Svi smo naučili maternji jezik,trideset slova azbuke i abecede,ali nije to uvek dovoljno kako bismo se sporazumeli.Vrlo često nam izmiče ona fina suština kojom bi razgovor trebao da bude povezan u jednu,čvrstu,smislenu celinu.
Nekako,sve više primećujem kako u razgovoru sa ljudima njihove i moje misli ostaju nedorečene.
Govorimo zajedno,ali se razumemo razdvojeno-kaže jedna poslovica sa sredozemlja i upravo je tako.
Koliko puta su nam reči ''pretekle'',a koliko puta su nam ''zafalile''?
Koliko puta vam je postajalo jasno da pričate,ali da vas ne razumeju i obrnuto?