Mržnja prema LJUDIMA
Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 41
  1. #1

    Mržnja prema LJUDIMA

    Geografija mržnje

    Kakvi smo da smo, barem nismo rasisti. Sve dok se ne doseli crnčuga zbog koje rođeni Čačanin nema mesta u prvom timu "Borca"




    Gde su ona divna vremena kad smo mrzeli samo Hrvate! Čovek je mogao da se usredotoči, a se neko preziva Škarica, Bradvica i šta ti ja znam – jasno ti je šta prema njemu osećaš. Kakvo je to ime, Blažek, Štefica, pa onda ona prezimena sa germanskim viškom slova kao iz lektire (u kojoj se razbaškario Krleža), kao da nismo nikad ni zbacili austrougarski jaram. Žganjci, pržolica, obljetnica, križmanje, promidžba... Baciš oko na tablice, ŠI, ZG, RI, OS, ruka se sama maša šrafcigera – buši, makar gume bile Made in Pirot!

    Pa je bio kucnuo čas da zamrzimo Slovence, hoće da se otcepe, bečki konjušari, Boro, majstore, uze nam reč iz usta. Taman u okviru svojih mogućnosti zamrzesmo Janeze, zamere nam se muslimani iz Bosne, daj sad mrzi njih, smišljaj pogrdan naziv, balije...
    Madžare nije da smo mrzeli, ali nismo izustili jonapot, visontlataš ili jojcekat iako smo znali: hoćeš da živiš u Srbiji, ima da govoriš jezikom oko kojeg su se Vuk i Đura Daničić onoliko pomučili (dobro, možda nešto malo i Štrosmajer i onaj Kopitar, to nas ne zanima).

    Protiv manjina nismo imali ništa, ali smo više voleli kad je neka manjina baš mala. Rusina je toliko da jedva naprave kulturno-umetničko društvo, Cincara je još manje, gde je Cincarija kojoj bi njeni izdanci hteli da pripoje neku našu opštinu, nema je koliko znam nigde, a sa severa nas kao Severno ledeno more onim kosim, tatarskim očima strelja mađarska pustara, ćuti i tobož ne ište ništa, a rane iz Prvog svetskog rata nije izvidala!
    Naša mržnja, naše mrženje drugih moglo bi da ispuni čitav školski program; poznavanje prirode mržnje, geografija mržnje, matematika mržnje, istorija mržnje... Turci – petovekovni zulum! Stvarni tlačitelji jesu u džehenemu, što usled prirodnog mortaliteta što od ustaničke ipak tanadi, naše je da mrzimo Turke naše savremenike, Austrijance isto. Slede Nemci i Talijani (koji su nam uzeli Trst, taj dragulj Banata), pa Japanci čije se kamikaze doduše nisu zakucavale u naše kamare žita, ali ipak...

    I o Rusima sam kao dete slušao strahote koje su u mom još nepismenom srcu imale da izazovu bes i mržnju, zamislite, dođe Rus kod sestre moje babe i traži odmornog konja, a on njoj da ostavi svoga bulannogo konia. Koga je mamuzao od Omska do Orlovata, odakle ga je sa podbijenim kopitima nepotkovanog doveo do Farkaždina. Babina sestra ne bi Manciku koja se ne ćudi i koja se svake godine ždrebila da da za umornog konja nepoznate pasmine i naravi, ona crvenoarmejcu lepo kaže kako nije rada da se menja, i dok ona mozga kako se na ruskom kaže doplatiti, Rus je oturi i uzme Manciku a ono stepsko kljuse ostavi u avliji da ga babina rođena sestra sad kroti kao kauboji mustanga...

    Kad mi je bilo osam godina doselili su se prvi Bosanci. Mi smo mahom imali zemljane podove (koji su dvaput nedeljno pomazivani, premazivani vlažnom krpom da bi ukućani par sati umesto prašine udisali vlažan vazduh), oni su svoje skromne kuće patosali, kod njih je mirisalo drvo, kod nas memla koju iako je bila moja rođena nisam zavoleo. Ostali starosedeoci nisu se baš radovali došljacima što su izražavali stihom "jeblo ji veslo koje ji prevezlo" (sinovi Bosne behu došli preko ćuprije koja je dobila Nobelovu nagradu, nema veze): kako to, juče su došli i već rade u zadruzi kao traktoristi, a mi koji tu živimo tristo godina ne možemo, pa ti numeš da teraš traktor, poželeo sam da upadnem u reč mesnom agitatoru, ali kao učenik drugog razreda prituljeno sam to prećutao. Počeo sam bio da razumevam duh vremena.

    Koji nas je duh vodio ka novim mržnjama. Moj nauci unatoč svemu naklonjeni duh bi da uoči neku zakonomernost dostojnu publikovanja u periodičnoj štampi: kako nam se država smanjuje i smanjuje tako se mapa naše mržnje uvećava. Daj mrzi ove koji su te bombardovali, reži na one koji kinje braću u Republici Srpskoj, mrzi stanovništvo zemalja koje priznaju nezavisno Kosovo... Da su bar u pitanju despotije, tiranije, pa da mrziš samo toga uzurpatora koji u narodu nema nikakvu potporu, nego su sve to demokratske države što znači da kidanje petnaest posto našeg najkvalitetnijeg tkiva podržava tamo i staro i mlado, a parlament i vlada samo imaju neprijatnu dužnost da nam to saopšte.

    Ali, pošto slabo putujemo, moramo mržnji da dajemo oduška ovde kod nas – mrzi globalno, pali lokalno. Upalismo beogradsku džamiju, par ambasada, polupasmo pendžere adventistima, pa i pravoslavcima koji žale tuđinske bogomolje i satansku staklariju, Svetom ocu ne damo da prismrdi ako se tako može reći kod nas, skinhedsi tuku Rome, ponekad se zanesu pa kroz šake propušteni i umre ali, kakvi smo da smo, barem nismo rasisti. Gledamo filmove u kojima Kju kluks klan pali crnačke brvnare, nemoćni da shvatimo šta se u dušama palikuća zbiva – crnci nisu imali nikakav Jasenovac pa da im se rodbina logoraša sad sveti! Držali smo crncima stranu sve dok kod nas nisu stigli prvi predstavnici te rase.

    U Čačku je izudaran fudbaler iz Gane, sinovi Šumadije ispsovali su mu crnačku mater i čovek će natrag u domaju. Pre godinu dana u Čačku je batine dobio njegov kolega, crnac iz Zimbabvea, ispada da rasisti nismo bili samo zato što je ovde manjkalo crnaca, Kineza i Indijanaca.

    Moji vrli poznanici, novobeogradski rasisti prosvetljuju me: ja bih, tvrde, postao još veći rasista kad bi se u stan koji sam izdao kineskom bračnom paru uselilo njih pedesetoro, pa kad bi mi sve zidove izbušili da okače krevete i kad bi mi u tapete na vjeki vjekov ušla kineska zaprška... Hvala bogu, ne mogu sebe da zamislim kao stanodavca, u meni još živi spomen na moje podstanarske decenije i na godine mog gastarbajta, još sam mnogo više na strani Kineza nego mog zemljaka koji ima višak stambenog prostora.

    Piše: Ljubomir Živkov

    Mržnja je malo po malo, postala izgleda deo nas. Kao da bez nje ne možemo. Mržnja, u narodu koji sebe smatra otvorenim, srdačnim i gostoljubivim? Mržnja prema onima koji su nam ikada nesto zgrešili, polako prerasta u mržnju prema svemu drugačijem čega se možemo dohvatiti... Nekada i prema onima koji nam nikad nisu ništa zgrešili.

    Juče su to bili Hrvati, danas svi redom uključujući i crnce.

    Da li sve više mrzimo ili sve više ćutimo i tolerišemo mržnju jer, eto, ima razloga za nju?
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #2

    Odgovor: Mržnja prema LJUDIMA

    сигуран сам да они који мрзе имају неки проблем са собом, нешто ту није у реду са психом... менталним склопом. како осудити тако нешто и има ли одјека та осуда уопште?

    бојим се да свака позитивна мисао и дело устукне пред говором мржње...
    то је оно најтрагичније.
    лицем ка ветру
    с ветром уз лице

  3. #3

    Odgovor: Mržnja prema LJUDIMA

    Ne mrzim i ne razumem ljude koji mrze druge samo radi drugosti.
    I ne znam čemu sejanje loših vibracija kad može drugačije, humanije..
    Ljudi smo..valjda...
    Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.

  4. #4

    Odgovor: Mržnja prema LJUDIMA

    Citat SQUAW kaže: Pogledaj poruku
    Pa je bio kucnuo čas da zamrzimo Slovence, hoće da se otcepe, bečki konjušari, Boro, majstore, uze nam reč iz usta. Taman u okviru svojih mogućnosti zamrzesmo Janeze, zamere nam se muslimani iz Bosne, daj sad mrzi njih, smišljaj pogrdan naziv, balije...
    Стварно, ништа нам људи нису скривили...

    Madžare nije da smo mrzeli, ali nismo izustili jonapot, visontlataš ili jojcekat iako smo znali: hoćeš da živiš u Srbiji, ima da govoriš jezikom oko kojeg su se Vuk i Đura Daničić onoliko pomučili (dobro, možda nešto malo i Štrosmajer i onaj Kopitar, to nas ne zanima).
    Жабаљци и Чуружани се још сећају родбине под ледом...

    strelja mađarska pustara, ćuti i tobož ne ište ništa, a rane iz Prvog svetskog rata nije izvidala!
    Чије ране, наше или њихове?

    Naša mržnja, naše mrženje drugih moglo bi da ispuni čitav školski program; poznavanje prirode mržnje, geografija mržnje, matematika mržnje, istorija mržnje... Turci petovekovni zulum! Stvarni tlačitelji jesu u džehenemu, što usled prirodnog mortaliteta što od ustaničke ipak tanadi, naše je da mrzimo Turke naše savremenike, Austrijance isto. Slede Nemci i Talijani (koji su nam uzeli Trst, taj dragulj Banata),
    Немци, Аустријанци и Турци су престали да нам наносе зло?

    Koji nas je duh vodio ka novim mržnjama. Moj nauci unatoč svemu naklonjeni duh bi da uoči neku zakonomernost dostojnu publikovanja u periodičnoj štampi: kako nam se država smanjuje i smanjuje tako se mapa naše mržnje uvećava.
    Можда зато што се наша држава не смањује ерозијом, већ активностима ликова са те мапе мржње?

    Daj mrzi ove koji su te bombardovali, reži na one koji kinje braću u Republici Srpskoj, mrzi stanovništvo zemalja koje priznaju nezavisno Kosovo...
    А они желе само најбоље...

    Da su bar u pitanju despotije, tiranije, pa da mrziš samo toga uzurpatora koji u narodu nema nikakvu potporu, nego su sve to demokratske države što znači da kidanje petnaest posto našeg najkvalitetnijeg tkiva podržava tamo i staro i mlado, a parlament i vlada samo imaju neprijatnu dužnost da nam to saopšte.
    Кад те терорише деспотија пуно је горе него кад те терорише демократија...

    U Čačku je izudaran fudbaler iz Gane, sinovi Šumadije ispsovali su mu crnačku mater i čovek će natrag u domaju. Pre godinu dana u Čačku je batine dobio njegov kolega, crnac iz Zimbabvea, ispada da rasisti nismo bili samo zato što je ovde manjkalo crnaca, Kineza i Indijanaca.
    Човек ће назад у домају јер Борац није заинтересован за његове услуге, није био ни пре инцидента.

    Ово је генијална поента - у свим европским земљама које имају имигранте мржња се развила њиховим доласком. У Данској, Холандији, Белгији, Француској, Енглеској, Немачкој, Русији...

    Mržnja je malo po malo, postala izgleda deo nas. Kao da bez nje ne možemo. Mržnja, u narodu koji sebe smatra otvorenim, srdačnim i gostoljubivim? Mržnja prema onima koji su nam ikada nesto zgrešili, polako prerasta u mržnju prema svemu drugačijem čega se možemo dohvatiti... Nekada i prema onima koji nam nikad nisu ništa zgrešili.
    Juče su to bili Hrvati, danas svi redom uključujući i crnce.
    Бесмислено је целом народу приписивати мржњу као карактеристику, као и отвореност, срдачност и гостољубивост.
    И причати о мржњи као о неком српском ендему.
    Мени је несхватљива мржња људи који имају све, Холанђана, Данаца... мада је питање шта ти имигранти све раде.
    Мени је чудо како Срби не мрзе више и горе. А не мрзе нешто пуно више него други народи рекао бих.

    Da li sve više mrzimo ili sve više ćutimo i tolerišemo mržnju jer, eto, ima razloga za nju?
    Какво постане псето које тучеш без престанка? Пише Хунд, ал пише и Миле...
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  5. #5

    Odgovor: Mržnja prema LJUDIMA

    Mislim da nisam sposobna za mržnju. Ne razumem ljude koji mrze. Nemam bliske ljude koji mrze.
    Ne želim da upoznam tu emociju.
    Ne znam da li ljudi više mrze ili samo manipulišu govorom mržnje ne bi li opravdali svoju slabost, nemoć, neefikasnost,... I da, slažem se da se sve više tako iskazana mržnja toleriše i pokušavaju se naći razna opravdanja.
    Btw, pse volim, ali ne bih volela da se poredim sa nemoćnim psetom. Zapravo, ne bih volela da se poredim sa nemoćnima niti da se pravdam time.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  6. #6

    Odgovor: Mržnja prema LJUDIMA

    Citat Mish kaže: Pogledaj poruku
    Btw, pse volim, ali ne bih volela da se poredim sa nemoćnim psetom. Zapravo, ne bih volela da se poredim sa nemoćnima niti da se pravdam time.
    Метафора Мишице, метафора.
    И није имала за циљ да нас упореди са немоћнима. Већ са неким ко је константно изложен малтретирању, прогањању, нападима, увредама, пљувању... мржња ту дође као нешто неизбежно, као одбрамбени механизам.
    Не верујем људима који тврде да нису способни за, рецимо, мржњу.
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  7. #7

    Odgovor: Mržnja prema LJUDIMA

    I mržnjom će se zaštititi od maltretiranja, proganjanja, pljuvanja, napada, uvreda,...? Time se brani? Ili time pravda svoju nemoć da se isto spreči?
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  8. #8

    Odgovor: Mržnja prema LJUDIMA

    Mrznja nema nacionalnost, mrznja je univerzalna (kao i glupost)
    Mislim da ima veze sa strahom od nepoznatog i odbacuje novo i drugacije.
    A savremeno drustvo zivi u permanentnom strahu...
    Qui vit content de rien possde toute chose.

  9. #9

    Odgovor: Mržnja prema LJUDIMA

    Citat Mish kaže: Pogledaj poruku
    I mržnjom će se zaštititi od maltretiranja, proganjanja, pljuvanja, napada, uvreda,...? Time se brani? Ili time pravda svoju nemoć da se isto spreči?
    Тиме се каналишу бес и немоћ. Тиме се исказује непристајање на оно што не можеш да промениш, тиме се чува део људског достојанства, тиме се одбија да се помири с неправдом и опрости зло. Тиме се чува и душевно здравље, тиме се чува од сламања духа кад немоћно гледаш године неправде и зла.

    Наравно, нису све мржње такве. Али може да буде и таква.
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  10. #10

    Odgovor: Mržnja prema LJUDIMA

    Mene su (kao i mnoge od nas) učili da volim, a ne da mrzim

    Mnoge osobe su me povredile u životu i možda bih trebalo da ih mrzim. Ali zašto? Zato što me je većina njih povredilo iz straha ili nekih nemira unutar njih samih?

    Takvim ljudima sam oprostio odmah, zato što su nesavršeni kao i ja. Oprostio jesam, zaboravio nisam.

    Mržnja rađa mržnju i zato neću dozvoliti sebi da se "hranim" mržnjom prema drugim ljudima. Nekada je to stvarno teško i zahteva veliku samokontrolu, ali nagrada je velika
    Ta mržnja razara čoveka i ako se predugo hranimo njome zna da nas totalno obuzme.

    Umesto da mrzim druge ljude i da im želim zlo, želeću sebi dobro i time ću (barem u svojim očima) pobediti. Pobediću za sebe i za njih

  11. #11

    Odgovor: Mržnja prema LJUDIMA

    Predrasude su ukorenjene duboko u svima nama, mi treba da im pronadjemo koren i sasecemo ga.
    Mrzeti cele narode, iz bilo kog razloga, je po meni maloumno. Uradili su nam ovo ili ono..blablabal....Ko nam je to tacno uradio? Imenom i prezimenom.Pa onda ako nismo sposobni da prastamo i gledamo stvari iz nekih drugih perspektiva i ako nemamo drugo resenje, mozemo da mrzimo.Ali tog nekog sa imenom i prezimenom,a ne celu naciju, jer je deo te nacije i ono dete sto se rodilo pre minut i tek je udahnulo prvi put.

    Mrzeti nekoga zato sto je druge boje koze?! E tek to nikada nisam shvatala. Sta je to tu sto se mrzi? Razlicitost? Jel jos uvek na ceni nacisticko nacelo o rasnoj superijornosti? Ogranicenost, rekla bih.


    I kao sto je Leonard rekao, treba da radimo na sebi. Mrznja ne donosi nista dobro. Samo nas unazadjuje.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  12. #12

    Odgovor: Mržnja prema LJUDIMA

    "Mržnja se uzajamnom mržnjom povećava, a, naprotiv, može biti uništena ljubavlju."

    Mržnju možemo definisati kao suprotnost ljubavi, s kojom je u dubokoj vezi i koja bi jedina mogla da je pobedi. Jer mržnja nije nikakvo konačno rešenje, vrhunac dušinog pogleda na svet, naprotiv, ona je bezizlaz. Duša zahvaćena mržnjom samu sebe uništava. Stoga mora tu mržnju što pre da odbaci ukoliko ne želi da je ona potpuno izjede. Oslobođena mržnje koja se u njoj bila odomaćila duša je naprosto preporođena.

  13. #13

    Odgovor: Mržnja prema LJUDIMA

    Bogu hvala,tu vrstu osećanja nikad nisam okusila....

  14. #14

    Odgovor: Mržnja prema LJUDIMA

    Covek koji je svestan svojih mogucnosti i siguran je u sebe, ne moze da mrzi.
    Mrznja nema smisla!
    Gospodine, vase dete se plazi na mene!

  15. #15

    Odgovor: Mržnja prema LJUDIMA

    Iako u sebi uvek krije agresivnost, mrznja se fenomenoloski razlicito manifestuje. Ja ne bih sada pominjao mrznju prema drugim narodima ili rasama, kao ni prema nekim marginalnim ili netradicionalnim grupama, vec mrznju nasu svakidasnju. Onu kojom smo dnevno okruzeni u sredinama u kojima se krecemo. Mrznja postoji i kod pojedinih nama bliskih osoba, recimo na poslu, u istom drustvu (ljudi sa kojima se godinama dobrovoljno druzimo), pa cak i u nasim porodicama. Nemojte me u suprotno razuveravati jer je to svima jasno.
    Sta je uzrok tome? Verovatno nesigurnost, ljubomora, ili sebicnost. U svakom slucaju, cesto prikrivena primitivnost i asocijalnost. Narocito su opasne one tajne licemerne mrznje kod osoba koje vas kao vole i `zele` vam pomoci u nekim situacijama. `Brinuci` za vas u teskoj situaciji, one se cesto nasladjuju vasoj nevolji i sto je jos gore, zavisno od mrznje koje osecaju, u stanju su jos i da vam dodatno otezaju ionako tezak polazaj....
    Budimo oprezni. Ne raduju se bas svi vasoj sreci, niti vas bas svi dobronamerno razumeju kada vam je tesko.
    Poruku je izmenio memento, 21.04.2008 u 01:10
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Strah od razgovora sa ljudima
    Autor jamescook u forumu Psihologija
    Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 13.02.2012, 09:20
  2. Odgovora: 59
    Poslednja poruka: 08.12.2009, 22:12
  3. Svakome prema... zaslugama...
    Autor Goga u forumu Filozofija
    Odgovora: 12
    Poslednja poruka: 11.11.2009, 00:50
  4. Bonobo majmuni sa ljudima dele 98% svog DNK sastava
    Autor HLEBmaster u forumu Nauka i tehnologija
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 30.06.2007, 19:04

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •