Ljuta paprika je rado viđena na trpezi u mnogim zemljama sveta, a nije mali broj naroda koji je smatraju svojom. Ljudi je sa uživnjem jedu kako u Aziji, tako i u Evropi, Americi, Africi...
Odavno se zna da je ljuta paprika veliki izvor vitamina C, ali i da sadrži još i brojne duge korisne sastojke pa joj predviđaju i budućnost kao efikasnom leku za otklanjanje bolova. Postoje i mišljenja da će se na bazi ljute paprike uspešnije lečiti išijas, ali i proizvoditi sedativi. Utvrđeno je, takođe, da stvara ovosnost kod ljudi koje je koriste u ishrani...
Bilo kako bilo, oduvek sam voleo ljutu papriku. Svežu, suvu, pečenu, u turšiji, kiselu, u ajvaru, u ljutenici, u čorbi (ribljoj, obavezno), u gulašu, paprikašu, čobancu, sarmi.... U toku rata sam, kada su me moji pitali šta da mi pošalju, odgovarao - Ljute paprike obavezno, a ostalo kako možete i hoćete. Moj otac je umeo za mene da kaže, u šali, da ne ličim na njega i da nije bio prisutan kod kuće kada sam se rodio da bi mislio da mi je jedno od reditelja Mađar, a drugo iz Makedonije. Na žalost, ljuto već odavno ne jedem, jer je počelo da mi smeta...
Volite li ljuto?