Kada kažemo slomljeno srce, mislimo na nešto u metaforičkom smislu.
No, lekari i naučnici danas veruju da proživljene
emotivne traume mogu imati vrlo negativan efekt
na srce i štetiti nam fizički.

To stanje tehnički je nazvano stres-kardiomiopatijom ili,
kolokvijalno, Sindromom slomljenog srca
(Broken-heart syndrome ili BHS).

Japanska tradicionalna medicina zna za to već odavno i ima svoje ime za njega takotsubo,
a savremena medicina prihvatila ga je tek nedavno.

Naime, i ranije se znalo da posebno traumatični događaji
poput prirodnih katastrofa ili smrti voljene osobe
mogu imati negativan uticaj na zdravlje srca
te izazvati srčani udar ili promene u srčanom ritmu.

Ta povezanost uglavnom je bila pripisivana psihološkom šoku.

No, novija istraživanja nude drugačiji uvid u stanje stvari
i pružaju dokaze da intenzivni emotivni stres
može biti odgovoran za velike fiziološke promene na telu.

U ekstremnim situacijama dolazi do velikog lučenja
adrenalina
i drugih hormona stresa,
i u to u tolikim količinama
da srce postaje predozirano njima, što izaziva toksičnu reakciju
i praktično zaustavlja srčani mišić.

Kada je preplavljeno hormonima na ovaj način,
srce privremeno ne može da kuca.
Ponekad je teško napraviti čistu razliku,
ali Sindrom slomljenog srca nije isto što i srčani udar.
Iako su simptomi dosta slični
i u jednom i u drugom slučaju ,
pacijenti osete jak bol u grudima,
teškoće u disanju, tečnost u plućima
i drastično oslabljenu sposobnost srca da "pumpa" krv,
ali istraživanja kažu da sličnosti tu prestaju.

Srčani udar uzrokuju začepljenja krvnih žila,
zbog kojih je protok otežan, a srčani mišić zbog toga slabi.

No, kada dođe do zatajenja srca izazvanog stresom,
pacijenti ne moraju imati nikakvih
začepljenja ili problema s' krvotokom
umesto toga, dolazi do privremenog slabljenja srčanog mišića
zbog spomenutog predoziranja hormonima.

Kada je reč o kliničkim razlikama,
u ovom slučaju se srce pacijenta može u potpunosti
oporaviti i povratiti u normalan rad,
dok nakon srčanog udara više nikada nije isto.

Razliku između ova dva stanja važno je napraviti
kako doktori ne bi prepisivali
standardne lekove za srčane bolesti
ili čak operaciju pacijentima
kojima se dogodio Sindrom slomljenog srca,
jer to bi za njih moglo biti pogubno.

U većini slučajeva,
srce tih osoba vraća se u sasvim normalan rad
nakon nekoliko dana i zato mu nisu potrebni lekovi do kraja života.

No, jačina BHS-a varira od lagane pa sve do smrtonosne,
pogotovo ako otežani rad srca potraje pa dođe do srčanog šoka
kao posledice vrlo niskog krvnog pritiska.



Iz razloga koje naučnici još uvijek nisu uspjeli u potpunosti izučiti,
"slomljeno srce" mnogo češće se događa ženama nego muškarcima.

Čak 95 posto osoba kojima je dijagnostikovan BHS
bile su žene najčešće one u postmenopauzi,
iako je bilo i dvadesetogodišnjakinja koje su obolele
posle posebno traumatičnog događaja.

Puno tih žena tugovalo je zbog gubitka partnera, roditelja ili deteta,
a većina njih inače je bila sasvim zdrava
i bez prethodne istorije bolesti srca.

Iako bi neko možda pomislio da su žene
emotivnija bića od muškaraca i
da njihova tela zato proizvode više adrenalina,
čini se da to naprosto nije tačno.
Zapravo, pokazalo se da količine adrenalina
u stresnim situacijama porastu više kod muškaraca,
ali možda je nervni sistem žena manje otporan na njegov uticaj.




(beta)