Kičma
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 28

Tema: Kičma

  1. #1

    Kičma

    Literatura:
    Bol u leđima ( Željko Kanjuh, Ljiljana Pavićević, Ljiljana Mitić, Laslo Švirtlih)

    Lumbalna diskus hernija (Laslo Švirtlih, Vaso Antunović, Miroslav Samardžić)




    Gotovo da nema čoveka koga bar jednom u životu ne zabole krsta. Bolest pogađa oba pola ali muškarci oboljevaju češće. Najveće tegobe javljaju se između 30-te i 50-te godine života tj. kod radno aktivnog stanovništva, mada ih mogu imati i deca u periodu adolescencije. Tegobe se često ponavljaju i zato su bolesnici zbunjeni i strahuju, kako sami kažu, "od ponovnog ukočenja".

    Nije uvek lako objasniti da da su za bolove u krstima uveliko ljudi sami odgovorni, te da od njih samih zavisi hoće li se držati saveta i živeti tako da spreče stalne tegobe i time sebi omogućiti kvalitetan aktivan život.

    Kičmeni stub

    je elastičan koštani stub i sastoji se od koštanih blokova - kičmenih pršljenova:

    - 7 vratnih
    - 12 grudnih
    - 5 slabinskih
    - 9 do 10 krsnno - slabinskih
    od kojih je 5 sraslo u krsnu kost,
    a poslednjih 4 do 5 u trtičnu

    Čvrstinu i elastičnost kičmenom stubu daju mišići i veze, koji sa njim čine celinu.
    Bol u krsno - slabinskoj kičmi najčešće je uzrokovan poremećajima stanja i oboljenjima slabinske kičme i krsne kosti. Slabinski pršljenovi su masivni i veliki jer nose težinu tela. Kičmeni kanal je trouglast i manji nego u vratu, zglobni nastavci koji polaze sa tela pršljena su mali i snažni. Zglob, koga čine zglobne površine (fasete) dva susedna pršljena je pravi zglob, sa zglobnom hrskavicom i zglobnom ovojnicom (kapsulom). Raspored zglobnih faseta varira u slabinskom delu, od uporednog sa središnjom osom u prvom i drugom slabinskom pršljenu do venčastog rasporeda u donjoj slabinskoj kičmi. Taj tzv. tropizam je značajan jer sabira stres i izaziva raniju istrošenost zglobne hrskavice.

    Međupršljenski kolut ( Discus intervertebralis)

    Za razumevanje njegovog oštećenja treba znati kako se on "hrani" jer kao i za mnoga druga tkiva, poremečaj ishrane dovodi do bolesti ili poremečaja stanja.
    On ima meko jezgro jajastog oblika i želatinozne konzistencije, belo, glatko i poluprovidno. Sadrži prosečno 80% vode i fizikalno se ponača kao vodeni jastuk. Diskus se ubraja u tzv. slabo prokrvljena tkiva pa se tokom života troši i gotovo ne obnavlja. Degenerativne promene se javljaju kod cele populacije.
    Smanjeno kretanje, prinudni položaj pri radu ili dugotrajni isti položaj ne omogućavaju adekvatnu ishranu diskusa.

    Degenerativne promene se odvijaju u četiri stadijuma (po ruskom autoru Osni):


    1.
    U fibroznom prstenu diskusa nastaju naprsnuća. Meko jezgo (pulpa) utiskuje se u naprsline. Spoljni delovi prstena su čitavi. Još nema znakova ukočenja.
    Vremenom oštećeni diskus više ne kompenzuje opterećenje, jezgra prodire dalje i počinje da podražuje nervne završetke u spoljnim delovima prstena. Javlja se bol i mišićni grč ne bi li organizam ukočio bolesni segment kičme.

    2.

    Nastaje kada se smanji visina diskusa pa se poveća pokretljivost dva susedna pršljena (napred ili nazad). Kao kompenzacija prekomerne pokretljivosti mišići kičmenog stuba stalno su napeti što uzrokuje osećaj premorenosti, nelagodnosti i nesigurnosti.
    Ovaj stadijum se može završiti potpunim propadanjem diskusa i urastanjem fibroznog tkiva, što mu vraća određenu stabilnost.

    3.

    Obuhvata potpuno raskinuće (ruptura) diskusa i stvaranje hernije. Zbog raskinuća diskusa meko jezgro izbija iz unutrašnjosti diskusa i nastaje hernija. Ona može pritiskati u kičmenom kanalu kičmenu moždinu, koren živca, krvni sud. Na nivou hernijacije pokreće se biohemijski mehanizam koji pojačava bolne nadražaje i izaziva refleksni zaštitni spazam mišića. Pritisak na korenove slabinskih živaca daje sliku išijasa sa širenjem bola niz nogu, trnjenjem, slabošću mišića i sl.

    4.

    Obuhvata degenerativne procese na drugim elementima međupršljenskog polja, a pre svega zglobove između pršljenova. Posledica toga je oštećenje zglobne hrskavice i stvaranje koštanih izraslina na pršljenu. Prateći otok i upala nervnog korena, povećanje kiselosti unutar diska, oslobađanje hemijskih medijatora i osetilnih telašaca za bol u fibroznom prstenu... izazivaju bol.

    ...

  2. #2

    Odgovor: Kičma

    Eto razloga shto sam neredovna na forumu
    Dugotrajno sedelje izaziva velike probleme i najzdravijoj kichmi. A moja je daleko od toga, te je doshlo vreme za remont i generalku.
    Akupunktura se od svih terapijskih metoda na mom primeru pokazala kao najdelotvornija. Verujem i da sam se navukla na istu.
    Ali, akupunkturu treba raditi samo kod akreditovanih struchnjaka kao i masazu.
    Ne dajte da vam svako chachka oko kostiju
    Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.

  3. #3

    Odgovor: Kičma

    Citat Isahara kaže: Pogledaj poruku
    ...
    Ali, akupunkturu treba raditi samo kod akreditovanih struchnjaka kao i masazu.
    Ne dajte da vam svako chachka oko kostiju
    E bezveze, žao mi je, mada koliko sedimo - dobro nam je

    Ko su po tvom mišljenju akreditovani stručnjaci? Dr Vesna Vitalis koja leči i tikove ne prestaje da žmirka, a ima razne diplome, npr. Kod nje ne znam koja bi me muka naterala.
    Nedavno sam čula i ove godine krećem na neku vrstu obuke iz akupunkturologije, pri fakultetu (u Sokobanjskoj organizovano, kod docentkinje Konstantinović) i mnogo sam se obradovala što napokon mire istok i zapad, u razloge ne zalazim, nebitni su mi.
    Kada vidim - čujem - probam i vidim one koji su vešti, moći ću da pričam iskustveno - nadam se bocnuće i mene .

    Danas nisam stigla da prekucavam iz ozbiljnih knjiga ali ću preneti tekst odavde - pogledaj, ima ok tekstova i o :

    * Alergijama
    * Hemoroidima
    * Aterosklerozi
    * Iscrpljenosti
    * Artrozi
    * Kašalju
    * Varikoznim venama
    * Menopauzi, klimakterijumu
    * Bolovima u mišićima i zglobovima
    * Moždanom udaru
    * Bronhitisu (akutnom)
    * Nesanici
    * Depresiji
    * Opstipaciji
    * Gingivitisu
    * Sinuzitisu
    * Gojaznosti


    Bolovi u krstima

    Bolovi u donjem delu leđa su najučestaliji, od njih pati 6 do 10 odraslih osoba. U većini slučajeva bol se javlja iznenada i traje oko sedam dana (akutni), mada se kod velikog broja ljudi ovaj problem ponovo javlja ako ne izmene način na koji obavljaju svakodnevne aktivnosti. Bol može da se razvija postepeno tokom nekoliko nedelja (hronični) i da potraje mesecima. Iznenadan bol u leđima često je izazvan povredom tokom podizanja teških predmeta ili prilikom fizičkih aktivnosti. Uzrok bola je obično istegnut mišić ili tetiva ili povreda diska koji se nalazi između pršljenova. Povreda se može još više pogoršati kasnijim aktivnostima. U većini slučajeva simptomi nestaju za 2-14 dana.

    Bol u leđima koji se postepeno razvija, a koji je uporan, često je izazvan lošim držanjem, npr. nepravilnim sedenjem za stolom ili preteranim naprezanjem mišića usled emotivnog stresa. Bol u krstima često se javlja i u trudnoći, kako zbog promene držanja tela zbog dodatne težine bebe, tako i zbog slabljenja ligamenata koji drže kičmu usled hormonskih promena.

    Drugi uzrok bola u krstima jeste ispali discus hernija koji vrši pritisak na kičmeni nerv ili kičmenu moždinu. Bol u leđima ove vrste može da se javi postepeno ili iznenada i često je praćen išijasom, kod koga se oštar bol prenosi kroz zadnji deo jedne ili obe noge.

    Neprestan bol u krstima može biti uzrokovan zglobnim oboljenjima. Kod osoba starijih od 45 godina najčešći problem sa zglobovima je osteoarthritis, dok kod mlađih osoba problem može biti ankilozirajući spondilitis koji pogađa zglobove kičme.

    U nekim slučajevima, oboljenja unutrašnjih organa mogu izazvati bol u donjem delu leđa (zapaljenje male karlice kod žena, upala prostate kod muškaraca).

    Bol u donjem delu leđa može se ispoljavati na različite načine:

    * oštar bol na uskom delu leđa
    * tištanje u leđima i zadnjici koje se pojačava tokom sedenja, a smanjuje tokom stajanja
    * ukočenost i bol prilikom spavanja
    * bol u leđima koji se širi na zadnjicu i nogu i koji ponekad prati utrnulost
    * bol u leđima i nozi koji se pojačava tokom stajanja i hodanja

    U većini slučajeva bol u donjem delu leđa možete izlečiti sami uzimajući lekove bez recepta (Rheumatol). Kada je bol jak preporučuje se ležanje u krevetu, koje će doneti olakšanje, ali ne duže od dva dana. Trećeg dana se preporučuje povratak svakodnevnim aktivnostima. Ako se bol pojača ili je i dalje toliko jak da vam ne dozvoljava da se krećete ni posle nekoliko dana , obratite se lekaru.

    Saveti:

    * Budite stalno svesni načina na koji stojite, sedite (vozite), krećete se i spavate
    * Prilikom podizanja teških tereta, čučnite ili savite kolena kako bi sasvim približili teret telu jer ćete tako iskoristiti svu svoju snagu da ga pokrenete
    * Kada podižete teret uhvatite ga za donju ivicu kako biste obuhvatili celu težinu tereta, držite kičmu uspravno, blago se nagnite napred i polako uspravljajte
    * Ne pravite nagle pokrete
    * Izbegavajte obavljanje poslova i aktivnosti u nepravilnom položaju

  4. #4

    Odgovor: Kičma

    Citat DrinChe kaže: Pogledaj poruku
    Ko su po tvom mišljenju akreditovani stručnjaci?
    Lekari, uglavnom.
    Meni npr akupunkturu radi specijalista, ortoped, koji je 3 godine uchio akupunkturu i kombinuje je sa magnetnom terapijom, strujom i shiacu masazom.
    Mislim da je sushtina u spajanju oba pristupa
    Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.

  5. #5

    Odgovor: Kičma

    Citat DrinChe kaže: Pogledaj poruku
    Dr Vesna Vitalis koja leči i tikove ne prestaje da žmirka, a ima razne diplome, npr. Kod nje ne znam koja bi me muka naterala.
    Nikako nije moje već iskustvo moje ujne, ali kaže da kod nje ne bi ni neprijatelja poslala
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #6

    Odgovor: Kičma

    Nastavljam o kičmi iz iste knjige, od istih autora, dodala sam sličice koje sam našla.


    SEKSUALNA AKTIVNOST I BOL U LEĐIMA



    Individualna je osetljivost na bol. Svakako da ne postoji univerzalan savet o seksualnoj aktivnosti ljudi koji imaju bol u krstima. U bolnoj fazi uživanje se jednim lošim i nekontrolisanim pokretom pretvoriti u neprijatan doživljaj i eventualnom pojavom zbunjenosti i straha formirati naviku sa kojom ne bi hteli da živite. Potrebno je da sami donesete odluku kada, kako, u kom položaju, poštujući navike i želje oba partnera. Bitno je da partner bez bola bude aktivan u seksualnom odnosu, a osoba sa bolom u krstima da ispoštuje pozicije u kojima je kičmeni stub u rasterećenom položaju.






    KIČMA I SPORT

    Prikladni sportovi treba da zamene neophodne pokrete tela, koji su kod naših predaka bili sasvim razumljivi u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.
    Bavljenje sportom treba početi u periodu kada nema bolova i to pažljivim izborom sportske aktivnosti.
    Jaki ligamenti i dobro utrenirani mišići odupiru se svakodnevnim mehaničkim stresovima. Isto tako, sportom se ne treba baviti po svaku cenu.
    Od svih sportova najprikladnije je plivanje, jer je to pokret bez opterećenja. Kičmeni stub se pokreće bez opterećenja što je važno za pravilnu ishranu, a ujedno se jačaju mišići trupa, ruku i nogu, koji su važni su važni za stabilizaciju kičme.
    Od stilova plivanja kod ljudi sa bolom u krstima jedino je preporučljiv leđni stil. Položaj koji se zauzima u vodi sličan je rasteretnom položaju na leđima. Glava je iznad vode, leđa prava ili lako savijena, noge lako savijene u kukovima i kolenima. Pokreti nogu slični su puzanju, a ruke prave pokrete veslanja.



    Kada nema oštećenja diskusa i leptir stil - ali u dogovoru sa svojim doktorom i uz odgovarajuće modifikacije (često je kontraindikovano, zato obratiti pažnju):




    Uticaj pojedinih sportova na diskus na osnovu analize specifičnih držanja i pokreta, karakterističnih za određenu vrstu sporta i njihovog uticaja na opterećenje - rasterećenje diskusa:

    1. Sportovi koji rasterećuju diskus
    - trčanje
    - plivanje
    - vožnja bicikla
    - trčanje na skijama
    - ritmika
    - igranje
    - jahanje


    2. Sportovi koji delimično opterećuju i rasterećuju diskus

    - fudbal
    - rukomet
    - odbojka
    - košarka
    - vežbe na spravama
    - stoni tenis

    3. Sportovi koji opterećuju diskus
    - tenis
    - golf
    - ski-spust
    - dizanje tegova
    - jedrenje
    - veslanje
    - badminton
    ...
    Poruku je izmenio Cecara, 06.07.2009 u 07:36 Razlog: dopuna

  7. #7

    Odgovor: Kičma

    "... Mišići stopala i nogu šalju impulse muskulaturi trupa i potiču je za aktivnost. Nepravilno opterećenje nogu izaziva nepravilno držanje karlice, a time i kičme, što može biti uzrok bola u krstima..." - Prof.Dr L. Švirtlih

    Najveći broj dece prohoda u vreme svog prvog rodjendana, neki mesec dva ranije ili kasnije, ali najveći broj dece prohoda do 15-16 meseca života. Roditelji moraju da znaju to i ne smeju forsirati dete da stoji, odnosno prohoda pre nego što je ono za to sposobno. Moj savet je da se beba po rodjenju stavlja što češće na stomak, jer je to aktivan položaj koji omogućuje lakše upoznavanje sa okolinom a istovremeno predstavalja izazov za fizičku aktivnost kao što je puzanje, penjanje i stajanje. Greška je stavljati bebu da sedi i podupirati je jastucima, pre nego što je ona za to sposobna, a to je vreme od 5-7 meseci. Ukoliko beba nema dovoljno snage za samostalno sedenje, forsirano sedenje može dovesti do deformacije kičmenog stuba. Onda kada beba sama sedne, to je znak da je ona dovoljno jaka i sposobna za taj period razvoja i bebu tada ne treba sprečavati u tome. Isto važi i za stajanje i hodanje. Greška je i da roditelji drže bebu za ruke i uče je da stoji ili hoda. Ništa nam ne znači u životu da li smo prohodali sa 9 meseci ili 15 meseci, jer prosečan vek danas iznosi oko 80 godina, te će svaka beba imati dovoljno vremena da se nastoji i nahoda u svom životnom veku. Prerano stajanje ili hodanje može previše da optereti nogice i stopala i eventualno dovede do nastanka njihovih deformiteta.



    U periodu kada beba ne stoji, odnosno ne hoda, znači do prve godine života, bebi nisu potrebne cipele. U kućnim uslovima
    (krevetac, tepih, ćebe), beba može biti bosa ili samo u čarapicama, odnosno u patikicama ili toplim čarapama (zavisno od godišnjeg doba). Moguće je nabaviti i cipelice za taj period i njihova veličina je od broja 16 do broja 19. Važno je da su one fleksibilne i mekane i što je najvažnije da svojim oblikom odgovaraju obliku stopala bebe.



    U periodu od 9 meseci do 3 godine beba nosi cipele i one moraju ispunjavati više zahteva da bi sprečile eventualni nastanak deformiteta, odnosno iskorigovali već postojeći deformitet.




    Cipelice su u ovom periodu duboke pri čemu gornji deo mora biti od kože ili platna, jer se dečija stopala dosta znoje, te je potrebno da taj materijal “ diše “. Djon mora biti ravan i relativno lagan ( najbolje je da je on od gume ). Ravan djon sprečava klizanje stopala unapred, a laganost djona omogućuje deci lakši hod, jer ne traba zaboraviti da za decu ta početaj faza hoda predstavlja veliki fizički napor.

    Po navršenoj trećoj godini života peta može biti viša za 1cm. Poželjno je da djon bude gladak, kako dete, koje teško diže stopala, ne bi zapinjalo o podlogu. Cipelica treba da ima uložak koji će omogućiti razvoj lukova stopala, ali isti ne smeju biti naglašeni, jer se svodovi stopala formiraju tek sa navršenom trećom godinom života i to treba imati u vidu prilikom izrade uložaka. Unutrašnjost cipele treba biti obložena materijalom koji dobro absorbuje znoj ( jer se stopala dece više znoje od stopala odraslih ).

    Cipelica treba da ima i učvrščivač pete koji ima ulogu da držanjem pete u korektnom položaju, indirektno usmerava stopalo u fiziološki položaj.
    Vezivanje cipelice može biti trojako :

    * putem pertli,
    * čičak traka ili
    * zipera ( rajferšlusa ).

    Smatra se da pertle omogućavaju najbolju adaptaciju na oblik risa stopala bebe, ali za to moraju biti provučene kroz 5-6 redova. Ziper je dobar za decu sa velikim risom, dok se jež trakice savetuju za odrasliju decu koja sama mogu da doziraju stepen zatezanja, odnosno mogu da kažu ukoliko ih cipele stežu.



    Veličina cipelica u početku iznosi 18-19 ( to su evropski brojevi ) i kada se bira cipelica obavezno je merenje dužine stopala a potom probanje cipelice, koja je za jedan prst duža od veličine stopala. Oblik cipele treba da odgovara obliku stopala uz napomenu da prednji deo (boks) mora biti dovoljno širok da omogući prstima da budu opruženi.

    Stopala male dece brzo rastu i to u principu u sledećem ritmu :

    * u starosti od 9-16 meseci 1 broj svaka 2 meseca;
    * u starosti 16-24 meseca 1 broj svaka 3 meseca;
    * u starosti 24-36 meseci 1 broj svakih 4-6 meseci;
    * preko 36 meseci 1 broj svakih 6-8 meseci.

    Rast stopala često ide u naletima i zbog toga roditelji moraju stalno da kontrolišu da li su cipelice dovoljno komotne i duge. U slučaju da su cipelice kratke prsti se grče, dete ne koristi čitavu površinu prstiju za stajanje, stvaraju se žuljevi na gornjem delu prstiju i dete krivi stopalo, ne bi li izbeglo bolan kontakt prstiju sa krajem cipele. Uska cipelica može dovesti do nastanka čuklja (pomaka palca upolje i njegovog nadjahivanja ili podovlačenja pod drugi prst).

    Ukoliko roditelji finansiski ne mogu da isprate redovnu kupovinu cipelica bolje je kupiti nešto duže cipelice (kako bi iste dete duže nosilo ), a što je manja greška nego da se kupe cipelice koje su taman i da ih zatim dete nosi duže nego što treba.
    Kada su deca u pitanju ona brzo prerastaju i druge stvari i normalno je da deca koriste odeću starije braće ili sestara (odnosno prijatelja) ŠTO NE VAŽI I ZA CIPELICE. Svako dete ostavlja svoj lični pečat na cipelicu koju nosi, te je moguće da ono dete koje nosi tudje cipelice nasledi i eventualni deformitet koji je njegov prethodni imao.

    Kupovina cipela i patika za školsku decu je poseban problem i o njemu će biti govoreno drugom prilikom - FootPoint

  8. #8

    Odgovor: Kičma

    Mali iskorak od ovog knjiškog pisanja: o "konjskoj masti" ( onoj koju koriste konjušari kada pomažu konju koji hramlje, npr. ) je korisno znati i kada najgore zaboli, kod diskus hernije, kažu da čak i tu pomogne.
    U veterinarskim apotekama ili Pet centru traži se "finski" : Ihtiol - kamfor ( generički).

    Mast Ben-Gay i gel San Ditan ( najbliži ovoj "konjskoj" masti po dejstvu) mogu takođe da se nabave i kod nas, ali konjska je zakon, kažu. I cena joj je oko 400 dindži.

  9. #9

    Odgovor: Kičma


    Najčešće aktivnosti koje uzrokuju pojavu bola

    Svaka radna ili sportska aktivnost ili aktivnost svakodnevnog života, ukoliko se ne pravilno ili naglo izvede ili vremenski dugo traje, može da prouzrokuje bol u lumbalnom delu leđa. Bol se najčešće vezuje za sledeće aktivnosti:

    * nepravilno dizanje tereta ma koje težine, gde se trup savija i rotira
    * nagli pokret rotacije, savijanja ili rotacije i istezanja trupa
    * dugotrajno vršenje neke radnje:
    1. dugotrajno sedenje
    2. dugotrajna vožnja automobilom
    3. dugotrajno hodanje
    4. dugotrajno stajanje
    * loš položaj u toku spavanja
    * povrede koštano-mišićnog sistema lumbalne regije traume (najčešće saobraćajni udesi, povrede u toku sportskih aktivnosti...)


    Suštinski razlog nastanka lumbalnog bola

    mišićna slabost kao posledica inaktivnosti

    Mišići trupa koji su veza trupa i karlice su: mišići zadnjeg dela leđa, nalaze se pored kičme obostrano (m.m. extensores trunci), glutealni mišići (m.gluteus minimus, medius et maximus), sa prednje strane trupa trbušni mišić (m.rectus abdominis) i fleksor natkolenice (m. iliopsoas), i sa obe strane trupa bočno (m.m.lat. flexores trunci:m.obliquus abdominis ext, m.obliquus abdominis int, m.quadratus lumborum); Lumbalna regija predstavlja mesto gde se trup spaja sa karlicom, a karlica sa nogama i čini jedan od najpokretljivijih delova kičmenog stuba a u isto vreme je to deo koji trpi najveće opterećenje. Ujedno, to je i mesto gde se nalazi težište čitavog tela ili tačnije rečeno njegovo središte. Telo čoveka se u prostoru nalazi u labilnoj ravnoteži,koja da bi se održavala zahteva konstantnu,preciznu akciju velike grupe mišića. Površina oslonca su stopala, težište tela je najšešće 1 metar od podloge, a kompletno opterećenje težine tela i sile zemljine teže u lumbalnoj kičmi. Mišićna slabost najčešće kao posledicu ima loše posturalno držanje tela i lošu biomehaniku. To je i razlog zbog čega bi trebalo da navedene mišićne grupe budu jake. Stabilnost veze trupa-karlice i nogu proističe iz mišićne mase i snage navedenih mišićnih grupa. Suština telesnog vežbanja gde je akcenat na stvaranju pelvitrohanteričnog midera je u što boljoj zaštiti kičme.

    mišićni disbalans

    Mišićna snaga, pojedinačnih mišića i mičićnih grupa, trebalo bi da bude izbalansirana, harmonična i ujednačena. Telo čoveka je simetrično. Preko 640 mišića se nalazi u čovekovom telu. Svaki od tih mišića ima svoju osnovnu funkciju. U svakoj situaciji tela, postoje mišići koji vrše određeni pokret (agonisti), kome se suprostavljaju mišići koji isti taj pokret onemogućavaju-otežavaju (antagonisti). Ukoliko postoji bilo koji mišićni, disbalans, mišićni tonus se povećava, a sam mišić gura kosti i zglobove iz svog fiziološkog položaja, tako da kosti, mišići i zglobovi trpe konstantno opterećenje.

    Najčešće mehaničke promene na kičmi koje uzrokuju lumbalnu bol

    * Spondiloza (spondylosis) okoštavanje dva ili više susednih pršljenova, kao posledica degenerativnih promena.
    * Spondilolisteza (spondylolisthesis) pomeranje pršljena put napred u odnosu na susedne pršljenove, kao posledica traume.
    * Spinalna stenoza (stenosis spinalis) - suženje kičmenog kanala, kao posledica degenerativnih i upalnih procesa na jednom ili više diskusa. Česta je kod starih osoba.
    * Hernija diska (discus hernia) - pucanje spoljnog omotača diska i ispadanja mekog pulpoznog sadržaja koji čini disk u okolni prostor.
    * Sindrom piriformisa (Sy. m.piriformis) mišićni disbalans pelvitrohanterične muskulature vodi pomeranju u zglobu kuka i karlici, čime se provocira mišić piriformis, koji vrši pritisak na išijadični nerv (n.ishiadicus).
    * Skolioza (scoliosis) krivljenje kičme u stranu (levo ili desno)

    Klinička slika


    Bol je teško lokalizovati, jer boli cela regija. Bol je najčešće pojasna i kreće se od leve do desne strane glutealne regije lumbo-sakralne kičme. Često se oseti mravinjanje, ili oštra bol koja ide iz kičme duž jedne noge (ili obostrano) do sredine butine, lista ili stopala. Ova senzacija traje kratkotrajno i jako je ne prijatna.

    Pacijenti navode i stezanje mišića i osećaj "pečenja" (butina, list) koje može da traje neko vreme. Moguće je da bolovi i ne postoje, ali da je prisutan osećaj ne lagodnosti u lumbo-sakralnoj kičmi, koji implicira ne sigurnost i ne spremnost pacijenta za bilo koju fizičku aktivnost. Telo na bol reaguje tko što zauzima zaštitni najmanje bolni položaj antalgičan položaj, koji je uvek i ne pravilan. Trup je najčešće nagnut na jednu stranu, a mišići su u spazmu (grču), tako da su pokreti trupa značajno limitirani. Položaj koji prija je različit i individualan. Najčešće prija tzv. fiziološki položaj na leđima sa savijenim kolenima (urolani veći peškir ili ćebe debljine 20 cm), mada je čest slučaj da prija i položaj na stomaku sa urolanim većim peškirom, koji se postavlja ispod karlice.

    Najčešće pacijent spontano sam pronađe antalgičan-bezbolan položaj. Koliko god taj položaj bio ne fiziološki, u tom trenutku bi trebalo da se primenjuje. Svaka pojava bola je siguran znak tela da nešto ne valja i da bi trebali nešto da preduzmemo kako bi bol otklonili.


    Dijagnostika


    U poslednjih 30 godina značajno je u medicini uznapredovala dijagnostika. Bitno je ispoštovati redosled dijagnostičkih metoda i krenuti od prostijih ka složenijim, ukoliko za tim ima potrebe. Uspostavljanje dijagnoze započinje uzimanjem anamneze i kliničke slike.
    Problemi lumbo-sakralnog bola moguće je dijagnostikovati sledećim dijagnostičkim metodama:

    * klinički pregled
    * rendgenski snimak lumbo-sakralnog dela kičme (X- rays)
    * kompjuterizovana tomografija (CT) skener - Computed tomography (CT) scan
    * Magnetna rezonanca (MR) - Magnetic resonance imaging (MRI)
    * Elekromišićnaneurografija EMNG

    Terapija


    Odmah po nastanku bola, potrebno je uzeti nešto od anelgetka i miorelaksanata.
    Bitno je napomenuti da se navedeni lekovi konzumiraju posle jela. Naravno, sve životne aktivnosti bi trebalo ograničiti na najneophodnije. Moguće je u kućnim uslovima primeniti i aplikaciju lekovite gline na bolno mesto, kao i tople kupke. Aplikacija gline i kupke bi trebalo vremenski da traje od 15-30 minuta. Ukoliko bol ne prestane u roku od par dana, obratite se stručnjaku za pomoć.


    Fizikalna terapija


    Terapija bola fizikalnim procedurama najpribližnija je prirodnim procedurama zbog odsustva agresije, blagotvornosti i prijatnosti. U određivanju fizikalne terapije, značajna je anamneza, dijagnostika, klinički pregled, funkcionalni status.. Obzirom da je širok spektar fizikalnih procedura, odabira se najbolja moguća kombinacija fizikalnih procedura. Značajno je napomenuti da ono što prija i daje efekta u lečenju kod jednog pacijenta, ne mora da prija i da efekat u lečenju kod drugog pacijenta sa sličnim problemom.

    U fizikalnoj terapiji, primenjuju se razne vrste zračenja počev od magneto terapije, ultra zvuka, lasera, infra red, kao i struje različite frekvencije i modulacije. Dejstvo aparaturne fizikalne trapije je anelgezija i vazodilatacija, kao i celularno pospešivanje metabolizma. Primenjuje se elektroforeza leka lokalno na bolno mesto (prokain ili kalijum jodid, 3% rastvor) koristeći pravilo protoka električne energije od pozitivne do negativne elektrode. Od bez aparaturnih procedura aplikuje se glina i tople kupke topla pakovanja. Terapeutska masaža i akupresura bolnih mesta i muskulature koja je u spazmu predstavlja sastavni deo fizikalne terapije. U proseku trajanje fizikalnih procedura u kontinuitetu iznosi 2-3 nedelje. Bitno je ispoštovati kontinuitet terapije. Fizikalna terapija predstavlja uvodnu proceduru u sistemsko rešavanje problema lumbalnog bola a to je kineziterapija - medicinske vežbe.

    Manipulativne metode - kiropraktika lumbalnog bola


    Potpuna indikacija za primenu kiripraktike je mišićni, disbalans, gde se mišićni tonus povećava, a sam mišić gura kosti i zglobove iz svog fiziološkog položaja, tako da kosti, mišići i zglobovi trpe konstantno opterećenje i bol. Kiropraktika nema efekta ukoliko postoji mišićni spazam. Zato, tek posle par dana od započinjanja sa fizikalnim procedurama, koje sem anelgzije imaju i relaksirajuće dejstvo, koje pospešuju masaže kao i medikamentozna terapija, trebalo bi stvoriti preduslove za primenu kiropraktike kao jedne od metoda za odstranjivanje lumbalnog bola.

    Kineziterapijske procedure lumbalnog bola


    Sa kineziterapijom medicinskim vežbanjem se započinje kada se potpuno otkloni bol. Sistemsko rešavanje lumbalnog bola, kao i prevencija njegovog nastanka, obuhvata kineziterapijske procedure koje su akcentirane na stvaranje mišićne mase i snage pelvitrohanterične muskulature. Cilj nam je da jaka muskulatura preuzme deo tereta lumbalne kičme. Bitno je napomenuti da ne postoji aktivnost svakodnevnog života koja jača lumbo-sakralne ekstenzore kičme. Isto tako ne postoji ni sportska aktivnost koja jača mišiće ove regije. To je i najčešći razlog ovih tegoba.


    Izvor: b92; Autor: Ž. Popović

  10. #10

    Odgovor: Kičma

    Kako jačati pelvitrohanteričnu muskulaturu


    Prezentovali smo Vam deo vežbi koji se primenjuje za jačanje pelvitrohanterične muskulature. Važna napomena je da se vežbe rade na vreme (bez brojanja). Pauza između svake vežbe je 1 minut. Suština veđbanja je da se vežbe urade pravilno.

    Početni položaj vežbe 1: ležeći na stomaku, ruke opružene u laktovima nalaze se iznad glave (sl. 1.0).

    Konačni položaj: istovremeno dižemo od podloge trup i noge sa opruženim kolenima i savijamo ruke u ramenima i laktovima do 90 stepeni (Sl. 1.1). Telo zadržavamo u ovom položaju 3 sekunde.

    Vreme trajanja vežbe 1: maksimalno vreme trajanja 3 minuta;


    Početni položaj vežbe 2: ležeći na stomaku, ruke opružene u laktovima nalaze se iznad glave. U šakama je lopta, različitih težina (sl. 2.0).

    Konačni položaj: istovremeno dižemo od podloge trup i noge sa opruženim kolenima i ruke sa opruženim laktovima, sa loptom u rukama. (Sl. 2.1). Telo zadržavamo u ovom položaju 3 sekunde.
    Vreme trajanja vežbe 2: maksimalno vreme trajanja 3 minuta; Preporučeno vreme trajanja vežbe 2 min. i 45 sekundi.


    Početni položaj vežbe 3: ležeći na stomaku, šake su na potiljku. (sl. 3.0).

    Konačni položaj: istovremeno dižemo od podloge trup i noge sa opruženim kolenima. Šake ostaju na potiljku. (Sl. 3.1). Telo zadržavamo u ovom položaju 3 sekunde.
    Vreme trajanja vežbe 3: maksimalno vreme trajanja 3 minuta; Preporučeno vreme trajanja vežbe 2 min. i 30 sekundi.


    Početni položaj vežbe 4: ležeći na stomaku, šake su na lumbalnom delu leđa. (sl. 4.0).

    Konačni položaj: istovremeno dižemo od podloge trup i noge sa opruženim kolenima. Ruke ostaju na lumbalnom delu leđa. (Sl. 4.1). Telo zadržavamo u ovom položaju 3 sekunde.
    Vreme trajanja vežbe 4: maksimalno vreme trajanja 3 minuta; Preporučeno vreme trajanja vežbe 2 min. i 15 sekundi.


    Početni položaj vežbe 5: ležeći na stomaku, ruke su opružene u laktovima i nalaze se pored tela, šake su na podu. (sl. 5.0).

    Konačni položaj: istovremeno dižemo od podloge trup i noge sa opruženim kolenima. Ruke ostaju pored tela a šake na podu. (Sl. 5.1). Telo zadržavamo u ovom položaju 3 sekunde.
    Vreme trajanja vežbe 5: maksimalno vreme trajanja 3 minuta; Preporučeno vreme trajanja vežbe 2 min.


    Početni položaj vežbe 6: ležeći na leđima, ruke su opružene u laktovima i nalaze se pored tela, šake su na podu. Noge su sastavljene i savijene u kuku, a potkolenice u kolenu, tako da potkolenice i natkolenice formiraju ugao od 90 stepeni. (sl. 6.0).
    Među položaj: započinjemo torziju trupa na levu stranu. Noge su sastavljene a potkolenice i natkolenice i dalje stoje pod uglom od 90 stepeni. Ruke ostaju pored tela a šake na podu. Trudimo se da oba ramena ostanu na podu. (Sl. 6.1).
    Konačni položaj levo: iz ovog položaja, opružamo obe noge u kuku i kolenima. Telo zadržavamo u ovom položaju 3 sekunde (Sl. 6.2). Iz ovog položaja telo vraćamo u početni položaj (Sl. 6.3) odakle započinjemo torziju u desnu stranu
    Među položaj desno (Sl. 6.4). Konačan položaj torzije desno zadržava se 3 sekunde (Sl. 6.5).
    Vreme trajanja vežbe 6: vežba se radi u kontinuitetu, jedna pa druga strana sa zadržavanjem u konačnom položaju od 3 sekunde.


    Maksimalno vreme trajanja 5 minuta; Preporučeno vreme trajanja vežbe 3 min.


    Početni položaj vežbe 7: ležeći na leđima, ruke su opružene u laktovima i nalaze se pored tela, šake su na podu. Noge su blago razmaknute i savijene u kuku, a stopala se nalaze na lopti (lopta prečnika 75 cm za odasle osobe). Potkolenice i natkolenice formiraju ugao nešto veći od 90 stepeni. (sl. 7.0).

    Konačni položaj: odižemo donji deo trupa i karlicu sa poda. Ramena i šake ostaju na podu. Stopala se ne pomeraju i ostaju na lopti. Potkolenice i natkolenice koje iz početnog položaja formiraju ugao nešto veći od 90 stepeni i dalje zadržavaju početni ugao. Telo zadržavamo u ovom položaju 3 sekunde (Sl. 7.1). Iz ovog položaja telo vraćamo u početni položaj (Sl. 7.2).
    Vreme trajanja vežbe 7: maksimalno vreme trajanja 5 minuta; Preporučeno vreme trajanja vežbe 3 min.


    Početni položaj vežbe 8: ležeći na leđima, ruke su opružene u laktovima i nalaze se pored tela, šake su na podu. Noge su blago razmaknute i savijene u kuku, a opružene u kolenima. Potkolenice se nalaze na lopti (lopta prečnika 75 cm za odasle osobe) (sl. 8.0).

    Konačni položaj: odižemo donji deo trupa i karlicu sa poda. Ramena i šake ostaju na podu. Potkolenice ostaju na lopti.. Telo zadržavamo u ovom položaju 3 sekunde (Sl. 7.1). Iz ovog položaja telo vraćamo u početni položaj (Sl. 8.2).

    Vreme trajanja vežbe 8: maksimalno vreme trajanja 5 minuta; Preporučeno vreme trajanja vežbe 2 min. i 45 sekundi.


    Početni položaj vežbe 9: ležeći na leđima, ruke su opružene u laktovima i nalaze se pored tela, šake su na podu. Noge su blago razmaknute i savijene u kuku i kolenu. Potkolenice i natkolenice zaklapaju ugao približno od 110 stepeni (sl. 9.0).

    Konačni položaj: odižemo donji deo trupa i karlicu sa poda. Ramena i šake ostaju na podu. Stopala ostaju u početnom položaju - na podu. Telo zadržavamo u ovom položaju 3 sekunde (Sl. 9.1). Iz ovog položaja telo vraćamo u početni položaj (Sl. 9.2).

    Vreme trajanja vežbe 9: maksimalno vreme trajanja 5 minuta; Preporučeno vreme trajanja vežbe 2 min. i 30 sekundi.


    Početni položaj vežbe 10: ležeći na leđima, ruke su na grudima. Noge su blago razmaknute i savijene u kuku i kolenu. Potkolenice i natkolenice zaklapaju ugao približno od 110 stepeni (sl. 9.0).

    Konačni položaj: odižemo gornji deo trupa i donje uglove lopatica od podloge. Stopala ostaju u početnom položaju - na podu. Telo zadržavamo u ovom položaju 3 sekunde (Sl. 10.1). Iz ovog položaja telo vraćamo u početni položaj (Sl. 10.2).

    Vreme trajanja vežbe 10:
    maksimalno vreme trajanja 5 minuta; Preporučeno vreme trajanja vežbe 3 min.


    Početni položaj vežbe 11: ležeći na leđima, ruke su na stomaku. Noge su blago razmaknute i savijene u kuku i kolenu. Potkolenice i natkolenice zaklapaju ugao približno od 110 stepeni (sl. 11.0).

    Konačni položaj: odižemo gornji deo trupa i donje uglove lopatica od podloge. Stopala ostaju u početnom položaju - na podu. Telo zadržavamo u ovom položaju 3 sekunde (Sl. 11.1). Iz ovog položaja telo vraćamo u početni položaj (Sl. 11.2).

    Vreme trajanja vežbe 11:
    maksimalno vreme trajanja 5 minuta; Preporučeno vreme trajanja vežbe 2 min. i 45 sekundi.


    Početni položaj vežbe 12: ležeći na leđima, ruke su opružene u laktovima i nalaze se pored tela. Šake su na podu. Noge su blago razmaknute i savijene u kuku i kolenu. Potkolenice i natkolenice zaklapaju ugao približno od 110 stepeni (sl. 12.0).

    Konačni položaj: odižemo gornji deo trupa i donje uglove lopatica od podloge. Stopala ostaju u početnom položaju - na podu. Telo zadržavamo u ovom položaju 3 sekunde (Sl. 12.1). Iz ovog položaja telo vraćamo u početni položaj (Sl. 12.2).

    Vreme trajanja vežbe 12:
    maksimalno vreme trajanja 5 minuta; Preporučeno vreme trajanja vežbe 2 min. i 30 sekundi.


    Početni položaj vežbe 13: ležeći na leđima, ruke su na grudima. Noge su blago razmaknute i savijene u kuku i kolenu. Potkolenice i natkolenice zaklapaju ugao približno od 110 stepeni (sl. 13.0).

    Konačni položaj: odižemo gornji deo trupa i donje uglove lopatica od podloge. Desnom šakom dodirnemo spoljnu stranu levog kolena. Telo zadržavamo u ovom položaju 3 sekunde (Sl. 13.1). Iz ovog položaja telo vraćamo u početni položaj (Sl. 13.2). Iz početnog položaja (Sl. 14.0) odižemo gornji deo trupa i donje uglove lopatica od podloge. Levom šakom dodirnemo spoljnu stranu desnog kolena. Telo zadržavamo u ovom položaju 3 sekunde (Sl. 14.1). Iz ovog položaja telo vraćamo u početni položaj (Sl. 14.2).

    Vreme trajanja vežbe 13: vežba se radi u kontinuitetu, jedna pa druga strana sa zadržavanjem u konačnom položaju od 3 sekunde.
    Maksimalno vreme trajanja 5 minuta; Preporučeno vreme trajanja vežbe 2 min. i 15 sekundi.


    ZAKLJUČAK
    U tretiranju lumbalnog bola navedeni su postupci i terapija. Pacijenti su obično ne strpljivi, tako da šta god čuli da je moguće da im pomogne to i primene-aplikuju-konzumiraju. Brzo instant rešenje ne postoji. Ne postoji ni čarobna pilula koja sistemski rešava problem. Kritičan momenat po otklanjanju bola je početak kineziterapijskih procedura medicinskog vežbanja. U tom trenutku kompletan oporavak zavisi od pacijenta. On je taj koji vežba i čini da mu je bolje. Logično je da samom pacijentu najviše znači da mu je stanje bolje a lečenje uspešnije. Ali na žalost nije uvek i pravilo. Brzo otklanjane bola je moguće, pitanje je samo šta time dobijamo, a šta gubimo. Preporuka je da kada god postoji sistemsko rešenje, trebalo bi ga i primeniti.

    Izvor: b92; Autor: Ž. Popović

  11. #11

    Odgovor: Kičma

    Nadam se da necu umreti zbog stamparske greske
    Jes' da nisam konj,ali s obzirom da sam od dizanja prevelikog tereta(bez ikakve potrebe,iz hira) dobio discus herniu,probacu tu konjsku mast.I ako nism konj.
    Dr. DrinChe odgovara za posledice.

  12. #12

    Odgovor: Kičma

    Citat A.A. kaže: Pogledaj poruku
    Nadam se da necu umreti zbog stamparske greske
    Jes' da nisam konj,ali s obzirom da sam od dizanja prevelikog tereta(bez ikakve potrebe,iz hira) dobio discus herniu,probacu tu konjsku mast.I ako nism konj.
    Dr. DrinChe odgovara za posledice.
    Misliš ihtiol kamfor?
    Samo napred!

    A Tvoj pogrešan način dizanja tereta i posledica :-( neka budu i uvod u sledeći post, ima čak i slika usisivača. Mnogo grešimo u pokretima, a i kada se ne krećemo.
    Poruku je izmenio DrinChe, 28.07.2009 u 21:02 Razlog: Sl.

  13. #13

    Odgovor: Kičma

    Kako god da podignes 200kg. je pogresno.Tako da sam dobro prosao.
    Tebi hvala na korisnom savetu.To sto sam se uzgred malo nasalio,ne znaci da sve sto si napisala ne shvatam ozbiljno! I da necu moram,jer mi je kicma dojadila,a naoperaciju mi se nikako ne ide.zadnjih par godina bol polako silazi,tako da imam bolove i u desnom butnom misicu.

  14. #14

    Odgovor: Kičma

    ZAŠTITNI POLOŽAJI I POKRETI



    Neke od fizičkih radnih i aktivnosti svakodnevnog života vam ne prijaju, jer izazivaju bol, najčešće u lumbalnom (krsnom) delu kičme. Očito da je problem u pogrešnom načinu izvođenja ili preteranoj dužini trajanja aktivnosti. Telo čuvamo i štitimo kroz zaštitne položaje i pokrete. Najveće opterećenje tela trpi krsni-lumbalni deo kičme, mesto gde se trup vezuje za karlicu, i donje ekstremitete. Držanje tela ili posturu sačinjavaju osnovne karike otvorenog kinetičkog lanca: stopala, kolena, karlica, kičmeni stub, ramena, glava i vrat. Narušavanje bilo koje od ovih karika predstavlja i pomeranje-narušavanje kinetičkog lanca. Pomeranja težišne linije uvek su praćena dodatnim utroškom energije za održavanje položaja, a uz opštu mišićnu slabost, prisutan je i bol. Zaštitni položaji i pokreti u akutnoj (bolnoj) fazi nam pomažu da bol otklonimo. Preventivno, zaštitni položaji i pokreti nam štite telo da do boli i ne dođe.

    Opis najčešćih aktivnosti svakodnevnog života, koje bi pravilnim izvođenjem eliminisale bol u lumbalnoj kičmi.

    AKTIVNOSTI IZ STOJEĆEG POLOŽAJA

    RADNA POVRŠINA: u zaštiti lumbalne kičme, najvažnije da se pravilno odredi i niveliše radna površina. Svaka radna površina bi trebalo da bude u visini struka. Iz stojećeg položaja, šake bi trebalo da su potpuno opružene pored tela i dlanovi potpuno spušteni na radnu površinu. Iz tog položaja, lumbalna kičma je potpuno zbrinuta. Ukoliko aktivnost duže traje (više od 15 minuta), potrebno je rasteretiti obe noge. Najprostije je da uzmete malu stoličicu (hoklicu), spustite je na pod i svremena na vreme podignite jednu, pa drugu nogu na nju.

    AKTIVNOSTI:

    * svaka radna aktivnost
    * ručno pranje sudova
    * oblačenje bebe i kupanje bebe
    * ručno pranje veša
    * peglanje

    AKTIVNOSTI IZ SEDEĆEG POLOŽAJA

    Sedeći položaj se najčešće vezuje za radni položaj. U tom položaju najčešće se ostaje 8-10 sati. Dakle, ne zvuči baš zdravo. Tačnije, ovoliko dugačak period u kom je telo može da se okarakteriše kao PRINUDNI položaj. Važno je da vam kičma stoji pravo, da se ne povijate napred, nazad, levo, desno.

    RADNA STOLICA:

    -radna stolica mora da bude udobna, sa naslonom koji je podesiv, a ukoliko ga nema, uzmite manji peškir, urolajte ga i stavite iza lumbalne kičme. U obzir dolaze i jastuci otprilike te debljine. Ovim dodatkom osetićete olakšanje i rasterećenje.

    -Naslon za leđa po pravilu bi trebalo da je visine do gornjih uglova lopatice.

    -Rukohvati sa strana se preporučuju.

    -Prilikom određivanja visine radne stolice, potrebno je da oba stopala budu na podu.


    RADNI STO:

    I ovde je najvažnije da radna površina stola bude u nivou struka. Ukoliko radite za računarom, pokušajte da makar dodatak radnom stolu za tastaturu bude u nivou struka. Ukoliko je radna površina stola višlja od struka, podignite sedalni deo stolice do visine struka, a da bi Vam stopala imala oslonac, uzmite manju stolicu (hoklicu) te je stavite ispod stopala. Neka vam ona bude oslonac za oba stopala, koje su savijene u kolenima i sa sedalnom površinom zaklapa ugao od 90 stepeni.
    AKTIVNOSTI :

    * svaka radna aktivnost
    * rad za računarom
    * peglanje iz sedećeg položaja



    SAVIJANjA TRUPA (napred nazad, levo desno, rotacije, združeni pokreti)

    Svaka aktivnost koja je usmerena ispod nivoa struka trebalo bi da se izvede iz čučnja, a ne fleksijom (savijanje trupa napred), bočnom fleksijom (savijanje trupa u stranu) ili rotacijom trupa. Ove aktivnosti najčešće su združene sa podizanjem predmeta i tereta.
    Potrebno je da čučnete, obavite aktivnost i ustanete iz čučnja. Pri tom, kičmeni stub stoji pravo. Naročito su interesantne kratkotrajne aktivnosti koje iziskuju brzi pokret savijanja trupa (napred ili u stranu ili združeno i napred i u stranu) čime se mogućnost nastanka lumbalne boli povećava.
    Kao posebno loš položaj za lumbalnu kičmu treba navesti pranje veša u kadi, usisavanje i ulazak i izlazak iz automobila.

    RUČNO PRANjE VEŠA: Ako već morate da nešto operete, stavite preko kade jednu dasku. Na dasku stavite korito. Ovim ste postigli da radna površina bude u nivou struka. Time štitite lumbalnu kičmu.



    USISAVANjE:
    Najvažnije je da se pravilno odredi visina rukohvata na ispustu za usisnu cev. Visina rukohvata bi trebalo da je do visine kukova. Izbegavati fleksije, torzije i rotacije trupa. Ukoliko bi trebalo da usisavate ispod nameštaja, kleknite i iz tog položaja usisajte. Kičma mora da Vam stoji pravo.

    ULAZAK I IZLAZAK IZ AUTOMOBILA: Pravilan ulazak i izlazak u i iz automobila je moguć dvojako.

    a) kada se vrata automobila otvore, a Vi stojite pored auta, da biste zaštitili kičmu, potrebno je da nogom bliže autu zakoračite u unutrašnjost automobila. Sve vreme se pridržavate za krov ili gornji deo sedišta. Iz tog položaja (jedna noga u autu, druga napolju), sešćete u auto. Pošto ste seli, ubacite i drugu nogu u auto. Voditi računa da Vam kičma stoji pravo.

    b) kada se vrata automobila otvore, Vi stojite leđima okrenutim vratima. Iz tog položaja uradićete čučanj i sešćete na sedište auta (noge su van auta). Rukama ćete se osloniti na sedište auta i pomeranjem celog tela (rotiranjem), ubacićete i obe noge u automobil.

    Prilikom izlaska iz automobila sled radnji je obratan opisanim.
    Ukoliko idete na duži put automobilom, da biste rasteretili lumbalnu kičmu, preporuka je da se iza lumbalne kičme postavi urolani manji peškir.

    AKTIVNOSTI :

    * veš mašina (unošenje i iznošenje veša u bubanj)
    * vezivanje pertli
    * frižider/zamrzivač (unošenje i iznošenje hrane sa donjih polica)
    * mašina za pranje sudova (unošenje i iznošenje sudova u mašinu)
    * ručno pranje veša
    * usisavanje
    * ulazak i izlazak iz autimobila

    PODIZANJE I SPUŠTANJE PREDMETA


    Predmeti, ma koje težine, podižu se i spuštaju po istom principu. Nema razlike da li je predmet težak 10 grama ili 10 kg.
    Princip je sledeći:

    * svako dizanje/spuštanje predmeta se vrši tako što se čučne, kičmeni stub stoji pravo, obema rukama se predmet prihvati (ukoliko je kabastiji) i iz čučnja se lagano uspravljamo.



    Ovim načinom dizanja štitimo lumbalnu kičmu, a opterećenje prebacujemo na mišiće nogu.
    Kod podizanja i spuštanja bebe iz kreveca i u krevetac nemojte da Vam je teško da prednju stranicu kreveca spustite/podignete, pa tek onda da podignete/spustite bebu sa savijanjem u kolenima.

    AKTIVNOSTI:

    * dizanje tereta
    * dizanje predmeta

    KLEČEĆI POLOŽAJ



    Ovaj položaj se najčešće vezuje za aktivnosti pranja i čišćenja podova. Oslonac u ovom položaju je na oba stopala, potkolenice, kolena i šake. Bitno je da površina oslonca bude mekana i udobna, a kičma da stoji pravo. Ovim položajem izbegavamo bočne i torzione pokrete trupa.

    AKTIVNOSTI:

    * svaka radna aktivnost
    * čišćenje poda

    NOŠENJE TERETA

    Najpravilnije nošenje tereta je na glavi. Time se težina tereta poklapa sa težišnom linijom onog koji nosi, te je opterećenje tela najujednačenije. Naravno, sem u Africi, još ponegde je ovo uobičajena slika. Kad god ste u prilici, pokušajte da teret obuhvatite obema rukama i da ga nosite sa prednje strane tela. Kod nošenja bebe, koristite pomagala u smislu nosiljke (kengur nosiljka). Ukoliko je teret teža torba, menjajte opterećenje iz jedne u drugu ruku.

    Kese i torbe sa pijace i prodavnice, rasporedite ravnomerno u obe ruke. Izbegavajte dugotrajno nošenje teških predmeta. Pokušajte sa kolicima kada god ste u prilici.

    AKTIVNOSTI:

    * svaka radna aktivnost
    * nošenje bebe
    * nošenje tereta

    VISINA ŠTIKLE

    Optimalna visina štikle na obući može da se odredi analizom obuće koju nosite. Visina štikle koju najviše koristite, trebalo bi da Vam najviše i prija. Kada se bol u lumbalnoj kičmi javi najčešće se dođe na ideju da se promeni visina štikle. Npr.: uobičajena visina štikle je bila veća, a tada, pacijent obično promeni obuću i obuje nešto "ravno". Nije preporuka da se visina štikle menja kod bolnih stanja. Razlog za to je stečen obrazac posturalnog položaja, kao i prisustvo antalgije. Antalgični položaji su svi položaji koje telo spontano zauzima da bi se zaštitilo od bola. Antalgični položaji su uvek i ne pravilni jer vode poremećaju posture i biomehanike. Dodavanjem nove izmenjene karike (nova visina štikle), antalgičnom posturalnom držanju, unosi se potpuna pometnja koje telo ne može da isprati.

    PREPORUKA: silikonski rasteretni ulošci



    FIZIOLOŠKI POLOŽAJ NA LEĐIMA



    Ovaj položaj karakteriše ravnomerno opterećenje/rasterećenje čitavog tela. Svi mišići i zglobovi su ravnomerno istegnuti, fiziološke krivine su rasterećene. Ovo je tzv. idealan položaj, jer telo troši minimalnu količinu energije za njegovo održavanje.

    Podloga na kojoj se leži nije ni previše tvrda ni previše meka. Ispod vratne kičme urola se manji peškir ili manji jastuk te debljine. Time rasterećujemo vratnu fiziološku kriviu (cervikalnu lordozu). Ispod savijenih kolena, urolamo ćebe ili stavimo rolnu čime rasterećujemo krsnu fiziološku krivinu lumbalnu lordozu.

    Ovaj položaj je preporuka da se sprovede pre spavanja i ujutru kada se probudite. Dovoljno je 5-10 minuta da se kompletna muskulatura i telo harmonizuju kroz ovaj položaj.

    PREPORUKA: fiziološki jastuk i rolna (za ispod kolena).

    PROMENA POLOŽAJA TELA - ZAUZIMANJE I USTAJANJE IZ FIZIOLOŠKOG POLOŽAJA NA LEĐIMA



    Sve aktivnosti vezane za fiziološki položaj bi trebalo da budu postupne i lagane.

    Zaštitni položaji i pokreti bi trebalo da su deo svakodnevnog života.


    Vežbajte položaje i pokrete dok ih ne usvojite i dok ne postanu automatizmi.


    Jačajte muskulaturu.



    Izvor: b92; Autor: Ž. Popović

  15. #15

    Odgovor: Kičma

    Citat A.A. kaže: Pogledaj poruku
    Kako god da podignes 200kg je pogresno. Tako da sam dobro prosao.
    Tebi hvala na korisnom savetu. To sto sam se uzgred malo nasalio,ne znaci da sve sto si napisala ne shvatam ozbiljno! I da necu moram,jer mi je kicma dojadila, a na operaciju mi se nikako ne ide. Zadnjih par godina bol polako silazi, tako da imam bolove i u desnom butnom misicu.


    U pravu si, mnogo je. Javi koliko Ti pomaže Ih....Kamfor a sve znaš i osećaš, pa usvoj sve dobro što vidiš i naučiš na fizikalnoj terapiji... i javi i nama.

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •