Religiske institucije imaju za cilj da psihološki kontrolišu većinu populacije na planeti. Masa je potrebna za rad i fizičko stvaranje a neko mora upravljati i kontrolisati tu masu..najbolji način je izmisliti nevidljivu moćnu ličnost, pripisati joj određene fenomene, bilo pozitivne ili negativne, redovno slaviti ili grditi to ime i na taj način opstati..gajiti emocije...
Može se preformulisati pitanje u temi na: Ko bolje drži narod pod kontrolom??
Odgovor je: Onaj ko bolje upravlja ljudskim slabostima...
Mali broj ljudi može uočiti i analizirati ograničeno ponašanje vernika..u onaj preostali veći deo ljudi se nalaze oni koje to uopšte ne interesuje jer su sebi pronašli svoju ličnu religiju-novac, zabavu..i oni koji ispoljavaju ta ograničenja-vernici...
Kada neko može da vidi ponašanje svoga druga, koji ne može da izađe napolje iz kuće, zbog svojih ubeđenja..onda vi vidite da ste manje ograničeni od njega i da ste ostvarili izvestan napredak. Taj napredak nije titula, rasa ili klasa, ona predstavlja stepen otvorenosti ljudske svesti..Takvim ljudima nisu potrebne religijske institucije, njih ne treba neko da vodi, oni nikoga ne idealizuju, oni sami znaju gde se nalaze, šta su , ko su i šta mogu kao normalno ljudsko biće..
Da li su u pitanju religijske institucije božanstvene prirode ili *religije* u smislu novca, zabave i navika, što se ispoljava kod one druge grupe ljudi koju božanstva ne interesuju, princip je isti sve su ostalo nijanse...po meni se ateista ne razlikuje od vernika..samo su im ideali drugačiji..
Treća, najmasovnija grupa , vernici bilo kojih religija, vode se po principu *knjige pravila*..ne ispitujući njenu verodostojnost pod izgovorom da je to *sveto*.. Za njih je to subjektivna istina koju će braniti životom, što je mnogo puta dokazano, a svako iskakanje iz pravila svete knjige predstavlja će konflikt u samoj ličnosti i ostavljaće posledice po mentalno zdravlje..
Razvoj ljudske svesti odigrava se na individualnom nivou uz postepeno menjanje kolektivne svesti..svaka negacija ove ili one religije uz propagiranje nekog novog pravca predstavlja tapkanje u mestu..Branjenje svoje religije ( svojih emocija ) po geografskom položaju i nedovoljnu zrelost da se prihvate činjenice predstavlja slabost i nemogućnost suočavanja sa istinom.. ma gde ona vodila..