Retke bolesti
Prikaz rezultata 1 do 10 od ukupno 10
  1. #1

    Retke bolesti



    Prošle noći sam pogledala na RTS2 emisiju o buloznoj epidermolizi i shvatila da sam i kao gledalac i kao lekar malo upućena u ovaj problem, a samo pretpostavila koliko tek (ne)znaju vaspitači, učitelji, komšije... i slučajni prolaznici koji se susreću sa ovom decom i odraslim obolelim ljudima. Majke su u ovoj emisiji i same rekle da im uz sve ostale probleme i taj detalj (zagledanje, zapitkivanje ili suprotno - ignorisanje) jako smeta jer ne mogu svakom na ulici ko pomisli da je dete npr. palo pa ima povrede ili roditeljima dece koja su u parkiću da objašnjavaju da ova dečica nemaju zaraznu bolest i da su tu iz istog razloga kao i sva ostala deca.

    Ovo je jedan od razloga zbog koga mislim da je dobro i da treba znati i o jako retkim bolestima barem ponešto, bez obzira na vokaciju.

    DEBRA Ireland - This is me



    DEBRA (Dystrophic Epidermolysis Bullosa Research Association)

    ~
    Poruku je izmenio DrinChe, 01.03.2009 u 16:50 Razlog: slovce

  2. #2

    Odgovor: Retke bolesti

    Deca leptiri

    Ako niste lekar ili student medicine, verovatnoća da ćete ikada čuti za distrofičnu buloznu epidermolizu je izuzetno mala.

    To je nasledno oboljenje kože koje se recesivno nasleđuje (ni otac ni majka nemaju znake oboljenja) a ispoljava se tako što gotovo svaki dodir uzrokuje stvaranje plikova ili bula. Zbog tako nežne kože decu obolelu od ove bolesti nazivaju deca leptiri".

    U polučasovnoj emisiji upoznaćete Anu, Vasilija i Pavla, i njihove roditelje, prof. dr Miloša Nikolića - načelnika dečijeg odeljenja Instituta za kožne bolesti KCS, i Nikolu Lišanina - predsednika udruženja DEBRA Srbija.

    Kroz njihove životne priče i iskustva saznaćete zašto je važno da osim lekara i obolelih o ovoj retkoj bolesti znaju i mnogi drugi.

    28. februar je dan posvećen retkim bolestima. Bulozna epidermoliza je jedna od njih.

    Urednik: Jelena Micić

    Reditelj: Predrag Srećković

    RTS2


    ________________



    Bulozna epidermoliza






    Nasledne bulozne epidermolize su grupa bolesti koje karakteriše jaka osetljivost kože, a kod nekih bolesnika i sluznica, sa stvaranjem mehura i rana.
    Koža je osetljiva na najmanji pritisak, trljanje i dodir te vrlo lako dolazi do bolnih rana poput opekotina.
    Postoje tri osnovna tipa ili vrste bolesti, koji se razlikuju po dubini odvajanja slojeva kože. Naime, koža se deli na tri glava sloja: epidermu (pokožu), dermu (kožu) i hipodermu (potkožu).
    Derma je spojena neposredno s epidermom preko bazalne membrane. BE Simplex nastaje u spoljnjem delu kože (epiderma), dok Junkcijska i Distrofična BE nastaju u području bazalne membrane.
    Tokom poslednje decenije došlo je do ogromnog napretka u razumevanju ovih bolesti, što se može zahvaliti novim saznanjima o građi kože.
    Karakteristično je da sve bolesti koje pripadaju naslednim buloznim epidermolizama nastaju zbog urođenog nedostatka različitih proteina u koži.
    Ti proteini odnosno belančevine, odgovorni su za povezivanje različitih slojeva i ćelija u koži. Zbog promene u količini i/ili kvalitetu (strukturi) pojedinih belančevina dolazi do odvajanja različitih slojeva u koži i sluznicama.


    Tri osnovna tipa bolesti jesu:


    Neožiljna ili epidermolitska epidermoliza epidermolysis bullosa simplex
    Vezna, junkcijska ili atrofična epidermoliza
    Distrofična ili ožiljna epidermoliza

    Unutar svake grupe nalaze se brojni podtipovi bolesti koji se razlikuju prema kliničkoj slici, morfološkim promenama ili načinu nasleđivanja.


    Klinička slika


    U zavisnosti od oblika bolesti rane zarastaju bez ili sa stvaranjem ožiljaka. U slučajevima stvaranja ožiljaka dolazi do sraštavanja, najčešće prstiju na rukama i nogama, te slabije pokretljivosti pojedinih zglobova. Često prsti na rukama potpuno srastu te šake izgledaju poput rukavica bez prstiju. Hod je jako otežan tako da brojni bolesnici trebaju invalidska kolica.

    S obzirom da promjenama mogu biti zahvaćene i sluznice može doći do sraštavanja jezika, stvaranja suženja jednjaka s otežanim gutanjem čvrste hrane pa čak i tečnosti, ili težeg otvaranja usta. Hranjenje je, osim navedenog, otežano i zbog ranica u ustima, te lošeg kvaliteta zubi zbog same bolesti i otežanog održavanja higijene, zbog čega vrlo rano nastaje zubni karijes.

    Ranice nastaju i na očima te dovode do suzenja i bolnosti, a ponekad mogu rezultirati i trajnim oštećenjem vida.
    Potrebe za hranjivim supstancama, naročito belančevinama, gvožđem i vitaminima, povećane su.
    S jedne strane dolazi do velikog gubitka svih hranjivih supstanci i krvi kroz rane na koži i sluznicama, a s druge strane potrebne su veće količine navedenih supstanci zbog potrebe zaraštavanja rana.
    Često postoji i problem opstipacije (zatvora) zbog bolnosti prilikom pražnjenja stolice. To dovodi do zadržavanja stolice, te smanjenja apetita.
    Hranjenje je za ove bolesnike ionako jako zamorno i teško te često nastaje začarani krug slabog uzimanja hrane, pothranjenosti, slabokrvnosti, opstipacije i slabog zaraštanja rana.
    Osobe s buloznom epidemolizom stalno trpe bol. Ona je posljedica bolnih rana na koži i na sluznicama.
    Zbog stalno prisutnih rana česta je i pojava infekcija kako kože tako i drugih organskih sistema, uzrokovanih različitim bakterijama.
    Neposredni razlog smrti u značajnog procenta obolelih je razvoj zloćudnih tumora kože.
    Takvi tumori najčešće ne nastaju prije adoloscentne dobi, a karakteristično je da imaju vrlo brzi rast i rano se šire.


    Nasleđivanje i epidemiologija


    Bolest se može naslediti tzv. autosomno dominantnim načinom, što znači da je dovoljan samo jedan "bolestan" gen za pojavu bolesti.
    U takvim slučajevima najčešće jedan od roditelja ima istu bolest kao i dete. Šanse da će dete dobiti bolest su 1:2 u svakoj trudnoći.
    U drugim slučajevima nasleđivanje je autosomno recesivno, što znači da su oba roditelja "nosioci" bolesnog gena ali ne pokazuju znakove bolesti, a šanse da dete dobije bolest su 1:4. Postoji više od 10 gena za koje se zna da uzrokuju različite oblike bulozne epidermolize.

    Takođe, bulozna epidermoliza se može razviti i kod mutacije gena koja se javlja u trenutku formiranja jajašca ili spermatozoida kod roditelja. Ni pol ni redosled rađanja dece ne utiču na mogućnost razvoja EB kod deteta.

    Bolest se javlja kod dvoje-četvoro osoba na 100,000 stanovnika, svih rasa i etničkih grupa, a oba pola su jednako pogođena. Bolest nije uvek vidljiva pri rođenju deteta, tako da se kod blažih oblika bolesti prvi simptomi pokazuju tek kad dete počinje puzati, hodati i trčati ili kad se adolescent krene aktivno baviti fizičkom aktivnošću.


    Postavljanje dijagnoze



    Dijagnoza se postavlja na osnovu detaljne anamneze, koja uključuje podatke o dobi pojave bolesti, najčešćim mestima nastanka mehura i rana, pojavi ranica na sluznicama, promenama na noktima, u vlasištu i slično.
    Svakako je potrebno uključiti podatke o pojavi slične bolesti u porodici ili nekih simptoma koji se kod ove bolesti mogu videti.
    Nadalje potreban je detaljan klinički pregled i traganje za simptomima karakterističnim kod pojedine podvrste bolesti.
    Laboratorijska procena bolesti nadalje podrazumeva uzimanje komadića kože za detaljan pregled.
    Osim "klasičnog histološkog pregleda" koristi se pregled kože elektronskom mikroskopijom, kojom se mogu prikazati finije promjene ili nedostaci u građi kože. Najnovije tehnike koriste se antitelima, ili belezima, za pojedine proteine u koži.
    Ti su belezi najčešće označeni nekom bojom. Ako se u analiziranoj koži nalazi protein kojeg dotični beleg prepoznaje, beleg - antitelo se na njega veže i "oboji" ga. Ako protein nedostaje ne dolazi do vezivanja, te će i bojenje tkiva izostati.
    Na taj način se može tačno utvrditi koja belančevina ili čak koji deo belančevine u koži nedostaje.
    Tada se, barem za neke podtipove bolesti može pristupiti genskoj analizi, tj. utvrđivanju mutacije gena kod dotičnog bolesnika.
    Danas postoji i mogućnost da se u porodica koja već ima jedno oboljelo dete od nasledne bulozne epidermolize, postavi ili isključi dijagnoza u nerođenog deteta.
    Dijagnoza se može postaviti analiziranjem kože nerođenog deteta (za što se kroz majčin trbuh mora uzeti komadić detetove kože) ili uzimanjem delića posteljice već u najranijoj trudnoći.


    Lečenje


    Lečenje se za sada sprovodi ispravnom negom kože koja se sastoji od temeljne higijene i previjanja rana. Na kožu se nikako ne smeju lepiti flasteri, već se zavoji moraju učvrstiti elastičnim mrežicama.
    Važno je paziti da se zavoji ne zalepe na rane jer to dovodi do daljnjeg oštećenja kože oko rana. Koriste se različite masti, koje ujedno služe i za čišćenje rana (antiseptici), vazelinske gaze (tanke gaze umočene u vazelin).
    Za zbrinjavanje rana kod bolesnika s buloznom epidermolizom najbolje su se pokazale posebne silikonske mrežice tzv.
    Mepitel mrežice. Korisne su iz razloga što ne oštečuju okolnu kožu, a još jedna prednost im je u tome što se na rani mogu ostaviti i po nekoliko dana.


    Postoji niz postupaka kojima se može zaštititi koža:

    Održavanje prostorija na prikladnoj temperaturi da bi se izbeglo pregrejavanje tela
    Korišćenje lubrikanata da bi se koža održala vlažnom
    Kupovanje mekane i jednostavne odeće koju nije teško obući
    Nošenje rukavica za vreme spavanja da bi se sprečilo češanje

    U lečenju vrlo važnu, ako ne i ključnu ulogu ima pravilna ishrana koja mora biti kalorična i bogata belančevinama.
    Osim toga hrana najčešće mora biti mekana da se može lako sažvakati, a u nekim slučajevima mora biti i pasirana ili mlevena.
    Takođe, uravnotežena ishrana u kombinaciji s korišćenjem sterilnog pribora za negu, je bitna i za sprečavanje pojave infekcija, budući da ona jača organizam i imunitet.
    Važno je i trajno uzimanje preparata gvožđa, vitamina, te pojedinih minerala.
    U slučaju trajne pothranjenosti koja se ne može rešiti zbog slabosti bolesnika, u obzir dolazi postavljanje posebne "cevčice" kroz trbušni zid u želudac.
    Kroz takvu cevčicu pacijent se može hraniti posebnom hranom tokom noći, dok spava, putem posebne pumpe. Ovakva operacija ne isključuje daljnje hranjenje na usta.
    Sprečavanje ukočenih zglobova vrši se redovnom fizikalnom terapijom i razgibavanjem svih zglobova. Nastalo sraštavanje prstiju na rukama i nogama mora se hirurški korigovati.
    Takvim operacijama oslobađaju se i prsti samo privremeno, jer rane i dalje nastaju na koži bolesnika te dovode do daljnjeg sraštavanja prstiju.
    Operativni zahvati, međutim omogućavaju korišćenje ruku u ovih bolesnika te vođenje "normalnog" života.
    Nakon takvih korektivnih operacija važno je nositi posebne rukavice koje se izrađuju individualno za svakog bolesnika (uzima se otisak), a koje sprečavaju ili bolje reći usporavaju ponovno sraštavanje prstiju.
    Za oči se primenjuju posebne kreme i masti koje će zaštiti oči od nastanka ranica, dok je u slučajevima gde je došlo do sužavanja jednjaka, potrebno proširiti ga posebnim postupcima.

    Ovde i o Prvom regionalnom simpozijumu o hereditarnoj buloznoj dermatozi



    Jedan od foruma na jeziku koji svi razumemo i/ili aktivno koristimo, a sa korisnim informacijama o npr. pitanju o uticaju virusa Varicella zoster i morbila na osobe sa buloznom epidermolizom

    OVDE

    ~

  3. #3

    Odgovor: Retke bolesti

    postoji cijeli niz zapostavljenih bolesti koje se upravo tako i zovu "zapostavljene bolesti" -- to je niz tropskih infekcija koje se najcheshce javljaju u nerazvijenim zemljama Azije, Afrike i juzhne Amerike.. sa ovim izrazom sam nedavno doshla u kontak (tachnije sa Denge groznicom) i zachudilo me da je procjena oboljelih oko jednog biliona, shto znachi da ove tropske bolesti skupa imaju vecu smrtnost od HIV/AIDS-a, malarije i tuberkuloze..

    e sad, ja stvarno ne znam kako se neke od tih bolesti prevode u nas, ali ovo je njihova lista:

    * roundworm (ascariasis)
    * whipworm (trichuriasis)
    * hookworm (necatoriasis, ancylostomiasis)
    * snail fever (schistosomiasis)
    * elephantiasis (lymphatic filariasis)
    * trachoma
    * Kala-azar black fever (leishmaniasis)
    * Chagas disease (American trypanosomiasis)
    * leprosy
    * African sleeping sickness (African trypanosomiasis)
    * Guinea worm (dracunculiasis)
    * buruli ulcer


    Trypanosomal parasites
    -- Kala-azar
    -- African Sleeping Sickness
    -- Chagas disease

    Worm (helminth) parasites
    -- Schistosomiasis
    -- Onchocerciasis (river blindness)
    -- Drancunculiasis (guinea worm)

    Soil-transmitted helminthiases
    -- Ascariasis (roundworm)
    -- Trichuriasis (whipworm)
    -- Hookworm

    Bacterial infections
    -- Leprosy
    -- Buruli ulcer
    -- Trachoma
    -- Cholera

    Viral infections
    -- Yellow fever
    -- Dengue fever
    -- Japanese Encephalitis
    moomoo meee jooouu

  4. #4

    Odgovor: Retke bolesti

    Денга грозница


    -- је акутно инфективно обољење из групе хеморагијских грозница које се одликује двофазном температуром праћеном артралгичним и хеморагијским синдромом.

    Узрочник: арбо вирус из рода Флавивируса, фамилија Флавивираде. Болест је распрострањена у тропским и суптропским крајевима Америке, Азије и Аустралије. Извор болести је оболела особа, док у џунглама то може бити мајмун. Болест преноси женка комарца Aedes aegypti.

    Клиничка слика: Након инкубације од 5-8 дана болест почиње нагло скоком температуре и алгичким симптомима (главобоља, болови у дугим костима, болови у слабинама, зглобовима). Главобоља је супраорбитална и појачава се при покретима очних јабучица. Због болова у слабинама болесник има принудни положај. Температура пада после 5-7 дана а често је двофазна. Болест прати тромбоцитопенија и леукопенија.

    Распрострањеност: Прве епидемије грознице су откривено скоро истовремено у Азији, Африци и Северној Америци 1780-их година. Болест је идентификована и добила је име 1779. године. Светска епидемија је почела у Југоисточној Азији 1950их и до 1975. године Денга грозница је постала главни узрочник смрти међу децом тог региона. Заразе овом болести су постале чешће 1980их година - да би до касних 1990их ова болест, после маларије, постала најзначајније обољење које преносе комарци. У том периоду бележено је око 40 случајева заразе овом болешћу годишње. У фебруару 2002. године појавило се значајно жариште овог обољења у Рио де Жанеиру. Тада је заражено око милион људи, али је од последица заразе умрло само шеснаест.
    moomoo meee jooouu

  5. #5

    Celijakija

    Celijakija
    Celijakija je hronično oboljenje sluzokože tankog creva, koje kod celijakija-pacijenata reaguje nepodnošenjem belančevine (gluten) određenih vrsta žitarica.
    Namirnice, koje sadrže ovu žitaričnu belančevinu, oboleli od celijakije iz tog razloga ne podnose.

    Celijakija je delom genetski uslovljena, ali je njen uzrok za sada još uvek nepoznat. Nepodnošljivost je doživotna.



    Kada tanko crevo oboli...
    Žitarične belančevine, koje se nazivaju gluten ili lepljive belančevine, oštećuju sluzokožu tankog creva obolelih, tako da dolazi do upale. U daljem toku sluzokoža stvara različita antitela kako protiv glutena, tako i protiv sopstvenih telesnih ćelija.

    U tankom crevu organizam prima hranljive materije iz namirnica. Sluzokoža tankog creva iz tog razloga poseduje bezbrojna prstolika ispupčenja, tkzv. resice ili jejunalni vilusi.

    Kod obolelih od celijakije upala sluzokože tankog creva dovodi do atrofije jejunalnih vilusa sve do njihovog potpunog nestanka. Sluzokoža creva iz tog razloga više nije u stanju da u dovoljnoj meri prosleđuje hranljive materije iz namirnica u krvotok, već se neiskorišćene izlučuju. Time preti opasnost od manjkavosti u snabdevanju organizma.

    Do sada nije utvrđeno, u kojoj meri celijakija potpada pod alergije ili autoimunološka oboljenja.



    Tipični simptomi celijakije

    Najčešći simptom celijakije je dijareja. Istovremeno oboleli često pate i od nadimanja i bolova u stomaku. Stomak je veoma natečen, ostatak tela nakon izvesnog vremena jako slabi. Osim toga se javljaju povraćanje, suva koža, bledilo, bolovi u kostima i depresivna raspoloženja.

    Često se simptomi bolesti na početku ne prepoznaju odmah, jer se postepeno javljaju. Ponekad uočljive promene mogu da postanu uočljive tek nakon nekoliko meseci ili čak godina.

    Celijakija zahteva bezglutensku ishranu. Ukoliko se oboleli iste pridržava doživotno, sluznica tankog creva je u stanju da se oporavi, ponovo izgradi i sasvim normalno nastavi da funkcioniše. Simptomi celijakije nastaju u zavisnosti od izraženosti nakon nekoliko dana do više nedelja.



    Saveti za vaš jelovnik
    Gluten izaziva nepodnošljivost sirov ili kuvan već u minimalnim količinama. Iz tog razloga je u terapiji i lečenju celijakije neophodno, da se oboleli konsekventno pridržava bezglutenske dijete. Bezglutenska ishrana stoga zahteva disciplinu i izuzetnu pažnju.

    Oboleli treba da se podrobno informišu kod svog lekara i nutricioniste u pogledu bezglutenske ishrane, kako bi izbegli greške u dijeti.


    Bezglutenske i glutenske vrste žitarica

    Bez glutena sa glutenom
    Pirinač, kukuruz, soja, kvinoja, pšenica, raž, ječam i ovas u Štir, heljda, proso svim pojavnim oblicima (npr.
    brašno, griz, pahuljice ...), kao i
    pšenične kaše, pšenične klice,
    špelt, dinkel, ajnkorn, kamut i
    drugi derivati pšenice

    Izvor: Nemačko udruženje celijakije e.V.

    Gluten se, međutim, ne javlja samo u glutensko-sadržajnim žitaricama i iz toga proizvedenim žitaričnim proizvodima poput hleba, testa i peciva, već i u velikom broju drugih namirnica. Često se koristi kao dodatni sastojak, npr. Kao emulgator, stabilizator ili vezivno sredstvo u mesnim prerađevinama, konzumnom sladoledu ili sosevima za salate. Iz tog razloga je najbolje da oboleli izbegavaju sve namirnice za koje nisu sigurni šta sadrže.

    Obzirom da gluten nije neophodan za život, prelazak na bezglutensku ishranu nema negativnih posledica po zdravlje. U osnovi, oboleli od celijakije treba da se hrane svim grupama namirnica. Potrebe za životno važnim hranljivim materijama se mogu pokriti i vezglutenskom ishranom.

    Kod nekih pacijenata obolelih od celijakije može zbog oštećenja sluzokože creva da dođe i do NETOLERANTNOSTI NA LAKTOZU. U tom slučaju moraju u prvom trenutku da se izbegavaju i mleko i mlečni proizvodi, odnosno da se zamene npr. sojinim mlekom.


    Spisak sastojaka pruža informacije
    Namirnice specijalno proizvedene za bezglutensku ishranu ćete prepoznati po natpisu bez glutena. Od proširenja uredbe o deklarisanju namirnica unutar EU od novembra 2005. godine, gluten mora da se navede u spisku sastojaka. U takvom slučaju, dotičnu namirnicu treba striktno izbegavati.

    Opširne informacije i spiskove namirnica bez glutena možete da dobijete u udruženju celijakija.

    Ukoliko imate pitanja vezano za sadržaj glutena u Dr. Oetker proizvodima, naš DR. OETKER SERVIS vam stoji na raspolaganju.


    Mere u domaćinstvu

    Vi ili neko od članova porodice bolujete od celijakije? U tom slučaju ne samo da biste trebali da vodite računa o odabiru podnošljivih namirnica, več bi trebalo da preduzmete i odgovarajuće mere za skladištenje namirnica i pripremu jela. Nemačko udruženje celijakije je s tim u vezi sastavilo opširan spisak saveta, i.o.:

    Očistite radne površine, aparate, sudove, tepsije za pečenje i
    kalupe za kolače, metlice i slično, pažljivo pre svake upotrebe.
    Vodite računa, da krpe za sudove, sunđeri, truleksi kao i kecelje
    budu bez glutena, odnosno, npr. da na njima nema tragova
    prašine od brašna.
    Za pripremanje bezglutenskih namirnica nemojte koristiti iste
    aparate, sudove i pribor za jelo, koje koristite za pripremu
    namirnica sa glutenom. Eventualno možete da ih obeležite
    stikerima ili nalepnicama.
    Skladištite namirnice bez glutena i jela odvojeno od onih, koji
    sadrže gluten. Spakujte ih npr. u plastične posude, kutije, tegle
    sa zatvaračem, odn. Pokrijte ih folijom.
    Ukoliko sami meljete žitarice, posebno povedite računa, da se u
    vašem mlinu ili dodatku kuhinjske mašine melju isključivo
    bezglutenske žitarice.
    Prvi utisak uvek vara

  6. #6

    Odgovor: Retke bolesti

    Prader-Willi sindrom (PWS)

    retko genetichko oboljenje u kome su sedam gena na hromozomu 15 izbrisana ili potisnuta. prvi put opisan 1956, sada dijagnostifikovan kod preko dve hiljade ljudi samo u britaniji.

    uochava se kod jednog od 10 000 ili 15 000 novorodjenchadi. znachi, preko 400 000 ljudi sa ovim sindromom zzivi diljem sveta. ljudi sa ovim sindromom imaju neutoljivu glad.



    preporuchujem da odgledate trechi i chetvrti deo o emotivnim vezama.... very educational even for people that don't have pws....
    Poruku je izmenio maski, 03.04.2010 u 12:36 Razlog: emotivne veze
    & underpaid......

  7. #7

    Odgovor: Retke bolesti

    Endometrioza

    Endometrioza je čest poremećaj koji pogađa žene u reproduktivnom dobu. Javlja se kada normalno tkivo endometrijuma (unutrašnji sloj materice) počne da raste izvan materice. Ovo izmešteno tkivo se može usaditi i rasti bilo gde unutar trbušne duplje.

    Mnogi stručnjaci smatraju da se teži oblici endometrioze češće sreću kod neplodnih žena koje su odlagale trudnoću, te se zbog toga ovo stanje ponekad naziva bolešću žena od karijere.

    Endometrijalno tkivo, bilo da se nalazi unutar ili izvan materice, reaguje na porast i smanjenje nivoa estrogena i progesterona koje proizvode jajnici tokom reproduktivnog ciklusa. Pod uticajem hormona, izmešteno tkivo natiče; a kada nivo hormona opadne, može doći do krvarenja tkiva. Za razliku od normalno smeštenog endometrijuma, koji se izbacuje iz tela putem menstrualnog pražnjenja, ova krv i tkivo nema izlaza. Ostaje unutra iritirajući okolno tkivo.


    Bolest je vrlo nepredvidiva. Neke žene imaju po samo nekoliko izolovanih tvorevina koje se nikada ne šire niti rastu, dok se kod drugih bolest može prošitriti po celom karličnom regionu. Endometrioza iritira okolno tkivo i može proizvesti mrežaste izrasline ožiljkastog tkiva koje se nazivaju priraslice. Ožiljkasto tkivo se može obmotati oko karličnih organa, čak ih i u potpunosti prekriti. Mnoge žene koje imaju endometriozu osećaju vrlo blage, ili čak nikakve simptome. Međutim, kod nekih žena, endometrioza može izazvati jake menstrualne grčeve, bolove tokom odnosa, i neplodnost.

    To je bolest koja se naziva „misterija uvijena u enigmu“, i ima mnogo toga o njoj što još uvek ne razumemo.

    Šta uzrokuje endometriozu?

    Postoji nekoliko teorija o tome kako nastaje endometrioza. Jedna od mogućnosti je retrogradna menstruacija, odnosno povratni tok menstrualnog pražnjenja, kroz jajovode u karlicu. Prema ovoj teoriji, ćelije endometrijuma se mogu usaditi na jajnicima ili na drugom mestu unutar karlične šupljine.

    Kako izgleda?

    Rane tvorevine izgledaju kao mali, pljosnati tamni pečati ili tačkice plave ili crne boje („barutom oprljeno“) posute po površini karlice. Manji pečati mogu ostati nepromenjeni, mogu postati ožiljkasto tkivo, ili mogu spontano nestati u intervalu od nekoliko meseci. Endometrioza može napasti jajnik, proizvodeći ciste ispunjene krvlju koje se zovu endometriomi. Vremenom, krv postaje sve tamnija, dobijajući duboku, crvenkasto-smeđu nijansu, ili boju katrana, zbog čega se često opisuju kao „čokoladne ciste“. One mogu biti manje od zrna graška ili veće od grejpfruta.

    Koji su simptomi?

    Dismenoreja (menstrualni bolovi ili grčevi tokom mesečnice) koja se sve više pojačava može predstavljati simptom endometrioze. Do toga dolazi usled grčenja materičnih mišića koje pokreću prostaglandini koji se oslobađaju iz endometrijalnog tkiva. Zbunjujuća osobina endometrioze je to što nivo bola koji izaziva nije povezan sa stepenom obolelosti. Neke žene sa uznapredovalom bolešću ne osećaju nikakve bolove. Žena koja pati od endometrioze će možda primetiti da, sa napredovanjem bolesti, njene menstruacije postaju bolnije, ili bolovi počinju sve ranije, ili pak traju duže.

    Endometrioza može izazvati bolove tokom odnosa, stanje poznato pod imenom dispareunija. Prodirući pokreti penisa mogu izazvati bol u jajniku koji je ožiljkastim tkivom povezan sa vrhom vagine, ili pak u osetljivoj kvržici endometrioze. Većina žena koje imaju endometriozu ne primećuju nepravilnosti u pogledu krvarenja. Ponekad, međutim, bolest biva praćena vaginalnim krvarenjem u nepravilnim razmacima, ili predmenstrualnim tačkastim krvarenjem.

    Kako endometrioza izaziva neplodnost?

    Odnos između blage (rane) endometrioze i neplodnosti je kontroverzan. Najnovije teorije koje se tiču veze između endometrioze i neplodnosti usmerene su na činjenicu da endometrioza može dovesti do blage upale unutar karlice. Kod nekih žena sa blagom endometriozom, nivoi određenih hemijskih supstanci po imenu citokini (koji se luče kao reakcija na upalu) su povećani u trbušnoj duplji, i ovi hormoni mogu imati negativan efekat na razvoj folikula i jajne ćelije, spajanje spermatozoida i jajne ćelije i oplodnju, normalnu funkciju jajovoda, pa čak i usađivanje oplođene jajne ćelije. Ponekad, endometrioza može biti prisutna istovremeno, ali bez bilo kakve veze sa problemom neplodnosti. Kod ovih pacijenata, drugi faktori mogu biti od značaja u neplodnosti para, kao što je sperma lošeg kvaliteta ili poremećaji ovulacije, dok endometrioza prosto odvlači pažnju u drugom smeru. Neke žene koje pate od ove bolesti su sposobne za začeće, dok druge mogu biti neplodne zbog endometrioze, ili usled kombinacije faktora.

    Bolest se može na različite načine isprečiti pri začeću – naročito ako je težeg stepena. Endometrioza može uzrokovati upalu okolnog tkiva, te podstaći rast ožiljkastog tkiva ili priraslica. Trake ožiljkastog tkiva mogu zajedno obmotati jajnike, jajovode, i creva, i na taj način omesti oslobađanje jajne ćelije iz jajnika, ili sposobnost jajovoda da prihvati jajnu ćeliju. Retko, teži stepen endometrioze može dovesti do blokade jajnika. Prisustvo čokoladne ciste na jajniku takođe može narušiti ovulaciju.

    Dijagnoza

    Endometrioza se ne može dijagnostikovati samo putem simptoma. Iako lekar može posumnjati na postojanje bolesti ukoliko se neplodna žena žali na jake menstrualne grčeve ili bolove tokom odnosa, mnoge pacijentkinje koje pate od ovog poremećaja ne osećaju nikakve tegobe. Dijagnoza se može potvrditi isključivo pomoću laparoskopije.

    Laparoskopija omogućava lekaru pogled u unutrašnjost karličnog regiona, kao i pregled reproduktivnih organa kako bi se potvrdilo prisustvo endometrioze. U stvari, s obzirom da je endometrioza često bez ikakvih simptoma, mnogi lekari savetuju laparoskopiju kao deo dijagnostičkih ispitivanja kojima se podvrgavaju sve neplodne žene.

    Gledajući kroz laparoskop, hirurg može videti površinu materice, jajovode, jajnike i druge karlične organe. Lekar može vizuelno potvrditi prisustvo endometrioze, te oceniti stepen obolelosti. Po želji, mali deo tkiva može biti odstranjen u cilju mikroskopskog ispitivanja (biopsija). Ranu endometriozu je lako prevideti ukoliko se laparoskopija ne obavi pažljivo. Treba pomno pregledati ceo jajnik; ukoliko je uvećan, treba ga punktirati kako bi se proverilo da li su prisutne čokoladne ciste.

    U većini slučajeva, hirurg će tokom laparoskopije pristupiti tretmanu endometrioze. Ukoliko je tako, on će napraviti još nekoliko malih rezova kroz koje će uvesti dodatne instrumente potrebne za operativnu laparoskopiju. On će možda uništiti ranice pomoću laserskog zraka, ili ih odstraniti korišćenjem električne struje, metodom koji se naziva dijatermija. Ciste na jajnicima se mogu operativno ukloniti, ili otvoriti i drenirati (marsupijalizacijom), dok se njihov unutrašnji sloj uništava.

    Druge tehnike vizualizacije, poput ultrazvuka, kompjuterizovane tomografije ili magnetne rezonance mogu se koristiti kako bi se dobilo više informacija o stepenu obolelosti. Ove tehnike su pogodne samo u cilju utvrđivanja prisustva endometričnih cisti na jajnicima.

    Hormonska terapija

    Cilj hormonske terapije je da simulira trudnoću ili menopauzu, dva prirodna stanja za koje se zna da zaustavljaju ovu bolest. U oba slučaja, normalni endometrijum više nije stimulisan da raste i povlači se svakog meseca, a menstruacija prestaje. Obično i rast izmeštenog endometrijalnog tkiva biva zaustavljen.

    Kako bi se simuliralo hormonsko okruženje kakvo se javlja u toku trudnoće, prepisuju se kontraceptivne pilule. Kako bi imale efekta u borbi protiv endometrioze, pilule se moraju uzimati kontinuirano, bez prekida u kom se javlja krvarenje i povlačenje tkiva. Ovo stanje se ponekad naziva pseudotrudnoća.

    Hormonski derivat danazol je lek koji se najčešće koristi za lečenje endometrioze. Tokom terapije danazolom, nivo estrogena se smanjuje do niskog nivoa koji je karakterističan za prirodnu menopauzu. Ovo stanje se ponekad naziva pseudomenopauza. Danazol je skup lek koji se obično prepisuje na period od šest meseci ili duže. Na žalost, velike endometriotične ciste na jajnicima su uglavnom otporne na ovaj lek.

    Hormoni analogni hormonu koji oslobađa gonadotropin (eng. gonadotropin realising hormone, ili GnRH), je najnovija klasa hormona koja se koristi za lečenje endometrioze. Ovi analogni hormoni prekidaju proizvodnju FSH (folikulostimulirajući hormon) i LH (luteinizirajući hormon) u hipofizi, na taj način pokrećući stanje menopauze. Ovi analogni hormoni se mogu davati u obliku specijalnih inekcija po imenu depo preparati, koji svakodnevno oslobađaju male količine leka, što omogućava primanje inekcije u mesečnim intervalima.

    Ranije su terapije medikamentima prepisivane u nadi da će izazvati dovoljno smanjenje endometrioze kako ona, nakon prestanka terapije, više ne bi ometala začeće. Međutim, s obzirom da do trudnoće ne može doći tokom medikamentne terapije za endometriozu, i pošto se pokazalo da tretman ne pomaže u povećanju plodnosti, medikamentne terapije za endometriozu se više ne preporučuju neplodnim pacijentkinjama.

    Hirurgija

    Lečenje endometrioze lekovima definitivno ima svoja ograničenja. Lekovi obično drže pod kontrolom blage ili umerene bolove i mogu eliminisati male pečate bolesti. Ali, velike čokoladne ciste na jajnicima ređe reaguju na njih, dok lekovi ne mogu ukloniti ožiljkasto tkivo. Zbog toga može biti potrebno pribeći hirurškom zahvatu kako bi se poboljšala plodnost uklanjanjem priraslica, ranica, čvorića ili endometrioma.

    Kako je ranije opisano, laparoskopija se može koristiti kao metod lečenja. Na primer, tečnost se može drenirati; priraslice osloboditi; a pečati endometrioze uništiti pomoću lasera ili električne struje. Vešt hirurg kroz laparoskop može ukloniti čak i velike endometriome, tako da se u današnje vreme većina slučajeva može uspešno lečiti kroz laparoskop. Otvorena hirurgija (laparotomija) je neophodna samo u retkim slučajevima.

    In vitro oplodnja

    Ovaj vid lečenja ne može izlečiti endometriozu, ali je može držati pod kontrolom. Ukoliko neplodna žena koja pati od endometrioze ne uspe da začne čak ni nakon hirurškog zahvata, sledeća mogućnost je superovulacija sa unutarmateričnom inseminacijom, pošto su jajovodi kod ovih pacijentkinja obično veoma otvoreni. Ako ovo ne urodi plodom, onda se in vitro oplodnja može pokazati vrlo korisnom. Međutim, reakcija jajnika kod nekih pacijentkinja može biti nedovoljna, posebno ukoliko imaju velike čokoladne ciste, ili su bile podvrgnute hirurškom zahvatu zbog ovih cisti. Učestalost oplodnje kod nekih pacijenatkinja sa endometriozom može biti nešto niža nego kod drugih pacijentkinja, moguće usled prisutne anomalije ovocita.

    Endometrioza je bolest od koje pate milioni žena širom sveta. Kod mnogih, obolenje prođe neprimećeno. Ali, drugima je potrebna profesionalna pažnja, posebno u slučajevima kada je narušena plodnost. Najbolja strategija za maksimalno pospešivanje verovatnoće začeća je izbor specijaliste koji je upoznat sa najnovijim dostignućima na polju lečenja endometrioze.

    U nekim slučajevima, trake vlaknastog tkiva koje se nazivaju priraslice mogu obmotati matericu, jajovode, jajnike i okolna creva u jednu celinu. Endometrijalno tkivo takođe može urasti u zidove creva – ali iako može napasti susedna tkiva, endometrioza nije rak.

    izvor
    & underpaid......

  8. #8

    Odgovor: Retke bolesti

    Ujak mi ima Kronovu bolest, a majka Behčet..pa prave sprdnju - crni humor, na svoj račun u smislu kako je ujakova bi bolest modernija zbog imena i izgovora....
    'Ako vam se neka ptica posere na glavu, obrišite se diskretno i pravite se ludi, kao i uvek kad su vas posrali.' - čika Dušan Radović

  9. #9

    Odgovor: Retke bolesti

    Pomak u lečenju celijakije


    Nedavno otkriće australijskih naučnika da su tek tri od 90 derivata glutena veoma agresivna, otvara prostor za ispitivanje novih imunoterapija. Stručnjaci ne gube vreme i već razvijaju tri terapije protiv celijakije, to jest alergije na gluten.

    Grupa naučnika australijskog instituta WEHI (Walter and Eliza Hall Institute) otkrila je da su među 90 peptida, derivata glutena koji izaziva imunološku reakciju kod osoba koje su na njega alergične, samo tri veoma agresivna, preneli su francuski mediji.
    To otkriće bi moglo da otvori put razvoju imunoterapija koje se nisu mogle razviti dok patogeni agensi nisu jasno identifikovani.
    Australijski istraživači su naveli da se, zahvaljujući rezultatima njihovog istraživanja, već razvijaju tri terapije protiv alergije na gluten - celijakije, što predstavlja odličnu novost za osobe obolele od te vrste alergije.
    Celijakija je najčešća hronična gastroenterološka autoimuna bolest koju karakteriše nemogućnost organizma da preradi gluten, belančevinu pšenice, ječma, raži i zobi.
    Obolele osobe moraju da se pridržavaju striktne dijete, koja je veoma skupa, jer podrazumeva isključivo namirnice bez glutena.


    rts
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  10. #10

    Odgovor: Retke bolesti

    KAVASAKIJEVA BOLEST Kawasaki Disease

    Kavasakijeva (Kawasaki) bolest je prvi put opisana 1967.god. od strane japanskog pedijatra Tomisaku Kawasaki. On je izdvojio grupu dece sa temperaturom, ospom po koži, konjuktivitisom, enantemom (crvenilo grla i sluzokože u ustima), otokom ruku i stopala i uvećanim limfnim čvorovima na vratu, koja su ranije dobijala dijagnozu sindrom sa mukokutanim-promenama i limfnim žlezdama. Nekoliko godina kasnije, kod istih bolesnika dokazane su komplikacije na srcu, kao što su aneurizme (veliko proširenje krvih sudova) na srčanim artrerijama.

    Kakva je to Kavasakijeva bolest?
    Kavasakijeva bolest je akutni, sistemski vaskulitis, što znači da postoji zapaljenje u zidu krvnih sudova, koji može da dovede do pojave proširenja (aneurizmi), uglavnom koronarnih arterija (krvnih sudova koji ishranjuju srčani mišić). Ipak, samo manji broj obolele dece razvija akutne simptome i ovu vrstu komplikacija bolesti.

    Koliko je bolest česta?
    Ovo je relativno retka bolest, ali je ipak jedan od najčešćih vaskulitisa koji se javljaju kod dece, zajedno sa Henoh-Šenlajn purpurom (Purpura Henoch-Schnlein). To je skoro isključivo bolest dece i čak 80 od 100 obolele dece je mlađe od 5 godina. Nešto se češće javlja kod dečaka u odnosu na devojčice. Slučajevi Kavasakijeve bolesti mogu da se jave tokom cele godine, ali su ipak prisutne sezonske varijacije, sa najčešćom pojavom na kraju zime i u proleće. Bolest se javlja svuda u svetu, ali je mnogo češća među japanskom decom.

    Koji su uzroci pojave bolesti?
    Uzrok pojave Kavasakijeve bolesti do sada nije tačno poznat, ali se smatra da važnu ulogu igraju određene infekcije. Hipersenzitivnost ili poremećaj imunološkog odgovora, koje verovatno pokreće infekcija (bakterijama ili virusima), dovodi kod određene grupe bolesnika sa naslednom sklonošću za razvoj imunoloških poremećaja do aktiviranja zapaljenskog procesa, a kao rezultat toga nastaje oštećenje zida krvnih sudova.

    Da li je bolest nasledna? Zašto se moje dete razbolelo?
    Može li bolest da se spreči? Da li je bolest zarazna?
    Kavasakijeva bolest nije nasledna, ali nasledna sklonost za njenu pojavu ipak postoji. Vrlo retko se od nje razboli više od jednog člana porodice ili srodnika. Bolest nije zarazna, niti postoji mogućnost sprečavanja pojave bolesti. Moguće je, mada vrlo retko, da se bolest ponovo javi kod istog bolesnika.

    Koji su glavni znaci bolesti?
    Bolest počinje neobjašnjivom pojavom visoke temperature koja traje 5 dana. Dete je obično vrlo uznemireno. Zajedno sa temperaturom ili neposredno nakon nje može da se javi konjunktivitis (upala sluznice oka), bez suzenja ili sekrecije iz oka.
    Ospa na koži obolelog deteta može biti veoma različita. Može da liči na ospu kod boginja ili šarlaha, na koprivnjaču, osip sa papulama i dr. Ove promene se javljaju obično po trupu i ekstremitetima, kao i predelu koji pokrivaju pelene.
    Promene u usnoj duplji podrazumevaju jarko crvenu prebojenost usana, naprsline na usnama, crvenilo jezika koji je jagodičastog izgleda kao i crvenilo celog ždrela.
    Promene se mogu javiti i na šakama i stopalima u obliku otoka i crvenila. Ove promene prati pojava karakterističnog ljuštenja kože počev of vrhova prstiju (obično dve do tri nedelje nakon početka bolesti).
    Više od polovine bolesnika ima uvećanje limfnih žlezdi na vratu ili bar jednu uvećanu žlezdu veličine do 1,5 cm.
    Ponekad se pojavljuju i drugi simtomi kao što su: bolovi u zglobovima ili oticanje, bolovi u stomaku, proliv, razdražljivost, glavobolja i dr.
    Zahvaćenost srca je najozbiljnija manifestacija ove bolesti obzirom na mogućnost nastanka dugotrajnih komplikacija. Sistolni šum, poremećaj srčanog ritma i poremećaji koji se dijagnostikuju ultrazvučnim pregledom dokaz su oboljenja srca. Svi delovi srca mogu biti zahvaćeni zapaljenskim procesom, što znači da se može javiti perikarditis (zapaljenje ovojnice srčanog mišića), miokarditis (zapaljenje srčanog mišića) ili upala srčanih zalistaka. Ipak, glavni poremećaj je pojava aneurizmi (proširenja) srčanih arterija.

    Da li je bolest ista kod sve dece?
    Težina bolesti varira od deteta do deteta. Nemaju svi bolesnici sve kliničke manifestacije bolesti. Najveći broj bolesnika neće razviti komplikacije na srcu. Aneurizme se viđaju kod samo dvoje od 100 dece obolele od Kavasakijeve bolesti.
    Neka vrlo mala deca (mlađa od godinu dana) oboljevaju od nepotpunog oblika bolesti što značajno otežava postavljanje dijagnoze. Ipak, kod neke od njih se mogu razviti i aneurizme.

    Da li se bolest razlikuje od bolesti kod odraslih?
    Ovo je tipična bolest detinjstva. Slične vrste vaskulitisa mogu se javiti i kod odraslih, ali sa različitim klinilkim manifestacijama.

    Kako se postavlja dijagnoza?
    Definitivna dijagnoza može da se postavi ukoliko temperatura nejasnog porekla traje 5 ili više dana i ukoliko su prisutna 4 od 5 mogućih simtoma: obostrani konjunktivitis, uvećane limfne žlezde na vratu, ospa na koži, promene u ustima i jeziku i promene na ekstremitetima, ukoliko ne postoji neko drugo objašnjenje za ove tegobe.
    Kada nije moguće postaviti definitivnu dijagnozu, smatra se da se radi o nepotpunoj formi bolesti.

    Kakav je značaj laboratorijskih testova?
    Laboratorijski rezultati nisu specifični za ovu bolest, ali mogu da ukažu na težinu i stepen zapaljenja. Na zapaljenski proces ukazuju: povišena sedimentacija (obično veće vrednosti nego u drugim bolestima), anemija (smanjen broj crvenih krvnih ćelija), broj trombocita (ćelija važnih za proces zgrušavanja krvi) je obično normalan u prvoj nedelji bolesti, ali počinje da raste u drugoj nedelji bolesti dostižući visoke vrednosti.
    Elektrokardiogram (EKG) i ehokardiogram treba da se urade čim se postavi sumnja na ovu bolest. Ehokardiogram može da otkrije prisustvo aneurizmi ukoliko su prisutne promene u izgledu srčanih arterija. U slučaju deteta sa prisutnim anomalijama srčanih arterija neophodno je uraditi i dopunska ispitivanja.

    Može li bolest da se leči / izleči?
    Največi broj dece sa Kavasakijevom bolešću može da se izleči, ali ipak neki bolesnici razvijaju komplikacije na srcu i pored primene odgovarajućeg lečenja. Ne postoje mere koje bi sprečile pojavu bolesti, ali najbolji način da se spreči pojava komplikacija na srcu je rano postavljanje dijagnoze i rano započinjanje odgovarajuće terapije.

    Kako se bolest leči?
    Dete sa definitivnom ili verovatnom Kavasakijevom bolešću mora da se leči u bolnici radi stalnog posmatranja i ranog uočavanja pojava komplikacija na srcu. Da bi se sprečilo oštećenje srca lečenje mora da se otpočne odmah po postavljanju dijagnoze.
    Lečenje se sprovodi primenom aspirina i visokih doza intravenskih imunoglobulina. Oba ova leka smanjiće zapaljenski proces i otkloniti akutne simptome bolesti. Primena visokih doza intravenskih imunoglobulina je od najveće važnosti, može da spreči pojavu koronarnih komplikacija kod velikog brojabolesnika. Kortikosteroidi se takođe primenjuju, ali znatno ređe.

    Koji su neželjeni efekti lečenja?
    Terapija intravenskim imunoglobulinima obično se odlično podnosi. Kao što je dobro poznato, primena aspirina može da dovede do želudačnih tegoba kao i prolaznog povećanja enzima jetre u krvi.

    Koliko dugo treba da traje lečenje?
    Visoke doze imunoglobulina kod velike većine bolesnika, daju se samo jedanput, ali ponekad je neophodno dati i drugu dozu.
    Visoka doza aspirina se daje u početku, dok traje visoka temperatura, a zatim se doza postepeno smanjuje. Niske doze aspirina daju se duže vreme da smanje mogućnost slepljivanjakrvnih pločica, čime se one mogućava zgrušavanje krvi. Iz tog razloga ovo je korisna terapija jer sprečava nastanak krvnog ugruška (tromba) u aneurizmama. Tromb može da dovede do infarkta srca – najopasnije komplikacije Kavasakijeve bolesti.
    Dete koje u toku ove bolesti nije imalo komplikacije na srcu treba da dobija aspirin nekoliko nedelja. Deca koja su imala srčane komplikacije aspirin moraju da uzimaju znatno duže.

    Da li postoje dopunske/nezvanične metode lečenja?
    U ovoj bolesti ne mogu se primenjivati nikakve nezvanične metode lečenja.

    Koja vrsta redovnih kontrolnih pregleda je neophodna?
    Bolesnici sa Kavasakijevom bolešću moraju imati periodične preglede krvne slike i sedimentacije sve dok se vrednosti ovih analiza u potpunosti ne normalizuju.
    Neophodna je povremena provera ehokardiograma da bi se proverilo postojanje aneurizmi i da bi se pratio njihov tok. Koliko često treba raditi ove preglede zavisi od vrste prisutnih promena na srcu. Najveći broj aneurizmi potpuno nestane tokom vremena.
    Pedijatar, pedijatrijski kardiolog i pedijatrijski reumatolog moraju redovno kontrolisati decu koja su bolovala od ove bolesti. Kada u gradu ne postoji pedijatar reumatolog, pedijatar i kardiolog nastavljaju stalnu kontrolubolesnika, posebno onih koji su imali oštećenje srca.

    Koliko će dugo bolest da traje?
    Kavasakijeva bolest ima tri faze: 1) akutna faza, u toku prve dve nedelje bolesti, kada je prisutna povišena temperatura i drugi akutni simptomi bolesti; 2) subakutna faza bolesti, od druge do četvrte nedelje, period kada raste broj trombocita i mogu da se pojave aneurizme srčanih arterija; 3) faza oporavka, od kraja prvog do kraja trećeg meseca, kada se normalizuju svi laboratorijski testovi i povlače ili potpuno gube promene na krvnim sudovima srca.

    Kakav je dugoročni tok i prognoza bolesti?
    Kod velike većine bolesnika prognoza je odlična i oni mogu da vode normalan život, da normalno rastu i da se razvijaju.
    Prognoza bolesnika sa trajnim promenama na srčanim arterijama uglavnom zavisi od razvoja sekundarnih suženja i prestanka protoka krvi zbog tromboza.

    Kakve su preporuke za svakodnevni život?
    Da li dete može da se bavi sportom? Može li se dete da se vakciniše?
    Preporučuje se da deca koja su bolovala od Kavasakijeve bolesti ne primaju vakcine 3 – 6 meseci posle bolesti, obzirom da bolest i lečenje intravenskim imunoglobulinima značajno menjaju imunitet narednih šest meseci.
    Decabez oštećenja srca, nemaju nikakva ograničenja u bavljenju sportom ili u bilo kojoj svakodnevnoj aktivnosti. Ipak za decu koja su razvila koronarne aneurizme mora da se konsultuje pedijatrijski kardiolog, da li mogu i kojoj meri da se bave različitim fizičkim aktivnostima tokom adolescencije.

    preuzeto sa neta
    piksla.com/medicina/
    Never confuse movement with action.

Slične teme

  1. Bolesti mačaka
    Autor SQUAW u forumu Kućni ljubimci
    Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 25.11.2012, 09:43
  2. Bolesti pasa
    Autor SQUAW u forumu Kućni ljubimci
    Odgovora: 28
    Poslednja poruka: 02.08.2010, 12:25
  3. Bolesti zavisnosti
    Autor maski u forumu Zdravlje
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 17.02.2010, 17:11
  4. Zanimljive i retke rase pasa
    Autor Bombica u forumu Rase pasa
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 21.10.2009, 20:15
  5. Decije Bolesti
    Autor sandraDj u forumu Spomenar
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 18.11.2008, 02:01

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •