Sylvia Plath (Silvija Plat) - Strana 4
Strana 4 od 4 PrvaPrva ... 234
Prikaz rezultata 46 do 52 od ukupno 52
  1. #46

    Odgovor: Sylvia Plath

    Dogadjaj


    Kako se pochela skrucuju!
    Mjesechina, ova stijena od krede
    U chijoj pukotini lezzimo

    Ledja uz ledja. Chujem sovin krik
    Iz njega hladnog indiga.
    Nesnosni vokali prodiru u moje srce.

    Dijete se u bijeloj kolijevci okrece i uzdishe,
    Otvara sad usta, zahtjevno.
    Njegovo lishce urezano je u napaceno, crveno drvo.

    Zatim postoje zvijezde, neiskorjenjive, tvrde.
    Jedan dodir: on peche i razbolijeva.
    Ne mogu vidjeti tvoje ochi.

    Ondje gdje cvijet jabuke sledjuje noc
    Hodam u krugu,
    Brazdom starih mana, dubokom i gorkom.

    Ovamo ne mozze doci ljubav.
    Crna provalija se otkriva.
    Na suprotnoj ivici

    Mala bijela dusha mashe, mala bijela larva.
    Moje me udovi takodjer napustishe.
    Ko nas je rashchinio?

    Mrak rastache. Dotichemo se kao bogalji.

  2. #47

    Odgovor: Sylvia Plath

    Branje Kupina


    Niko na putu, nishta, nishta do kupina,
    Kupina s obje strane, premda uglavnom na desnoj,
    Aleja kupina, shto spushta se u zavojima, i more shto se
    Talasa na njenu kraju. Kupine
    Krupne ko jagodice palca, i nijeme kao ochi
    Od ebanovine u zzivici, nabrekle od
    Modro-crvenih sokova. Po mojim ih prstima rasipaju.
    Nisam trazzila to krvno posestrimstvo; mora da me vole.
    Prilagodjuju se mojoj boci za mlijeko, sploshcujuci se.

    Iznad nas lete chavke u crnim, kakofonichnim jatima,
    Komadici izgorjelog papira shto se obrcu na vjetrovitom nebu.
    Samo njihov glas prosvjeduje, prosvjeduje....
    Ne vjerujem da ce se more uopshte pojaviti.
    Visinske, zelene livade zzare se kao iznutra zapaljene.
    Stizzem do grma kupina tako zrelih da je grm muha,
    Shto su plavo-zelenim trbusima i staklastim krilcima
    Sachinile kineski paravan.
    Medna svetkovina kupina ih je omamila; one vjeruju u raj.
    Josh jedan zavoj, i kupinama i grmlju je kraj.

    Jedino shto sad dolazi jest more.
    Izmedju dva brezzuljka jurnuv, nenadan se vjetar usmjeri na me,
    Cushkajuci me utvarnim rubljem po licu,
    Ovi su brezzuljci suvishe zeleni i svjezzi a da bi okusili so.
    Slijedim kozju stazu izmedju njih. Posljednji me zavoj dovodi
    Do sjeverne strane brezzuljka, a ta je strana narandzasta stijena
    Koja ne gleda u nishta, nishta, osim velikog prostora
    Bijelih i kositrenih svjetala i buke kao da kovachi srebra
    Kuju i kuju nepodatnu kovinu.

  3. #48

    Odgovor: Sylvia Plath

    Tri Zene


    - Koliko dugo mogu biti?

    Koliko dugo mogu biti zid, odbijati vjetrove?

    Koliko dugo mogu biti?

    Praviti rukom zaklon od sunca,
    zaustavljati plave munje hladnog mjeseca?

    Glasovi usamljenosti, glasovi patnje
    zaogrcu moja ledja, neminovno.

    Kako ih umilostiviti, njihovu malu uspavanku?

    - Koliko dugo mogu biti zid oko mog zelenog vrta?
    Koliko dugo moje ruke
    mogu lijechiti njegov bol? I koliko josh moje rijechi
    mogu biti na nebu sjajne ptice utjehe, utjehe?

    Strashna je stvar
    biti toliko otvoren: to je kao da je moje srce
    stavljeno na lice i sheta svijetom.

  4. #49

    Odgovor: Sylvia Plath

    ***


    Mushkarac sam
    Mada sam jednog
    Avgustovskog jutra
    Rodila dete
    Zdravo dete ruzzichastih obraza
    Sa trbuhom punim mleka
    Prirodno dok je babica
    Gurala glavu u medjunozzje
    Kao u plinski shtednjak
    O na usne deteta
    Pala je i druga kap mleka!
    Kako je svechano dolazilo
    Prvo jutro materinstva
    Radost svetlost
    Kroz sobe bolesnika
    Nalik igri jaganjaca na proplanku
    I dok me je zavodila ta belina
    Rub lavora se prelivao
    Kad umesto prve vode
    Spoznah boju krvi
    Shanuh:Samo da ne umrem
    Mojom smrcu u trenu
    Dete bi izgubilo oba roditelja
    Sad sam bespolna
    Kao umetnost
    Spokojan lebdim
    Paperje ili oblak shta li?
    Treshnjin cvet mozzda?
    Sam sa desetomesechnom matericom
    Praznom kao vasiona
    Da samocu predjem
    S jedne na drugu stranu
    Potrebno je samo malo
    Da budem sam
    Sa svojom poezijom....

  5. #50

    Odgovor: Sylvia Plath (Silvija Plat)

    Razmishljanja


    Postoji ovaj beli zid, iznad kojeg se nebo stvara
    Beskrajno, zeleno, posve nepristupachno.
    Po njem plutaju andjeli, i zvezde, takodje u ravnodushju.
    One su moja sredina.
    Sunce se rastapa na tom zidu, krvareci svoje svetlosti.

    A sad sivi zid, kandzama izgreban i krvav.
    Zar nema puta shto vodi s uma?
    Stepenice na mojim ledjima spiralno zavijaju u vrtlog.
    U ovome svetu nema ni stabala ni ptica,
    Postoji samo mrzovolja.

    Ovaj crveni zid neprestano se trza:
    Crvena shaka, otvara se i zatvara,
    Dve sive, papirne vrece
    To je ono od chega sam sazdana, to i strava
    Da ce me odvesti pod krstove i kishu pieta.

    Na crnom zidu, neodgonetljive ptice
    Vrte glavama i krichu.
    Nema govora o besmrtnosti medju njima!
    Hladna nam se nishtavila priblizzavaju,
    Krecu se uzzurbano....

  6. #51

    Odgovor: Sylvia Plath (Silvija Plat)

    Sitni Sati


    Prazna, odjekujem i za najmanjim korakom,
    Muzej bez kipova, velichajan zbog stupova, trijemova, rotunda.
    U mom dvorishtu vodoskok shiklja i tone natrag u sama sebe,
    Opatichkog srca i slijep za svijet. Mramorni ljiljani
    Hlape svoju bljedocu kao mio miris.

    Zamishljam se sa silnom publikom,
    Kao majku bijele Nike i nekoliko golookih Apolona.
    Namjesto toga, mrtvi me vrijedjaju pazznjom,
    I nishta se ne mozze dogoditi.
    Mjesec polazze ruku na moje chelo,
    Bezizrazzajnog lica i nijem poput bolnicharke.

  7. #52

    Odgovor: Sylvia Plath (Silvija Plat)

    Zimska Stabla


    Vlazzne tinte svanuca rastachu modrinom.
    Na upijachu od magle
    Stabla izgledaju kao botanichki crtezz
    Sjecanja shto rastu, prsten za prstenom,
    Nizovi vjenchanja.

    Ne poznajuc pobachaje ni bludnichenja,
    Postojanija od zzena,
    Ona siju tako bez napora!
    Kushajuci vjetrove, beznoge,
    Do pasa u istoriji.

    Prepuna krila, onosvjetovna.
    U ovom, ona se Lede.
    O majko lishca i mirluha
    Ko su ove piete?
    Sjene golubova grivnjasha jednolichno pjevaju,
    Al ne olakshavaju nishta.

Strana 4 od 4 PrvaPrva ... 234

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •