Hrvati i mržnja prema Srbiji... još uvek? - Strana 23
Strana 23 od 28 PrvaPrva ... 132122232425 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 331 do 345 od ukupno 413
  1. #331

    Odgovor: Hrvati i mržnja prema Srbiji... još uvek?

    Lično nemam ništa protiv nijednog čoveka u Hrvatskoj, nijednog hrvata. Ali imam protiv hrvatske politike, koja se sprovodi već nekoliko vekova a bazirana je na srpskoj gluposti i koja rezultira ekonomskim i teritorijalnim napretkom Hrvatske na uštrb Srbije kao i smanjivanjem srpske populacije na toj teritoriji.
    Ta mržnja je ukorenjena i održana preko katoličke crkve koja ima vrlo jak uticaj u Hrvatskoj. Nisam za to da naši mladi uspostavljaju neke čvršće veze da se ne bi opekli kao i mi i naši preci. Tradicija je čudo i ne treba je sklanjati u stranu zarad naših zabluda već uvek isticati da nas opominje i osvešćuje. Samo čisti ekonomski i eventualno sportski odnosi ali ništa više od tog.

  2. #332

    Odgovor: Hrvati i mržnja prema Srbiji... još uvek?

    Citat rumski kaže: Pogledaj poruku
    lično nemam ništa protiv nijednog čoveka u hrvatskoj, nijednog hrvata. Ali imam protiv hrvatske politike, koja se sprovodi već nekoliko vekova a bazirana je na srpskoj gluposti i koja rezultira ekonomskim i teritorijalnim napretkom hrvatske na uštrb srbije kao i smanjivanjem srpske populacije na toj teritoriji.


    Хрватску политику чине Хрвати, од када се чиста душа и чисто срце зову глупост ??? Хрватско проширење су урадили Немачка и Америка !

    Сети се Дучићевих речи о Хрватима !!!!
    Да у праву си код њих има изузетака - појединаца који су часни !

  3. #333

    Odgovor: Hrvati i mržnja prema Srbiji... još uvek?

    Да у Србији Хрвати, Мађари или муслимани прелазе у православље због притиска, не знам ко нам се не би натоварио на врат... мислим да ово довољно говори о атмосфери у Задру...

    ---
    Lakši im je tuđi krst
    Biljana STJELJA, 29.01.2010 20:57:15

    U pravoslavnoj crkvi svetog Ilije u Zadru retko gori sveća. Nema ko da je upali. Među oslikanim ikonama odzvanja samo korak sveštenika Petra Jovanovića. Ponekad mu se pridruži neko od malobrojnih, ovde preostalih Srba. Najhrabriji, i to uglavnom u dane velikih praznika.
    U Zadru od 26.000, koliko ih je bilo pre rata, ostalo je svega tri hiljade pravoslavnih ljudi. A i oni kao da su izgubili veru.
    - Šest kuća je proslavilo Jovanjdan, a četiri Nikoljdan - priča pop Jovanović. - Slabo se ovde seče slavski kolač. Malo ih u crkvu ulazi. Boje se. Šta će, rđavo je vreme bilo, a rane još bole.
    A da rđavo vreme tek dolazi, vidi se po novom zbegu pravoslavnih vernika. Iz svoje crkve sada krštenice nose u tuđu.
    - Srbi su zaboravili krst i čast pa beže u katolike - čuju se rezignirane optužbe malobrojnih, hrabrih vernika. - Ovde je postalo strašno. Svi u Zadru znaju da je već 95 pravoslavaca povuklo krštenicu iz Svetog Ilije, i odnelo kod katolika. Tako mogu da se žene u njihovim crkvama, da zajedničku decu krste po njihovim običajima, a svoje majke i očeve sahranjuju na njihovim grobljima.
    Srbi ponovo strahuju. Kažu, crno je vreme, ponovo, pred već dovoljnom ranjenim narodom. Prisećaju se i recepta već oprobanog u vreme Nezavisne države Hrvatske.
    - Kao da se istorija ponavlja. Rodili se novi Starčevići, Pavelići, Stepinci... Nad glavama nam opet preti stari metod trećinu Srba pobiti, trećinu raseliti, a trećinu pokrstiti - poluglasno nam kazuju svoje slutnje malobrojni preostali.
    Ni pop ovde nije glasan, a kamoli drugi. Na naša pitanja jedva odgovara - saginjanjem glave, uglavnom.
    - Lane sam dvadesetoro sahranio, nijedan par venčao, a samo petoro krstio - sabira.
    U ovom zaleđu pravoslavlje polako odumire. U Zadru nijedno srpsko dete ne ide na našu veronauku, ćirilica se odavno ne uči.
    A dok nestaju poslednji tragovi srpske crkve, katolička je sve brojnija, a neki Srbi se sve češće izjašnjavaju kao - pravoslavni Hrvati. Na poslednjem popisu, urađenom pre devet godina, bilo ih je 11.000, a danas se njihov broj samo naslućuje. I ponovo se javlja ideja da se crkva u Hrvatskoj odvoji od Srpske pravoslavne crkve.
    -
    Ja jesam pravoslavac, ali nikako Srbin - priča Ivo Matavić, jedan od osnivača Udruge Hrvatske pravoslavne zajednice, koja, iako još neregistrovana, već ima 500 članova. Među njima su i trojica sveštenika crnogorske pravoslavne crkve.
    - Naša je namera da se ogradimo od Srbije, jer sa njom nemamo veze, a zbog srpske politike ovde imamo samo probleme. Nadamo se da ćemo zato dobiti autokefalnost i na kraju se ujediniti sa katoličkom crkvom. Naposletku, svi smo mi hrišćani, a način na koji se krstimo i datumi kada slavimo Božić samo su nevažna simbolika i dogma.
    Matavić, koji se već odrekao tri prsta i koji traži izjednačavanje ustaša i četnika, tvrdi da okuplja sve više istomišljenika, da ga i podržava i krug intelektualaca u Hrvatskoj akademiji nauka, vladajućoj stranci, pa čak i srpskom SDSS. Tvrdi i to da će u maju, na poziv iz Srbije i na Ravnu goru?! Ipak, u Zadru se od njega ograđuju i Srbi i Hrvati.
    - Najgore je da se stidiš svoga porekla. Ako ne poštuješ svoje, kako ćeš tuđe - komentariše Suzana Tošić, jedna od malobrojnih Srpkinja koja govori glasno i bez straha. Rođena Zadranka srpskog porekla zaljubila se baš u najgore vreme u svog Miroslava iz Mramorca, sela nadomak Smederevske Palanke. Letnja ljubav nastavljena je brakom, a ubrzo su rođeni Katarina i Danijel. Ratna razaranja raselila su ih u Srbiju, ali su se svi vratili 2001.
    - Ako si normalan, pošten, ne diraš nikog, i tebe će ceniti. Najvažnije je kakav si čovek, a ne da li si Srbin, budista ili musliman i u tom duhu i vaspitavam svoju decu - nastavlja Suzana.
    A dešavalo se Tošićima da ih ne posluže u kafiću jer su navijali na utakmici za svoje, da im komšinica psuje mater četničku... ali su se sa svime izborili. Podignute glave.
    - Kada smo se vratili u Zadar, nije bilo lako. Sećam se kada mi je za vreme maškara pretučen sin i to samo zato što je Srbin. Kada sam to prijavila u SUP, policajac mi je bez ustručavanja rekao: Ko ti je kriv kad si se vratila - priseća se nerado Suzana. Kaže da je sada to vreme iza nje. Važno je izdržati. Tako je i sa verom, a ona se svoje ne odriče. Ni vere ni krsne slave. Njena kuća je među one samo četiri koje u Zadru slave Nikoljdan.
    A onih 3.000 koji i dalje u Zadru sebe zovu Srbima strepe da će tako i ostati, i da će strah, pritisak i politika hrvatskih vlasti Srbe potpuno izbrisati sa spiska stanovnika Zaleđa.

    ŠAMAR ZBOG ISTORIJE
    Na času istorije, jedan je učenik počeo da vređa tek pristiglu učenicu. - To su ti Katarinini zapalili Vukovar! - povikao je. Katarina se okrenula prema njemu i odvalila šamar tako da je zakačila i njegovog drugara iz klupe. Ućutao je ceo razred, a omalena Katarina odbranila čast.

    DVA ĐAKA
    Svaki razred u Zadru ima dva srpska učenika. Ipak, to očigledno nije dovoljno da se predaje veronauka u crkvi svetog Ilije.
    - Nećemo da delimo decu i zato ih šaljemo sa Hrvatima u njihove crkve - pravdaju svoje odluke roditelji malobrojnih malih pravoslavaca. - Jednostavnije je da idu na veronauku kod katolika. Em mi znamo da u to vreme nisu na ulici, em dobiju dobru ocenu.
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  4. #334

    Odgovor: Hrvati i mržnja prema Srbiji... još uvek?

    Nechija nacionalnost ne podrazumeva mrzhnju. Mrzhnja je odlika neljudskosti. Taj shto mrzi Srbiju, ili Hrvatsku, taj mrzi i pčelicu Maju...

  5. #335

    Odgovor: Hrvati i mržnja prema Srbiji... još uvek?

    Na pravoslavnoj crkvi u Borovu kukasti križevi

    Dva kukasta križa i stilizirano slovo U, ispisani crnim sprejem, osvanuli su u ponedjeljak ujutro na pravoslavnoj crkvi Sv. Stefana Dečanskog u vukovarskoj četvrti Borovo naselje
    O pojavi neprimjerenih grafita na crkvi čija je gradnja završena ove godine policiju je izvijestio pravoslavni svećenik Slobodan Blažić, nakon čega je obavljen i policijski očevid. Svećenik Blažić potvrdio je da je to prvi put da se grafiti pojavljuju na zidovima nove crkve.




    Izvor. 24.05.2010 14:05

    Volim prijateljski da karam, bez obaveze da mi se uzvrati. © Maski

  6. #336

    Odgovor: Hrvati i mržnja prema Srbiji... još uvek?

    BLUZ ZA CRNE LIMUZINE

    Uz sva objektivna i subjektivna ograničenja, Josipović i Tadić ovakvi kakvi su jesu idealna metafora novog početka Srbije i Hrvatske

    Nema čovek više gde da se sakrije od Borisa Tadića i Ive Josipovića, tog teniskog dueta Vemić-Karlović balkanske politike. Evo, ja zaždio sve do Subotice, ali mi ništa nije pomoglo: taman da se, daleko od razuzdane gomile, prepustim nesmetanom uživanju u mom omiljenom panonskom splinu letnjeg nedeljnog popodneva (znate onaj zen: upekla zvezda, nigde nikog na šoru, vare se smazani perkelti iza spuštenih firangi, samo prašinčina vitla ulicom, sve stoji kao okamenjeno u vremenu, jedino gugutke guču sa krovova), kadli pored mene brrm, šššušt, zzuk! projuri kolona crnih audija, ili već tako nekih mercedesa, a u njima Boro i Ramiz, pardon, Boris i Ivo, eno gde odoše da zajedno proslave jubilej stranke vojvođanskih Hrvata. Ako se ne varam, poveli su i Pupovca, tako da se predstavnik Srba stasalih sa pogrešne strane granice mogao srdačno nadivaniti sa predstavnicima Hrvata sa isto takvom ugrađenom greškom. Tuđman Franju i Ćosić Dobricu nisu vodili: jedan je sprečen objektivno, a drugi subjektivno.

    Sasvim ozbiljno, ova skladna predsednička kombinacija jedna je od retkih dobrih vesti sa Potkontinenta u poslednjoj godini. Na čemu god da su se ovi ljudi našli, dobro je da su se našli. A na čemu su se našli? Rekao bih, pre svega na tome što se po prvi put desilo da dve, je li, ključne južnoslovenske zemlje (da se ne uvrede ostali) imaju predsednike bez ratnih repova i sličnih Upornih Mrlja u političkom prtljagu. Sve ostalo je stvar dobre volje, ako je ima, a kanda je ima.

    Koliko god me inače nervirao paraderski multikulturalizam koji od rahitične muve folklornih različica nazor pravi "identitetskog" slona, u ovom slučaju čak i to potenciranje srpske, odnosno hrvatske "manjinske zajednice" ima nekog smisla, bar utoliko što sam njihov opstanak mada u okljaštrenom izdanju, i to ne samo brojčano jeste živa, direktna i trajna pljuska "politikama identiteta" iz devedesetih, onim miloševićevsko (ćosićevsko)-tuđmanovskim, humanopreseljivačkim, svedenim na to da je Srbima mesto u Srbiji, a Hrvatima u Hrvatskoj, i basta. I ne samo to, nego kad se jednom lepo, brate mili, razdelimo i razgraničimo (da l kod Zemuna ili kod Karlobaga, će vidimo), ima da se okrenemo dupetom jedni drugima, i da se više ne poznajemo...

    To je, sećate se a ako se sećate, znate da ništa nisam iskarikirao bio sukus famoznog "postjugoslovenskog stanja" kojem su, jedva prikriveno, težile zvanične politike Beograda i Zagreba u prvoj post-YU deceniji. Svako ko je, bilo gde u Hrvatskoj, u Srbiji, te i te kako u Bosni ubijen, opljačkan, proteran, raskućen, silovan, osakaćen, ponižen i uvređen "po nacionalnom osnovu", doživeo je to upravo u ime pomenutog morbidnog etnoideala: da Mi ostanemo sami i svoji na svome, a da Oni: 1. odu; 2. da za njih više nikada ne čujemo. A 3? Nema ništa "pod tri", jer ništa više ne bi preostalo. I, da li je taj projekat uspeo? Jeste, u zastrašujuće velikoj meri: o tome, i samo o tome, svedoči svaka pojedinačna nesreća ovdašnjih ljudi, te sve one zajedno; i jedna dečja suza prevelika je žrtva za taj usrani ideal najnižih duhova Balkana, a kamoli sve ono što je uistinu otišlo u nepovrat. Istovremeno, taj je projekat i potpuno, neslavno propao, jer je sam njegov fundament neostvariv i nesprovodiv: ne usled ove ili one "ljudske greške" nego zato što je sagrađen na kretenskim, a obaška i neljudskim premisama. Pre svega na onoj da se može na iole duži rok živeti i opstati praveći se da Drugi ne postoji, utoliko pre ako nam je Drugi tako blizak, srodan i sličan da nam omraze ne mogu biti drugačije nego ubilačke, satiruće, genocidne. Zašto? Zato što to što se u tim omrazama histerično isteruje nije moguće uistinu isterati, makar i zato što se isteruje sa pogrešnog mesta: trebalo bi to isterivati iz sebe, a opet, i to je nemoguće, jer se ne da isterati a da se u tom sumanutom opitu ne ostane bez vitalnog dela sebe.

    Dok su predsedničke limuzine šuštale pored mene i udaljavale se niz ulicu natkrivenu prezrelim lipama, setio sam se nedavne reportaže Drage Hedla u "Jutarnjem listu"1, o tome kako žive tipični pokusni kunići humanog preseljenja: hrtkovački Hrvati u zapadnoslavonskom selu Kula, te Srbi iz te Kule u sremačkim Hrtkovcima. I, kako žive? I jedni i drugi ubeđeni su da su Tamo ostavili bolje i više, a da su Ovde došli na gore i manje; i jedni i drugi dočekani su s ogromnim nepoverenjem od sunarodnika; ni jedni ni drugi zapravo neće, dok ih ima na životu, uistinu biti To što ih je nateralo na postanu, nego će ostati Ono što uistinu jesu, a što je ostalo negde tamo, iza njih, da im bude bolno nevidljivo danju i još bolnije vidljivo noću, da im se uporno vraća čim zatvore oči u mraku svojih, a tuđih spavaćih soba. Ko ne zna kako je strašna ta mrakom obavijena tišina u kojoj čovek ostane sam sa sobom i svojim sfućkanim životom, pa mu tek lavež uzrujanih kerova tamo iz petog-šestog dvorišta niz ulicu govori da nije još umro i da nije još u grobu, taj ne bi smeo da se bavi politikom na Balkanu, jer je prokleto opasan po okolinu.

    Srbija i Hrvatska (Srbi i Hrvati?) više nemaju značajnih "neraščišćenih pitanja", osim onih striktno vezanih za Mračnu Prošlost koja im se, pak, nije dogodila slučajno i zato što nisu pazili, nego baš zato što su na njoj vredno i precizno radili najgori, a najistaknutiji među njima. Josipović i Tadić, uz sva objektivna i subjektivna ograničenja, ovakvi kakvi su jesu idealna metafora tog novog početka. Sada je, dakle, "svako na svome", i tek sada mu je jasno da to njegovo i nije baš toliko njegovo koliko je mislio da će biti. Samo što mu za to više nije kriv onaj preko plota. Taj je, naime, zaglibio u istom blatu. Mora da je vesela žurka u glavama onih koji još misle da je blato kod suseda uvek nekako dublje i glibovitije, i u tome pronalaze izvor stanovite tihe radosti.


    teofil pančić

    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  7. #337

    Odgovor: Hrvati i mržnja prema Srbiji... još uvek?

    Nostalgija Vedrane Rudan: Sjećanje na blažena vremena kad je Hrvatska gorjela

    Srbija i Hrvatska postale su civilizirane zemlje. Tadić, psiholog i bivši košarkaš i Josipović, pravnik i muzičar, ni malo ne liče na svoje krvoločne prethodnike, luđaka, zločinca i lopova Miloševića i frustriranog Titovog generala Tuđmana. Njega se, iz današnje perspektive, teško može nazvati lopovom.

    Šeću tako Tadić i Josipović Knez Mihajlovom a na našoj televiziji prolaznici opisuju koliko su sretni što je Josipović među njima. Hrvatska televizija...Sve se mijenja osim nje. Tamo isti ljudi dvadeset godina zbore samo ono što treba reći. Živio Tuđman! Dolje Tuđman! Srbe na vrbe! Srbe sa vrba! Urlaj što ti gazda kaže.

    Urla televizija, urlamo mi. Sve smo zaboravili. Gorjeli su hrvatski gradovi, izbjeglice bauljale od nemila do nedraga, a Nizozemci stavili nož u Mladićeve ruke i rekli, kolji brate, to su muslimani. Što se u međuvremenu dogodilo?

    Tuđman je umro, na grob mu jednom godišnje ode omanja ekipa, minutu drži ruku na prsima, pogleda u kameru Hrvatske televizije pa krene sa posla izbaciti još nekoliko tisuća ljudi.

    Milošević je umro neosuđen, sve što je zaradio na leševima svojih i naših ostalo je njegovoj opakoj udovici koja sa sinom uživa u Moskvi. Mladić, najveći bolesnik na prostorima bivše Jugoslavije, okrutni zločinac u svjetskim razmjerima šeće slobodan. Nitko ne zna gdje je.

    Zašto Veliki Brat zažmiri samo kad je on u prolazu? Pušimo to kao i sve ostalo. Sjećam se, dok se rušio Vukovar, dok je Krajina bila njihova, dok su padali zvončići na Zagreb a bombe na Zadar, dok su naši dečki ostajali bez ruku, nogu i života, dok su majke sa sitnom dječicom bježale iz zapaljenog Dubrovnika, dok su starci tužne dane provodili u tijesnim hotelskim sobama, daleko od svojih njiva i livada, s koliko smo nade, svi mi, čekali budućnost u kojoj će nam se ukazati Sloboda.

    Rekli su nam da su četnici naši neprijatelji i da nikad, nikad i nikad ne smijemo zaboraviti ono što nam se dešava. Danas Hrvatskom hara mir. Tadić i Josipović grle se na Knez Mihajlovoj što je okej, nisu dečki okrvavili ruke. Tadić je u svoje ime položio vijenac tamo gdje su Holanđani pobili one muslimane. Josipović se smiješi stalno i svakome. Dva muškarca inkarnacija su najčišće tolerancije.

    Tko se još sjeća Miloševićevog urlanja ili histeričnih ispada pokojnog Titovog generala? Sve baš sve je pokrio šaš i trava. Jesmo li sretni danas kad i nas i njih vode visokoobrazovani muškarci od kojih se jedan, u slobodno vrijeme igra loptom, a drugi svira klavir? Naravno, to je poruka svijetu, u Regiji više ne žive divljaci. Svi smo zakopali ratne sjekire, jedni kao žrtve drugi kao agresori, mir, brate, mir. Nema više neprijatelja.

    Jednom mjesečno ulazim u Privrednu banku Zagreb sretna što taj mjesec mogu platiti ratu stambenog kredita obračunatu u švicarcima. Idući mjesec ta će rata biti viša, idući još viša, pa još viša i tako sve dok ne odustanem. Onda će mi banka uzeti stan i staviti ga na bubanj.

    Uvečer mi u Dnevniku nitko neće reći da je Privredna banka moj neprijatelj, da bih trebala skočiti na noge junačke i krenuti u rat. A pred samo dvadeset godina zvali su me u rat protiv četnika? Postoji li razlika među neprijateljima? Postoji. Povijest je pokazala da su četnici uništivi.

    Što vam želim povjeriti? Osoba sam koja se često, preciznije rečeno, vrlo često, s nostalgijom sjeća godina kad je Hrvatska gorjela. Blažena vremena.

    izvor:nacional.hr
    Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
    kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?

  8. #338

    Odgovor: Hrvati i mržnja prema Srbiji... još uvek?

    Slavili Oluju napadajući Srbe

    06. avgust 2010. 13:16 > 18:10

    Grupa hrvatskih veterana je Srbima u selu Donja Suvaja pretila uzvikujući "Ubij četnike", "Klaćemo vas opet" i "Idite u Srbiju, ovo je Hrvatska". U Čavoglavama napadnuta ekipa Hrvatske televizije.


    Proslava Oluje u Čavoglavama uz ustašku ikonografiju (Foto: Index.hr)

    Nekoliko desetina hrvatskih veterana, učesnika proslave 15. godišnjice akcije hrvatske vojske "Oluja", napalo je juče nekoliko Srba, meštana i gostiju kafića "Monako" u selu Donja Suvaja kod Srba, u Zadarskoj županiji.

    Kako je za Tanjug izjavio Milan Tankosić, zamenik načelnika opštine Gračac u južnoj Lici na čijoj je teritoriji Donja Suvaja, grupa bivših hrvatskih boraca je takođe gostima pretila uzvikujući "Ubij četnike", "Klaćemo vas opet" i "Idite u Srbiju, ovo je Hrvatska".

    Patrola policije je brzo došla na mesto incidenta, posle čega se situacija smirila, ispričao je Tankosić.

    On je rekao da su hrvatski veterani bili u koloni od 20 automobila i da su prvo prošli kroz Suvaju, na putu ka selu Brotnje gde se nalazi spomenik jednom poginulom hrvatskom borcu, i tada su iz automobila vređali i pretili gostima kafića "Monako".

    Prilikom povratka, Hrvati su ponovili verbalne napade i vređanja, na šta im je jedan od gostiju kafića pokazao tri prsta.

    Oni su se zaustavili, uleteli na terasu kafića i tog gosta, koji je počeo da beži, gađali stolicama i ostalim inventarom, rekao je Tankosić.

    Grupa hrvatskih veterana je fizički napala i druge goste kafića. Nasilnici su isprevrtali stolove i stolice, uništili sitan inventar i lakše povredili jednog gosta.

    "Sramota je da posle 15 godina od 'Oluje' Srbi nemaju mira u Hrvatskoj pa se svakim danom sve manje osećaju bezbednim i strahuju za svoje živote.

    Apelujemo na sve ljude dobre volje da svojim uticajem sprečavaju ovakve vandalske činove. U protivnom moraćemo ponovo napustiti svoja ognjišta, što je verovatno i cilj vlade Hrvatske", rekao je novinarima Rade Đukić, vlasnik kafića u kojem se dogodio incident.

    Zadarska policija saopštila je, međutim, da je do sukoba došlo pošto je Srbin koji je sedeo na terasi kafića s još tri osobe, podigao tri prsta, a onda pokazao i srednji prst.

    Hrvatska policija takođe je navela da u incidentu niko nije povređen.

    Kako je saopštila zadarska policija, iz jednog od vozila u kojima su bili hrvatski veterani izašla je jedna osoba, koja se verbalno sukobila s 31-godišnjakom koji je pobegao, a potom je iz vozila izašlo još nekoliko osoba, koji su gurnuli na pod dva stola.

    Dve osobe koje su sedele za stolom pale su na pod, ali niko nije povređen, tvrdi policija.

    Kako se navodi u saopštenju, policijski službenici utvrdili su identitet 21 osobe, a nakon utvrđivanja identiteta ostalih osoba i dovršetka kriminalističkog istraživanja protiv svih će biti podnesen optužni predlog zbog kršenja Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pri čemu se najveće optužbe stavljaju na teret 31-godišnjaku.

    "Jasno je da će zadarska policija štititi napadača", rekao je Tanjugu Đukić ističući da ne vidi problem "ako neko na uvrede i pokazane srednje prste odgovori podizanjem tri ili srednjeg prsta", ali da je "problem ako se krivica za nasilničko ponašanje hrvatskih veterana svali na Srbina".

    Đukić smatra da je policija trebalo da prati kolonu sve vreme.

    Pre nego što je kolona došla u Donju Suvaju, policija je zaostala i pojavila se posle desetak minuta, kad je sukob trajao, tvrdi Đukić koji smatra i da je policija trebalo da reaguje i kad su veterani pre prolaska u Brotnju zaseli u jedan od kafića u mestu Srb i vređali Srbe.

    "U ovom incidentu napadnuti su ljudi koji ne žive u Suvaji, jedan mladić je iz Splita, a jedna žena iz Zagreba", rekao je Đukić, koji kaže da posle jučerašnjeg incidenta ljudi žive u strahu.

    Informacije o incidentu zatražio je i kabinet hrvatskog vicepremijera Slobodana Uzelca.
    Čavoglavci zarobili ekipu HRT-a

    Šibenska policija saopštila je danas da traga za napadačima na novinare Hrvatske radio-televizije tokom proslave Dana pobede i domovinske zahvalnosti 5. avgusta u Čavoglavama, rodnom mestu ultradesničara Marka Perkovića Tompsona, javljaju hrvatski mediji.

    "Na javnom okupljanju u Čavoglavama juče je zabeleženo narušavanje javnog reda i mira na štetu novinarke i snimatelja HRT-a", kazala je portparolka Policijske uprave Šibensko-kninske Marica Kosor.

    HRT je saopštio da je grupa od oko 10 osoba vređala i pretila novinarskoj ekipi te televizije, a snimatelja gađala kamenjem.

    Incident u kojem niko nije povređen, dogodio se kada je snimatelj pokušao da kamerom zabeleži jedan deo proslave koja se tradicionalno 5. avgusta održava u rodnom mestu Marka Perkovića Tompsona u čijim se pesmama često poziva na nasilje.

    "Prema do sada prikupljenim saznanjima, negde oko 18.30, kad su se popeli na binu radi snimanja određenog kadra, verbalno su ih napale dve muške i jedna ženska osoba. Novinari su pritom bili vređani, a jedan muskarac je u pravcu snimatelja bacio sitno kamenje", rekla je portparolka policije.

    Pošto je ceo incident snimljen HRT-ovom kamerom, policija u ovom trenutku pregleda snimak kako bi utvrdila identitet napadača, rekla je Marica Kosor.

    "Po utvrđivanju identiteta protiv troje napadača će biti podnesen optužni predlog prekršajnom sudu", rekla je ona.



    Međutim, internet portal Indeks piše da je jedan od članova HRT-ove ekipe za taj sajt potvrdio da su novinarka i snimatelj napadnuti u trenutku kada je snimatelj pokušao da kamerom zabeleži nekoliko osoba sa istaknutim ustaškim simbolima.

    U tom trenutku ih je okružila grupa nepoznatih osoba, koja ih je na silu odvela u ograđeni prostor gde se gotovo sat i po nad njima iživljavala, preteći im, vređajući ih i ponižavajući. Policija je stigla tek nakon 80-ak minuta mučenja, tvrdi Indeksov izvor.

    U Hrvatskoj je juče obeležen Dan pobede i domovinske zahvalnosti i Dan branitelja 5. avgust kada su snage hrvatske vojske i policije 1995. godine u okviru akcije "Oluja" ušle u Knin, sedište tadašnje samoproglašene Republike Srpske Krajine.

    Samu vojnu akciju, ali i period potom, obeležili su ratni zločini koje su pripadnici hrvatske vojske, ali i civili počinili nad srpskim civilima, kao i masovni egzodus više od 200.000 Srba iz Hrvatske.

    (agencije/MONDO)

    Volim prijateljski da karam, bez obaveze da mi se uzvrati. © Maski

  9. #339

    Odgovor: Hrvati i mržnja prema Srbiji... još uvek?

    Ne mozhe se retji da mrzhnja ne postoji...ja ih lichno ne volim,al' i ne mrzim ih vishe kao nekad...E sad,ja znam ja da ljudski je greshiti a Bogovski je priznati
    al sujeta je sudjena ja oprostim ne inatim, tako da sam oprostila sve shto su uradili tad meni jakom bliskom choveku...Ja jesam,a ostali koji su izgubii jako puno ne verujem da su.
    Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.

  10. #340

    Odgovor: Hrvati i mržnja prema Srbiji... još uvek?

    Ja sam bila u Kninu ove godine 3. avgusta, dva dana pred proslavu 15 godina od "Oluje". Oni to nazivaju domovinskim ratom i ja sam prilično ok sa tim, oni to nazivaju pobedom, ja progutam kneglu pa budem ok sa tim, vidim tablu na kojoj piše "Hrvatski Kraljevsi grad Knin" za grad koji je pre dvadeset godina bio manje više potpuno naseljen srpskim stanovništvom, pa nekako progutam i tu informaciju. Ali kada sam prolazeći pored železničke stanice videla horde njihove vojske i policije koje su vežbale paradiranje za proslavu tog praznika onda me je prošla jeza i nisam se više smirila. Obišla sam i selo iz koga dolaze moji roditelji, selo u kome je ostalo možda 30-ak živih duša, videla osnovnu školu koja je spaljena, obišla groblje koje nekako izgleda najspokojnije od čitavog sela, pričala sa nekoliko meštana koji su preživeli ili misle da su preživeli "Oluju". Hrvatska slavi dan kada je oko 250 000 Srba napustilo svoje domove koji su bili u državi Hrvatskoj. Ni jedan drugi dan nego dan kada su Srbi morali da odu. Na tvrđavi u Kninu stoji spomen ploča na kojoj piše kako je Dr. Franjio Tuđman tada i tada na tom mestu podigao i poljubio hrvatsku zastavu. Hrvati u Kninu su zadojeni mržnjom prema nama, to su ljudi koji su dovedeni tu samo da mrze Srbe. Knin im je bio najvažnija strateška pozicija, reklo bi se, pa možda može da se razme. Ne znam. Bilo je nekako strašno i tužno šetati tim gradom i gledati i slušati kako diše ili umire.

    U jednom malom mestu na moru nedaleko od Splita hrvatska zastava se vijori sa vrha katedrale. I taj grad je slavio "pobjedu".

    Ja sam u autobusima i na stanicama uvek tražila "dve" karte, oni bi pitali je l' "dvije" ja bih odgovarala "da da dve". Nisam se nikada baš spokojno tamo osećala. Jedino mesto gde jesam bila spokojna jeste među nekim fenomenalnim narodom koji voli iste stvari kao ja i koga je, ali baš svakog od njih, bolelo za "Oluju" i ostale budalaštine kojima se bavi njihova nesređena država. Ti divni mladi ljudi su bili mahom iz Zagreba i po neko iz Splita i psovali su ustaše i glupave političare i kada bi ih pitala za to ko je pobedio u vaterpolu oni bi odgovarali "ne'm pojma, znam da smo mi negde ispušil', meni i onako sve jedno, ja kada mi igramo sa Srbijom ja kažem igraju naši". Ti mladi ljudi su morali da budu tako vaspitani. Oni su me ohrabrili. Ima divnog naroda u toj državi, ali se bojim da još uvek nisu većina.
    Poruku je izmenio euridika, 13.08.2010 u 20:03 Razlog: navodnici zaboravljeni
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."

  11. #341

    Odgovor: Hrvati i mržnja prema Srbiji... još uvek?

    Mirkovci gube Ulicu Boška Buhe, a Karadžićeva postaje Vukovarska

    Središte vinkovačkoga prigradskog naselja u kojem su Srbi prije rata bili u većini dobit će Trg Nikole Tesle, a bit će postavljen i Teslin kip.

    Dogovorili smo se da ćemo preimenovati ulice, ali nećemo koristiti imena velikana iz povijesti, ni s naše ni s njihove strane, već ćemo ulice imenovati prema zemljopisnim pojmovima. Predložio sam da se glavna mirkovačka ulica koja nosi ime Vuka Stefanovića Karadžića preimenuje u Vukovarsku i to je odmah prihvaćeno kaže Ivan Franjić, član MO i Povjerenstva za preimenovanje ulica, u kojemu je bilo dvoje Hrvata, dvoje Srba i predsjednik Povjerenstva za imenovanje ulica Vinkovaca. Više neće biti ni Ulice Boška Buhe, Kardeljeve, 29. novembra, 7. jula i slično, već Bosutska, Prištinska, Jošinačka, Sarajevska, Makedonska... Franjić dodaje da su razmotrili nazive sve 42 mirkovačke ulice i odlučili da središte vinkovačkoga prigradskog naselja, u kojem su Srbi prije rata bili u većini, a sada je odnos 70 posto Hrvata i 30 posto Srba, dobije naziv Trg Nikole Tesle te da se postavi Teslin kip.

    Stvarni broj Srba teško je odrediti jer su mnogi ovdje prijavljeni, a žive u Srbiji, no imaju ovdje pravo glasa, putovnicu i sve drugo kaže Franjić i dodaje kako je dogovoreno da Ulica Branka Radičevića ostane. Branitelj Zoran Mareković bori se za preimenovanja već 11 godina, od kada se doselio u Mirkovce.

    Zadovoljan sam, jer bilo je ružno slušati da živimo u Karadžićevoj ulici, Ulici 29. novembra, Zmaja Jove ili Boška Buhe. Ljudi su nas začuđeno pitali pa gdje mi to zapravo živimo kazao je Mareković.

    Večernji list, 16.08.2010 / 19:35
    __________________
    Ja podebljah i podvukoh suštinu.

    Čisto za poređenje malo pogledah evidentirane ulice u PlanPlusu. U Srbiji ima 16 ulica posvećnih, imenovanih po hrvatskom banu i pesniku Ivanu Mažuraniću, 24 ulice po hrvatskom biskupu Josipu Juraju Štrosmajeru, 13 Zagrebačkih,,,

    Jebem ti mazohizam!

    Volim prijateljski da karam, bez obaveze da mi se uzvrati. © Maski

  12. #342

    Odgovor: Hrvati i mržnja prema Srbiji... još uvek?

    ne znam da li je već neko citirao Mišićevo mišljenje o Hrvatima, ali nije zgoreg podsetiti se reči premudrog vojvode :


    Izveštaj kralju Aleksandru po povratku iz Splita
    (Iz beleške sekretara Živojina Mišića, g. Milorada Pavlovića)

    „Iz svega sto sam čuo i video ja sam duboko zažalio sto smo se mi na silu Boga obmanjivali nekakvom idejom bratstva i zajednice… Svi oni jednako misle, to je svet za sebe, ma sa kakvim predlogom da se pojaviš….. stvar je propala…..

    Ništa se ne može zajaziti, ničim što bi joj se ponudilo.

    Ja sam sa tim načisto. Dvoje nam kao neminovno predstoji: potpuno se otcepiti od njih, dati im državu, nezavisnu samoupravnu, pa neka lome glavu kako znaju, a drugo je, upravo prvo, da u zemlji zavedemo vojnu upravu za dvadeset godina i da se zemlja sva baci na privredno i ekonomsko podizanje, daleko od svih politickih uticaja. Ako to ne može, onda se otcepiti, dati im njihovu državu.

    Granice će biti gde ih mi povucemo, a mi ćemo ih povuci ne onde gde naše ambicije izbijaju na povrsinu, nego onde gde istorija i etnografija kažu; gde kaže jezik i običaji, tradicija i najzad gde se sam narod po slobodnoj volji opredeli, pa će biti i pravo i Bogu drago.

    A Italijani? Neka im je sa srećom. Neka se oni Hrvatima usreće. Ja sam duboko uveren da se mi njima nećemo usrećiti... Ti su ljudi svi odreda, prozirni kao čaša, nezajažljivi i u toliko meri lažni i dvolični da sumnjam da na kugli zemaljskoj ima većih podlaca, prevaranata i samoživih ljudi.

    Ne zaboravite Visočanstvo, moje reči. Ako ovako ne postupite siguran sam da ćete se ljuto kajati.”




    čovek je sve rekao, nema se šta ni dodati ni oduzeti

  13. #343

    Odgovor: Hrvati i mržnja prema Srbiji... još uvek?

    Ma činjenica je da nas Hrvati mrze.Ali pitajte druge ljude o Hrvatima.Recimo Rusi koji su ranije na osnovu istorije imali određene averziej prema njima,od kada su počeli da idu na more tamo,oduševljeni su sa gostoprimstvom i narodmo.Lično čuo od njih stotine pošto živim, odnosno do pre par meseci sam živeo u Moskvi.
    E zato moramo pogledati,šta smo mi to učinili da nas toliko mrze.Sigurno da neki Jasenovac se ne može opravdati ni sa čim.Ali razlog sigurno postoji.Pogotovu što ta mržnja datira od pre manje od stotinak godina.A upravo u Hrvatskoj se i rodila ideja o ujedinjenju, Slovenstvu,a najveći Hrvatski intelektualci su obožavali Beograd.Tin Ujeveć njihov najveći pesnik se i preselio i to čisto iz ljubavi,a Miroslav Krleža je pisao svoja prva dela ćirilicom.
    Mi ipak treba da ispravljamo sebe i vidimo,gde mi grešimo.Jer za svađu su uvek potrebni dvoje.
    Mnogo je korisnije i konstruktivnije da pričamo o našim greškama,nego o njihovoj mržnji,jer pošto smo mi njen predmet,sigurno ne možemo biti iskreni već se sve svede na jedno obično alkoholičarsko primitivno trabunjanje.
    Ironija povijesne zbilje
    Neka Umre Svako Ko Mrzi Partizan

  14. #344

    Odgovor: Hrvati i mržnja prema Srbiji... još uvek?

    Citat Digi-Grobar kaže: Pogledaj poruku
    Ma činjenica je da nas Hrvati mrze.Ali pitajte druge ljude o Hrvatima.Recimo Rusi koji su ranije na osnovu istorije imali određene averziej prema njima,od kada su počeli da idu na more tamo,oduševljeni su sa gostoprimstvom i narodmo.Lično čuo od njih stotine pošto živim, odnosno do pre par meseci sam živeo u Moskvi.
    Ja bolje da ne krenem da ostavljam citate šta su sve drugi govorili o Hrvatima da ne bih ja bio optužen za šovinizam i netrpeljivost prema komšijama...


    E zato moramo pogledati,šta smo mi to učinili da nas toliko mrze.
    Znači i sam smatraš da nas mrze, pa ne znam realno šta su Srbi toliko uradili da bi izazvali onakav pokolj u Prvom svetskom ratu, u Drugom svetskom ratu i finiš u ovim zadnjim ratovima. Da ne pominjem da su se Srbi i Hrvati klali i u Habzburškoj monarhiji, što politički što bukvalno.

    Sigurno da neki Jasenovac se ne može opravdati ni sa čim.Ali razlog sigurno postoji.
    Naravno da postoji, ideologija Starčevića, Pavelića i njima sličnih.

    Pogotovu što ta mržnja datira od pre manje od stotinak godina
    Netačno.

    A upravo u Hrvatskoj se i rodila ideja o ujedinjenju, Slovenstvu,a najveći Hrvatski intelektualci su obožavali Beograd.Tin Ujeveć njihov najveći pesnik se i preselio i to čisto iz ljubavi,a Miroslav Krleža je pisao svoja prva dela ćirilicom.
    O hrvatskoj ideji ujedinjenja najbolje je pisao Dučić, jedinstvo svih slovena po habzburškim žezlom, sa Zagrebom kao centrom. Kada se ujedinjenje desilo malo drugačije, onda su na scenu stupili Radić i kompanija sa svojim mešetarenjima uperenih protiv zajedničke države.

    Mi ipak treba da ispravljamo sebe i vidimo,gde mi grešimo.Jer za svađu su uvek potrebni dvoje.
    Greška je bila što ujedinitelj nije poslušao Mišića, što se nije pristalo na secesiju još dok je kralj bio živ, grešaka naših je bilo na pretek ali nijedna nije bila direktno uperena protiv hrvatskog naroda.


    Mnogo je korisnije i konstruktivnije da pričamo o našim greškama,nego o njihovoj mržnji,jer pošto smo mi njen predmet,sigurno ne možemo biti iskreni već se sve svede na jedno obično alkoholičarsko primitivno trabunjanje.
    Tema je - Hrvati i mržnja prema Srbiji... još uvek? A po vestima koje stižu iz komšijske države rekao bih da još uvek traje. Ima hvala Bogu i normalnih ljudi u HR ali su na žalost i dalje u senci neoustaša i šovinista.



  15. #345

    Odgovor: Hrvati i mržnja prema Srbiji... još uvek?

    Citat turkmenbashi kaže: Pogledaj poruku
    znači i sam smatraš da nas mrze, pa ne znam realno šta su srbi toliko uradili da bi izazvali onakav pokolj u prvom svetskom ratu, u drugom svetskom ratu i finiš u ovim zadnjim ratovima. Da ne pominjem da su se srbi i hrvati klali i u habzburškoj monarhiji, što politički što bukvalno.
    Препоручујем Василија Крестића, "Геноцидом до велике Хрватске", генеза хрватске мржње тристотињак година уназад.
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

Strana 23 od 28 PrvaPrva ... 132122232425 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Kakve ste prema voljenom biću???
    Autor Goga u forumu Ženski kafić
    Odgovora: 46
    Poslednja poruka: 20.02.2010, 12:47
  2. Svakome prema... zaslugama...
    Autor Goga u forumu Filozofija
    Odgovora: 12
    Poslednja poruka: 11.11.2009, 00:50
  3. Sportovi Prema Horoskopskom Znaku
    Autor sekula u forumu Astrologija
    Odgovora: 18
    Poslednja poruka: 22.04.2009, 22:12
  4. Mržnja prema LJUDIMA
    Autor SQUAW u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 40
    Poslednja poruka: 26.01.2009, 23:07
  5. Da li ste uvek iskreni prema voljenoj osobi?
    Autor LAW1975 u forumu Spomenar
    Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 07.04.2007, 00:07

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •