Sam...i svoj

[DrinChe]

@ mishca
Jedinu razliku vidim u tome što ti pišeš o ljudima koje znaš i koji su slobodni i svoji, a ja o prividno slobodnim i prividno svojima, a to je dobro. Mislim, drago mi je da čujem, ako već nisam doživela da upoznam, tu čarobnu (ako je čarobna) , kombinaciju u jednoj ličnosti.


@ starsica
znam da se malo ljutneš kada ti se pomenu godine, ali polako. Obzirom koliko si vezana za porodicu i znaš njeno funkcionisanje, ma znaš i osluškuješ disanje onih koje voliš, ne verujem da si solista ni u najavi. Stvar tvog izbora svakako, sada ili kasnije, svejedno.

[slavkos]

samoca ne mora biti nas izbor...moze biti i nas usud...
po meni, postoji samoca u kojoj je covjek fizicki sam, ali
i u dusi potpuno prazan, potoji samoca gdje je covjek
fizicki sam, ali ima nekoga u sebi, u svom srcu ga nosi...
i postoji ona najteza samoca, kad je covjek sam, a nije
sam fizicki, ali se osjeca toliko usamljenim da to boli, reze,
stisce, gusi..davi....takvu samocu je najgore osjetiti...

Sta vise reci na tu temu?

[Goga]

Samoća ne donoosi nužno nesreću, kao ni život sa partnerom sreću. U svemu tome je, ipak, najvažniji subjektivni osećaj osobe koja živi sama, a ne neke naše analize i mišljenja.

Nadam se da ćemo na ovaj način zaokružiti celinu.
Mogućnost izbora postoji, i poštujem je kao takvu.
Da li je osoba koja je odlučila da bude ''sama i svoja'',
ovakva, ili onakva, nije predmet naše priče.

[Skidatch_Mraka]

Kao mladji,poslushah starije,koji rekoshe:"Drolja,dok ne dodje bolja"...Kasnije,sam shvatih...Bolje nishta,nego bilo shta...