Zapis iz Srebrenice

Druženje u Kući pomirenja

Srebrenica - Upravo u trenutku dok se u srebreničkoj Kući pomirenja razgovor o podsticanju građanskog sudjelovanja u zaštiti ljudskih prava i pristupa pravdi u BiH bližio svome finalu, sa obližnje džamije začuo se mujezinov glas, da bi se samo koji sekund kasnije oglasilo i zvono za pravoslavne crkve.
A u tom prožimanju mujezinovog glasa i crkvenog zvona kao da je bilo i neke simbolike sa onim o čemu je govoreno na skupu, pa i o različitostima koje nas povezuju.

Ljudi sa terena

Tokom dva dana i reporter Oslobođenja imao je priliku da čuje brojne ispovijesti ne samo članica Udruženja Žene ženama (nosilaca projekta Podsticanje građanskog učešća u zaštiti ljudskih prava i pristupa pravdi u BiH) već i predstavnika partnerskih organizacijia i koordinacionih vijeća iz Sarajeva, Istočnog Sarajeva, Foče, Višegrada, Ustiprače, Sokoca, Milića-Vlasenice, Goražda i Rudog. Od najavljenih učesnika, jedino su izostali predstavnici Bugojna.
Uvodničarke su bile Slavica Davidović, zamjenica pravobranioca RS, i Slavojka Mandić, sekretar Opštine Čajniče.
A vrlo upečatljivo bilo je i obraćanje Španjolke Kristine Gvijerez, u ime Španske agencije za međunarodnu saradnju - Ureda za saradnju na Balkanu (AECI-OTC), dakle agencije koja i daje potporu projektu.
Obraćajući se sagovornicima, glavna koordinatorka Ureda za balkansku saradnju rekla je da joj je u prvi mah cijeli projekat djelovao maglovito i neopisivo. Tek poslije razgovora sa glavnom kormilarkom programa Nunom Zvizdić, koja joj je slikovito objasnila šta se želi i planira, magla se počela razilaziti, da bi se poslije onog što je čula u srebreničkoj Kući pomirenja ta magla i potpuno razišla.
Jer, kako je rekla šarmantna Španjolka, projekt je dobio oblik i crte lica ljudi koji na terenu rade na realizaciji programa.
Upitana od vašeg reportera da li se slični projekti realizuju i u Španiji, Kristina Gvijerez je odgovorila potvrdno, navodeći da u njenoj zemlji postoji dobra podloga nevladinog sektora, koji se brine za postizanje rezultata na tom planu.
Inače, vrlo je interesantno bilo slušati ljude sa terena. Njihove besjede bile su emotivne i pune simbolike od one Saudine Voljevac i Nafize Dautović, pa sve do obraćanja Mladena Mimića, Vesne Kuljuh, Igora Golijanina i Slađane Ujić, koja je govorila o položaju žene sa sela.
A ton skupu povremeno je davalo i to što se, uz naš ili sve naše jezike, povremeno čuo i umilni španski jezik već pomenute Kristine Gvijerez i njene zemljakinje Eve Suarez, koja je direktna koordinatorka samog projekta.
Bilo je to istinsko sagovorništvo o ljudskim pravima i demokratiji, o brojnim Scilama i Haribdama kroz koje obični čovjek svakodnevno prolazi, o pravdi i politikama pravde, te o podsticanju građanskog učešća u zaštiti tih prava. Ali i o svojevrsnoj katarzi, kroz koju skoro svakodnevno prolazimo.
Jezdimir Milošević govorio je tako i o manipulacijama poslije presude Međunarodnog suda pravde u Hagu. Umjesto da bude u funkciji pomirenja, rekao je on, presuda je sada u funkciji produbljavanja jaza i neke stvari se vraćaju na početak.
Kamo sreće da imamo više analitičara, koji su na fonu pomirenja, kao što je Šaćir Filandra, naveo je Milošević.
Posebno je bila interesantna razmjena iskustava predstavnika Foče (Gordane Mojović i Bože Cvijanovića) i Sokoca (Jelene Dundić, Momira Čivše i Slobodana Kosorića), čija su dva grada do marta prošle godine dijelila istu sudbinu, da budu pod sankcijama. Ali, dok se prva opština, zbog saradnje sa međunarodnom zajednicom, i posebno sa SAD, rasteretila tih briga, dotle se Opština Sokolac nalazi još pod udarom Lautenbergovog amandmana, tako da ne može da prima pomoć vlade SAD. Stoga je pitanje ispunjena zahtjeva iz Dejtonskog sporazuma i glavni preduslov da ta opština zaplovi prosperitetnijim vodama.
Poslije dva dana druženja u Srebrenici, prenosimo i utiske glavne kormilarke projekta Nune Zvizdić:
Zadovoljna sam, mislim da se stvari razvijaju u dugoročni proces, a ono što mi se najviše dopada, jeste zainteresiranost za razgovor o različitostima. Različito mislimo, imamo različite stavove i ideje, ali ono što nam je zajedničko jeste ta predanost da hoćemo da razvijamo proces da bismo dugoročno, rekla bih katarzično, razvijali građansku svijest o tome kako mi razumijemo pojam ljudskih prava, pravde, suočavanja sa prošlošću i sve ono što bi mogla biti naša zajednička budućnost.

Prava slika

Projekt smo počeli da realizujemo uz pomoć Španske agencije za međunarodnu saradnju. A o svemu možda najbolje govori izjava Kristine Gvijerez, generalnog menadžera Međunarodne agencija za Balkan, koja je upravo ovdje u Srebrenici rekla da joj je projekt ranije izgledao maglovito, ali sada prvi put, kroz iskaze, kroz ono što se događaga u realizaciji, vidi da su ljudi ipak imali sliku o tome što hoće.
Projekt je krenuo septembra 2006. i trajaće do 31. avgusta. Naši partneri, a ima ih devet, u realizaciji projekta daju najbolje od sebe i vjerovatno će prva faza programa, kada se završi krajem avgusta, dati i svima sliku kako bi u budućnosti mogli raditi, rekla je na kraju Nuna Zvizdić.

Bosanska Gernika

Učesnici skupa u Srebrenici obišli su i Memorijalni centar u Potočarima. U toj bosanskoj Gernici odali su pomen žrtvama genocida.

Nezaobilazne Misirlije

Gosti srebreničkog skupa bili su smješteni u nezaobilaznom pansionu Misirlije, čiji je vlasnik Abdulah Purković. To je čovjek koji je preživio srebreničku golgotu, da bi po povratku iz izbjeglištva, iz Tuzle, na svojoj babovini, gdje je nekad kao dječak igrao lopte, podigao pansion. U poslu mu pomažu i supruga Senija, inače profesorica hemije, kao i dvije djevojke Jelena i Bosa, izbjeglice iz srednje Bosne.
Zidove Misirlije krase fotosi mnogih poznatih gostiju, među kojima su bili i Volfgang Petrič, Pedi Ešdaun i Švarc Šiling.
Slobodan STAJIĆ
Oslobođenje 7.3.2007.

U VOJVODINI IZLAZI DESET LISTOVA NA JEZICIMA MANJINA

NOVI SAD - Na šestom Sajmu medija u Novom Sadu predstavljeno je svih 10 listova na jezicima nacionalnih manjina koji danas izlaze u Vojvodini, što je dvostruko više nego samo pet godina ranije.
Na prvoj medijskoj smotri na Novosadskom sajmu, svoju delatnost i najznačajnije teme o kojima pišu predstavili su dnevni list ''Mađar so'' i nedeljnici ''Het nap'' na mađarskom, ''Ruske slovo'' na rusinskom, ''Libertatea'' na rumunskom i ''Hlas ljudu'' na slovačkom jeziku.
Tanjug 10.3.2007.