Leonard Cohen - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 28 od ukupno 28
  1. #16

    Odgovor: Leonard Cohen

    MOJA SUDRUŽNICA

    Postoji ta golema žena,
    (moj Bože jest i ljepa)
    ta golema žena
    koj,premda ima sve žensko,
    posjeduje vrlo osoben karakter;
    ta golema žena
    koja mi ponekad dođe
    u ranim jutarnjim satima
    da bi me istisnula iz kože!
    Valjamo se tad nebesima
    nekoliko milja iznad krošnji borova
    bez ikakva razmaka među nama
    svejedno nismo Jedno
    niti bilo što slično.
    Mi smo dvoje ogromnih ljudi,
    dva izdašna tijela
    puna nježnosti i ushita
    sa svim tim užicima koji krupnjaju
    da bi dohvatili granice naših volumena.
    I kad se to dogodi
    obično sam spreman oprostiti svima
    koji me dovoljno ne vole,
    uključujući i tebe,Saharo,
    pogotovo tebe.

    ***

    SELO CLAREMONT OD POVIJESNOG ZNAČAJA

    Ne pamtim
    da sam zapalio ovu cigaretu i ne pamtim
    jesam li ovdje posve sam
    ili čekam nekoga.
    Ne pamtim
    ni da sam nekad vidio toliko lijepih
    muškaraca i žena
    kako šeću tamo-amo
    selom Claremont od povijesnog
    značaja.
    Mora da sam vježbao
    jer ne pamtim
    odakle mi ovi mišići;
    i ovaj spokojan izraz:
    mora da sam odležao svoje
    udubljen u kakvu glupost.
    Roditelji decu žustro
    u prolazu odvajaju od moje klupe
    ali omladina je izgleda
    duboko zainteresirana
    za sudbinu
    ove neobično zdepaste
    nazočnosti
    što se mota po njihovim tajnim
    grobljima,
    pa se okreću
    i osvrću na mene.
    Klupa kaže:
    'Razletjet ćeš se.'
    Novčanik kaže:
    'Šezdeset i dvije su ti.'
    Sedmokatni
    Nissan Pathfinder kaže:
    'Probaj ugurati ključ
    u taj srebrni utor ispod
    upravljača.
    Zove se uređaj za paljenje.'

    ***

    JUTROŠNJA UZNEMIRENOST

    Ah,to.
    Oko toga sam se dakle jutros tako
    uznemirio.
    Moja žudnja se naime vratila
    i ponovo te želim.
    Bilo mi je dobro,
    bio sam iznad svega.
    Momci i cure bili su predivni,
    a ja sam bio starac prepun ljubavi za sve.
    Međutim sad te ponovo želim.
    Želim tvoju apsolutnu pažnju,
    tvoje na brzinu strgane gaćice
    koje vise na jednom stopalu,
    i da ni na što ne mislim
    osim na to kako da se nađem
    unutar
    onog mjesta
    koje ne poznaje unutarnje
    niti vanjsko.

    ***

    TIJELO SAMOĆE

    Svojim je stopalom ugazila na moje
    i obavila mi struk svojim snijegom.
    Uvukla mi se i u srce rekavši:
    'Da,tako valja.'
    I tako se Tijelo Samoće
    prekrilo izvana
    i iznutra
    i prigrlilo se,to Tijelo Samoće.
    I sad svaki put kad udahnem
    pred mojim dahom ona dahti:
    'Da moja ljubavi,tako valja,tako valja.'

    -knjiga čežnje-
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  2. #17

    Odgovor: Leonard Cohen

    Toranj pjesme

    Prijatelji su otišli I sijede sam kose.
    Čeznem za mjestima gdje sam svirao prije.
    I lud sam za ljubavlju ali mi ne ide.
    Samo plaćam stanarinu svakog dana u tornju pjesme.

    Rekao sam Hank Williamsu, Koliko usamljeno postane?
    Hank Williams mi još odgovorio nije,
    Ali čujem ga kako po cijelu noć kašlje,
    Stotinu spratova iznad mene u tornju pjesme.

    Rođen sam ovakav, nisam imao izbora.
    Rođen sam sa darom zlatnoga glasa,
    I dvadeset sedam anđela sa velikog neba,
    Svezaše me za ovaj sto baš ovdje u tornju pjesme.

    Možeš zabadati svoje iglice u tu vudu igračku
    - baš mi je žao, dušo, na mene ne liči nimalo.
    Stojim kraj prozora gdje je svjetlo jako.
    Ne dozvoljavaju da te žena ubije, ne u tornju pjesme.

    Sada možeš reći da sam gorak postao, ali ovo je sigurno:
    Bogati imaju svoje tunele u spavaćim sobama sirotinje,
    I moćna osuda dolazi, ali možda nemam pravo.
    Vidiš, čujem te smiješne glasove u tornju pjesme.

    Gledam te dok stojiš na drugoj strani.
    Ne znam kako se rijeka ovako proširila.
    Volio sam te, volio sam te ko zna kada
    I plamte svi mostovi koje smo mogli preći,
    Ali osjećam se blizu svemu što smo izgubili
    Nećemo nikada, nećemo morati opet gubiti.

    Želim ti najbolje, ne znam kad se vraćam
    Sutra nas sele u taj toranj naniže.
    Ali čućeš me, draga, još dugo kasnije.
    Pričaću ti lagano sa svog prozora u tornju pjesme.

    Prijatelji su mi otišli I sijede sam kose.
    Čeznem za mjestima gdje sam svirao prije.
    I lud sam za ljubavlju ali mi ne ide.
    Samo plačem stanarinu svakog dana u tornju
    Pjesme.
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  3. #18

    Odgovor: Leonard Cohen

    ***


    Primetih konturu tvojih grudi
    kroz tvoj predpraznični kostim
    Znao sam da si se zaljubila u mene
    jer ni jedan drugi nije mogao primetiti
    bujanje tvojih nedara u svojoj mašti
    Bila je to pukotina tvoje neobične skromnosti
    za mene i samo mene
    kroz koju si utisnula na moju bezobličnu glad
    jedinstvene i krajnje konture svojih grudi
    kao dva duboka fosila školjki
    koji su ostali cele noći i verovatno zauvek!

  4. #19

    Odgovor: Leonard Cohen

    Gledajući



    ti bi me gledala
    a meni nikad nije palo na pamet
    da ti mozda birash čoveka svog života
    preko flaše i leševa
    i pomislih
    mora da se igraš sa mnom
    mora da misliš da sam dovoljno lud
    da stanem pred tvoje oči
    u otvorenu jamu lifta
    tako da odvratih pogled
    i sačekah
    dok nisi postala palma
    ili vrana
    ili prostrani sivi okean vetra
    ili prostrani sivi okean misli
    pogledaj me sada
    venčan svime samo ne tobom
    Poruku je izmenio Cecara, 09.05.2010 u 19:53 Razlog: sh ch zz

  5. #20

    Odgovor: Leonard Cohen

    ***



    Sela je za klavir
    najlepši pijanista na svetu
    obučena u fotografov plašt.
    Tumarao sam žutim stranicama
    svog robovskog srca
    za nečim boljim od zahvalnosti,
    kada je na sluzokožu postavila
    najmanji carski jedrenjak
    kojeg je ikad more vratilo
    govoreci....
    Ponekad sam sa tobom
    ponekad moram otići tamo gde je
    čovek stranac svome bolu!
    Poruku je izmenio Cecara, 09.05.2010 u 19:54 Razlog: sh ch zz

  6. #21

    Odgovor: Leonard Cohen

    Kraljica Viktorija i ja

    Kraljice Viktorijo
    moj otac i sav njegov duhan volio te
    i ja te volim u svim tvojim oblicima
    mršavu nelijepu djevicu koju bi svatko povalio
    bijeli lik što lebdi među njemačkim bradama
    zlu vladaricu ogromnih ružičastih mapa
    usamljenu žalobnicu princa
    Kraljice Viktorijo
    promrzao sam i mokar
    prljav sam kao stakleni krov na željezničkoj stanici
    osjećam se kao prazna izložba lijevanog željeza
    želim ukrase na svemu
    jer moja je ljubav otišla s drugim dječacima
    Kraljice Viktorijo
    kriješ li kaznu ispod bijele čipke
    hoćeš li brzo svršiti s njom
    i natjerati je da čita male Biblije
    hoćeš li je izbrazdati mehaničkim korzetom
    želim je čitavu kao noć
    želim da njezina koža bude pomalo pljesnjiva od podsuknji
    hoćeš li isprati lagane bidee iz njezine glave
    Kraljice Viktorijo
    nisam previše okrijepljen modernom ljubavi
    dođi u moj svijet
    sa svojom tugom i crnim kočijama
    i svršenom memorijom
    Kraljice Viktorija
    Dvadeseto stoljeće pripada tebi i meni
    Postanimo dva stroga diva
    (ne manje usamljeni zbog partnerstva)
    koji potamnjuju boje epruvetama u dvoranama znanosti
    koji se pojavljuju neželjeni na svim svjetskim sajmovima
    puni izreka i ispravaka
    zbunjujući zvijezdama ošamućene turiste
    našim neusporedivim osjećajem gubitka.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  7. #22

    Odgovor: Leonard Cohen

    Citat Kalina kaže: Pogledaj poruku

    Proza:

    - 'The Favorite Game' (Omiljena igra), 1963.
    - 'Beautiful Losers' (Divni gubitnici), 1966.


    Tamara je imala duge noge, bogzna koliko duge. Na sastancima često su joj trebala tri stolca. Kosa joj je bila zamršena i crna. Breavman je pokušao odabrati jedan uvojak i pratiti njegov pad i tkanje. U očima je imao osjećaj kao da je ušao u ormar bez prašine, ali pun paučine.

    Breavman i Krantz nosili su posebne kostime za lov na komunistkinje. Tamno odijelo, vesta koja se visoko kopča, rukavice i kišobran.

    Išli su na sve sastanke Komunističkoga kluba. Dostojanstveno su sjedili među članovima raskopčanih ovratnika koji su žvakali svoje dnevne sendviče izvučene iz papirnatih vrećica.

    Za vrijeme dosadnoga govora o američkom biološkom ratu Krantz je prošaptao: Breavmane, zašto su papirnate vrećice s bijelim kruhom tako ružne?

    Drago mi je što si to pitao, Krantz. To su reklame za krhkost tijela. Kad bi narkić nosio svoju iglu na reveru, osjetio bi jednako gađenje. Vreća napuhnuta hranom svojevrsna je vidljiva utroba. Boljševici dakako nose svoj probavni sustav na rukavu!

    Dovoljno, Breavmane. I mislio sam da ćeš znati.

    Pogledaj je, Krantz!

    Tamara je prisvojila još jedan stolac za svoje tajanstvene udove. U istom je trenutku predsjedavajući prekinuo govornika i zamahnuo sudačkim čekićem prema Krantzu i Breavmanu.

    Ako vas dvojica šaljivaca ne zavežete, letite van!

    Ustali su ne bi li se službeno ispričali.

    Sjedite, sjedite, samo budite tiho.

    Korejom su zujali rojevi jenkijevskih kukaca. Bombe su bile pune zaraznih komaraca.

    Sada ja imam pitanja za tebe, Krantz. Što se događa ispod tih seljačkih bluza i sukanja koje uvijek nosi? Koliko visoko joj dopiru noge? Što se događa kad joj zapešće uđe u rukav? Gdje joj počinju prsa?

    Zato si ovdje, Breavmane.

    Tamara je išla u njegovu srednju školu, ali tada je nije primjećivao jer je bila debela. Išli su istim putem u školu, ali nikada je nije primijetio. Požuda je uvježbala njegove oči da isključuju sve što ne želi poljubiti.

    No postala je vitka i visoka. Luk zrele gornje usne nadvijao se nad vlastitu malu sjenu. No kretala se teško, kao da su joj udovi još sputani tromim mesom kojega se sjećala s gorčinom.

    Znaš li koji je jedan od glavnih razloga zašto je želim?

    Znam glavni razlog.

    Nemaš pravo, Krantz. Zato što živi u susjednoj ulici. Pripada mi iz istog razloga kao i park.

    Ti si vrlo bolestan mladić.

    Trenutak potom, Krantz je rekao: Oni ljudi napola imaju pravo kada o tebi kažu da si emocionalni imperijalist.

    Dugo si razmišljao o tome, zar ne?

    Neko vrijeme.

    To je dobro.

    Svečano su se rukovali. Razmijenili su kišobrane. Pričvrstili su kravate jedan drugome. Breavman je poljubio Krantza u oba obraza, kao kad francuski general dodjeljuje odličja.

    Predsjedavajući je udarao čekićem ne bi li spasio sastanak. Van! Vodvilj nas ne zanima. Idite u brda izvoditi!

    Brda, to je značilo Westmount. Odlučili su prihvatiti savjet. Vježbali su stepanje s mekanim potplatima na Vidikovcu, uživajući u vlastitoj apsurdnosti. Breavman nije uspijevao naučiti korake, ali volio je mahati kišobranom.

    Znaš li zašto volim komunistkinje?

    Znam, Breavmane.

    Opet nemaš pravo. Zato što one ne vjeruju u svijet.

    Sjedili su na kamenom zidu, leđima okrenuti rijeci i gradu.

    Vrlo skoro, Krantz, vrlo skoro ću biti u sobi s njom. Bit ćemo u sobi. Soba će biti oko nas.

    Do viđenja, Breavmane. Moram učiti.

    Krantzova kuća nije bila daleko. Mislio je ozbiljno, doista je otišao. To je bilo prvi put da je Krantz...

    Hej! dozvao ga je Breavman. Prekinuo si razgovor.

    Krantz je već bio izvan dosega glasa.



    Zar ne vidiš, Tamara, zar ne vidiš da obje strane, obje strane u svim ratovima, uvijek obje strane upotrebljavaju biološko oružje?

    Šetao je s njom u parku iza svoje kuće i objašnjavao joj tajnu sukoba, navike noćnih zlatnih ribica, te zašto su pjesnici nepriznati zakonodavci svijeta.

    Zatim se našao u sobi i skidao je. Nije mogao vjerovati vlastitim rukama. Iznenadio se kao kad bi uspio skinuti sjajni papir s kriške gruyerea u jednom komadu.

    A tada je ona rekla ne i privila svoju odjeću na prsa.

    Osjećao se poput arheologa koji gleda kako pijesak zatrpava nalazište. Zakopčavala je grudnjak. Pomogao joj je s kopčom kako bi joj pokazao da nije manijak.

    Zatim ju je četiri puta upitao zašto.

    Zatim je stao uz prozor.

    Reci joj da je voliš, Breavmane. To ona želi čuti. Vratio se i počeo joj masirati leđa.

    Zatim je prešao na križa .

    Reci da je voliš. Reci. Jedan-dva-tri, sad!

    Povremeno bi joj prstom zašao pod rub gaćica .

    Prekrižila je gležnjeve i činilo se da je skupila bedra, u gesti svojevrsnog privatnog užitka. Od toga su ga prošli trnci.

    Zatim joj je razdvojio bedra, lebdeća i vlažna. Putenost je pljusnula. Ugrizao ju je. Nije znao je li mokra od krvi, sline ili mirisnih sokova .

    Tada su se začuli neobični, napeti glasovi koji su se pretvorili u šapat, brz i bez daha, kao da je i samo vrijeme protiv njih i dovodi policiju i roditelje da vire kroz ključanicu.

    Bolje da se obučem.

    Bojim se da sam napet .

    Predivno je što si napet .

    Tko je ona, tko posjeduje njezino tijelo?

    Vidiš, napet sam.

    O, da.

    Čestitke su mu preplavile um poput konfeta u laganom padu i povele ga u san, ali netko je rekao: Izrecitiraj mi neku pjesmu.

    Prvo mi daj da te vidim.

    Daj da i ja vidim tebe.

    Otpratio ju je kući. Bili su to inače njegovi jutarnji sati. Sunce je prijetilo na istoku. Raznosači novina šepali su tegleći svoje sive torbe. Pločnici su se doimali posve novima.

    Obuhvatio je njezine ruke svojima i progovorio ozbiljno i dostojanstveno:

    Tamara, hvala ti.

    Ona ga je pljusnula, onom rukom u kojoj je držala ključ.

    To zvuči užasno. Kao da sam ti dopustila da nešto uzmeš. Kao da si dobio nešto iz mene.

    Plakala je nekoliko trenutaka, sve dok mu se na licu nije pojavio trag krvi.

    A tada su se zagrlili ne bi li sve popravili.

    Kada je ušla, priljubila je usta na prozorčić u vratima i poljubili su se preko stakla. On je htio da ona prva prestane, a ona je htjela da on prvi ode. Nadao se da dobro izgleda sleđa.

    Zdravo svima! Koračao je kući u zanosu, on, najnoviji član zajednice odraslih. Zašto svi ti spavači ne izađu na prozore i ne kliču mu? Zar se ne dive njegovu obredu ljubavi i himbe? Otišao je u svoj park, stao na brežuljak i bacio pogled na grad, sve do sive rijeke. Napokon je uspostavio neki odnos s tim spavačima, ljudima koji idu na posao, sa zgradama, s trgovinom.

    Bacio je kamenčić u Krantzov prozor jer nije htio ići u krevet.

    Krantz, ukradi auto. Vrijeme je za kinesku juhu.

    Breavman je sve ispričao u tri minute i potom su se vozili u tišini. Oslonio je glavu na prozorsko staklo, očekujući da će biti hladno, ali nije bilo.

    Znam zašto si potišten. Zato što si mi rekao.

    Da, obeščastio sam to, i to dvaput.

    Bilo je i gore od toga. Želio je voljeti je, zacijelo je tako lijepo voljeti je, i reći joj to, ne jedanput, ne pet puta, nego uvijek iznova, jer je znao da će dugo biti s njom u raznim sobama.

    A i te sobe, nisu li sve sobe iste, nije li znao kako će to izgledati, nisu li sve sobe kroz koje su prošli posve iste, gdje god se žena ispruži, čak i šuma je soba od stakla, nije li tako bilo i s Lisom, pod krevetom i kada su se igrali vojnika i kurve, nije li to isto, sve do neprijateljskih glasova koji se umiješaju?

    To je ispripovjedio i Shell, nakon šest godina, ali tada je nije obeščastio. Jednom, kada se nakratko udaljio od Shell, napisao joj je ovo:

    Kada bi Ilijina kočija, ili Apolonova, ili bilo koji mitski nebeski brod zastao pred mojim vratima, mislim da bih točno znao gdje trebam sjesti, a kad bismo poletjeli, s tankoćutnom bliskošću prepoznavao bih sve oblake i tajanstva kraj kojih bismo prošli.



    Tamara i Breavman unajmili su sobu u istočnoj gradskoj četvrti. Obiteljima su rekli da odlaze u posjet prijateljima koji žive izvan grada.

    Navikla sam biti sama rekla je njegova majka.

    Posljednjeg jutra naslonili su se na malen, visok prozor, gurajući se ramenima, i promatrali ulicu.

    Stambenom zgradom odjekivale su budilice. Kante za smeće stražarile su na prljavom pločniku. Među njima krstarile su mačke.

    Tamara, nećeš vjerovati, ali nekad sam mogao zamrznuti neku od tih mačaka na pločniku.

    Zamrznuta mačka. Baš korisno.

    Na žalost, danas ne mogu tako lako utjecati na događaje. Stvari se događaju meni . Sinoć nisam uspio ni tebe hipnotizirati.

    Larry, nisi ni za što, ali ipak sam luda za tvojim mudima. Mljac.

    Usne me bole od ljubljenja.

    I mene.

    Nježno su se poljubili, a ona mu je potom prstom dotaknula usne. Često je bila vrlo nježna, a on bi se uvijek iznenadio jer to ne bi zahtijevao.

    Proteklih pet dana rijetko su izlazili iz kreveta. Čak i uz otvoren prozor, zrak u sobi odisao je na postelju. Zgrade u rano jutro ispunile su ga nostalgijom i nije znao zašto, sve dok se nije prisjetio da su iste boje kao i njegove stare tenisice.

    Protrljala je rame o njegovu bradu da osjeti čekinje. Pogledao ju je u lice. Zatvorila je oči kako bi osjetila jutarnji povjetarac na vjeđama.

    Hladno?

    Ne ako ti ostaneš.

    Gladna?

    Ne mogu se suočiti s još jednim inćunom, a samo to imamo.

    Nismo trebali kupiti tako skupe stvari. Nekako ne ide uz ovu sobu, zar ne?

    Ni mi ne idemo uz ovu sobu rekla je. Čini se da se svi u zgradi bude i idu na posao.

    I evo nas: izbjeglice iz Westmounta. Izdala si svoje novo socijalističko naslijeđe.

    Možeš govoriti što god hoćeš ako mi daš da te njuškam.

    Cigarete su bile zgnječene. Izravnao je jednu i zapalio joj. Ispuhnula je dim u rano jutro.

    Pušiti bez odjeće, to je tako... senzualno.

    Zadrhtala je od te riječi. Poljubio ju je u zatiljak i nastavili su opušteno gledati s prozora.

    Hladno?

    Htjela bih ovdje ostati godinu dana rekla je.

    To se zove brak.

    Ma nemoj mi se sada sav uplašiti i ukočiti.

    Tada se dogodilo nešto veoma važno.

    Ugledali su starca u prevelikome mantilu kako stoji na ulazu preko puta, pripijen uz vrata kao da se skriva.

    Odlučili su ga promatrati, tek da vide što radi.

    Nagnuo se naprijed, pogledao lijevo i desno, te vidjevši da na ulici nema nikoga, skupio je skute ogrtača i zakoračio na pločnik.

    Tamara je otpuhnula pepeo s prozora. Padao je poput pera i raspao se na vjetru. Breavman je promatrao tu malenu gestu.

    Ne mogu podnijeti koliko ti je tijelo lijepo.

    Nasmiješila se i oslonila glavu na njegovo rame.

    Starac u zgužvanom baloneru kleknuo je i zavirio pod parkirani automobil. Zatim je ustao, otresao koljena i osvrnuo se.

    Vjetar joj je prolazio kroz kosu. Odvojio je jedan uvojak i podignuo ga. Ona je ugurala ruku između njih dvoje i odbacila opušak. I on je bacio svoj. Padali su poput malenih, nesretnih padobranaca.

    Tada, kao da su opušci bili signal, sve se počelo brže događati.

    Sunce se iznenada kristaliziralo između dviju zgrada i zamračilo nedostojne dimnjake.

    Netko je ušao u automobil i odvezao se.

    Metar-dva od mjesta na kojemu je stajao starac pojavila se mačka i prošla ispred njega, ponosna, gladna i mišićava. Starac je srnuo na životinju, zajedno sa svojim šuštavim ogrtačem. Mačka je bez napora promijenila smjer i mekano sišla kamenim stubama prema ulazu u podrum. Čovjek je kašljući pošao za njom, pognut, zbunjen, i potom se praznih ruku vratio na ulicu.

    Prije su ga promatrali ravnodušno, kao što ljudi gledaju vodu, ali sada su ga gledali netremice.

    Tamara, naježila si se.

    Ona je poravnala viseći uvojak. On joj je pritom proučavao prste. Sjećao se tih prstiju na raznim dijelovima svoga tijela.

    Mislio je kako bi bio posve zadovoljan kada bi bio osuđen na to da cijeloga života uvijek iznova proživljava taj trenutak. Tamara, gola i mlada, s prstom u uvojku kose. Sunce upleteno u televizijske antene i dimnjake. Jutarnji povjetarac raspršuje maglu s planine. Tajanstveni starac čiju tajnu baš ne mora saznati. Zašto bi tražio neke bolje vizije?

    On ne može uzrokovati događaje.

    Starac je ležao potrbuške pod odbojnikom automobila i sezao za mačkom, koju je uspio stjerati između rubnika i kotača. Noge su mu se tresle od uzbuđenja dok je pokušavao uhvatiti mačku za stražnje noge, a ona ga je grebla i grizla. Na kraju je uspio. Izvukao ju je iz sjene i podignuo u zrak.

    Mačka se migoljila i grčila poput zastave na jakom vjetru.

    Bože dragi rekla je Tamara. Što će s njom?

    Zaboravili su jedno na drugo i nagnuli se kroz prozor.

    Starac je teturao u borbi s velikom mačkom, pognute glave, štiteći lice od njezinih razmahanih pandži. Kada se uspravio, raširenih nogu zamahnuo je mačkom kao da je sjekira i udario njome o pločnik. S prozora su jasno čuli udarac glavom. Mačka se grčila poput ribe na suhom.

    Tamara je skrenula pogled.

    Što sada radi? Željela je da joj se kaže.

    Stavlja je u vreću.

    Klečeći uz mačku koja se trzala, starac je iz svoga golemog ogrtača izvadio papirnatu vrećicu. Pokušao je ugurati mačku u nju.

    Zlo mi je rekla je Tamara. Pognula je glavu. Zar ne možeš ništa učiniti?

    Breavmanu nije palo na pamet da bi se mogao umiješati.

    Hej, ti!

    Starac je naglo pogledao gore.

    Oui! Toi!

    Starac je stao na mjestu. Spustio je pogled prema svojoj mački. Ruke su mu se neodlučno tresle. Potrčao je niz ulicu, kašljući i praznih ruku.

    Tamara se podrignula. Moram povraćati. Pohitala je do sudopera i povratila.

    Breavman joj je pomogao da se vrati u postelju.

    Inćuni rekla je.

    Sva drhtiš. Zatvorit ću prozor.

    Samo lezi pokraj mene.

    Tijelo joj je bilo mlitavo kao da je pretrpjela neki poraz. To ga je uplašilo.

    Možda ga nismo smjeli prekinuti rekla je.

    Kako to misliš?

    Vjerojatno je gladan.

    Htio ju je pojesti?

    Glavno je da smo mi zaštitili svoju tankoćutnost.

    Čvrsto se držala za njega. Nije želio takav zagrljaj. U njemu nije bilo putenosti, nego samo boli.

    Malo smo spavali. Pokušaj sada zaspati.

    I ti ćeš spavati?

    Hoću. Oboje smo umorni.

    Jutarnji svijet bio im je oduzet i zubati zvuk prometa prostirao se iza zatvorenog prozora, dalek poput povijesti. Oni su bili dvoje ljudi u sobi, a tu se nije imalo što gledati.

    Rukom joj je pomilovao kosu i zatvorio vjeđe. Sjećao se maljušnoga vjetra koji joj je odvajao i podizao uvojke. Tjedan dana je dugo.

    Usne su joj zadrhtale.

    Lawrence?

    Znam što ćeš reći, znam što ću ja reći i znam što ćeš ti reći...

    Nemoj se ljutiti.

    Ne.

    Volim te rekla je jednostavno.

    Čekat ću ovdje.

    Ne moraš ništa reći rekla je.

    Hvala ti odgovorio je.

    Hoćeš li me poljubiti?

    Nježno joj je spustio poljubac na usne.

    Ljutiš se na mene?

    Kako to misliš?

    Zato što sam ono rekla. Znam da te na neki način povrijedilo.

    Ne, Tamara, zbog toga se osjećam blizak tebi.

    Drago mi je što sam ti rekla.

    Promeškoljila se i privila uz njega, ne senzualno nego tražeći toplinu i zaštitu. Čvrsto ju je zagrlio, ne kao ljubavnicu nego kao uplakano dijete. U sobi je bilo vruće. Dlanovi su mu se znojili.

    Ona je zaspala. Provjerio je spava li. Oprezno se izvukao iz njezina zagrljaja. Kad barem ne bi bila tako lijepa u snu. Kako može pobjeći od tog tijela?

    Odjenuo se poput kradljivca.

    Okruglo sunce gorjelo je nad prljavim zgradama. Svi parkirani automobili odvezli su se. Nekoliko staraca, s metlama u ruci, stajali su i treptali među kantama za smeće. Jedan od njih pokušavao je zahvatiti mačje truplo drškom metle jer ga nije htio dotaknuti.

    Trči, Westmounte, trči.

    Morao se udaljiti od vruće sobe u kojoj nije mogao utjecati na događaje. Zašto je morala ono reći? Nije li to mogla ostaviti na miru? Miris njezine puti bio mu je zatočen u odjeći.

    Njezino tijelo bilo je s njim i pustio je da se ta vizija sukobi s njegovim bijegom.

    Trčim kroz snijeg njezinih bedara, dramatizirao je u uzbuđenju. Njezina bedra ispunila su ulicu. Široka poput snijega, teška poput golemih cepelina u padu, njezina vlažna bedra sjedaju na oštre krovove i drvene balkone. Vjetrokazi joj urezuju oblik kokota i jedrilica u kožu. Lica slavnih kipova očuvana su poput bakroreza...

    Tada se sjetio posebnog para bedara u posebnoj sobi. Predanost je okrutna, ali pomisao na usamljenost puti je gora.

    Tamara je bila budna kada je otvorio vrata. Žurno se razodjenuo i vratio ono što je zamalo izgubio.

    Nije li ti drago što si se vratio?

    Tamara je tri godine bila njegova ljubavnica, do njegove dvadesete.




    ~
    Lenard Cohen:
    Omiljena igra
    s engleskoga preveo Goran Vujasinović

  8. #23

    Odgovor: Leonard Cohen

    Stvaram ovu pesmu za tebe
    Gospodaru Sveta
    koji imaš sve na svetu
    osim ove pesme.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  9. #24

    Odgovor: Leonard Cohen

    Što je svetac?
    Što je svetac? Svetac je onaj ko je dosegnuo daleku ljudsku mogućnost. Nije moguće reći što ta mogućnost jeste. Mislim da ima neke veze s ljubavnom energijom. Posljedica susreta s tom energijom je izvedba neke vrste ravnoteže u haosu postojanja. Svetac ne razrješava taj haos; kad bi bilo tako, svijet bi se već odavno promijenio. Mislim da svetac ne razrješava taj haos čak ni za sama sebe jer postoji nešto oholo i ratoborno u ideji čovjeka koji uspostavlja red u svemiru. Ta je vrsta ravnoteže njegova slava. On svladava nanose kao odbjegla skija. Njegova je putanja milovanje brijega. Njegov je trag sniježni crtež u trenutku licnog sklada s vjetrom i stijenom. Nešto u njemu tako voli svijet da se podaje zakonima gravitacije i slučaja. Daleko od toga da leti s anđelima, on preciznošću seizmografske igle iscrtava stanje čvrstog krvavog krajolika. Njegova je kuća opasna i konačna, ali on je kod kuće u svijetu. On može voljeti obličja ljudskih bića, istančana i izopačena obličja srca. Dobro je među nama imati takve ljude, takva uravnotežujuća čudovišta ljubavi.

    Divni gubitnici, 1966
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  10. #25

    Odgovor: Leonard Cohen

    Portret devojke


    Sedi iza drvenih šalona
    na veoma toplom danu
    Soba je mračna, fotografije sumorne
    Duboko je zabrinuta
    da su joj butine prevelike
    i zadnjica debela i ružna
    Uz to je i previše dlakava
    Srećne američke devojke nisu dlakave
    Znoji se previše
    Fina se izmaglica uhvatila
    na tamnim dlakama iznad njenih usta
    Želeo bih da joj pokažem
    šta takva kosa i bedra
    čine čoveku kao što sam ja
    Na žalost ne znam ko je ona
    ni gde živi
    ni da li zaista živi uopšte
    Nema podataka o ovoj osobi
    osim u ovim stihovima
    i dopustite mi da pojasnim
    što se mene tiče
    ona nema nikakav problem.
    Poruku je izmenio Cecara, 09.05.2010 u 19:45 Razlog: sh ch zz

  11. #26

    Odgovor: Leonard Cohen

    I


    Dobrodošla u ove stihove
    Rat se vodi
    ali pokušaću da ti bude udobno
    Ne prati moj razgovor
    to je samo napetost
    Nisam li vodio ljubav s tobom
    kada smo bili studenti Istoka
    Da kuća je drugačija
    selo će biti zauzeto skoro
    Uklonio sam sve što bi
    moglo ugoditi neprijatelju
    Sami smo
    dok se vremena ne promene
    i oni koji su bili izdani
    ne vrate kao hodočasnici u ovaj trenutak
    kada nismo popuštali
    i zvali tminu poezija.
    Poruku je izmenio Cecara, 09.05.2010 u 19:41 Razlog: sh ch zz

  12. #27

    Odgovor: Leonard Cohen

    Poklon


    Tvrdiš da je tišina
    bliža miru nego pesme
    no da sam ti na dar
    doneo tišinu
    (jer ja poznajem tišinu)
    ti bi rekla
    to nije tišina
    to je opet neka pesma
    i vratila mi je.
    Poruku je izmenio Cecara, 09.05.2010 u 19:40 Razlog: sh zz

  13. #28

    Odgovor: Leonard Cohen

    Škorpija


    O retko i savršeno stvorenje
    što si splelo gnezdo u meni
    na svom sam putu kući ka tebi
    pevajući usnama
    koje si iskrvarila iz ljubomore
    ja sam tvoj svet
    ja sam tvoj zid
    ti si poslednja škorpija
    koja nikada nije žudela da bude čovek
    samo u mom srcu
    možeš da sanjaš
    o svom nemilosrdnom napadu
    suncem obasjane ravnice
    kada si se kretala među bezbrojnima
    i kada je žena mnogo lepša
    od mene
    bila tvoja nevidljiva kraljica
    škorpijo škorpijo
    gospodaru šuplje stene
    neću im dopustiti da te slome
    ne svidjaju mi se njihovi razlozi
    srce mi je obamrlo i nabreklo
    od čuvanja tebe
    u sigurnosti tvog besa
    nikada ne bih mogao poreći
    vernost što bi me zaposela
    neće te oni nositi na brošu
    neće te gledati
    u pritiskaču za hartiju
    ja sam tvoja vlast
    ja sam tvoja vežba
    mrziš svet koji posećujem
    i kažnjen sam
    tvojom usamljenom istinom
    sve što kažeš
    o svetu je istinito

    Poruku je izmenio Cecara, 09.05.2010 u 19:39 Razlog: ch sh zz

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Slične teme

  1. Leonard Peltier
    Autor euridika u forumu Želje, čestitke i pozdravi
    Odgovora: 59
    Poslednja poruka: 11.09.2011, 10:58
  2. Leonard Cohen
    Autor DrinChe u forumu Strani spotovi i tekstovi
    Odgovora: 18
    Poslednja poruka: 08.09.2009, 23:11

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •