Hulio Kortasar (šp. Julio Cortzar, 26. avgust 1914 12. februar 1984) je bio argentinski pesnik, pripovedač, romanopisac i esejist.
Hulio Kortasar je rođen 1914. godine, u Briselu, Belgija, gde mu je otac radio u diplomatskoj službi. Mnogo godina kasnije, Kortasar će reći "moje rođenje je bilo posledica turizma i diplomatije."
Pošto su Kortasarovi roditelji bili državljani zemlje koja je bila neutralna u Prvom svetskom ratu, mogli su da pređu u Švajcarsku odakle su stigli do Barselone, gde su živeli godinu i po dana. Kortasar se često igrao u parku Guelj čiji su keramički mozaici ostali u njegovom sećanju dugi niz godina.
Kao četvorogodišnjak, Kortasar se vratio sa porodicom u Argentinu gde je proveo ostatak svog detinjstva u mestu Banfild, u okolini Buenos Ajresa, sa majkom i sestrom, koja je bila godinu dana mlađa. Kortasarov otac je napustio porodicu dok je Hulio bio dečak, i nikada se nije vratio. U Banfildu, Kortasar je živeo u kući sa dvorištem koje mu kasnije je često služilo kao inspiracija.
Kortasar je bio bolešljivo dete zbog čega je puno vremena proveo u krevetu, uz knjige. Knjige za čitanje mu je birala majka, upoznajući ga najviše sa delima Žila Verna, kome se Kortasar divio do kraja svog života. Kasnije će reći, u intervjuu za časopis Plural (broj 44, Meksiko Siti, 5/1975) "Proveo sam svoje detinjstvo u izmaglici prepunoj duhova i patuljaka, sa drugačijim osećajem za vreme i prostor".
Iako nikad nije diplomirao na Univerzitetu u Buenos Ajresu gde je studirao na Filozsofskom fakultetu, pet godina je radio kao nastavnik u nekoliko srednjih škola u provinciji. Pod pseudonimom Hulio Denis je 1938. objavio zbirku soneta na koju je kasnije gledao sa potcenjivanjem. 1944. postao je profesor francuske književnosti na Nacionalnom univerzitetu u Mendozi. Pet godina kasnije objavio je dramu Kraljevi (Los Reyes), koja je bila zasnovana na mitu o Tezeju i Minotauru.
Kao protivnik vlade Huana Perona, 1951. je emigrirao u Francusku, gde je živeo do kraja života. Od 1952. godine radio je kao prevodilac za UNESKO. Između ostalog, preveo je špansko izdanje Robinzona Krusoa Danijela Defoa, Hadrijanove memoare Margerit Jursenar i priče Edgara Alana Poa. Presudan uticaj na njegova dela imali su i Alfred Žari i Lotreamon.
U poznim godinama doživeo je političku transformaciju, aktivno se boreći na strani levice u Latinskoj Americi i otvoreno podržavajući kubansku revoluciju, Aljendeov režim u Čileu i sandinistički pokret u Nikaragvi.
Ženio se tri puta - sa Aurorom Bernandez (1953.), Unje Karvelis i Kerol Danlop.
Prema zvaničnom saopštenju, Hulio Kortasar je umro od leukemije, 1984. godine u Parizu, gde je i sahranjen.
Kristina Peri Rosi, književnica iz Urugvaja, je tvrdila da je Kortasar umro od posledica Side kojom se zarazio preko transfuzije krvi; izvori bliski piscu su opovrgli njenu izjavu.
Poezija
- Presencia (Prisutnost), 1938.
- Los reyes (Kraljevi), 1949.
- Pameos y meopas (Pemoe i meope), 1971.
- Salvo el crepsculo (Izuzev sumraka), 1984.
Pripovetke
- Bestiario (Bestijarij), 1951.
- Final de juego (Kraj igre), 1956.
- Las armas secretas (Tajno oružje), 1959.
- Historias de cronopios y de famas (Povesti o hronopijima i famama), 1962.
- Todos los fuegos el fuego (Sve vatre vatra), 1966.
- Relatos (Pripovetke), 1970.
- Octaedro (Oktaedar), 1974.
- Alguien anda por ah (Neko ko se ovde muva), 1977.
- Un tal Lucas (Izvesni Luka), 1979.
- Queremos tanto a Glenda (Toliko volimo Glendu), 1980.
- Deshoras (Raskorak), 1983.
Romani
- El examen (Ispit), napisan 1950. posmtrno je štampan 1986. a do tada neobjavljen;
- Los premios (Nagrade), 1960.
- Rayuela (Školice), 1963.
- 62. Modelo para armar (62. Model za sastavljanje), 1968.
- Libro de Manuel (Manuelova knjiga), 1973.
Eseji
- Literatura en la revolucin y revolucin en la literatura (Književnost u revoluciji i revolucija u književnosti), 1970. sa Oskarom Koljasosom i Mariom Vargas Ljosom;
- Viaje alrededor de una mesa (Putovanje oko stola), 1970.
- Prosa del observatorio (Proza sa opservatorije), 1972. eseji ilustrovani fotografijama koje je snimio sam Kortasar;
Hronike
- Nicaragua tan violentamente dulce (Nikaragva tako žestoko blaga), 1983.
Ostalo
- La vuelta al da en ochenta mundos (Put oko dana za osamdeset svetova), 1967.
- ltimo round (Poslednja runda), 1969.
- Fantomas contra los vampiros multinacionales (Fantomi protiv multinacionalnih vampira), 1975. tekst polemičkog karaktera;
- Los autonautas de la cosmopista (Autonauti kosmodroma), 1983. putopisi i fotografije u saradnji sa Kerol Danlop.
izvor wikipedia