Složila bih se da zasluga za originalnost ove naše planete i života na njoj pripada nekom tvorilačkom geniju. Neću na ovoj temi potencirati da li je u pitanju Bog ili razni činioci koji se mogu podvesti pod termin "priroda".
Eto, neko će reći Bog je original, neću to osporavati, ali za mene je original upravo priroda.
Malo gramatike... Reč "čovek" je zajednička imenica i upućuje na to da nas ima mnogo, a da pri tom svi mi imamo neke ključne zajedničke karakteristike. To zaista vodi zaključku da nismo originalni, nego sastavni deo zajednice.
Rekla bih i da je metafora o vozu vrlo realna. Pojedinac nosi prtljag nasleđenih gena, uglavnom pun klišeiziranih vaspitnih načela, znanja koja stiče kroz uhodan obrazovni sistem... Naprosto ličimo jedni na druge, hteli to mi ili ne. Pitanje kako ćemo se ponašati u svom kupeu, kako ćemo ga ukrasiti ili čime ispuniti, jeste pitanje subjektivnog doživljaja i potreba.
Odstupanje koje Pera Perić ima u odnosu na Đuru Đurića ja ipak ne bih ignorisala i nazvala ga lažnim. Jeste da se ne radi toliko o fizičkim, koliko o mentalnim i emotivnim razlikama, ali one jesu evidentne. Ali pretpostavljam da bi Pera bio vrlo srećan ako u svojim genima nema zacrtanu porodičnu sklonost ka nekoj teškoj bolesti, ta mala razlika odjednom postaje ogromna kada je u pitanju pojedinačna ljudska sudbina. Tako da i fizička odstupanja, ma koliko neznatna bila, mogu imati veliku cenu.
A umetnost... Ona crpi svoje motive iz prirode i kruniše ih u mislenom polju, a onda ih stvaralački ispostavlja javnosti u obliku nekih umetničkih dela. Ne tvrdim da je umetnost original. Rekla bih da umetnost čine unikatni ljudski doživljaji.
I zato ja sklop svih fizičkih i duhovnih karakteristika pojedica, ne bih nazvala originalom, nego unikatnom kombinacijom.