Šta je o svetu mislio Džordz Orvel (PZ)


Život je bajka



Sve životinje su jednake, ali neke su jednakije od drugih, zapovest ustanovljena na Životinjskoj farmi nije samo osnovna poruka Orvelovog dela vec i njegovo upozorenje čovečanstvu


Znate li ko je Erik Artur Bler? A Džordž Orvel?
U pitanju je ista osoba, jedan od najspornijih pisaca svetske književnosti koji je stvarao izmedju dva svetska rata. O njegovom stvaralaštvu oduvek su postojala podeljena mišljena. Jer, Orvel je bio policajac, lučki radnik, revolucionar, borac za ljudska prava, novinar, ratni radio-izveštač. Ali, osporavani, zabranjivani pisac ponovo je u središtu zanimanja.
Povod za to, veruje se, jeste film američkog reditelja Yona Stivensona, snimljen 1999. godine po Orvelovom romanu Životinjska farma i ponovno izdanje iste knjige objavljeno 2000. godine, povodom pedesetogodišnjice piščeve smrti.

Neki, mlađe generacije, tek tada su saznali za Džordža Orvela. Onim, nesto starijim, nije trebalo mnogo da se prisete kako su krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih naprosto gutali njegova dela, roman 1984. i istu tu Životinjsku farmu. Ima i onih koji pamte Orvela i njegovo delo koje je Zapad u vreme hladnog rata koristio kao najubojitije oružje protiv socijalizma.

Ali, šta je pravi razlog što su jedan pomalo zaboravljeni pisac i njegovo delo pobudili podjednako zanimanje tri generacije?
Stručnjaci se ovog puta uzdržavaju od objašnjenja i upućuju na piščevo poimanje života koje je pretočio u delo.

Prelistavajući enciklopedije, uz ime Džordža Orvela naći će se samo kratki osnovni podaci da je bio engleski romansijer, esejista i politički pisac, pravog imena Erik Artur Bler, a iz njegovog književnog rada, koje i nije bilo obimno i sadrzi pored dva najznacajnija dela - alegorijskog romana Životinjska farma, u kom je žestokoj satiri podvrgao diktaturu novog doba, i romana 1984., antitotalitarističkoj viziji budućnosti, tek nešto više od desetak eseja i četiri poeme.



Životopis

Nedovoljno razumljiv svojim savremenicima, i kao pisac i kao pobornik jednakosti, a opasan i zabranjivan zbog svojih stavova iznesenih u delima u zemljama iza gvozdene zavese, Orvel je sve do poslednjih dve, tri decenije proteklog veka smatran uglavnom političkim piscem i o njemu nema mnogo podataka.

Oni se mogu naći u zabeleškama njegovih savremenika i u njegovim delima jer, kako je rekao, pisao je o svemu sto je činilo njegov život.

Rođen je 25. juna 1903. godine u Bengalu, u Indiji, gde je njegov otac Ričard Vomsli Bler radio kao britanski drzavni činovnik. Siromaštvo ga je pratilo od najranijeg detinjstva rastrzanog izmedju daleke Azije i ostrva Starog kontinenta.

Posle školovanja na Itonu, jednoj od najuglednijih srednjih škola u Engleskoj, za koje je dobio stipendiju i uz teške muke preživljenog Prvog svetskog rata, 1922. godine zaposlio se u Burmi kao policajac velike britanske imperije u čije je časne ciljeve slepo verovao. Ipak, surova istina o nepravdi, zlostavljanju i izrabljivanju, razvejala je sve njegove zablude o imperijalizmu i kolonijalizmu.

Napustio je posao i 1927. godine zaputio se u Evropu tražeci drugačiji, pravedniji zivot.
Bila je to prva prekretnica u njegovom razmišljanju o životu i teško vreme preživljavanja na dokovima Londona i ulicama Pariza.

Više gladan nego sit, počeo je da piše o svetu onako kako ga je on video i doživeo.
Prvo delo, novelu Od nemila do nedraga kroz Pariz i London, potpisao je sa Džordž Orvel. Pod tim imenom stupio je 1933. godine na scenu svetske književnosti i zauvek ga zadržao.

Džordž Orvel nije ostao ravnodušan ni na događaje u Španiji.
Iako se 1936. godine tek oženio, u građanski rat protiv Frankove diktature uključio se zajedno sa suprugom Ajlin Sonesi. Od puške, a ni od olovke nije se odvajao.



Iz revolucije u Španiji izašao je teško ranjen i narušenog zdravlja. A saznanje o prilikama u Sovjetskom Savezu i Staljinovoj strahovladi, potpuno ga je porazilo.
Verovanje u pravdu i ljudsku slobodu za koje je mislio da su nasli plodno tlo s novim rezimom u Rusiji, raspršilo se. Uz to, i pretnje od nadolazećeg fašizma i Hitlerove vojne sile, bile su sve izvesnije.



Vihor Drugog svetskog rata Orvel je dočekao ne baš dobrog zdravlja. Nesposoban za borbu, svoj doprinos dao je kao novinar pišuci protiv fašizma za Observer i Tribjun i podgrevajući patriotizam kao izveštač na radiju Bi-Bi-Siju.

Pritisnut osećajem nemoći i strahom zbog neizvesnih ratnih prilika, u sudbonosnim istorijskim i društvenim događajima 1943. godine Orvel se okrece pisanju romana Životinjska farma s' podnaslovom Bajka.

Za neke njegove savremenike bilo je to bekstvo od stvarnosti bojnog polja, za druge najsnazniji ratni plotun jednog knjizevnika.

Zivotinjska farma



Roman Životinjska farma počeo je da piše u novembru. Opredelio se za parabolu, izmisljenu priču u kojoj se jedna pojava upoređuje s drugom, naoko potpuno različitom. Nezahvalan i nimalo lak zadatak za pisca. Ipak, Orvel ga je napisao do marta 1944. godine, u jednom dahu, jezgrovito i zanimljivo.
Imao je četrdeset godina i bogato životno iskustvo iza sebe. Oštricu svog pera nije okrenuo prema nepravdi i izneverenim ljudskim težnjama, već mu je namera bila da svet spase potpadanja pod obmanu.
Pisao je o trenutnim društvenim i politickim zbivanjima u svetu, ali bez ikakvih geografskih i istorijskih odrednica. Umesto ljudi odabrao je životinje.



Radnju romana smestio je na farmu gospodina Yonsa, bogatog i bahatog mocnika koji upravlja zivotom svekolikog životinjskog sveta i tako počeo priču. A ona, ukratko, glasi ovako:

Jednog leta, na sam Ivanjdan, potaknute snom starog nerasta Majora o boljem i pravednijem životu, sve životinje - od kokošaka, gusaka, mačaka, ovaca, koza, krava, konja - ujedinile su se i, predvođene mladim prascima Napoleonom i Snoubolom, podigle pobunu protiv zuluma i ugnjetavanja. Izbacivši zlog gospodara Yonsa, osnovale su svoje carstvo, Životinjsku farmu.



Farmom su vladali blagostanje i veselje jer su životinje najzad bile slobodne i ravnopravne. Ipak, da se štogod ne bi promenilo i da ne zaborave na zlo prethodnog zivota, ustanovljeno je sedam zapovesti:
da je neprijatelj svako ko ide na dve noge,
da je prijatelj onaj ko ide na dve noge a ima krila,
da nijedna životinja ne sme da nosi odeću,
da ne sme da spava na krevetu, da pije,
da ne sme da ubije drugu životinju i,
što je bilo najvažnije, da su sve životinje jednake.
Svako jutro životinje su podizale zastavu i pevale himnu o jednakosti.



Ali, kako je vreme prolazilo, blagostanja i veselja na farmi bilo je sve manje. Vođe Napoleon i Snoubol počeli su da se izdvajaju sa ostalim svinjama, potom da, prema sopstvenim potrebama, menjaju i ukidaju zapovesti i sve više postaju nalik na ljude.
Kada je na kraju došlo do razdora izmedju vođa, Snoubol je netragom nestao, a Napoleon je zaveo strahovladu. On i njegove pristalice, psi i svinje, ukinuli su sve zapovesti i uveli jednu novu koja je glasila
Sve životinje su jednake, a neke su jednakije od drugih.

Pod strahovitim terorom Životinjska farma neprestano je propadala da bi najzad bila prodata i ponovo došla u ljudske ruke. Od brojnog životinjskog sveta na njoj su ostali tek poneki da pamte i nadalje maštaju o nekom boljem pravednijem svetu.

Ko je kriv za sve?

Ali, iako laka i pitka za citanje, Bajka je odmah po svom objavljivanju, 1945. godine, podvrgnuta različitom tumačenju.
Političko je bilo najjače izraženo.
Po njemu, govorila je o crvenoj revoluciji i prilikama u Sovjetskom Savezu. U liku starog nerasta Majora otelotvoreni su Karl Marks, nemački filozof, idejni tvorac komunizma i ideologije o jednakosti i ravnopravnosti, kao i njegov sledbenik Vladimir Iljič Lenjin, ruski revolucionar.
Napoleon je nesumnjivo sam Josif Visarionovič Staljin, a Snoubol njegov saborac Lav Davidovič Bronstajn Trocki, koji je posle sukoba sa Staljinom prognan da bi potom pobegao u Meksiko gde je ubijen.
I životinjska himna dobila je svoje poređenje s Internacionalom.

Takav stav o Životinjskoj farmi dugo je vladao. Orvel ga nije ni potvrđivao niti opovrgavao. Ostao je pri svojim tvrdnjama da je delo napisao kako bi čovečanstvu ukazao na iskrivljavanje i zloupotrebu plemenitih ljudskih težnji.

Mnogi smatraju da Orvel nije želeo da se upušta u rasprave jer je bio pogođen teškom istinom da je njegovo delo štampano u vreme kada je prva atomska bomba bacena na Japan.
Veruju i da je roman 1984. antitotalitaristička vizija budućnosti , objavljen 1949. godine, nastavak istog upozorenja.

Džordž Orvel umro je 21. januara 1950. godine. Od njegove smrti mnogo se toga promenilo se u svetu, njegova budućnost odavno je prošlost. Odrasle su nove generacije različitih želja i stremljenja.

Ipak, Životinjska farma ponovo se čita. Jer, ma kako tumačili Orvelovo delo, u njemu ipak ima neke svevremenosti. To su njegove reči upozorenja i poziv na razmišljanje da će putevi napretka u svakom vremenu neminovno pretiti opasnim stranputicama zloupotreba, obmana, da život nije bajka.

S. Delibasic

link