Humanost
Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 45

Tema: Humanost

  1. #1

    Humanost

    Da li ste se ikad uvjerili u neciju humanost? Da li se kod nas humanost smanjila ili ostala ista kao nekad?

    Postoji vise nacina da ispolji humanost: donira se da krv ili novac ili hrana ili ljekovi...
    U svijetu mnoge poznate ličnosti usvajaju decu. Evo jos jedan primjer kako samo malo treba da covjek postane human:



    Za članove sa lošijom konekcijom koji ne mogu da pogledaju ovaj youtube;
    Radi se o humanosti porodice Marinović tako što pomažu Mersadi i njenoj porodici, izbeglicama sa Kosova koji žive u očajnim uslovima.
    Mersada i njene braća i sestre svaki dan dolaze kod Marinovića da se okupaju, donose prljav veš na pranje, dobijaju hranu, garderobu, pomoć oko domaćeg zadatka...
    Poruku je izmenio _baba_, 09.02.2008 u 13:26
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

  2. #2

    Odgovor: Humanost

    Marinovići svaka čast! Eh da je više takvih.
    Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro

  3. #3

    Odgovor: Humanost

    Evo prilike za "više takvih" ili - sa reči na dela- kako ovaj topic i treba da bude shvaćen ( lično mišljenje)


    http://www.humanost.org/blog/

    (apelujem da se baner postavi i na ovaj sajt, te da kolektivno budemo od pomoći)
    _________Una16

  4. #4

    Odgovor: Humanost

    Sigurno ne biste voleli da budete starica sa dve velike teške kese u rukama koja je pala na ulici jer je zapela za nešto na trotoaru (ugao Fruškogorske i Drage Spasić pre 2 dana) ne samo zbog toga što je to iskustvo već samo po sebi bolno i neprijatno i za nekog mlađeg, već zato što ćete i ostati tako da ležite na ulici dok reka ljudi prolazi pored vas ne obraćajući pažnju na vas. Ovo je videla moja prijateljica pre neki dan iz kola i dok je ona skrenula sa puta, parkirala auto, dotrčala do bakice, prošlo je nekoliko minuta, a njoj niko nije prišao da pomogne (par žena srednjih godina je u prolazu pogledalo ispod oka kako ona podiže baku sa zemlje). Posle pitanja "Jeste li dobro?" baka se zaplakala, a moja ju je prijateljica otpratila do ulaza.

    Ne znam kako je drugde, ali pored ovog primera koji, verujte, nije usamljen imala sam više prilika da se uverim da su ljudi u ovom gradu potpuno nezainteresovani kada se nešto ovakvo desi pred njima i pre su skloni da ubrzaju korak, okrenu glavu, prave se da ne vide, promrmljaju "mora da je pijan" i produže dalje nego da pomognu.

    Toliko o humanosti. Hvala na pažnji. I pazite da ne padnete.



  5. #5

    14 Odgovor: Humanost

    GSP, linija 78. ( pre 3 - 4. godine )

    Išla sam sa svekrvom na redovnu kontrolu na VMA. Na jednoj od usputnih stanica do VMA, u auotobus je ušla majka sa malenim detetom ( koje je imalo problema sa okicama )...
    Naravno, na žalost, da niko nije našao za shodno da joj ustane, a mesto koje je rezervisano za majke sa decom je misaona imenica.
    Uspela sam da se probijem do njih, i donekle im olakšam ionako mučno putovanje... Sigurno se ne bi vozili, u takvmo stanju, GSP-om, već uzeli TAXI...

    Nedostaje nam elemenatrna kultura, o humanosti da ne pišem...

    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  6. #6

    Odgovor: Humanost

    Znate onaj vic kada u tramvaju ispred nosa jedne bake sedne mladic na sediste koje se starici ucinilio vec izvesnim. Tramvaj krene, a baka ce:
    - E moj mladicu. Mladost je prolazna. Docice`te vi u moje godine. Sve je prolazno, sto bi rekao Heraklit - Panta rei....

    - Ne seri, Momo Kapor - na to je uzvratio mladic i ne pogledavsi je....

    Humanost je lakmus nasih pozitivnih, ali i negativnih osobina. Svakodnevno smo u prilici da promovisemo i jedne i druge. Sta znaci biti human? Po meni biti prema drugima kakvim ocekujes da oni budu prema tebi, pa jos i malo vise, malo bolje. Prvo budimo humani prema svojim najblizima, jer to je dobar osnov da budemo covecni i prema drugima pa i nepoznatima...

    `Ajde da i ja pomenem neki svoj skromni doprinos toj ideji humanosti. Dobrovoljni sam davalac krvi od svoje 17-te godine i ne znam tacno koliko sam je puta dao, jer u ratu nisu to nigde belezili. U evidenciji pise da je to tacno 30 puta. Nije nesto, ali sam se bar trudio....
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  7. #7

    Odgovor: Humanost

    zivim u malom mestu gde se relativno sve brzo sazna i svi sve znaju.. i za razliku od grada ljudi su drugaciji, predusretljiviji..
    elementarno, u drzavi nam fali saosecanja i brige prema drugima, valjda to ide logikom da svi svoju guzicu cuvaju a za druge ih boli briga..
    nezamislivo mi je da neko ne zeli da ustane ako vidi da stariji covek ili zena stoje pored njih u javnom prevozu.. nije mi logicno da mladi mojih godina mogu biti suroviji (pa.. to je pravi izraz, iako je crnjak) prema odraslima.. eto, i postovanje prema starijima nam fali..
    mogu da se pohvalim da iz kuce nosim dobro vaspitanje, sa dobrom moralnom svesti i posto se nadam da cu da dozivim godine kojih se sad mladi gnusaju, ponasam se onako kako bih volela da se tada ponasaju prema meni..
    pre par godina, uzimu, jedna bakica, skoro slepa i gluva, izlazila je iz prodavnice i na stepenicama ispustila novcanik.. ja sam bila preko puta prodavnice kad je prodavacica pocela da vice za njom da se vrati po izgubjeno.. baka je naravno nije cula a ova nije htela po snegu da izadje napolje i vratila se sa novcanikom unutra.. ja sam pretrcala do nje, uzela novcanik, donela ga baki a baka me je (pa dobro, komicno je ) pocela da vice i stala me udarati tasnicom, u stilu da sam htela staricu da opljackam, kako me nije sramota, gde ide ovaj svet.. ali neka, uspela sam da joj objasnim u cemu je stvar i baka mi je kao nagradu dala 20 dinara da kupim sladoled ()..
    Krek, krek.. Ne gudra

  8. #8

    Odgovor: Humanost

    Citat Buba Erdeljan kaže: Pogledaj poruku
    Evo prilike za "više takvih" ili - sa reči na dela- kako ovaj topic i treba da bude shvaćen ( lično mišljenje)

    http://www.humanost.org/blog/

    (apelujem da se baner postavi i na ovaj sajt, te da kolektivno budemo od pomoći)
    Baneri su postavljeni pre više od godinu dana, samo je kliktanje slabo Nalaze se na početnoj strani sajta, sa leve strane (monitorove desne ) u prvom meniju - link "Humanost". Tebi hvala svakako

    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  9. #9

    03 Odgovor: Humanost

    Humano je boriti se za sebe, priroda je tu da se pobrine za slabe...

  10. #10

    Odgovor: Humanost

    Imam jednog dobrog prijatelja....vec dugo se znamo!I u sretnom je braku sa svojom lepsom polovinom.Imaju neki svoj mir....svoj kutak....svoje zelje...i nasli su se bas......!
    Ali ,sve u zivotu ne ide bas onako kako treba...ipak im nedostaje nesto!Nesto za njih jako veliko....kao uostalom i za sve nas.......naslednik......produzetak njihovih gena.......!
    godinama su pokusavali.....gde sve nisu bili...ali nista!I odluce da usvoje jedno malo dete.....sasvim malo...tek rodjeno.Obilazili su mnoge ustanove.....prolazili kroz raznorazne provere.....i jednog dana im jave da ima jedna beba... nedavno rodjena u Novom Sadu.Tamo su imali sta da vide.....Malisa je bio tucen jos u majcinom stomaku.....bio je modar kada se rodio..ali od povreda....Lezao je u onom bolesnickom kreveticu.....odbacen cak i od medicinskog osoblja....sav umazan......prljav....u nekoj pocepanoj benkici.....prosto zaturen u cosak......I njima je srce stalo....znali su da ce ga uzeti.......da ce biti deo njihove porodice....i pored rizika da sa maleckim nije sve u redu.....da se nece razvijati kao ostala deca.....znali su da je njihov.....znali su da mu treba ljubav koju samo oni mogu pruziti.....!I dosetase oni danas do mene.....sa njim......poceo je vec da hoda.....mnogo kasnije nego ostali......i cudno se osmehuje......i jos ne progovara......iako je davno trebao......ali oni su sretni......sretni sto imaju to malo bice....i znam da je malisa u dobrim rukama jer je sa ljudima koji ga vole.I cudno je to.....onaj ko voli decu...neki puta ih ne moze imati .....a onaj ko ne ,zeli seje ih po svetu kao male sirotane........a da li ce ih neko uzeti?I ja se divim mojim prijateljima....jer sasvim svesno su uzeli tog malog andjela koga niko nije hteo........i znam da ce sve uraditi da mu zivot bude lepsi!
    I svesni su oni sta ih ceka.....i u tome i jeste njihova velicina.....i neka im Bog pomogne da budu sretni.....
    njihovih gena.......!
    godinama su pokusavali.....gde sve nisu bili...ali nista!I odluce da usvoje jedno malo dete.....sasvim malo...tek rodjeno.Obilazili su mnoge ustanove.....prolazili kroz raznorazne provere.....i jednog dana im jave da ima jedna beba... nedavno rodjena u Novom Sadu.Tamo su imali sta da vide.....Malisa je bio tucen jos u majcinom stomaku.....bio je modar kada se rodio..ali od povreda....Lezao je u onom bolesnickom kreveticu.....odbacen cak i od medicinskog osoblja....sav umazan......prljav....u nekoj pocepanoj benkici.....prosto zaturen u cosak......I njima je srce stalo....znali su da ce ga uzeti.......da ce biti deo njihove porodice....i pored rizika da sa maleckim nije sve u redu.....da se nece razvijati kao ostala deca.....znali su da je njihov.....znali su da mu treba ljubav koju samo oni mogu pruziti.....!I dosetase oni danas do mene.....sa njim......poceo je vec da hoda.....mnogo kasnije nego ostali......i cudno se osmehuje......i jos ne progovara......iako je davno trebao......ali oni su sretni......sretni sto imaju to malo bice....i znam da je malisa u dobrim rukama jer je sa ljudima koji ga vole.I cudno je to.....onaj ko voli decu...neki puta ih ne moze imati .....a onaj ko ne ,zeli seje ih po svetu kao male sirotane........a da li ce ih neko uzeti?I ja se divim mojim prijateljima....jer sasvim svesno su uzeli tog malog andjela koga niko nije hteo........i znam da ce sve uraditi da mu zivot bude lepsi!
    I svesni su oni sta ih ceka.....i u tome i jeste njihova velicina.....i neka im Bog pomogne da budu sretni.....






    ponekad,
    kada gledaš svet,
    u očima ti blistaju suze.
    toliko boli ogleda se u njima,....
    toliko patnje
    i očaja u srcima majki koje gube svoju djecu

    vidiš nepravdu,rat,mržnju,
    iskrivljenu kopiju onoga što je
    nekada bio čovek,
    jedno veliko beznadno ništa.......
    "Ako je taj sicusni komadic zivota sve sto imas,onda od njega ucini sve sto je moguce"
    (Sajd Ben Hamed)

  11. #11

    Odgovor: Humanost

    Na ovom svetu postoje različiti vidovi humanosti... Čovek je human i kad uradi samo neki gest poput pomoći nekoj starijoj osobi, preko dobrovoljnog davanja krvi pa do nekih vidova materijalne pomoći...

    Najbitnija stvar u svemu tome je da pokažete da niste ravnodušni prema događanjima oko vas i tim ljudima pružite osmeh i lepu reč jer ''ponekad osmeh vredi hiljadu reči...''


    A ljudi koji pokazuju da im je stalo i pružaju bilo koju vrstu pomoći - svaka čast... Humanost održava ljude ljudima...

  12. #12

    Odgovor: Humanost

    Ako prepakujete dečije stvarčice, odlažete one deblje i vidite koliko su prerasli prošlogodišnje letnje, ne bacajte. Ni igračke, nikako. Dosadile mu, stare su-ima novih, savremenijih, sve je to ok, negRo ... sve to u kutiju pa na primer na :

    Dom za decu i omladinu bez roditeljskog staranja
    "Jovan Jovanović Zmaj"
    Braće Jerković 119
    11000 Beograd

    tel: 011-461-867
    faks: 011-492-184

    Ili gde vam je zgodno, tu oko vas.

  13. #13

    Odgovor: Humanost

    Apel za pomoć obolelom dečaku iz Banjske

    Zbog teške bolesti, Nikoli Radojkoviću (13) iz Banjske neophodna je operacija u inostranstvu, za koju njegovi roditelji nemaju dovoljno novca. Porodica ovog mališana je posredstvom mitrovičkog radija "Kontakt Plus" uputila apel ljudima dobre volje da svojim prilogom pomognu izlečenje ovog mališana sa Kosova.

    Nikoli, koji boluje od hemangioma grla, potrebna je još jedna operacija u Berlinu.
    Novac se može uplatiti na račun Kosovsko-metohijske banke broj: 360-0071311701002-16 (dinarski) ili na račun Pro Kredit banke broj: 1160-669012-0001-20 (devizni) na ime Radojković Nikola.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  14. #14

    Odgovor: Humanost

    Pepeljuga stalno organizuje neke akcije, pa eto - oni koji bi nešto da učine mogu da joj se jave, dobrodošlo je sve što vam padne na pamet:

    http://www.blogoye.org/pepeljuga21veka/
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  15. #15

    Odgovor: Humanost

    Danilo Jovanov (29) iz Kraljeva, bio je, sa svojih 19 godina jedan od desetorice najboljih mladih košarkaša bivše Jugoslavije. A onda je prst sudbine učinio svoje desio se saobraćajni udes posle koga ništa više nije bilo isto osim Danila.

    Nisam imao nikakve komplekse zbog nepokretnosti tako da sam se
    relativno brzo vratio u neki vid normalnog zivota. Imao sam devojku, izlazio i kretao se sa društvom po gradu. Vremenom sam stvorio takav utisak kod ljudi da me uopšte ne posmatraju kao čoveka koji je u kolicima. I to je ogroman uspeh, razbio sam predrasude mnogim ljudima. To je nešto što me zaista ispunjava srećnim. A ja i dan danas živim u stanu koji je na drugom spratu - a zgrada nema lift. Da bi izašao, treba mi troje ljudi da me snesu dole, a posle i podignu. Lako je to kada je tu neko od drugara, ali desi se da nema nikoga, pa otac, majka i brat moraju da me nose, što mi izuzetno teško pada, priča Danilo Jovanov koji bije svoju najvažniju bitku u kojoj poraz nije opcija.
    Kao dečak pokazivao je talenat i sklonost ka sportu, a sa 14 godina je postao najmlađi licencirani košarkaš A lige bivše Jugoslavije. Kao kapiten i vođa svog tima gotovo je osigurao karijeru vrhunskog sportiste, dobivši poziv da se usavršava i školuje u Americi, sa stipendijom i svim olakšicama koje prate mlade talente.
    Ipak, noć između 29. i 30. novembra 1998. godina presudila je drukčije. Danilo je kao suvozač, u teškoj saobraćajnoj nesreći, zadobio povrede preloma vrata i šestog pršljena što ga je učinilo kvadriplegičarom: Ostao sam potpuno nepokretan od vrata do stopala, izgubio sam pokrete i osećaj u rukama i nogama, žargonski postao sam biljka koja u potpunosti zavisi od pomoći dvoje ili troje ljudi.
    Od tog dana, pa do danas, Danilo prkosi svim prognozama i pravilima. Nadmašivši sva medicinska očekivanja, Danilo 2001. godine, u Institutu u Igalu, uspeva da se osposobi za plivanje bez i jednog pomagala, a 2003. godine nastupa na državnom prvenstvu u plivanju za invalide paraplegičare (osobe koje imaju zdrave ruke, šake i prste, što on nema) i u toj konkurenciji osvaja bronzanu medalju u plivanju na 50m, kao jedini takmičar kvadriplegičar i to sa vremenom koje je bilo 2 sekunde bolje od svetskog rekorda u konkurenciji kvadriplegičara. Pored toga, Danilo 2002. godine dolazi do automobila sa ručnim komadama i uspeva nemoguće: uprkos tome da je kvadriplegičar, Danilo učestvuje na 4 reli trke kao jedini kvadriplegičar i osvaja medalju i I mesto u konkurenciji paraplegičara do 2,500 kubika.
    Na svetskom prvenstvu u Kraljevu, septembra 2004. godine, i to na stazi na kojoj sam pre povrede ostavio mnogo pretrčanih kilometara, osvojio sam 2 medalje u guranju kolica na 100m i u bacanju kugle sa ramena. Proglašen sam za najuspešnijeg takmičara na turniru. To je bio moj prvi sportski nastup u svom mestu i iskreno, nije mi bilo baš lako stare uspomene sa atletske staze su mi se vrtele po glavi. Taj uspeh sa turnira me je direktno kvalifikovao za nastup na Paraolimpijske igre u Atini. Nažalost, prelom butne kosti zbog slabosti kostiju, nije mi dozvolio odlazak na igre.
    U projektu za invalide Ponovo uspravni, 2003. godine Danilo ponovo postiže čudo: završava obuku za ronioca sa jednom zvezdicom (dubinsko ronjenje sa kompletnom opremom) i uspešno izvršava 9 zarona u bazenu na Banjici, dobija ronilački pasoš i postaje član CMAS-a, kao jedini ronilac na svetu sa ovako teškom povredom: Kada smo se sreli na prvom treningu, ja sam u njihovim očima video skeptničnost da li ću to ja moći da odradim, što je bilo realno s njegove strane, s obzirom da ne mogu da pomeram prste i šake. Ja sam bio odlučan i pitao lekara i ostatak tima: Da li hoćete novi izazov sa mnom i iskusite moje sposobnosti?! i tako su pristali. , priča Danilo.
    Zadivljujuća je energija sa kojom je Danilo rođen, ali realnost je neumoljiva. Svakim danom, priznaje Danilo, njegovoj porodici, a samim tim i njemu, sve je teže.
    Već dve godine, zbog finansijskih problema, Danilo nije u mogućnosti da ode na fizikalnu rehabilitaciju u banju, a neretko su i svakodnevne potrepštine problem. U početku, Danilo je mislio da će mu ekstremno dobri rezultati u sportovima koje može da upražnjava doneti finansijsku sigurnost i nije želeo da traži pomoć: I kada sam gostovao u nekim televizijskim emisijama, ja nisam hteo da stavim žiro račun i da tražim finansijsku ili materijalnu pomoć, nije to bila moja poenta, a mogao sam. Moj cilj je bio da podignem moral i svest ljudima i da im poručim da nema mesta za depresiju i nerviranje zbog nekih sitnica i gluposti. Pa pogledajte mene!

    APEL
    Sve građane koji su u mogućnosti i žele da pomognu Danila Jovanova molimo da uplate sredstva na žiro račun:
    Alco Banka a.d. Beograd Filijala Kraljevo 41000, Jovanov Danilo
    115-4100100258047-95
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •