Ovo nije tema o lečenju mamurluka. Ona se nalazi na drugom mestu.
I ovo je priča za mušku kafanu, jel ženski svet nikad baš suviše ne presisa. Kod ženskog sveta je reč o umoru, lošoj hrani i hroničnoj migreni.

Elem, juče ste presisali. Mislim, nije da ste suviše popili, pamtite i bludnije dane. Ali, eto šta se desi kad se čovek ubaci u porodične kalupe. Izgubi se forma.
Dočekuje vas jutro. Žedni ste. I užas vas boli glava. Želudac u rasulu. Faca vam je izgužvana, oči još uvek blago zakrvavljene.
Ona vas dočekuje:
a) sa izrazom gađenja jer ste opet dokazali da ste samo jedna pijana muška svinja koja ne zna šta je dosta, i sve vam po spisku što u sebi, što na meniju jer već zna čime lečite mamurluk; zvocanje dodavati po potrebi
b) sa osmehom (i blagim likovanjem jer tek će vas uhvatiti za ono sinoć) ni ne pominje (za sada) nemile događaje i pravi se kao da se ništa nije desilo.
U svakom slučaju, ona vas dočekuje onako kako vas baš ne dočekuje svako jutro.
Pomaljate nos međ' svet. Čak i oni koji sinoć nisu bili očevici tuluma po liku i delu kada se pojavite međ' svetom nesumnjivo će znati šta vas je zadesilo.
I naravno, postajete žrtva. Nudiće vam da popijete još jednu za dobro jutro (a na A od alkohola vama se umire koliko vam se sloši) jer klin se klinom izbija. Pitaće vas da li je to alkohol možda za vas prošlost, nikako daleka budućnost. Neke skotine će se čak i drznuti da vam čašicu poture pod nos, samo malo da omirišete (možda se ipak predomislite).
.....
Kako reagujete? Da li vam je dosta već svoje muke i odsečno i autorativno prekidate svaku temu o tome ili ipak ostajete da "dežurate" za sve prozivke?
Umete li da uz bećarski osmeh izdržite i dan posle?