forumu Lov i ribolov
    Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 28.01.2008, 08:47

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •