Geografija lica i tela..
Prikaz rezultata 1 do 6 od ukupno 6
  1. #1

    Geografija lica i tela..

    ''Geografija'' lica i tela može biti ''istorija'' jednog čoveka,najbolji opis njegovog života.Vrlo često se zagledam u lice nepoznatih ljudi,recimo u vozu:posmatram njihove bore,pokušavam na osovu njih da odgonetnem njihove godine,sve one vetrove koji su ih po obrazima tukli.Gledam kako im je ''uređena'' kosa,da oi idu kod frizera,ili ne mogu da priušte taj izdatak;njihov ruke mi govore o tome čime se bave,nedostatak zuba nagoveštava paćenje,kape,marame,šeširi,šalovi pak pričaju svoju priču,pišu jedan deo ''geografije'' tela kojim se upotpunjuje lik ispred mene.
    Postoje i one dobro poznate fizionomije,lica kojima sam i ja zadala bore,ili podočnjake u čijem sam ''ispisivanju' i sama učestvovala.
    Onda,tu je i geografija mog lica i tela i tumačenje istih.Strah od tumačenja koje o njima mogu imati drugi.

    Kako vi doživljavate ''geografiju'' lica i tela drugih ljudi,a kako se odosite prema sopstvenoj?
    Poruku je izmenio kohili, 27.12.2008 u 02:14 Razlog: greška/slovce..
    od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota

  2. #2

    Odgovor: Geografija lica i tela..

    Pre nego što uopšte krenem da izučavam Istoriju Filozofiju i Psihologiju Duše uvek se prvo pozabavim Geografijom Lica i Tjela.

    Geografiju Lica savladam za tili čas,
    a na Geografiji tela padam kao kruška ... ako je tjelo npr. "zmijsko".
    Pod "zmijskom geografijom" mislim isključivo na Anakondu,
    koja je upravo progutala lava, (crnog) pantera, divljeg konja, gorilu, vuka i bizona.
    Ako Anakonda nije sve te zveri progutala, onda ja ne padam a Anakonda dobije minus ko vrata.
    Međutim, ako pak u toku ispipava ... ispiTIvanja vidim da Anakonda uopšte nije ništa proguta ... aaa ...


    ____________________________

    Dobro de umem ja i ozbiljno.
    Da, veoma su mi važni upisi na licima i reljefi na telima.

    Volim da vidim lepe, zgodne, očuvane i negovane žene.
    Što se muškaraca tiče, volim "grube i robusne" face i još "grubija i robusnija" tela.
    Uštogljene lepotane dondolane i svilene bub(an)e mi oko nikako ne hvata u kadar.

    Bore, ožiljci, brazde, krateri na licu kao i grbe, gihtovi i slični tektonski poremećaji na telu,
    zanimljivi su mi veoma, ali ... ... jedino u studijama, crtežima i slikanju.

    _______________

    postavljačici teme and &



    a o svojoj geografiji ću neki drugi poot ...

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  3. #3

    Odgovor: Geografija lica i tela...

    Geografija lica i tela je jedan od razloga zbog kojeg obožavam gradski prevoz. Zabodem se u ćoše, slušam muziku i posmatram pun autobus priča... ispostavilo se mnogo zanimljivije nego čitanje knjiga u vožnji, a neuporedivo zanimljivije od vožnje sopstvenog automobila po gužvi -prva-druga-kreni-stani... čini mi se da sam već pominjala negde baš to. Izdvojim pa skeniram od glave do pete upravo sve to o čemu pričaš

    Uopšte, volim lica sa karakterom, volim slike i fotografije, portrete takvih ljudi i ono što se u svakom licu krije. Mnogo su mi toplija i bliža od onih staklenih lica na kojima ništa ne možeš pročitati.

    Što se tiče geografije drugih za koju sam ja kriva, najviše sam poradila na maminoj i tatinoj. Tamo se tačno vidim, kakvo god da im je raspoloženje.

    I moje je lice počelo da dobija karakter Imam one dve bore smejalice koje idu od nosa i između obrva, mrštavice. Dok drugi čkilje zato što ne stave naočare, ja se mrštim A telo, ufffff to je ratni poligon nema koju vežbu nije prošlo
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #4

    Odgovor: Geografija lica i tela..

    Meni,lično,je posebno zanimljiva činjenica da se jednim jedinim pogledom na lice nepoznate osobe može uhvatiti nešto od one velike,sveobuhvatne žalosti zbog prolaznosti života:gledam čoveka kako sedi preko puta mene u vozu,u ruči gužva kesu,a ispod brade mu titra Adamova jabučica.Izbrijan ne baš tako dobro,u žurbi zaboravljakući dlačice na jagodicama ispod očiju,mršti čelo gledajući korz prozor.Ne gelda negde daleko,jer gledajući horizont ne mršti se niko-horizont je daleko...gleda u neku dubinu,neki tajanstveni vir samo njemu poznat.Gleda u svoje postojanje izvan tog voza,ono ga izdvaja od tog vagona,od poništene karte i brbljanja saputnika.Posmatram nokte tog čoveka zagledanog u ''vir'' postojanja,ophrvanog svakodnevnim mukama:podsečeni,
    četvrtasti,stežu onu kesu prepunu drangulija i govore mnogo toga.Da je nekim alatom udario palac,te je crno-ljubičast pri svom korenu.Da pere ruke redovno.A same ruke,žuljevite,dlanova prekrivenim žućkastom kožom,pričaju čudesnu priču o nekome ko je jednom bio dečak nežnih,ružičastih ruku,prešao sasvim nenadano iz mladosti u zrelo doba i sagradio na svojim dlanovima tu žukastu mrenu jada i zlopaćenja,a na samim dlanovima ispisao jednu sudbinu koja samo po svojoj spoljašnjosti ože imati sličnosti sa milionima drugih,ali je na samom kraju njegova i nije nalik ni na jednu pre nje.

    Toliko za ovaj put o ''geografiji'' od mene.Nadam se da ću moći još neku ''mapu'' ljudskog lica,ili tela,ili oba zajedno da podelim sa vama.
    od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota

  5. #5

    Odgovor: Geografija lica i tela..

    Posmatranje ljudi mi je uža specijalnost, to je nešto što sad već i nesvesno radim..
    Najviše govori lice, držanje tela i šake..kad dobro osmotrim te tri stvari, napravim čitavu priču o tom čoveku koja je uvek bliska pravoj istini o njemu..i zaista ne grešim nogo u proceni, uvek budu u pitanju samo nijanse..


    Ne volim lica bez bora smejalica..tako su mi prazna, nezanimljiva..izeš osmeh kad oči ostanu širom otvorene i ne iskose se blago..nekako je usiljen, neiskren..

    I ne volim ljude koji kriju šake..za mene su šake, isto kao i oči, ogledalo duše..
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  6. #6

    Odgovor: Geografija lica i tela..

    "Njegovo lice se u prvi čas čini kao lice seljaka. Obrazi mu imaju boju ilovače, upali su, puni gotovo prljavih nabora, izrovala ih je patnja brojnih godina pa se izbrazdana i ispucana koža napinje kao da je žedna i da je opaljena; iz nje je vampir dvadesetogodišnje bolesti isisao krv i boju. Desno i levo se izdižu, kao dva snažna kamena bloka, slovenske jagodične kosti, a smršena gustara brade neuredno pokriva opora usta i lomne čeljusti. Sve je tamno, zemljano i bez lepote na tom seljačkom licu, gotovo licu prosjaka. Tamno je, pljosnato i bezbojno, bez sjaja, komadić ruske stepe ispucanog kamena. Oči su mu duboke i upale.

    Jednako kao i njegovo delo, to lice najpre izaziva osećaj užasa kojemu se oklevajući pridružuje bojazan, a zatim strastveno, i u sve većoj začaranosti, divljenje."

    Stefan Zweig o Dostojevskom
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

Slične teme

  1. Brza geografija
    Autor Wampirche u forumu Igre bez granica
    Odgovora: 153
    Poslednja poruka: 21.03.2019, 00:26
  2. TV Lica
    Autor SQUAW u forumu Televizija i ostali mediji
    Odgovora: 85
    Poslednja poruka: 10.08.2018, 10:48
  3. Govor tela
    Autor lado u forumu Psihologija
    Odgovora: 16
    Poslednja poruka: 05.07.2011, 00:20
  4. Najskuplji delovi tela
    Autor alokin74 u forumu Belosvetske zanimljivosti
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 25.06.2008, 11:36

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •