Austrijski neurolog i utemeljitelj psihoanalize rođen je 6. maja 1856. u mestu Freiburg u Moraviji (mesto se danas zove Pribor, a nalazi se u Češkoj) kao Sigismund Schlomo Freud.
Otac Jacob bio je duhovit i oštrouman trgovac vunom.
Majka Amalie bila je žena vedra duha, ujedno druga supruga svoga muža koja je uz to bila 20 godina mlađa od njega.
Sa 21. godinom rodila je svog prvog sina Sigmunda koji je imao dva polubrata i šestero mlađih braće i sestara.
Kada je Sigmundu bilo četiri godine s roditeljima se seli u Beč jer očev posao trgovine vunom više nije bio isplativ.
Još dok je bio dete roditelji su uočili kako je mali Sigmund
izrazito bistro dete te je stoga uživao i poseban status unutar porodice.

Iako su živeli u malenom stanu sa sedmoro dece Sigmund je imao vlastitu sobu i uljnu svetiljku,
dok su ostala deca u porodici za rasvetu pri učenju koristila svijeće.
Kao dete maštao je o tome da postane general ili ministar,
ali kako je bio Jevrej, nije mu bilo dopušteno da se bavi bilo kakvim zanimanjem osim medicinskog i pravnog.
To ga nije sprečavalo da nauči da govori francuski, engleski, italijanski i španski jezik,
te posveti se proučavanju dela poznatih pisaca i filozofa posebno dela Nietzschea, Hegela, Shakespearea i Kanta.


Kako je mogao birati samo između medicine i prava,
1873. odlučio je studirati medicinu
(iako je u prvi mah hteo da postane advokat)
te upisuje studije medicine na bečkom Univeryitetu.
Tu će upoznati sestrinu prijateljicu Marthu Bernays
sa kojom će se kasnije oženiti.


Svoje ime Sigismund Schlomo Freud menja 1877. u Sigmund Frojd.

O njegovoj mladosti malo se zna,
jer je u dva navrata uništavao spise
na osnovu kojih bi se moglo doznati više.
Prvi put je to učinio 1885., a 1907. po drugi put.

Spisi koji su nastali kasnije bili su sklonjeni i brižno čuvani
u Frojdovoj arhivi koji je bio dostupan
samo njegovu ličnom životopiscu Ernestu Jonesu, te nekolicini psihoanalitičara koji su mu bili bliski.

Nakon završetka školovanja 1881. prihvata radno mesto
u Institutu za cerebralnu anatomiju gde radi istraživanja upoređujući mozgove odraslih ljudi i fetusa.

Nekoliko godina kasnije radi studiju o kokainu te 1884.
otrkiva njegova analgetska svojstva i isprobava ga na sebi.

Naredna (1885.) biva značajna za njegovu karijeru.

Tada je pozvan da boravi četiri meseca u Parizu i radi sa jednim od najpoznatijih neurlogoa toga vremena,
Jeanom Charcotom, koji je istraživao uzroke i terapiju histerije putem hipnoze.

Iz Pariza se vraća 1886. u Beč i otvara privatnu praksu,
te se posvećuje obolelima od histerije koje
(što je u to doba bilo uobičajeno) leči elektroterapijom i hipnozom.
Kasnije će odustati od hipnoze te primeniti metodu
slobodnih asocijacija i analize snova.

Njegove teorije i tretman pacijenata bile su,
a i danas ima dosta spora o tome, kontroverzne.
Njegove ideje često obrađivane u raznim delima,
kako stručnim tako i laičkim.

Frojdovi sledbenici drže svog uzora

"...velikim naučnikom na polju medicine koji je otkrio
važne istine o ljudskoj psihologiji...",

dok ga drugi vide (posebno na polju psihijatrije) kao

"filozofskog vizionara koji je preoblikivao sliku ljudske prirode,
i pomogao nam suprostaviti se tabuima,
ali čije su teorije, koje je ponudio nauci, posrnule u praksi".


U oktobru 1886. stupa u brak s Marthom Bernays,
sa kojom će imati šestoro dece.
Između ostalog i kćerku Annu Freud,
koja će kasnije postati ugledna psihoanalitičarka
na polju dečije psihologije.
Iako različitih karaktera ljubav Sigmunda i Marhte bila je čvrsta.
Tako Sigmund 1885. u ljubavnom zanosu piše svojoj verenici:

"Princezo, moja mala princezo, kako će to biti lepo.
Dolazim s novcem, ostajem duže i donosim ti nešto lepo.
A onda ću u Pariz, da postanem velik, potom ću se oženiti tobom
i lečiti neizlečive neurotične slučajeve,
a uz tebe ću sam ostati zdrav i ljubiti te."

Na što mu ona odgovara:

"Sigi, moj Sigi, juče sam prvi put izgovorila tvoje ime.
Dragi moj, sretna sam, da sretnija nikada u životu nisam bila.''
Čini se kako je vladala gotovo pa idila,
ali Sigi je bio gotovo dosadan muškarac zbog svoje preterane organizovanosti.

Svaki je dan 'štucao' bradu i brkove kod istog brijača,
svake subote kartao s istim društvom i,
posle 11 godina braka, u koji je ušao posle petogodišnjih zaruka,
više nije bilo intimnosti.
Martha se posvetila odgoju šestoro dece,
a Frojd je danonoćno radio na svojim 'slučajevima'.

Tako dosadno? Čini se da ipak nije.
Martha je, bila strastvena žena,
tvrdila je da ljubav mora biti ekstremna ili je uopšte nema.
Kao da je imala dva života,
onaj domaćice i majke
i onaj žene koja je slutila i 'mračne' ženske želje.

Frojd je pak bio ljubomoran, isključiv,
uveren da su žene ograničene svojim polom
i bez imalo želje da u tom delu nadiđe svoje vreme.
"Moja je majka verovala u moga oca, a ne u psihoanalizu",
rekla je jedna Frojdova ćerka,
jer je Martha očito bila tu kad je trebalo pa je čak,
navodno, i izvukla Freuda iz moguće kokainske ovisnosti,
dok je tom drogom eksperimentirao ne znajući da može izazvati ovisnost.

Istraživanju problema histerije posvetili su se nešto kasnije
zajedno Freud i Josef Breuer.
Iz rezultata tog istraživanja proizašla je njihova zajednička knjiga
Studije na području histerije
u kojoj postavljaju hipotezu da simptomi histerije proizlaze iz potisnutih sećanja i traumatskih događaja.

No, nedugo nakon objavljivanja knjige (1895.)
iz javnosti neznanih razloga prekidaju saradnju.
Poučen iskusustvima zajedničikih istraživanjima

Frojd zastupa stanovište,
da je uzrok histerije seksualne prirode
i tada razvija dio onog što će kasnije postati poznato
kao psihoanalitička teorija.

Nakon raskida s Breurom Freud se i dalje posvećuje istom problemu.
Tako u oktobru 1897. otkriva Edipov kompleks,
a 1899. pojavljuju se i njegovi prvi značajni tekstovi.
Naredne godine (1900.) objavljuje knjigu Tumačenje snova koja se temelji na analizi njegovih vlastitih snova.

Nakon nje slede: Psihopatologija svakodnevnog života (1901.),
Tri eseja o seksualnosti (1905.),
Šale i njihova povezanost s nesvjesnim (1905.).

U knjizi Tri eseja o seksualnosti,

iznosi ideju da se deca rađaju sa seksualnim potrebama,
a njihovi roditelji su početni seksualni objekti,
nakon čega je u javnosti proglašen ludakom.

U delu Fragment jedne analize histerije raščlanjuje traumatsku funkciju seksualnosti u histeriji, kao i ulogu homoseksualnosti.

Godine 1902. osniva Psihološko društvo sredom
u kom okuplja svoje prve učenike (Ferdern, Ranka, Adler).

Od 1912. bavi se pitanjem oca,
pojmovima nagona života (eros) i nagona smrti (tantos),
principa realnosti i principa zadovoljstva.

Osam godina kasnije (1920.) zbog epidemije gripe
umire Freudova kćerka Sophie,
a iste godine on predlaže novi model društvenog sklopa
u kome se pojavljuju ego, id i superego.

Njegov istraživački doprinos uključuje i
otkrivanje novih osobina nervnih ćelija
kod zlatne ribice i postojanje testisa kod mužjaka jegulje.

Ipak, najvažnijim otkrićem smatra se činjenica da kokain
može biti upotrebljen za lečenje mnogih bolesti.
Sam Frojd je uzeo drogu bez pojave nekih štetnih učinaka,
no njegovo oduševljenje ovim otkrićem ubrzo se smanjilo
zbog spoznaje da kokain stvara ovisnost.

Zbog raka 1923. ima i prvu operaciju grla.
Nakon što su nacisti okupirali Austriju 1838.
a pre toga u Berlinu javno spalili Frojdove knjige,
Sigmund napušta Austriju i preseljava se u Englesku
gde sve do same smrti, 23. septembra 1939. godine,
uzrokovane rakom grla leči svoje pacijente.


Sigmund Freud deda je slikara Luciana Freuda
te komediografa i pisca Clementa Freuda
te pradeda novinarke Emme Freud
i modnog dizajnera Belle Freuda te Matthewa Freuda.