Sam...i svoj
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 19

Tema: Sam...i svoj

  1. #1

    Sam...i svoj

    Često pričamo o ljubavi,vezama,problemima,...a šta je sa onima koji su sami i svoji?

    Samoća nije samo posledica,ona je često i izbor.

    Šta vi mislite o tome?
    Ako voli jedan cvet koji se nalazi na nekoj planeti,slatko je noću gledati nebo.

  2. #2

    14 Odgovor: Sam...i svoj

    Verujem da je izbor, koji je prouzrokovan nečim što se desilo u bližoj, ili daljoj prošlosti.

    Jedan period sam provela sama, jer sam upravo želela tako. Uživala sam u samoći. Želela sam da se stabilizujem posle emotvnih udaraca, uspona, padova.
    Prijalo mi je, ali istovremeno me i dovelo do zaključka da nisam stvorena da živim na taj način. Samoća mi je pomogla da sagledam stvari iz više uglova, i nastavim dalje.

    Poštujem izbor osoba, koje su odlučile da budu ''same'' i ''svoje''.
    Ubeđena sam da ono što se ne realizuje na emotivnom planu, može da se ostvari na nekim drugim životnim poljima.
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  3. #3

    Odgovor: Sam...i svoj

    Niko nije doveka "sam" i "svoj". Uvek se tu desi neka i/ili kombinacija.
    Da, samoća je nekad izbor, a nekad i beg. Oni koji su "sami i svoji" uvek će reći da je to njihov izbor jer će beg teško sebi priznati. Ali ipak će priznati.
    Poštujem tuđe životne izbore. I za razliku od mnogih, ne kritikujem ih.
    Jer sve to jednom dođe na svoje.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  4. #4

    Odgovor: Sam...i svoj

    Samoća je izbor koji budi strah.

    Kada bi svoj celi život proveli u samoći naučili bi da samoća ne postoji sve dok imate barem jednog prijatelja - sebe.
    I sve dok se naš taj "prijatelj" želi družiti sa nama,ne postoji samoća.
    Jer prava samoća počinje tek kada izgubite to prijateljstvo,izgubite sebe, tek tada se može reći da se okusila samoća u njenom punom strahu i snazi.
    Samoća je osećaj koji postoji u svima nama, samo je ponekad jasniji, a ponekad se zbog okolnosti koje nas okružuju sakrije čekajući pravi trenutak kada će moći pobedonosno izaći na površinu istvoriti oluju.
    Oluju koja će kada protutnji isprati sve ono što već dugo nakupljeno u nama čeka svoje oslobađanje.
    Možda će nam trebati sati, možda dani, a možda i godine da shvatimo koliko smo toga tom olujom dobili. Koliko slobode i kristalno jasnog pogleda.
    Pogleda koji možemo usmeriti na sve oko sebe čitajući svoj život u svemu što vas okružuje.

    Jasnoća viđenja, to je ono što,barem ja,dobijem samoćom, i zato sam joj zahvalna!
    Ćuti i prenesi dalje....

  5. #5

    Odgovor: Sam...i svoj

    Samoca jeste izbor i sa nerazumevanjem stojim pred svakim ko je ucinio takav izbor.
    Takav izbor je posledica teskog razocarenja i straha od buducih razocarenja...

    Izvinite, ali ne razumem taj izbor...
    Gospodine, vase dete se plazi na mene!

  6. #6

    Odgovor: Sam...i svoj

    samoca ne mora biti nas izbor...moze biti i nas usud...
    po meni, postoji samoca u kojoj je covjek fizicki sam, ali
    i u dusi potpuno prazan, potoji samoca gdje je covjek
    fizicki sam, ali ima nekoga u sebi, u svom srcu ga nosi...
    i postoji ona najteza samoca, kad je covjek sam, a nije
    sam fizicki, ali se osjeca toliko usamljenim da to boli, reze,
    stisce, gusi..davi....takvu samocu je najgore osjetiti...
    "Tvorac nije obećao dan bez bola, smijeh bez tuge,sunce bez kie:
    ali je obećao snagu za dan, utjehu za suze i svjetlo za put!"

  7. #7

    Odgovor: Sam...i svoj

    retki su oni pravi samotnjaci, osobenjaci kojima zaista niko nije potreban i o njima ne mogu da pričam jer su velika misterija za mene..

    većinom ljudi beže u samoću posle nekog životnog brodoloma, teških trenutaka da tako sagledaju sebe, izleče se, skupe snagu za dalje i mislim da je tada samoća zaista pravi izbor..

    a svoj?

    svoj čovek treba da bude uvek i povremeno to podeli sa dragim ljudima..
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  8. #8

    Odgovor: Sam...i svoj

    Ako je samoća izbor ja to poštujem...

    Mada, kad vidi čovek koje su mogućnosti možda je bolja samoća... Nekako, da na vreme nisam upoznala svog muža bojim se da bi to bio i moj izbor.
    ...svi mukarci misle da su bogovi...samo im niko nije rekao da su ene ateisti...

  9. #9

    Odgovor: Sam...i svoj

    Mislim da je takav izbor pre posledica nečega lošeg, nego čista odluka da neko bude sam. Samo većina ljudi neće to priznati. Samoća po slobodnom izboru se desila verovatno svakome od nas, ali je ona prolaznog karaktera. Otud one rečenica da nam treba malo vremena da smo sami, ali niko nikada nije rekao da bi voleo da tako i ostane.
    Ja ne odlučujem da li ću ići u bitku po tome kolika je sila koja mi preti, nego po tome koliku svetinju branim...

  10. #10

    Odgovor: Sam...i svoj

    Mislim da su sebični, ali naučeni na taj obrazac življenja iz neke prinude i pošto vremenom najčešće postanu samodovoljni i narcisodni (oni koje ja poznajem), dobri su za okolinu dok sve teče glatko. Na muci ih nema, čuvaju se jer moraju da ostanu svoji i nepovređeni. Iako mi deluju zadovoljno, mislim da nisu jer su im prijateljstva trošna. Samo i jedino mnogo onoga što navede takvog čoveka na osamu može da mu ispuni one deliće duše koje su za deljenje.
    Ili kraće a najistinitije, ovako na brzu brzinu, ljubav je najvažnija i ona je lek i kada mislimo da nismo "bolesni".

  11. #11

    Odgovor: Sam...i svoj

    Iako nije najvažnije za stanje u kojem smo sami, dakle bez partnera, ipak bih izneo svoje mišljnje da je samoća uvek posledica pa čak i onda kada je i odaberemo kao mogućnost...

    Suštinski atribut svakog našeg stanja je kako se mi osećamo dok ono traje. U tom smislu teško je, a često i nemoguće, nekom sa strane da izvrši tačnu procenu kako je, u ovom slučaju, osobi koja živi sama.

    Zaista deluje poražavajuća činjenica da postoje ljudi koji žive sami u dužim vremenskim periodima, nekada i decenijama. Po nekom automtizmu većina nas je spremna da na takve osobe gleda sa sažaljenjem, što je sasvim logično, ljudski, jer čovek je u svojoj suštini društvene biće (horizontalne i vertikalne društvene veze, porodica itd.). Verujem da samcima zaista često nije lako, ali verujem i u čovekovu prilagodljivost, da ne kažem oportunizam, tako da sam potpuno siguran da i među njima ima, recimo, srećnijih osoba nego među onima koji žive u zajednici.

    Samoća ne donoosi nužno nesreću, kao ni život sa partnerom sreću. U svemu tome je, ipak, najvažniji subjektivni osećaj osobe koja živi sama, a ne neke naše analize i mišljenja.
    Poruku je izmenio memento, 11.01.2009 u 22:17
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  12. #12

    Odgovor: Sam...i svoj

    @DrinChe
    Pretpostavljam da sudiš iz nekog svog iskustva, svog okruženja.
    Sa tobom ću se složiti samo u jednom. I ja mislim da su "sami i svoji" samoživi. I što su duže "sami i svoji" sve su više i više takvi.
    Takvi ljudi, iz moje vizure, se mnogo troše na druge. I jako su dobri prijatelji. Nikako ne bih rekla da su im prijateljstva trošna. Činjenica da su sami ne znače i da su usamljeni. Da ne bi bili usamljeni, oni se okružuju ljudima i daju mnogo na prijateljstva.
    Opis koji si ti dala pre mi liči na usamljene, a ne na same.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  13. #13

    Odgovor: Sam...i svoj

    @ MishCa
    Saglasna sam ja sa tobom po ovom pitanju, ali je prilično kompleksno i slojevito, pa može da se tumači na sto načina.

    Generalizovanja ne bi smelo da bude, a kamoli osude. I kontradiktornost tvrdnje da se samoživ čovek troši na mnogobrojne prijatelje kojima se okružuje mi ne bode oči, jer to jeste tako barem kod onih koje znam. Čista filozofija, a jednostavno je ako se ne posmatra iz perspektive urednice Kosmopolitena, npr. Ne mislim pri tom ništa loše, samo sam takve prirode da volim dom i kada je kuća puna, ali ne prolaznicima, ispijačima kafa i raznim dušebrižnicima, a sve pod sloganom "ovo je 21. vek, oslobodimo se stega i živimo punim plućima". Ako jedan čovek može da je ispuni dom i da bude time zadovoljan, ali istinski, ok. Ali ako posle dana sa kolegama i mnogobrojnim poznanicima, pića u kafeu pred san oseća prazninu, naravno da nije ok. Samo takve poznajem, ove zadovoljne ne.

    Kod samih i svojih postoji znak jednakosti između pojma "usamljen" i "sam" isto koliko između pojmova sam i svoj, znači potpuno individualno i bez zakonitosti.
    Retko ko ne želi da ima ljubav pored sebe uz sve te prijatelje kojima se, kako kažeš, nesebično daje, samo što kod ljudi naviknutih na samostalnost i zaseban samački život treba mnogo više truda. Možda si i ti primetila da i prema prijateljima pokazuju posesivnost i neku vrstu potrebe da salve ljubavi i lepih reči imaju uvek. Ali baš uvek. To nije odlika onih koji su sa sobom raščistili da kroz život mogu solo.
    Mislim da se ovi moji drugari nisu izborili sa samoćom koja ih prati od onda od kada su nasilno ostali potpuno sami i da je mulj baš u tome. Ni u ljubavnoj vezi ni van nje ne osećaju sigurnost i stalno su gladni ljubavi. Svoji ni ne žele da budu, koliko se ja razumem u ljude. Hoće da pripadaju, ali posesivnost i strah od gubitka su toliko izraženi da je praktično nemoguće da ostvare ono što im treba/čemu deluje da teže.
    Njihovim partnerima je najjasniji individualizam i (ne)samostalnost svojih, a slobodnih. Zahtevi su fascinantni do nemogući, pa je i partnerstvo ugroženo i stvara se circulus virtuosus iz koga se ili beži glavom bez obzira ili jako dugo traje ako se nađu ljudi sličnih sudbina jer samo tako može da se razume ono što se odrastajući u, uslovno rečeno, zdravoj porodici ne doživi pa samim tim i teže prihvata.
    Postoji velika verovatnoća da sam imala sreću (da, ja ih jako volim) da mi samo takvi sami a svoji budu u okruženju.
    Od priče koja je pomenuta, o ljudima koji su u nesretnim vezama, brakovima... ne bežim, ali je ne spominjem jer bi se još više rasplinula.
    Nigde nije savršeno, ali ljubav je najvažnija i mnogo više volim da sam svoja uz porodicu, nego sama i svoja. Logic izbor za mene. Naglašavam - za mene, ne za ceo svet.
    Poruku je izmenio DrinChe, 12.01.2009 u 00:13

  14. #14

    Odgovor: Sam...i svoj

    najbolje funkcionisem sama npr. ne znam sa nekim da delim krevet sve mi veze uglavnom kratko traju jer ne znam da se predam sasvim.. naucila sam valjda da mi je samoj sa sobom (za sada) najbolje i tako i giljam kroz zivot.. biti sam je izbor, ne nuzno krajnja opcija, jer covek nije stvoren da bude sam
    samo, treba praviti razliku izmedju biti sam i usamljen.. prema tome, Mishica je dala veoma dobar odgovor:

    Citat Mish kaže: Pogledaj poruku
    Takvi ljudi, iz moje vizure, se mnogo troše na druge. I jako su dobri prijatelji. Nikako ne bih rekla da su im prijateljstva trošna. Činjenica da su sami ne znače i da su usamljeni. Da ne bi bili usamljeni, oni se okružuju ljudima i daju mnogo na prijateljstva.
    mogu da se pohvalim velikim brojem iskrenih prijatelja, koji znam da bi za sekund za mene dalu glavu u vatru.. to sto soliram u ljubavi i sto mi ne treba decko da bih bila potpuna, ne znaci da sam usamljena nisam vuk samotnjak, ali samu sebe i svoje navike najbolje poznajem i tesko mi je da se menjam.. doduse, jos sam ja previse mlada da bih ovde mogla nekome da budem ekvivalent, ali mislim da se u teku daljeg zivota (daj Boze zdravlja da pozivim) necu menjati mnogo.. samo prilagodjavati

    Citat DrinChe kaže: Pogledaj poruku
    Mislim da su sebični, ali naučeni na taj obrazac življenja iz neke prinude i pošto vremenom najčešće postanu samodovoljni i narcisodni (oni koje ja poznajem), dobri su za okolinu dok sve teče glatko. Na muci ih nema, čuvaju se jer moraju da ostanu svoji i nepovređeni. Iako mi deluju zadovoljno, mislim da nisu jer su im prijateljstva trošna.
    ne mislim tako, ali kad bih rekla da nema i takvih primera, generalizovala bih sto ljudi, sto cudi - 100 zena, 200 sisa
    Krek, krek.. Ne gudra

  15. #15

    Odgovor: Sam...i svoj

    Ljude koje znam kao "same i svoje" nikad ne bih opisala kao samodovljne, narcisoidne, nestalne i loše prijatelje. Ja bih tako opisala lošeg čoveka, a ne mislim da su "sami i svoji" loši ljudi.
    Mi govorimo o izboru biti "sam i svoj". Staviti jednakost između toga i "usamljenosti" ... ne, usamljenost je retko kad svestan izbor. Niti je nužno onaj ko je sam usamljen, a nasuprot tome i onaj koji nije sam može biti usamljen.
    Kao što rekoh, poštujem tuđ izbor, ne sudim mu i ne lepim mu etikete.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Koliko cesto reinstalirate svoj OS?
    Autor Muckota u forumu Softver
    Odgovora: 50
    Poslednja poruka: 01.03.2016, 21:46
  2. Volite li svoj posao?
    Autor kristina-cica u forumu Posao
    Odgovora: 73
    Poslednja poruka: 03.02.2015, 08:11
  3. Napravi svoj svet
    Autor Vlada Vasic u forumu Filozofija
    Odgovora: 38
    Poslednja poruka: 14.09.2009, 22:08
  4. Sam svoj majstor ?
    Autor Bishop u forumu Auto-moto
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 30.08.2009, 18:05
  5. Upoznaj svoj fakultet
    Autor cetko u forumu Obrazovanje
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 06.08.2007, 15:44

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •