Ernest Hemingvej(1899-1961),nesumnjivo najslavniji americki knjizevnik prve polovine i sredine XX veka i najznacajniji predstavnik tzv.izgubljene generacije americkih pisaca koji su posle Prvog svetskog rata dugo ziveli u Evropi,medju citaocima je mnogo poznatiji kao romansijer nego kao pripovedac.Knjizevna kritika,medjutim,smatra da je Hemingvej upravo u pripovetkama svoju snaznu,neposrednu i istovremeno latentnu lirsku viziju sveta iskazao na estetski mnogo adekvatniji nacin nego u romanima.To se pogotovo s pravom moze tvrditi ako se korpusu njegovih pripovedaka doda i delo Starac i more,koje se po obliku nalazi izmedju kratkog romana i duze pripovetke.
Iako je dobijanjem Nobelove nagrade za knjizevnost 1954. godine upravo za knjigu Starac i more, simbolicnu istoriju o neprestanom, naizgled uzaludnom covekovom nastojanju da pobedi prolaznosti i da se sacuva od poraza i tragedije,Hemingvej konacno potvrdio reputaciju velikog svetskog pisca, on je vec svojim ranijim knjizevnim delom tu reputaciju odavno stekao u najsirim citalackim i knjizevnim krugovima. Povecanoj popularnosti ovog autora umnogome su doprineli i veoma uspeli filmovi snimani prema njegovim romanima i pripovetkama, Sunce se ponovo radja, Zbogom oruzje, Za kim zvona zvone, Snegovi Kilimandzara, kao i njegova nepredvidiva licnost i bogat, sadrzajan i gotovo pustolovan zivot, vrlo cesto projektavan i u sadrzinu njegovih knjizevnih ostvaranja.Hemingvejeva potreba za dinamicnim zivotom bila je u mladosti tako velika da je krajem Prvog svetskog rata on sam americkoj vojnoj komisiji dao pogresan podatak da je godinu dana stariji, samo da bi kao dobrovoljac mogao da bude primljen u vojsku i da ode na Italijanski front.(Otuda se u nekim njegovim knjigama,u pregledima knjizevnosti i u enciklopedijama kao godina njegovog rodjenja cesto pominje 1898. a ne prava,1899.godina.)
Bogato Hemingvejevo zivotno iskustvo,njegovo aktivisticko vidjenje sveta i neposrednog zivota i njegovo moderno shvatanje proznog rukopisa,na razlicite nacine se reflektovalo u njegovim romanima i pripovetkama.Ono se najvise oseca u njegovom sadrzinskom sloju i u obuhvacenom egsistencijalnom prostoru,zatim u stvaranju specificnih knjizevnih likova i njihiovih medjusobnih odnosa i nacina komuniciranja,a na izvestan nacin i u obliku i stilu njegovih ostvarenja.Karakteristicne teme svoje proze Hemingvej je pronalazio u sredini i prostoru koje je sam veoma dobro poznavao,u svom zavicaju,na micigenskim jezerima i rekama,u sumama i poljima koje je zavoleo u detinjstvu,zatim na ratistima Italije,Grcke,Turske,Spanije,Francuske,na lovistima u Africi i u iskusenjima na moru kraj obala Floride i Kube.U njegovim pripovetkama teme ljubav,nasilja,smrti,covekove borbe za samopotvrdjivanje i za osmisljanje zivota nisu medjutim davane oponasanjem neposrednog zivotnog toka i oblika,kako bi se moglo ocekivati s obzirom na snaznu autobiografsku notu u njima,vec u obliku jedne moderne narativne stilizacije ,u kojoj se vrlo cesto sugestija,simbol,elipticni izraz,odsustvo suvisnih eksplikacija i komentara,i ukazivanje na sustinske elemente postojanja i odnosa medju ljudima,predstavljajuci sazetim pripovedackim oblikom i stilom,naizgled suvise jednostavnim i direktnim,a u sustini vrlo slozenim,mnogoznacnim i izuzetno funkcionalnim. Zahvaljujuci takvim narativnim sredstvima,osnovne zivotne preokupacije i vizija sveta knjizevnih junaka u njegovim pripovetkama nisu opterecene nepotrebnim detaljima,nijansama,opisima banalnosti konkretnog sveta,kao i drugim,manje narativnim knjizevnim materijalom.Snazan psiholoski dozivljaj knjizevnih junaka,koji je u podtekstu mnogih situacija o kojima se govori u ovim pricama,iskazuje se indirektnim knjizevnim sredstvima,dijalogom,koji je inace veoma dobar u celokupnoj Hemingvejevoj prozi i znacajan elemenat njene strukture,elipticnim naznakama,retrospektivnim slikama,lirskom sugestijom,dramskom tenzijom i drugim oblicima dinamizacije narativnog teksta.To se pogotovo dobro vidi u poznatom ciklusu prica o Noku Adamsu,koji predstavlja literarnu transpoziciju najdubljih Hemingvejevih autobiografskih iskustava,ali i u mnogim drugim pricamama u kojima se iskazuje specificna hemingvejevska,istovremeno lirska i naturalisticka vizija sveta.
Kao energican zagovornik zivotne spontanosti i dinamike,Hemingvej je i u svoje knjizevne likove projektovao slicne osobine.Zato se oni krecu u krugu odredjenog,ne narocito velikog broja opstih i sustinskih zivtnih situacija i potreba.Oni se u njima bore za potvrdjivanje vlastite licnosti u neposrednoj stvarnosti i najcesce se suocavaju sa neminovnoscu poraza,ali i pored toga i dalje nastavljaju da se otvoreno i svesno susrecu sa determinisanim zivotnim situacijama u ratu,u ljubavi,u lovu,u areni,na ringu,u kojima postoji alternativna mogucnost ili poraza ili pobede.Mnogi junaci njegovih prica i romana rodjeni su gubitnici,oni su unapred svesni mogucnosti da nece uspeti u pojedinacnoj borbi i suprotstavljanju uobicajenim,banalnim i konvencionalnim oblicima i sadrzajima postojanja.Zahvaljujuci takvoj viziji zivota i covekovog mesta u njemu Hemingvej je u potpunosti mogao da ostvari lik gubitnika koji nikad ne pristaje na poraz i smrt,iako su oni sasvim izvesni u svetu nasilja,grubosti i svakodnevnog izneveravanja pojedinacnih covekovih vizija i snova.
U najboljim i najkarakteristicnijim Hemingvejevim pricama koje su usle u ovaj izbor,kojima bi se svakako mogle dodati jos neke,kao sto su Kratki srecni zivot Frensisa Makombera,Starac kraj mosta,Veoma kratka prica,Bregovi kao beli slonovi,Posle oluje,Ocevi i sinovi i neke druge,tema poraza i smrti,poraza u ljubavi.u profesiji,tema stvarne ili simbolicne smrti u suocavanju sa brutalnom svakodnevnicom,i druge,njima srodne teme,medjusobno se preplicu,povezuju,i spontano proizilaze jedne iz drugih.Hemingvej ih je zapravo video kao zajednicke situacije savremenog coveka i coveka uopste i njegovog agresivnog vremena prepunog izazova i protivrecnosti.Zato su Hemingvejeve pripovetke i bile tako inspirativne mnogim americkim piscima razlicitih narativnih opredeljrnja,i piscima dokumentarne i autobiografske proze,i minimalistima,i zagovornicima tzv. prljavog realizma.One su takodje bile podsticajne i nekim evropskim prozaistima izmedju dva svetska rata i jednom broju srpskih pripovedaca koji su se formirali kasnih pedesetih i ranih sezdesetih godina.Hemingvejev jednostavni stil i njegove simbolicne zivotne teme s razlogom su privlacili one nase pisce koji su u neposrednom zivotu pronalazili svoju osnovnu umetnicku inspiraciju.
HEMINGVEJEV ZIVOT-ZANIMLJIVOSTI
U sumovitoj drzavi Severne Amerike,koja nosi drevno indijansko ime Ilinois, blizu Velikih jezera, u Ouk Parku, s kraja proslog veka(1899) rodio se Ernest Hemingvej, pisac koji je i pored svih svojih opstih ogranicenja rekao najistinitije stvari o nasem dobu.Njegov otac bio je lekar, i volio je zivot sportiste i lovca, njegovu majku ipak, privlacila je muzika i religija. Ernest Hemingvej je poneo osobine i oca i majke:bio je lovac i sportista, ali i umetnik savrseno predan svom pozivu.On je uvek u svom srcu nosio sume i planine rodnog kraja i one su u njegovoj sudbini tokom vremena prerasle u pravi simbol muskosti i cistote.Mnogo je voleo putovati .Docnije u zivotu, vidjali su ga da putuje i bez prtljaga; medjutim pri tim putovanjima niko ga nije video bez ove tri stvari: udice, puske i pisace masine.
Dok je ucio skolu, verovatno nije sedeo u prvim klupama, gde logoruju najbolji djaci.Ali to mu nije smetalo da postane urednik svog skolskog lista, jer je umeo da pise cisto i lepo.Opredelivsi se za posao i zanemarivsi klasicno univerzitetsko obrazovanje, potrazio je zaposlenje u jednom od tada najcuvenijih listova u zemlji, listu Sigar, koji je izlazio u Kanzas Sitiju.U to vreme Evropu je potresao strasni Svetski rat, i mnogi mladi ljudi Amerike posli su preko okeana.Nije li to prilika koju je prizeljkivao?Pokusao je stupiti u vojsku, ali nisu ga primili zbog jedne stare povrede oka, ali mu je konacno poslo za rukom da stigne na Italijanski front.Tu je, kao sofer bolnickih kola, bio ranjen, ne navrsivsi ni devetnaestu godinu. Po sopstvenom priznanju on ovo iskustvo nije nikada zaboravio. U izvesnom smislu, nasilje i rat postace centralne teme njegovog knjizevnog opusa.
Kada se vratio u Ameriku mesto ga vise nije drzalo.Hteo je natrag u Evropu, u Pariz, u koji su u to vreme vodili svi putevi sveta.Ozenio se Hedli Ricardsonovom.Proputovao je dobar deo Zapadne Evrope, i dospio ponovo u podrucje ratnih sukoba.Ovoga puta izvestavao je citaoce o Grcko-turskom ratu.Bio je svedok mnogih uzasa ovog balkanskog sukoba,a za sagovornike je imao drzavnike kao sto je Lojd Dzeri,Klemanso i Musolini.Konacno se skrasio u Parizu.U ovom knjizevnom Vavilonu prve cetrvrtine proslog veka, on srece Gertrudu Sigejn i Ezru Paunda, koji postaju prvi mentori u njegovom zivotu pisca.U gradu na Seni izlaze prve njegove knjige, Tri price i deset pisama, U nase vreme, Prolecne bujice. Knjizevna karijera Ernesta Hemingveja posla je nezadrzivo napred.Iste te godine izlazi jedno od njegovih najboljih dela, roman Sunce se ponovo radja.Ovom knjigom Hemingvej ulazi na velika vrata americke knjizevnosti.Sunce se ponovo radja na jednom sirokom romanesknom planu daje sliku o izgubljenom svetu izgubljene generacije ciji je pesnik i zagovornik Hemingvej ostao do kraja zivota.Sa uspehom romana nije isla u korak i licna sreca pisca.Ako je razvod sa Hedli uneo nesto gorcine u njegov zivot, to je bilo ublazeno drugim brakom koji je ubrzo sklopio sa Polinom Fajfer.Medjutim, ogroman udarac nanela mu je oceva smrt, tj. samoubistvo 1928. godine.Posle toga je napusteo Evropu i presao u Ki Vest na Floridi, gde sa neznatnim prekidima boravi sve do 1938.Tu su se rodili njegovi sinovi Patrik(1929) i Gregori(1932), tu je docekao i objavljivanje svoga drugog romana Zbogom oruzje.Ovaj roman jos uvek nosi pecat pesimistickih raspolozenja pisca premda u celosti nije beznadezno opredeljen protiv zivota kao prethodni roman.
Biografski elementi iz zivota Hemingveja u velikoj meri su prisutni u svim njegovim knjigama.Kao njegov junak Henri, iz romana Zbogom oruzje, sam Hemingvej je bio rannjen i to pod okolnostima koje su bile do tragikomicnog apsurdne(navodno je bio ranjen dok je vojnicima delio cokolade).
1933. godine pojavljuje se Hemingvejeva treca zbirka od cetrnaest pripovedaka Pobednik nista ne dobija.Tri godine kasnije bio je na safarima u Africi gde objavljuje knjigu Zeleni bregovi Afrike.
U medjuvremenu on menja i svoj stav prema drustvu.Od pisca koga problemi drustva nisu zanimali, on postaje angazovani pisac.On prvi put pise i objavljuje knjigu o jednom drustvenom problemu-roman Imati i nemati.
Godine 1938. pripovetke koje je pisao celog svog veka dobijaju konacni oblik u zdruzenom delu Peta kolena i prvih cetrdeset devet prica.Ukratko receno, ove pripovetke otkrivaju trajni doprinos svetskoj knjizevnosti.Sledeci roman koji je objavio dve godine po povratku iz Spanije, Za kim zvona zvone postaje jos popularniji (od prethodnog) zbog istoimenog filma sa Gari Kuperom i Ingrid Bergman, za koji Holivud ne stedi novac.
Iste godine po objavljivanju ovog romana Hemingvej se razvodi od Poline Fajfer i sa novom suprugom, takodje knjizevnicom, Martom Gelhorn odlazi u Kinu.Zatim se za izvesno vreme, kao i uvek, skrio u San Francisku de Paula, blizu Havane na svojoj cuvenoj farmi Finka Vihija.
U toku sledecih godina cutanja , ali nimalo smirenog zivota napisao je novi roman.Kazu da je od njega ocekivao mnogo, da je cak govorio da je bolji i od Zbogom oruzje.Medjutim, kriticari su ga okarakterisali kao najlosijim Hemingvejevim delom.
Kao da je zeleo da svojim napadacima dokaze da jos ni iz daleka nije rekao sve sto je kao pisac imao namere da kaze, u jednom dahu napisao je svoj kratki roman, svoje zivotno delo Starac i more.
Po objavljivanju romana, ili bolje receno novele Starac i more, Hemingvej ponovo putuje i putuje.Po povratku sa jednog putovanja rusi se sportskim avionom u dzunglu Ugande.Ranjen, sutradan krece drugim avionom koji se zapalio pri samom uzletanju Po drugi put, u razmaku od svega nekoliko casova on izbegava smrt.
Iste te godine dobija Pulicerovu nagradu za roman Starac i more.Sledece godine i odbor Svedske akademije konacno mu dodeljuje vrhunsku nagradu-Nobelovu nagradu za knjizevnost.Godine1956. Hemingvej se vraca u Spaniju, gde ga ponovo privlaci njegova stara strast za koridom.Ali zdravlje ga sve vise napusta i on to tesko podnosi.Kao ranjeni vuk koji se posle dugog lutanja vraca u svoju jamu, vraca se Hemingvej u svoju zemlju.Dani su mu odbrojani.
Papa,kako su mnogi prijatelji zvali Ernesta Hemingveja, umro je kao sto je ziveo, na vrlo dramatican nacin.U rano julsko jutro, 1961. godine napravio je poslednji korak u svoj zivot.Voleci vise da spreci telo da ga i dalje izdaje negoli da zivi,on,koji je tokom zivota darivao vise od jedne svoje licnosti u knjigama onim sto se zove darom smrti, napunio je svoju omiljenu pusku i sasuo sebi u usta ubistvene metke.
Sahranjen je 6.jula 1961. godine u podnozju planine Testerin Zub.Pre spustanja u raku njegovi sinovi su zatrazili da se procita onaj njegov cuveni stih Narastaj jedan odlazi i drugi dolazi, a zemlja stoji uvek,stih koji pamte svi oni koji su makar i jednom procitali njegovu knjigu Sunce se ponovo radja.To je bio kraj Ernesta Hemingveja.
Medjutim, zna se da je njegova knjizevna zaostavstina poveca.Stoga, nije iskljuceno da cemo u dogledno vreme dobiti i fragmente, ako ne celinu jednog romana, za koji je Starac i more navodno predstavljao tek prolog.
DELA
Tri price i deset pisama(1923)
U nase vreme(1924)
Prolecne bujice(1926)
Sunce se ponovo radja(1926)
Zbogom oruzje(1929)
Zeleni bregovi Kilimandzara(1935)
Imati i nemati(1937)
Za kim zvona zvone(1940)
Preko reke pa u sumu(1950)
Starac i more(1952)
Pokretni praznik(1964)
izvor:net