Za vreme izmedju 1945 i 1980. u Jugoslaviji se dobro zivelo.
Narocito izmedju 1965 i 1980 godine.
Jugoslovenski pasos je bio jedan od najcenjenijih u svetu, svuda se putovalo bez viza.
Razvoj je bio jedan od najvecih, jedno vreme cak veci nego u Japanu!
Svuda smo bili cenjeni kao turisti, strucnjaci, radnici i gosti. ( A danas?)
Tito je bio jedan od osnivaca Nesvrstanih zemalja, znacajnog faktora ravnoteze u vreme hladnog rata.
Sem sitnijih ekscesa, nije postojalo nacionalno izzivljavanje. Za lecenje prevelike doze nacionalizma svih vrsta postojao je oproban i efikasan lek: Goli otok...
Naspram susednih zemalja smo uvek bili neka vrsta Zapada. Zavideli su nam na standardu zivota.
Radikali ni sa jedne strane se nisu pojavljivali iz mislijih rupa. Cim bi se promolili, dobili bi dobro po nosu (recimo oni iz "Hrvatskog proleca")...Onda nisu bili ni blizu tako grlati kao sto su danas.
Kasnije, kada je macak umro, misevi su poveli kolo...I videli smo kako se to kolo zavrsilo...
Odnosno, jos se nije zavrsilo, samo se primirilo...