Ima je i imat će je nažalost još dugo. A uzroka mnogo, trenutno aktuelnih, sveže sećanje na prošlost, uticaj rukovodećeg establišmenta na formiranje javnog mnjenja u Hrvatskoj, sveže sećanje na ratne strahote devedesetih godina prošlog veka. I pored deklarativne volje za pomirenjem između Hrvata i Srba, sve ostaje kao papirna obećanja. Nema povratka izgnanih Srba, nema otvaranja tržišta, jer novac obriše i netrpeljivost i pomogne da se prevaziđu teška sećanja. Šta još, pa nikad jasno razjašnjena i priznata zlodela u drugom svetskom ratu, nije se pojavila želja za pokajanjem i priznanjem. Gledajući realno i pored strahovitih zlodela koja su počinili vojnici Nemačke u drugom svetskom ratu u Srbiji, po mom mišljenju, još uvek, a mislim i biće popularniji Nemci u Srbiji, nego Hrvati.Ja shvatam cilj Hrvatske, koji je ostvaren,a to je sopstvena država. To će možda, posle izvesne vremenske distance, dati mnogo bolju atmosveru za prevazilaženje dosad trajne netrpeljivosti i svakako mržnje. Raduje atmosvera mladih ljudi u Srbiji koji su spremni da oproste, zaborave i da prevaziđu takvu situaciju, što zdušno podržava i većina ljudi u našoj zemlji, bez obzira na sve do sada doživljeno. Ostaje da vidimo dali će i Hrvatska imati snage i želje da to isto uradi kod sebe?