Doroti Parker Bluz.....Radmila Lazic
Nevoljena. Nemazzena dugo.
Zaboravljena kao rublje na zzici.
Ni ludachha ni shtreberka.
Zardjalo parche, postrizzenog kojechega -
Tebe zzelim sada.
Tebe koga jos nisam srela.
Oblachim crne gacice,
Prekrivam jos neolinjalu cubu.
Mazzem usne, pirlitam kosu,
Na shtikle se penjem.
Spremna sam za tebe.
Josh samo usku haljinu da obuchem,
Pa da pretrnesh,
Da ti se noge odseku,
Kada me ugledash takvu.
Sreshhcemo se slucajno- namerno
Tamo gde jedino mogu biti,
Tamo gde inache ne idu takvi kao ti.
A takav mi treba, takav ti,
Koji ce me odmah povesti kod sebe
Znajuci zashto to chini.
Ne trebaju mi nikakve zzvake,
Tipa: jesi li chitala tog i tog ?
Da ti pustim Baha ili Dzegera?
Toga se naslusah,
Ko vremenske prognoze i tachnog vremena.
Nego da predjem na stvar:
Dajem ti vizu
Za moje telo-moju domovinu.
Nekad dobro parche,
Ni sad nisam za bacanje.
Kozza mi je iznutra plishana,
Kao u perunike.
Omirishi. Probaj.
Chim zakljucash vrata
Stisni me uz njih,
I pochni da me ljubish
Sve nizze i nizze.
Ako to ne uchinis ti, uchinicu ja.
Moje do malochas zmisko telo
Sad je grm pun divljih pchela.
Procerdah shtoshta.
Al sad znam shto znam:
Dvanaesti je chas, hvata me frka.
Brzo me stigle godine
Natovarene svakojakim prtljagom.
Josh romansa ili dve, i poneki flert,
Pa u starudije ili antikvitet.
Ti mi trebash sheceru,
Dajem ti shansu.
Potri, precrtaj!
Kao kredu sa shkolske table,
Obrishi dane tmurne i dane prazne.
Tu gde sam stavila tachku
Dopishi shhta treba.
Otkljucaj gde bejah zamandaljena.
Ne treba mi nikakvo pice,
Nikakva muzika, ni bla-bla-bla.
Ono sto hocu to je dobra sheva,
Mrak ili svetlo, svejedno.
Ispisujem svoj zzivot sat po sat.
Fucka mi se za prihce, citate, refrene...
Cef mi je da grabim i grebem,
Kao ona machka na limenom krovu
Usijanom od zzelja.
O, ne umem da drzzim jezik za zubima,
Mnogo brbljam, kevcem, o lichnim stvarima.
da pukne....