Ja sam ga uvek nosila u dzepu. A preko leta kad poskidamo jakne i prsluke i nemam dzep, pa kad zalutam u gore pomenute mracne ulice, izvadim ga iz tasne i drzim u ruci.
Mozda bih se toliko utronjala da ne bih ni imala muda da odreagujem...
Mozda mi ni suzavac ni noz ni borilacke vestine ne bi bile od koristi. Ali sam se osecala sigurnije u svakom slucaju.
Za vreme bombardovanja sam radila u prodavnici igracaka i skolskog pribora. Oko 3 popodne ulazi covek u radnju i trazi cigarete. Leluja se i zaplicuci jezikom uporno ponavlja isto pitanje, a ja uporno dajem isti odgovor: da ne prodajemo cigarete. Iznerviran, prilazi pultu i vadi pistolj iz prsluka.
Vredjao me i psovao cinilo mi se citavu vecnost...samo sam gledala u cev uperenu u mene i cekala da pijana budala opali. I kada je u radnju usao moj najbolji drug i kada je pijandura pocela da mlatara pistoljem i oko njegove glave i da urla da ce nas sve pobiti i kada se sve dobro zavrsilo, ni tada nisam odreagovala. Narednih 10 minuta sam blejala u prazno.
I samo sam odjednom pocela kiselo da se smejem i rekla: jbt Gigo, ubi me covek zbog kutije cigara.
Znaci tuga brate (sho bi rekli braca zemunci)